Poslovni broj: II Kž-88/2021-5

Poslovni broj: II Kž-88/2021-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Katušić-Jergović, predsjednice vijeća te dr. sc. Lane Petö Kujundžić i mr. sc. Ljiljane Stipišić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optužene D. K. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11. i 144/12., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optužene D. K. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu broj Kv-I-8/2021-5 (K-40/2014-501) od 9. veljače 2021. o produljenju primjene mjera opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2021.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba optužene D. K. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim su rješenjem Županijskog suda u Varaždinu broj Kv-I-8/2021-5 (K-40/2014-501) od 9. veljače 2021., u tijeku postupka nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj K-DO-16/2013. od 30. svibnja 2014., koja je potvrđena rješenjem prvostupanjskog suda broj Kov-30/2014-18 od 20. listopada 2014., protiv optužene D. K. i drugih, zbog kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 2. u vezi stavka 1. i drugih KZ/11., pod točkom I. izreke, na temelju članka 98. stavka 6. u vezi stavka 1. i 2. točke 3. i 7. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) protiv optužene D. K. produljene mjere opreza i to obveza redovitog javljanja dva puta tjedno Policijskoj upravi i to svakog ponedjeljka i četvrtka do 10,00 sati putem telefona te privremeno oduzimanje putovnice Republike Hrvatske broj … i privremeno oduzimanje osobne iskaznice broj … Pod točkom II. izreke optuženica je upozorena da će u slučaju nepridržavanja, izrečene mjere opreza biti zamijenjene istražnim zatvorom.

Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnijela je optužena D. K. po branitelju, odvjetniku B. P., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da se pobijano rješenje preinači na način da joj se produlji samo mjera oduzimanja putne isprave.

Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Žaliteljica ističe identično kao i u prethodnoj žalbi protiv produljenja primjene mjere opreza da prvostupanjski sud nije dao nikakvo obrazloženje za svoj stav o vjerojatnosti bijega optuženice pod pretpostavkom određivanja jedino mjere opreza oduzimanja putovnice. Time žaliteljica smjera na apsolutno bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. počinjenu na način da u rješenju nedostaje obrazloženje odlučnih činjenica. Međutim, o tome se već Vrhovni sud Republike Hrvatske izjašnjavao u svojoj odluci (vidi: II Kž-508/2020. od 7. prosinca 2020.), a te zaključke prihvaća i Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pa su izneseni žalbeni navodi u cijelosti neosnovani.

Naime, ponovno se ističe da, nakon što je prvostupanjski sud u dovoljnoj mjeri obrazložio osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da će optuženica pobjeći iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. (šesti odjeljak druge stranice pobijanog rješenja), nije bio dužan dalje razmatrati hipotetske varijante postojanja te opasnosti u situaciji primjene mjera blažih od onih koje su produljene pobijanim rješenjem, kako to žalba posve pogrešno pretpostavlja. Dakle, nije počinjena istaknuta bitna povreda odredaba kaznenog postupka, a ispitivanjem prvostupanjskog rješenja sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene ni druge povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Osporavajući činjenično stanje žalbom se također navodi identično kao i u prethodnoj žalbi protiv produljenja primjene mjere opreza da se stavovi suda o ponašanju optuženice prije određivanja istražnog zatvora temelje na pretpostavkama, a ne na utvrđenim činjenicama, nakon čega žaliteljica nudi svoju interpretaciju osobitih okolnosti na kojima se temelji zaključak prvostupanjskog suda o opasnosti od bijega. Međutim, o ranijem bijegu optuženice i skrivanju u inozemstvu je već Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo čvrsto stajalište u svojim odlukama (vidi: II Kž-316/2018. od 7. kolovoza 2018., II Kž-409/20018. od 24. listopada 2018., II Kž-5/2019. od 16. siječnja 2019., II Kž-191/2019. od 31. svibnja 2019., II Kž-298/2019. od 21. kolovoza 2019., II Kž-401/2019. od 8. studenog 2019., II Kž-45/2020. od 31. siječnja 2020.). Argumentacija o tome je izložena i u pobijanom rješenju u šestom odjeljku druge stranice rješenja, a takav zaključak pravilnim nalazi i Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pa su izneseni žalbeni navodi u cijelosti neosnovani. Stoga se žaliteljica ponovno upućuje na razloge pobijanog rješenja radi izbjegavanja suvišnog ponavljanja. Ovdje nije riječ o pretpostavkama, već o činjenicama koje u svojoj međusobnoj i logičnoj povezanosti predstavljaju okolnosti iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08.

Suprotno žalbenim navodima, kod nedvojbene činjenice da je optuženica tijekom cca pet godina bila nedostupna tijelima kaznenog progona sa ciljem izbjegavanja prisutnosti u ovom postupku, nije bilo potrebno u pobijanom rješenju precizirati točan trenutak njezinog saznanja za ovaj postupak.

Također, oprečno daljnjim žalbenim navodima, a vezano za njezinu višegodišnju odsutnost koja je okončana tek prinudnom mjerom u vidu europskog uhidbenog naloga, žaliteljica ničim nije učinila vjerojatnim svoju tvrdnju o odlasku u inozemstvo radi liječenja.

Protivno navodima žaliteljice da nije jasno zašto vijeće smatra da takva opasnost i dalje postoji u kontekstu njezine dobi, zdravstvenog i imovnog stanja, ističe se da su navedene okolnosti koje upućuju na bijeg i dalje aktualne te da, zbog svog visokog stupnja, protekom vremena i eventualnim promjenama u zdravstvenom i imovnom stanju optuženice nisu dovedene u pitanje.

Kod takvog stanja stvari, stav optuženice da je u konkretnoj situaciji dovoljna mjera opreza oduzimanja putne isprave, i dalje nije prihvatljiv te se i dalje ukazuje nužnim kumulativna primjena mjera opreza na način kako je to odlučeno u pobijanom rješenju.

Budući da žalba optuženice nije osnovana, a ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

U Zagrebu 26. ožujka 2021.