Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
STALNA SLUŽBA U SAMOBORU
Obrtnička 2
44 SSS Povrv-108/2021 - 7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, po sucu Ines Golešić-
Plašić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja H., javna ustanova,
P. , Z., OIB: 68419124305, zastupanog po punomoćniku … H.
L., odvjetniku iz O. društva L. i partneri iz Z. (po generalnoj
punomoći na broj Su-755/19 pohranjene pri Županijskom sudu u Velikoj Gorici), protiv
tužene V. F., OIB: … , iz B., V. , radi isplate,
nakon održane usmene, glavne i javne rasprave zaključene dana 03. ožujka 2021., u
prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja A. S., odvjetničke vježbenice iz
O. društva L. i P. d.o.o. iz Z., a u odsutnosti uredno pozvane tužene,
dana 25. ožujka 2021.
p r e s u d i o j e
I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika J.
G. iz V., U. B., poslovni broj OVRV-5781/2020 od 27.11.2020.
godine, kojim se nalaže tuženoj V. F., OIB: … , iz B., V.
, platiti tužitelju H., Z., P., OIB: … ,
iznos od 480,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:
- na iznos od 80,00 kn od 22.01.2020., - na iznos od 80,00 kn od 22.02.2020., - na iznos od 80,00 kn od 21.03.2020., - na iznos od 80,00 kn od 21.04.2020., - na iznos od 80,00 kn od 22.05.2020.
- na iznos od 80,00 kn od 20.06.2020. do isplate, po stopi koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje
od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
II Nalaže se tuženoj V. F., OIB: … , iz B., V. ,
platiti tužitelju H., Z., P. , OIB: … , trošak
parničnog postupka u iznosu od 987,50 kn, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od
dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od 25.03.2021. do isplate, po stopi koja se
određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate
za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku
od 15 dana.
III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 37,50 kn, sa
zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekuće od dana donošenja rješenja o ovrsi, tj. od
27.11.2020. kao i predvidivih troškova postupka u iznosu od 506,25 kn, kao neosnovan.
Obrazloženje
Tužitelj je temeljem izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga od 20.11.2020. podnio
prijedlog za ovrhu radi nepodmirene tražbine tužene u iznosu od 480,00 kn, uvećanu za
zakonsku zateznu kamatu, koja tražbina je dospjela.
Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika J. G. iz V., U. B.,
poslovni broj OVRV-5781/2020 od 27.11.2020. godine, određena je predložena ovrha na
cjelokupnoj imovini ovršenika, ovdje tužene, te je tuženoj naložen platež utužene tražbine
zajedno s troškom ovršnog postupka u iznosu od 300,00 kn i predvidivih troškova postupka
u iznosu od 506,25 kn.
Na takovo rješenje o ovrsi tužena je uložila pravovremeno prigovor, pa je ovaj sud,
rješenjem poslovni broj Povrv-108/2021 od 21.01.2021. godine, temeljem odredbe članka 58,
stavak 3 Ovršnog zakona, rješenje o ovrsi poslovni broj OVRV-5781/2020 od 27.11.2020.
godine, u dijelu u kojem je određena ovrha, stavio van snage, te je odlučio da će se postupak
nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga.
U prigovoru, koji se sada ima smatrati odgovorom na tužbu, tužena navodi da joj nije
jasno kako je ovrha mogla doći na njeno ime, obzirom da pristojba za HRT glasi na njenu
majku L. H., koja s njima živi u zajedničkom kućanstvu, time da zadnje 2
godine ima problem s tužiteljem, kontaktirala ga je da šalje uplatnice na L. H.,
ali tužitelj da uporno šalje uplatnice na njeno ime, iako nije nositelj RTV pretplate. Postavlja
ključno pitanje kako ovrha može biti poslana osobi koja nije nositelj plaćanja pristojbe za
HRT, te da prilaže preslike plaćenih uplatnica od 2012. do mjeseca veljače 2017. godine, iz
kojih da je vidljivo kako je nositelj pretplate L. H., njena majka, te obavijest
tužitelja gdje dostavlja uplatnice Ladislavi Halambek kao nositelju pretplate i korespondenciju
putem e-maila s tužiteljem od 15.,¸16., i 19.02.2018. gdje isti navodi da su 2004. godine,
putem inkasatora prebacili pretplatu s nje na L. H..
Tijekom postupka provođenja dokaza sud je izvršio uvid u izvadak iz ovjerovljenih
poslovnih knjiga tužitelja, u dopis tužitelja od 03.09.2016., u preslike uplatnica (list 6-7
spisa), u ispis e-mail korespondencije od 15., 16. i 19.02.2018., u prijavu prijamnika od
07.11.2000., u izvadak iz evidencije obveznika plaćanja RTV pristojbe, u saldakonti karticu
s pregledom stanja računa komitenta odnosno tužene (strana 20-30 spisa).
Druge dokaze sud nije provodio, jer ih stranke nisu predlagale i jer bi to bilo protivno
načelu ekonomičnosti postupka, sukladno članku 10 Zakona o parničnom postupku (u
daljnjem tekstu: ZPP).
Tužbeni zahtjev tužitelja osnovan je kako je to navedeno u izreci ove presude.
Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 480,00 kn s pripadajućim
zateznim kamatama na ime HRT pristojbe za mjesece siječanj, veljaču, ožujak, travanj,
svibanj i lipanj 2020. godine.
Nesporno je da tužena nije podmirila obvezu plaćanja televizijske pristojbe za utuženo razdoblje.
Tužena ne poriče osnov i visinu tužiteljeve tražbine.
Sporna je pasivna legitimacija odnosno je li tužena obveznik plaćanja pretplate ili je to njena majka L. H..
Uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja sa stanjem na dan
20.11.2020. utvrđeno je da se potraživanje tužitelja odnosi na neplaćenu televizijsku
pretplatu za razdoblje od mjeseca siječnja do mjeseca lipnja 2020. u iznosu od po 80,00 kn
za svaki mjesec odnosno ukupno 480,00 kn.
Uvidom u izvadak iz evidencije obveznika plaćanja RTV pristojbe utvrđeno je da
tužena ima prijavljen prijamnik (televizor) broj 6462296-0 s datumom prijave 07.11.2000.,
čiji status je aktivan (šifra obveznika: 4083343), na adresi u B., V. , koji
podaci su podudarni podacima navedenim u prijavi prijamnika od 07.11.2000., vlastoručno
potpisanog po tuženoj, koji potpis tužena niti ne osporava (strana 18-19 spisa).
Uvidom u saldakonti karticu s pregledom stanja računa komitenta odnosno tužene,
utvrđeno je da doista nije plaćena pristojba za utuženo razdoblje, u utuženom iznosu (poziv
na broj: 5504083343-202011-4.
Uvidom u dopis tužitelja od 03.09.2016. utvrđeno je da je isti upućen na L.
H. iz B., V. , u kojem se navodi da se u prilogu dostavljaju nalozi
za plaćanje mjesečne pristojbe za mjesec rujan, listopad, studeni i prosinac 2016., te siječanj
i veljaču 2017., uz molbu da se isti uplaćuju kako su označeni, a sve kako bi uplata bila
ispravno automatski evidentirana.
Uvidom u uplatnice priležeće na listu 6-7 spisa, utvrđeno je da se iste odnose na
razdoblje od mjeseca siječnja 2012. do mjeseca veljače 2017., kojeg glase na ime L.
H., dakle, iste se ne odnose na utuženo razdoblje, a niti na tuženu.
Uvidom u ispis e-mail poruke od 15.02.2018. utvrđeno je kako se pošiljatelj D.
F. obraća tužitelju u vezi prijedloga za ovrhu koji je poslan na ime V. F.,
ovdje tužene, za dug na ime pretplate za HRT pristojbu i u kojem se navodi kako je nositelj
pretplate L. H., uz molbu da se dostavi dokument na osnovu kojeg je podnesen
ovršni prijedlog na ime V. F., ako je nositelj pretplate L. H., kojoj
su redovito dostavljane uplatnice i što da je vidljivo iz plaćenih uplata. U podnesku koji je
dostavljen sudu na posl. br. Povrv-120/17 da je priložena potvrda o prijavi od 07.11.2000. po
nalogu kontrolora, a 2004. godine da su preko inkasatora prebacili pretplatu na L.
H., koja je i prije i poslije toga bila nositelj pretplate, pa nije razvidno kako to da je
ovdje tužena nositelj pretplate, kada je to, u stvari, njena majka L. H., time da
promjena nositelja pretplate s L. H. na bilo koga drugoga, nije nikada tražena.
Uvidom u ispis e-maila tužitelja upućenog tuženoj od 16.02.2018., utvrđeno je kako
tužitelj navodi da je putem inkasatora izvršena promjena obveznika plaćanja s imena tužene
na L. H., a budući su na prijavi prijamnika potrebni podaci o OIB-u, kako bi
se u poslovnim knjigama tužitelja obveznik mogao pravovaljano voditi, to da je i upućen dopis
kojim je tužitelj poziva na dostavu OIB-a. Kako da niti nakon upućenog dopisa nije tužitelju
dostavila OIB, zbog vođenja ovršnog postupka, to da su bili primorani vratiti pristojbu na
osnovnog nositelja, ovdje tuženu, za koju tužitelj posjeduje sve potrebne podatke.
Temeljem odredbe čl. 34, stavak 1 Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji, tužena je, kao
vlasnik televizijskog prijamnika (u daljnjem tekstu: prijamnik) na području Republike
Hrvatske u zakonskoj obvezi podmiriti mjesečnu pristojbu tužitelju, utvrđenu čl. 35, stavak 2
Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji.
Temeljem odredbe čl. 36, stavak 1 Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji proizlazi da
osoba iz čl. 34, stavak 1 tog Zakona, ne plaća mjesečnu pristojbu ako prijamnik odjavi. Način
odjave prijamnika i kontrole plaćanja mjesečne pristojbe utvrđuje HRT svojom odlukom.
Kako je, tijekom dokaznog postupka, utvrđeno da je tužena u utuženom razdoblju bila
uredno prijavljena kao vlasnik prijamnika na adresi u B., V. , a shodno
tome i obveznik plaćanja pristojbe i kako je iz poslovne evidencije tužitelja (saldakonti
kartice) utvrđeno da pristojba nije plaćena za razdoblje od mjeseca siječnja do mjeseca lipnja
2020. godine, te kako tužena nije dostavila valjani dokaz o odjavi na propisanom obrascu
zahtjeva za odjavu obveze plaćanja mjesečne pristojbe (fizičke osobe), to se ne može smatrati
da je tužena na propisani način odjavila TV prijamnik, čime bi prestala biti obveznik plaćanja
navedene pristojbe.
Stoga se ukazuje neosnovan prigovor promašene pasivne legitimacije sadržan u
prigovoru tužene, koji se sada ima smatrati odgovorom na tužbu.
Valja napomenuti da je prema odredbi čl. 7 i 219, stavak 1 ZPP, svaka stranka dužna
iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i
dokaze protivnika, što tužena u ovoj pravnoj stvari nije učinila.
Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29, stavak 1 Zakona o obveznim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO).
Visina stope zakonske zatezne kamate određena je sukladno odredbi čl. 29, stavak 2 ZOO.
Temeljem odredbe čl. 164, stavak 4 ZPP proizlazi da o zahtjevu za naknadu troškova postupka sud odlučuje u presudi ili rješenju kojim se završava postupak pred tim sudom.
Prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima
građanskih odjela županijskih sudova, održanog 02. lipnja 2017. u Zagrebu, presudom kojom
se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na
snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju
vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti
prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog
postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od dana donošenja prvostupanjske
presude.
Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154, stavak 1 ZPP, a
odnosi se na trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 150,00 kn (Tbr.11.1. Tarife o
nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika-u daljnjem tekstu: Tarife) uz 25 % PDV u
iznosu od 37,50 kn, javnobilježničke nagrade za izdavanje rješenja o ovrsi u iznosu od 60,00
kn (čl. 6, stavak 1 Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom
postupku) uz 25 % PDV u iznosu od 15,00 kn, te jednokratne nagrade za cjelokupni
prvostupanjski postupak u iznosu od 500,00 kn uz 25 % PDV u iznosu od 125,00 kn (Tbr.7.8.
Tarife), te sudske pristojbe na presudu u iznosu od 100,00 kn, odmjereno u skladu sa
Zakonom o sudskim pristojbama, pa je valjalo odlučiti kao pod točkom II izreke ove presude.
Tužitelju ne pripadaju paušalni troškovi u iznosu od 30,00 kn uz 25 % PDV u iznosu
od 7,50 kn, budući tužitelj ni sa čim nije dokazao niti osnov, niti visinu tog troška, a isto tako
tužitelju ne pripadaju niti predvidivi troškovi postupka u iznosu od 506,25 kn, budući isti nisu
niti nastali, pa je valjalo odlučiti kao pod točkom III izreke ove presude.
U Samoboru, 25. ožujka 2021.
Sudac:
Ines Golešić-Plašić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda,
pismen o u 3 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana, računajući od dana objave ove presude.
Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom
ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište
na kojem je ova presuda objavljena. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na
kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove
presude.
Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede
odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10., i 11. ZPP-a i zbog
pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).
DNA:
1. pun. tužitelja H. L., odvj.
2. tužena V. F.
Kontrolni broj: 0109d-194e0-c1102
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=INES GOLEŠIĆ PLAŠIĆ, L=ZAGREB, O=OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati
izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Novom Zagrebu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.