1              Poslovni broj: Gž R-303/2019-6

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž R-303/2019-6

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Vedrane Perkušić, predsjednice vijeća, mr. sc. Ivana Tironija, člana vijeća i suca izvjestitelja te Marije Šimičić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. D. iz Z., OIB: ..., zastupane po punomoćniku M. L., odvjetniku u Z., protiv tuženika Centra iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku D. M., odvjetniku u Z., radi poništenja otkaza i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 26 Pr-3484/18-52 od 25. veljače 2019., na sjednici vijeća održanoj 25. ožujka 2021.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Djelomično se uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana žalba tužiteljice pa se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 26 Pr-3484/18-52 od 25. veljače 2019.

a) preinačuje u dijelu pod točkom I. 1. izreke na način da se usvaja dio tužbenog zahtjeva i sudi : "Poništava se odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od dana 30. listopada 2014. i nalaže se tuženiku da vrati tužiteljicu na radno mjesto na kojem je radila prije nezakonitog prestanka radnog odnosa u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude."

b) potvrđuje u pobijanom odbijajućem dijelu pod točkama I. 2. i I. 3. izreke.

 

II. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka donio presudu slijedećeg sadržaja:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Poništava se odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od dana 30. prosinca 2014. i nalaže se tuženiku da vrati tužiteljicu na radno mjesto na kojem je radio prije nezakonitog prestanka radnog odnosa u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude.

2. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 508.986,72 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 11.567,88 kuna teče od 15. veljače 2015.

11.567,88 kuna teče od dana 15.03.2015.g.

11.567,88 kuna teče od dana 15.04.2015.g.

11.567,88 kuna teče od dana 15.05.2015.g.

11.567,88 kuna teče od dana 15.06.2015.g.

11.567,88 kuna teče od dana 15.07.2015.g.

11.567,88 kuna teče od dana 15.08.2015.g.

11.567,88 kuna teče od dana 15.09.2015.g.

11.567,88 kuna teče od dana 15.10.2015.g.

11.567,88 kuna teče od dana 15.11.2015.g.

11.567,88 kuna teče od dana 15.12.2015.g.

11.567,88 kuna teče od dana 15.01.2016.g.

11.567,88 kuna teče od dana 15.02.2016.g.

11.567,88 kuna teče od dana 15.03.2016.g.

11.567,88 kuna teče od dana 15.04.2016.g.

11.567,88 kuna teče od dana 15.05.2016.g.

11.567,88 kuna teče od dana 15.06.2016.g.

11.567,88 kuna teče od dana 15.07.2016.g.

11.567,88 kuna teče od dana 15.08.2016.g.

11.567,88 kuna teče od dana 15.09.2016.g.

11.567,88 kuna teče od dana 15.10.2016.g.

11.567,88 kuna teče od dana 15.11.2016.g.

11.567,88 kuna teče od dana 15.12.2016.g.

11.567,88 kuna teče od dana 15.01.2017.g.

11.567,88 kuna teče od dana 15.02.2017.g.

11.567,88 kuna teče od dana 15.03.2017.g.

11.567,88 kuna teče od dana 15.04.2017.g.

11.567,88 kuna teče od dana 15.05.2017.g.

11.567,88 kuna teče od dana 15.06.2017.g.

11.567,88 kuna teče od dana 15.07.2017.g.

11.567,88 kuna teče od dana 15.08.2017.g.

11.567,88 kuna teče od dana 15.09.2017.g.

11.567,88 kuna teče od dana 15.10.2017.g.

11.567,88 kuna teče od dana 15.11.2017.g.

11.567,88 kuna teče od dana 15.12.2017.g.

11.567,88 kuna teče od dana 15.01.2018.g.

11.567,88 kuna teče od dana 15.02.2018.g.

11.567,88 kuna teče od dana 15.03.2018.g.

11.567,88 kuna teče od dana 15.04.2018.g.

11.567,88 kuna teče od dana 15.05.2018.g.

11.567,88 kuna teče od dana 15.06.2018.g.

11.567,88 kuna teče od dana 15.07.2018.g.

11.567,88 kuna teče od dana 15.08.2018.g.

11.567,88 kuna teče od dana 15.09.2018.g.

do 31. srpnja 2015. g. prema stopi koja je bila propisana čl. 12/a ZFPPN-a, a jednaka je referentnoj stopi HNB-a, uvećanoj za osam postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015.g. pa do isplate prema stopi određenoj čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015) koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena. te sve plaće do dana povratka na radno mjesto uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate.

 

3. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 75.000,00 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

 

4. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama, a koje na iznos parničnog troška tekuću od dana donošenja presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II/ Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku parniči trošak u iznosu od 32.500,00 kn u roku od 8 dana."

 

Protiv prvostupanjske presude tužiteljica je podnijela žalbu i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, koji žalbeni razlozi su predviđeni odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08., 96/08. - odluka USRH, 123/08. i 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. - odluka USRH, dalje ZPP). Tužiteljica predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev, odnosno podredno da ju ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Tuženik je podnio odgovor na žalbu tužiteljice u kojem u bitnome predlaže drugostupanjskom sudu na odbije žalbu tužiteljice kao neosnovanu te potvrdi prvostupanjsku presudu.

 

Žalba tužiteljice djelomično je osnovana, a djelomično nije osnovana.

 

Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka jest ocjena dopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu koji je tuženik - poslodavac dao radnici, tužiteljici, odlukom od 30. prosinca 2014. S tim u svezi predmet spora jest i zahtjev tužiteljice da je tuženik vrati na posao te joj s osnova naknade plaće ( za vrijeme u kojem nije radila zbog otkaza) isplati iznos od 508.986,72 kune sa pripadajućom zateznom kamatom. Konačno predmet spora jest i zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 75.000,00 kuna s osnova naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, a do koje povrede da je došlo zbog nedopuštenosti otkaza.

 

Između parničnih stranka nije sporno kako su tužiteljica kao radnica i tuženik kao poslodavac sklopili dana 8. svibnja 2007. ugovor o radu na neodređeno vrijeme, a dodatak ovom ugovoru zaključen je 27. travnja 2010. kojim je dodatkom određeno kako radnica (u ovoj parnici tužiteljica) zasniva kod tuženika radni odnos na radnom mjestu: „Načelnica financijske službe“. Dana 30. prosinca 2014. tuženik je donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici, zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa. Ovu povredu tužiteljica da je počinila na način što je u vrijeme zasnivanja radnog odnosa kod tuženika, istom dostavila pogrešne podatke o svojoj stečenoj stručnoj spremi, koju prikazanu da u stvarnosti nije imala. Protiv navedene odluke o otkazu tužiteljica je podnijela zahtjev za zaštitu prava koji tuženik nije prihvatio. Sve navedene činjenice i okolnosti proizlaze iz isprava koje se nalaze u spisu.

 

Tijekom postupka kao glavno, postavilo se pitanje da li se tuženik prije donošenja odluke o otkazu savjetovao sa radničkim vijećem te s tim u svezi je li radničko vijeće u predmetnom razdoblju postojalo kod tuženika .

 

Naime, odredbom članka 150. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 98/14., 127/17. i 98/19. dalje ZR ), propisano je kako se prije donošenja odluke važne za položaj radnika poslodavac mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika. Ako se poslodavac ne savjetuje s radničkim vijećem, odluka o otkazu nije dopuštena (zakonita) odnosno ništetna je, a ovo u suglasju sa odredbom članka 150. stavka 12. ZR-a. Poslodavac kod kojeg nije utemeljeno radničko vijeće, a kod kojeg djeluje sindikalni povjerenik, mora se savjetovati sa sindikalnim povjerenikom o svim namjeravanim odlukama važnim za položaj radnika, među koje spada i odluka o otkazu ugovora o radu, a ovo u smislu odredbi članka 153. stavci 3. i 4. ZR-a. Slijedom navedenog razvidno je da se poslodavac prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu radniku savjetuje sa sindikalnim povjerenikom tek u slučaju da kod njega nije utemeljeno radničko vijeće.

 

Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi kako prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza zaključuje da u vrijeme koje je prethodilo otkazu, kod tuženika nije postojalo radničko vijeće, pa stoga da se tuženik sa radničkim vijećem nije ni mogao savjetovati prije donošenja predmetne odluke o otkazu. Slijedom navedenog da je tuženik pravilno postupio kada je prije otkazivanja ugovora o radu tužiteljici, proveo savjetovanje sa sindikalnim povjerenikom, a ovo u suglasju sa odredbom članka 153. stavak 3. ZR-a.

 

Prvostupanjski je sud na temelju izvedenih dokaza nadalje zaključio kako su se u konkretnom slučaju ispunile zakonske pretpostavke za izvanredni otkaz ugovora o radu tužiteljici, a koje su predviđene odredbama članka 116. ZR-a. Stoga, prema mišljenju prvostupanjskog suda sporni izvanredni otkaz je dopušten pa je na temelju takvog zaključka donio presudu kojom je odbio tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan.

 

Nakon razmatranja žalbe tužiteljice, sadržaja pobijane presude i dokazne građe iz predmetnog spisa potrebno je reći slijedeće.

 

Prije svega je za napomenuti kako ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

 

Iz isprava koje se nalaze u spisu nedvojbeno proizlazi:

- da je Radničko vijeće kod tuženika izabrano 20. prosinca 2011. o čemu je sastavljen zapisnik o konačnim rezultatima za radničko vijeće (str. 201 spisa),

- da je kod tuženika izabrano novo Radničko vijeće 18. prosincu 2014., a što je razvidno iz zapisnika o prethodnim rezultatima izbora za Radničko vijeće 18. prosinca 2014. (str. 66. spisa),

- da je 24. prosinca 2014. Izborni odbor donio odluku o ponavljanju izbornog postupka za Radničko vijeće kod tuženika, kojom se odlukom nalaže ponavljanje cijelog izbornog postupka za izbor Radničkog vijeća od 18. prosinca 2014.,

- da je Izborni odbor 5. veljače 2015. donio odluku, Klasa: 003-08/15-06/11, Ur. broj: 16/1-15-1, o članu/članovima Radničkog vijeća kod tuženika, što je razvidno iz zapisnika o konačnim rezultatima izbora za Radničko vijeće, a kojom odlukom je za člana Radničkog vijeća kod tuženika izabrana A. B. R., (str. 68. spisa),

- da je odlukom Izbornog odbora od 5. veljače 2015., Klasa: 003-08/15-06/10, Ur. broj: 16/1-15-1, poništena odluka o ponavljanju izbornog postupka za Radničko vijeće, potvrđen zapisnik o prethodnim rezultatima izbora za Radničko vijeće od 18. prosinca 2014., te za člana Radničkog vijeća izabrana A. B. R. (odluka na str. od 69. do 73. spisa),

- da je Izborni odbor, 16. veljače 2015. poništio odluku Izbornog odbora od 5. veljače 2015., Klasa: 003-08/15-06/10, Ur. br. 16/1-15-1, te je potvrđena odluka o ponavljanju izbornog postupka za Radničko vijeće, a koji izbori da će se provesti 27. ožujka 2015.

- da je predmetna odluka o izvanrednom otkazu donesena 30. prosinca 2014.

 

U vrijeme izbora Radničkog vijeće kod tuženika, 20. prosinca 2011. bio je na snazi Zakon o radu („Narodne novine“, broj 149/09.. 61/11., 82/12. i 73/13., dalje ZR/09). Odredbom članka 140. stavak 1. ZR-a/09 bilo je propisano kako se radničko vijeće bira na izborno razdoblje od tri godine. Odredbom članka 232. stavak 4. ZR-a, propisano je kako će mandat članova radničkih vijeća izabranih prije stupanja na snagu ZR-a, trajati do njegova isteka. Dakle, mandat radničkih vijeća izabranih prije stupanja na snagu ZR-a, (o čemu se i radi u predmetnom slučaju), a to je prije 7. kolovoza 2014., traje prema ZR-u/09, 3 godine, a tek se potom primjenjuju odredbe ZR-a.

 

Slijedom navedenog razvidno je kako je mandat od 3 godine Radničkog vijeća kod tuženika, koje je izabrano 20. prosinca 2011., trebao završiti 20. prosinca 2014.

 

Prvostupanjski je sud utvrdio kako se prije donošenja predmetne odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu 30. prosinca 2014., tuženik obratio sindikalnom povjereniku radi savjetovanja.

 

Na ročištu za glavnu raspravu od 11. lipnja 2015. sindikalna povjerenica i svjedokinja I. T. predala je u spis, kako se u presudi navodi, vlastitu komunikaciju sa tuženikom, u svezi s savjetovanjem glede namjeravanog otkaza tužiteljici. Iz tih isprava proizlazi kako se tuženik obratio sindikalnoj povjerenici radi savjetovanja o namjeravanom izvanrednom otkazu ugovora o radu 23. prosinca 2014. i 24. prosinca 2014., dakle u vrijeme kada je bilo izabrano "novo" Radničko vijeće kod tuženika. Sasvim je druga stvar što su ti izbori za "novo" Radničko vijeće nakon toga bili poništeni, izbori ponovljeni, te u konačnici nije ni izabrano "novo" Radničko vijeće. Slijedom navedenog, tuženik se umjesto sindikalnom povjereniku, mogao i trebao obratiti Radničkom vijeću, prije donošenja spornog izvanrednog otkaza, a ovo u suglasju sa odredbom članka 150. stavak 1. ZR-a.

 

Međutim, sve da "novo" Radničko vijeće i nije bilo formirano u vrijeme kada se tuženik obratio sindikalnom povjereniku u svrhu savjetovanja o namjeravanoj odluci o otkazu ugovora o radu tužiteljici, tuženik se trebao radi savjetovanja obratiti "starom" tj. prethodnom Radničkom vijeću koje je izabrano 20. prosinca 2011. na razdoblje od 3 godine, dakle do 20. prosinca 2014 (tuženik se obraća sindikalnom povjereniku 23. odnosno 24. prosinca 2014.) Naime iz rezultata dokaznog postupka proizlazi, kako su tijekom prosinca 2014. u tijeku bili izbori za "novo" Radničko vijeće. Kod takve okolnosti ,a pod pretpostavkom da 23. odnosno 24.prosinca 2014. i nije bilo izabrano "novo" Radničko vijeće, to ne bi bio razlog da se ne provede postupak savjetovanja sa prethodnim, "starim" Radničkim vijećem, jer isto obavlja svoju dužnost sve do konstituiranja novog Radničkog vijeća, odnosno do završetka postupka izbora "novog" Radničkog vijeća. U tom smislu izjasnio se i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Revr 113/13-2 od 9. rujna 2014. Stoga, savjetovanje sa sindikalnim povjerenikom, ne može otkloniti propust savjetovanja sa Radničkom vijećem.

 

Odredbom članka 150. stavak 12. ZR-a propisano je kako je odluka poslodavca donesena protivno odredbama ovoga Zakona o obvezi savjetovanja s radničkim vijećem ništetna, dok je odredbom članka 124. stavak 1. ZR-a određeno da ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten i da radni odnos nije prestao, naložiti će se vraćanja radnika na posao.

 

Slijedom navedenog trebalo je žalbu tužiteljice djelomično uvažiti, te djelomično preinačiti pobijanu presudu na način kako je to odlučeno u točki I. a) izreke ove drugostupanjske presude, a ovo na temelju odredbe članka 373. točka 2. ZPP-a, u svezi sa odredbom članka 150. stavak 12. ZR-a i odredbom članka 124. stavak 1. ZR-a.

 

Na okolnost utvrđenja osnovanosti tužbenog zahtjeva u dijelu u kojem je zahtijevala naknadu plaće u razdoblju u kojem nije radila zbog predmetnog izvanrednog otkaza ugovora o radu, tužiteljica nije predložila izvođenje nikakvih relevantnih dokaza za utvrđenje odlučnih činjenica u smislu odredbi članka 95. ZR-a. Isto tako tužiteljica nije dokazala da bi joj zbog spornog izvanrednog otkaza nastala neimovinska šteta zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, niti koliki bi taj iznos štete bio.

 

Svakako je za naglasiti kako tužiteljica u žalbi na prvostupanjsku presudu niti jednim konkretnim razlogom nije dovela u pitanje pravilnost i zakonitost presude u dijelu u kojem je kao neosnovan odbijen tužbeni zahtjev za naknadom plaće i naknadom štete.

 

Slijedom navedenog žalbu tužiteljice je djelomično trebalo odbiti kao neosnovanu te djelomično potvrditi prvostupanjsku presudu. Stoga je odlučeno kao u točki I. b) izreke ove drugostupanjske presude, a ovo na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

 

Odredbom članka 166. stavak 2. ZPP-a, propisano je, pored ostalog, da kada sud preinači odluku protiv koje je podnesen pravni lijek, odlučiti će o troškovima postupka jednom odlukom. Kako su i tužiteljica i tuženik djelomično uspjeli u ovoj parnici, a vodeći računa i o tome kako su se u predmetnom postupku poglavito izvodili dokazi na okolnost utvrđenja dopuštenosti odnosno nedopuštenosti spornog otkaza, te uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja, ovaj drugostupanjski sud smatra kako u konkretnom slučaju svaka stranka treba snositi svoje parnične troškove. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke ove drugostupanjske presude, a u suglasju sa odredbama članka 166. stavak 2. i 154. stavak 2. ZPP-a.

 

U Splitu 25. ožujka 2021.