Poslovni broj: 10 Gž-1097/2020-2.

 

                       

          REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

                  Tome  Skalice 2

         35000 SLAVONSKI BROD             

                                                                                  Poslovni broj: 10 Gž-1097/2020-3.

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A    I   R J E Š E NJ E

 

                             

                              Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Irene Dikanović Terzić predsjednice vijeća, Dubravke Šimić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja - protutuženika S. K. d.o.o. za poslovanje nekretninama i usluge, I. zastupan po punomoćniku F. Š., odvjetniku iz V., protiv tuženice - protutužiteljice B. M., K., zastupane po punomoćniku odvjetnicima iz Z. O.U. Z. G., T. F.-G. i H. M. iz B., te umješača na strani tuženika M. B., K., zastupane po A. B., odvjetniku iz K., radi zaštite prava služnosti prolaza i provoza, te ukidanja prava služnosti, rješavajući žalbe tužitelja – protutužitelja i tuženice - protutužiteljice protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru od 13. listopada 2020., poslovni broj: P-99/2018-68., u sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2021.,

 

 

p r e s u d i o    i    r i j e š i o      j e

 

 

                              Presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru od 13. listopada 2020., poslovni broj: P-99/2018-68.:

 

                            - preinačuje se u točki I. izreke i sudi:

 

                            Utvrđuje se da je tuženica M. B., K., samovlasno onemogućavala tužitelja S. K. d.o.o., I., u izvršavanju prava stvarne služnosti (prolaza i provoza) u korist čkbr. 1357 k.o. K., kao povlasne nekretnine, a preko kčbr. 1356 (sada u zemljišnoj knjizi upisanoj kao čkbr. 1356/1, dvorište, površine 49 m2, zatim čkbr. 1356/2, dvorište, površine 536 m2, te čkbr. 1356/3, dvorište, površine 36 m2, sve upisane u z.k.ul. 679 k.o. K.) kao poslužne nekretnine i to na način da je svakodnevno parkirala svoje vozilo na ulazu u dvorište i zaključavala vrata od dvorišta, čime je tužitelju onemogućen prolaz i provoz do povlasne nekretnine, pa se tuženici nalaže da ubuduće propušta činiti takve ili druge radnje kojima uznemirava odnosno samovlasno onemogućava tužitelja u izvršavanju prava stvarne služnosti (prolaza i provoza);

 

                            - ukida u točkama II. i III. izreke i predmet se u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Obrazloženje

 

 

                              Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

 

                            "Utvrđuje se da je tužena M. B., K., samovlasno onemogućavala tužitelja S. K. d.o.o., I., u izvršavanju prava stvarne služnosti (prolaza i provoza) u korist čkbr. 1357 k.o. K., kao povlasne nekretnine, a preko kčbr. 1356 (sada u zemljišnoj knjizi upisanoj kao čkbr. 1356/1, dvorište, površine 49 m2, zatim čkbr. 1356/2, dvorište, površine 536 m2, te čkbr. 1356/3, dvorište, površine 36 m2, sve upisane u z.k.ul. 679 k.o. K.) kao poslužne nekretnine i to na način da je svakodnevno parkirala svoje vozilo na ulazu u dvorište, zaključavala vrata od dvorišta, čime je tužitelju onemogućen prolaz i provoz do povlasne nekretnine, pa se tuženoj nalaže da ubuduće propušta činiti takve ili druge radnje kojima uznemirava odnosno samovlasno onemogućava tužitelja u izvršavanju prava stvarne služnosti (prolaza i provoza)." (točka I. izreke);

 

                            a usvojen je protutužbeni zahtjev, koji glasi:

 

                            "Ukida se pravo služnosti prolaza i provoza preko čkbr. 1356/1 dvorište površine 49 m2, čkbr. 1356/2 dvorište površine 536 m2,  čkbr. 1356/3 dvorište površine 36 m2, ukupne površine 621 m2 koje dolaze upisane u z.k.ul. 679 u k.o. K., koje čestice su nastale cijepanjem katastarske čestice 1356 upisane u z.k.ul. 679 u k.o. K., a upisane u korist čkbr. 1357 kuća i dvorište površine 458 m2 koja dolazi upisana u z.k.ul. 655 u k.o. K., a što je protutužena S. K. d.o.o. I., dužna trpjeti i protutužiteljici M. B. iz K.,  izdati tabularnu ispravu podobnu za brisanje upisane služnosti, u roku od 15 dana, jer će u suprotnom istu zamijeniti ova presuda."(točka II. izreke); tužitelj – protutuženik je dužan tuženici – protutužiteljici naknaditi parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn; preko dosuđenog iznosa zahtjev tuženice- protutužiteljice za naknadu parničnog troška je odbijen, kao i zahtjev tužitelja – protutuženika za naknadu parničnog troška (točka III. izreke)."

 

                            Protiv presude žalbe su pravovremeno podnijeli tužitelj – protutuženik (dalje: tužitelj) i tuženica – protutužiteljica (dalje: tuženica).

 

                            Tužitelj pobija presudu zbog razloga navedenih u članku 353. stavku 1. točka 1-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19  – dalje: ZPP). Predlaže da se presuda preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe.

 

                            Tuženica pobija presudu u točki III. izreke kojom je odlučeno o troškovima postupka (rješenje o troškovima postupka) zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se rješenje preinači sukladno žalbenim navodima.

 

                            Tuženica nije podnijela odgovor na žalbu tužitelja.

 

                            Žalba tužitelja je osnovana.

                           

                            Žalba tuženice je bespredmetna.

 

O žalbi tužitelja

 

                            Tužitelj je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, međutim u žalbi ne obrazlaže u čemu se sastoji ta povreda.

 

                            Ispitujući pobijanu presudu, ovaj sud je utvrdio da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

 

                            Stoga u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, na koju se neosnovano ukazuje žalbom, a nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavku 2. ZPP-a.

                           

                            Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da ga je tuženica onemogućavala u izvršavanju prava stvarne služnosti prolaza i provoza preko kč.br. 1356 (poslužne nekretnine), a u korist njegove nekretnine kč.br. 1357 (povlasna nekretnina), na način da je svakodnevno parkirala vozilo na ulazu u dvorište, i zaključavala vrata dvorišta, te da joj se naloži da ubuduće propušta činiti takve ili druge radnje kojima ga onemogućava u izvršavanju prava stvarne služnosti, i protutužbeni zahtjev tuženice za brisanjem i ukidanjem tog prava stvarne služnosti jer je tužitelj vlasnik kč.br. 1361, sa koje nekretnine je moguć pristup na povlasnu nekretninu, kč.br. 1357, pa je upisana služnost izgubila svaku razumnu svrhu i potrebu.

 

                            U prvostupanjskom postupku je utvrđeno da je 1951. godine na kč.br. 1356 upisano pravo služnosti prolaza i provoza za korist kč.br. 1357, da upisano pravo stvarne služnosti nije određeno širinom, dužinom ni položajem na kč.br. 1356, niti prema vrsti sredstava za provoz, da je 2017. godine kč.br. 1356 cijepana na kč.br. 1356/1, 1356/2 i 1356/3, da se nakon parcelacije, a obzirom na položaj kč.br. 1356/1 i 1356/3, pravo služnosti može ostvariti samo na teret kč.br. 1356/2 i to pravo prolaza kroz haustor stambene zgrade širine 3,20 m, i pravo provoza biciklom, motociklom i slično, da se pravo provoza osobnim automobilom ne može ostvariti zbog širine prolaza preko kč.br. 1356/2, koji je na mjestima širine najviše 2 m i to zbog betonskog zida na sredini kč.br. 1356/2, koji je izgrađen 1950. godine; da je prilaz i provoz do kč.br. 1357 tužitelju jednostavniji preko kč.br. 1361, koja je njegovo vlasništvo, a na koju se može prići sa javnog puta, na način da na kč.br. 1357 ukloni ogradu prema kč.br. 1361 dužine      7 m, koja je u dužini od 2 m izvedena od pune opeke, a u dužini od 5 m od žičanog stakla u metalnom okviru, povezanim drvenim (betonskim stupovima), što je moguće uz neznatne troškove, da je tužitelj vlasnik kč.br. 1357 unazad nekoliko godina, da je nakon kupnje kč.br. 1357 stupio u kontakt s tuženicom i u nekoliko je navrata prošao pješice preko kč.br. 1356 do svoje nekretnine, da je svaki puta kontaktirao tuženicu da mu otključa haustor, što je ona i učinila, kao i da nije pokušavao prolaziti automobilom jer nije imao potrebe za tim.

 

                            Temeljem navedenog utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje da tuženica nije onemogućavala tužitelja u izvršavanju prava služnosti prolaza i provoza, pa nisu ispunjeni uvjeti iz članka 177. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst, 94/17 – dalje: ZV) za udovoljenje tužbenom zahtjevu, obzirom da je tuženica svaki puta, po pozivu tužitelja, istome otključala vrata haustora i time mu omogućila prolaz do kč.br. 1357, a u odnosu na ostvarivanje prava provoza, zakonski zastupnik tužitelja je sam iskazao da taj dio prava niti nije pokušavao ostvariti jer nije imao potrebe, a i samo ostvarivanje prava provoza u objektivnom smislu je ograničeno ukoliko bi se željelo proći osobnim vozilom do kč.br. 1357, jer je na mjestima širina prolaza preko dijela kč.br. 1356 (kč.br. 1356/2) svega 2 metra, što nije dovoljno za prolaz vozila.

 

                            U odnosu na protutužbeni zahtjev, prvostupanjski sud zaključuje da je isti osnovan pozivom na članak 242. ZV, jer tužitelj ima direktan pristup na kč.br. 1357 preko kč.br. 1361, koja je njegovo vlasništvo i na koju se dolazi sa javnog puta, pa je upisano pravo stvarne služnosti na nekretninama tuženice izgubilo razumnu svrhu.

 

                            Tužitelj u žalbi osporava navedene zaključke prvostupanjskog suda, ističe da je postupanjem tuženice onemogućen u normalnom izvršavanju prava stvarne služnosti jer zaključava vrata haustora, te ih otvara isključivo po njegovoj prethodnoj najavi i pozivu, da ne može ostvariti ni pravo provoza jer tuženica parkira vozilo u haustoru, u dvorištu ostavlja i psa, a sama je u odgovoru na tužbu priznala da mu je branila vršenje sadržaja stvarne služnosti i da ista zbog njezine zabrane nije vršena više od 3 godine, pa smatra da je tužbeni zahtjev trebalo usvojiti.

 

                            Osnovano se ukazuje žalbom da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da tuženica nije onemogućavala tužitelja u izvršavanju prava stvarne služnosti prolaza i provoza.

 

                            Prema odredbi članka 177. ZV, na koji se poziva prvostupanjski sud, ovlaštenik prava služnosti može ovlasti koje mu to njegovo pravo daje izvršavati po svojoj volji, ali ne šireći ih, nego stežući, koliko to dopušta narav i svrha služnosti (stavak 1.); ovlaštenik prava služnosti mora pri izvršavanju svojih ovlasti postupati obzirno tako da što manje opterećuje poslužnu stvar (stavak 2.); vlasnik poslužne stvari ne smije činiti ništa što bi onemogućavalo ili bitno otežavalo izvršenje služnosti, ali nije dužan ništa sam činiti, ako nije drukčije određeno (stavak 3.).

 

                            Zaključavanjem ulaznih vrata haustora, kroz koja se pristupa na poslužnu nekretninu, zbog čega tužitelj svaki puta kada se hoće koristi pravom prolaza ili provoza, mora prethodno od tuženice tražiti da mu otključa vrata, unatoč činjenici što je to tuženica po pozivu tužitelja uvijek činila, po mišljenju ovog suda, može se smatrati ograničavanjem prava upisane stvarne služnosti.

 

                            Ovo iz razloga jer se radi o realnoj služnosti, koja je vezana uz povlasno dobro, pa pravo prolaziti i provoziti ima ne samo tužitelj, kao vlasnik povlasnog dobra, nego i druge osobe koje njemu dolaze i to u bilo koje doba dana ili noći.

                            Stoga je postupanjem tuženice, zaključavanjem vrata kao i parkiranjem osobnog vozila u haustoru, pravo stvarne služnosti ograničeno, kako pravo prolaza, tako i pravo provoza jer je haustor, u kojem tuženica parkira svoje osobno vozilo, širine 3,20 metara, a pravo provoza nije određeno prema vrsti sredstava za provoz, pa je na taj način onemogućen provoz biciklom ili motociklom.

 

                            Tuženica, kao vlasnica poslužnog dobra, a sa svrhom da se navedena služnost vrši na način kojim se najmanje opterećuje poslužno dobro, kako je propisano odredbom članka 177. stavka 2. ZV, trebala je tražiti da se tužitelju naloži da po izvršenim služnim radnjama prolaza ili provoza zaključava ulazna vrata kroz koja se ulazi na poslužnu nekretninu i to s pomoću ključeva koje je ona dužna osigurati tužitelju, što je propustila učiniti.

 

                            Pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev je trebalo usvojiti, pa je žalba prihvaćena i prvostupanjska presuda preinačena, sukladno članku 373. ZPP-a, te je odlučeno kao u izreci.

 

                            U odnosu na protutužbeni zahtjev tužitelj iznosi u žalbi da se stvarna služnost zasniva u korist svagdašnjih, a ne trenutnih vlasnika nekretnine, pa činjenica da je on vlasnik kč.br. 1361, ne može utjecati na ukidanje stvarne služnosti obzirom da se on ne slaže sa upisom stvarne služnosti na njegovoj nekretnini. Navodi i da pristup sa kč.br. 1361 na kč.br. 1357 nije moguć bez rušenja ograde što iziskuje znatnije troškove, kao i da je prvostupanjski sud propustio odlučiti o radovima koje je potrebno izvesti i o snošenju troškova tih radova.

 

                            Prvostupanjski sud zaključuje da je upisano pravo stvarne služnosti na nekretnini tuženice izgubilo razumnu svrhu, obzirom da je uz neznatne troškove potrebno samo ukloniti ogradu na kč.br. 1361 radi direktnog pristupa na kč.br. 1357.

 

                            Osnovano se ukazuje žalbom da je u odnosu na usvajanje protutužbenog zahtjeva činjenično stanje nepotpuno utvrđeno.

 

                            Sama okolnost što se preko nekretnina tužitelja može napraviti put do njegove nekretnine, u čiju korist je zasnovana služnost (povlasnog dobra) nije razlog za ukidanje služnosti.

 

                            Iz nalaza vještaka vidljivo je da za ostvarenje lakšeg pristupa do kč.br. 1357, preko kč.br. 1361, treba ukloniti dio ograde u dužini od 7 metara, od pune opeke i elemenata od žičanog stakla u metalnom okviru, povezanim drvenim/betonskim stupovima visine 1,20 metara, unutar koje se nalaz i jedno starije drvo, da se ograda nalazi na zapadnom dijelu zajedničke međe, a da je to moguće učiniti uz neznatne troškove.

 

                            Tužitelj iznosi u žalbi da postojeći prilaz preko nekretnine tuženice nema nikakve fizičke barijere, te osporava da se radi o neznatnim troškovima, obzirom da bi se trebala ukloniti ograda u dužini od preko 7 metara, od opeke i elemenata od žičanog stakla u metalnom okviru.

 

                            Stoga je bilo potrebno utvrditi koliki je omjer između troškova osposobljavanja puta preko kč.br. 1361 i troškova uporabe služnosti, što su odlučne činjenice za ocjenu osnovanosti protutužbenog zahtjeva, a na što se osnovano ukazuje žalbom.                            

                           

                            Zbog navedenog, žalba je u tom dijelu prihvaćena i prvostupanjska presuda ukinuta, sukladno članku 370. ZPP-a, te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

                            U nastavku postupka prvostupanjski sud će ocijeniti navode žalbe, te će nakon toga donijeti novu odluku o protutužbenom zahtjevu.

 

                            U novoj odluci odlučit će o troškovima postupka.

 

                            Obzirom da je prvostupanjska presuda djelomično ukinuta, o žalbi tuženice nije posebno raspravljano jer odluka o troškovima postupka ovisi o uspjehu u postupku.

                                                                                                                             

                            Radi izloženog, odlučeno je kao u izreci.

                                                                                                               

Slavonski Brod, 26. ožujka 2021.

 

                                                                                                                       Predsjednica vijeća

 

                                                                                                               Irena Dikanović Terzić v.r.