Poslovni broj: 6 UsI-1330/2020-11

 

 

 

 

 

 

 

 

       Poslovni broj: 6 UsI-1330/2020-11

 

             

 

U  I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja R. S. iz B. i H., D., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., kojeg zastupa V. P., službena osoba tuženika, radi obnove postupka, 25. ožujka 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-02/20-03/03059247972, URBROJ: 341-99-06/2-20-7354 od 7. listopada 2020.

 

 

Obrazloženje

             

 

Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II 140-02/20-03/03059247972, URBROJ: 341-99-06/2-20-7354 od 7. listopada 2020., odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u V., KLASA: UP/I 140-02/20-03/OB, URBROJ: 341-22-06/2-20-13743 od 27. kolovoza 2020.

Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbačen je prijedlog tužitelja za obnovu postupka u povodu zahtjeva tužitelja za priznanjem razmjernog dijela starosne mirovine.

              Tužitelj u tužbi navodi, u bitnome, iznosi historijat priznavanja prava na razmjerni dio starosne mirovine kao i način obračuna mirovine u odnosu na godinu staža. Smatra da dopis Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Područnog ureda u V. od 12. lipnja 2020.  predstavlja novi dokaz kao razlog za obnovu s obzirom da  se prvostupanjsko tijelo  poziva na izvršeni uvid u evidenciju Hrvatskog zavoda za mirovinskog osiguranja iz kojeg proizlazi da je tužitelju staž ostvaren u B. d.d. za proizvodnju voća od 4. ožujka 1970. do 15. travnja 1970. evidentiran u bazi podataka aktivnih osiguranika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, te je kao takav uvršten u izračun razmjernog dijela mirovine koji se tužitelju isplaćuje od 3. studenoga 2016. Iz sadržaja tužbe proizlazi da tužitelj predlaže da sud poništi osporavano rješenje tuženika od 7. listopada 2020. i predmet vrati na ponovni postupak.

U odgovoru na tužbu tuženik navodi da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Dodaje kako tužitelj ponavlja navode koje je već bezuspješno isticao u postupku. Stoga tuženik predlaže da sud presudom odbije tužbeni zahtjev.

Sud je u ovom sporu 18. ožujka 2021. održao raspravu u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja koji je ispričao nedolazak podneskom zaprimljenim 4. ožujka 2021., te u nazočnosti službene osobe tuženika te je na takav način strankama u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda RH i 29/17.), prije donošenja presude, pružena mogućnost izjasniti se o navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

U navedenom podnesku od 4. ožujka 2021. tužitelj je ponovio tužbene navode smatrajući da postoje dokazi koji su od utjecaja na donošenje odluke odnosno da prethodno navedeni dopis Područnog ureda u V. od 12. lipnja 2020. predstavlja novi dokaz koji bi sam ili u vezi s već izvedenim dokazima mogao dovesti do drukčijeg rješenja da je bio iznesen odnosno upotrijebljen u prijašnjem postupku.

Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu upravnog spora te spisu upravnog postupka, pa je na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu odredbe članka 55. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Tužitelj je 15. srpnja 2020. podnio zahtjev za obnovu postupka uz koji je priložio navedeni dopis Područnog ureda u V. od 12. lipnja 2020. u kojem je navedeno da je staž ostvaren u B. d.d. od 4. ožujka 1970. do 15. travnja 1970. evidentiran u bazi podataka aktivnih osiguranika te je kao takav uvršten u izračun razmjernog dijela mirovine.  Navedenim dopisom tužitelj je obaviješten da poduzeće V. p. d.d. V. kao pravni slijednik poduzeća B. d.d. V. ne posjeduje podatke o plaćama (M4) za bivše djelatnike, budući da su svi podaci uništeni tijekom ratnih događanja u Domovinskom ratu.

Prema odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18. i 102/19.), ako se nakon donošenja rješenja protiv kojega nema redovitoga pravnog lijeka u upravnom postupku sazna za nove činjenice ili se nađe, odnosno stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi sami ili u vezi s već izvedenim ili upotrijebljenim dokazima mogli dovesti do drugačijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni ili upotrijebljeni u prijašnjem postupku, može se iznimno od uvjeta i rokova iz Zakona o općem upravnom postupku obnoviti postupak iz mirovinskog osiguranja. Postupak će se obnoviti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti.

              Odredba članka 126. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09.) propisuje da kad nadležno tijelo primi prijedlog za obnovu postupka, dužno je ispitati je li prijedlog pravodoban i izjavljen od ovlaštene osobe te je li okolnost na kojoj se prijedlog temelji učinjena vjerojatnom. Ako ti uvjeti nisu ispunjeni, nadležno tijelo odbacit će prijedlog rješenjem.

Iz spisa tuženika proizlazi da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u V. broj: 130981 od 2. svibnja 2017. tužitelju primjenom Ugovora o socijalnom osiguranju između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine (Narodne novine, Međunarodni ugovori, broj 3/2001 – u daljnjem tekstu: Ugovor) počevši od 3. studenog 2016. priznato pravo na razmjerni dio starosne mirovine u svoti od 138,21 kn mjesečno u koju je uračunat i dodatak na mirovinu. 

Rješenjem tuženika broj: 605963 od 21. rujna 2017. uvažena je žalba tužitelja izjavljena protiv navedenoga rješenja od 2. svibnja 2017., te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, uz uputu da Prvostupanjsko tijelo od odjela matične evidencije zatraži dopunu postupka utvrđivanja podataka o plaćama (za razdoblje od za razdoblje od 4. ožujka 1970. do 15. travnja 1970.), odnosno da provjeri postoje li nedostajući podaci na mikrofilmskim zapisima u Zavodu kao i u Državnom arhivu.

Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u V. broj: 130981 od 17. listopada 2017. tužitelju je (u izvršenju rješenja Središnje službe broj: 605963 od 21. rujna 2017.) i na temelju novoutvrđenih platnih podataka, počevši od 3. studenog 2016. priznato pravo na razmjerni dio starosne mirovine u mjesečnoj svoti od 116,31 kn.

Tužitelj je protiv navedenog rješenja od 17. listopada 2017. podnio žalbu zbog pogrešno obračunatih vrijednosnih bodova i neutvrđenih podataka o plaći za razdoblje od 4. ožujka 1970. do 15. travnja 1970. te je rješenjem tuženika broj spisa: 605963 od 24. siječnja 2018. žalba odbijena kao neosnovana, uz obrazloženje da niti poslodavac, odnosno obveznik uplate doprinosa B. d.d., V., niti Državni arhiv u V., ne raspolažu podacima o plaćama za navedeno razdoblje.

Na temelju novoutvrđenog iznosa mirovine tužitelju je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u V. broj: 130981 od 19. listopada 2017. utvrđena nepripadna isplata starosne mirovine za razdoblje od 03. studenog 2016. do 30. rujna 2017. u svoti od ukupno 242,40 kn. Protiv navedenog rješenja podnesena je žalba koja je rješenjem tuženika broj: 605963 od 3. svibnja 2018. odbijena kao neosnovana. Presudom ovoga suda poslovni broj Usl-829/18-8 od 2. siječnja 2019. odbijen je kao neosnovan  tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika 3. svibnja 2018.

Uvidom u spise predmeta odnosno službenu evidenciju koju vodi Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, utvrđeno je da je tužitelju pravo na mirovinu priznato na temelju mirovinskog staža ostvarenog u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 4. ožujka 1970. do 15. travnja 1970., od 17. travnja 1970. do 1. rujna 1971. i od 4. siječnja 1973. do 12. travnja 1973. u trajanju od 1 godinu, 9 mjeseci i 6 dana.

Iz provedenog upravnog postupka proizlazi da Odjel poslova matične evidencije ne raspolaže podacima o plaći za razdoblje zaposlenja od 4. ožujka 1970. do 15. travnja 1970. kod poslodavca, odnosno obveznika uplate doprinosa B. d.d., V.

Člankom 81. stavkom 9. Zakona o mirovinskom osiguranju propisano je da osiguraniku kojem se ne mogu utvrditi vrijednosti bodovi ni za jednu kalendarsku godinu od 1. siječnja 1970. zbog toga što osiguranik nakon toga dana nije bio osiguran ili za razdoblja nakon toga dana nema podataka o plaći, odnosno osnovici osiguranja, vrijednosti bodovi će se utvrditi tako da će se za svaku godinu mirovinskog staža uzeti jedan vrijednosni bod.

              Valja istaknuti da tužitelj pogrešno tumači pojmove (nespornog) staža ostvarenog u B. d.d. od 4. ožujka 1970. do 15. travnja 1970., koji je evidentiran u bazi podataka aktivnih osiguranika koji se razlikuje od činjenice da o navedenom razdoblju osiguranja ne postoje podaci o plaći, a koja činjenica je i navedena u predmetnom dopisu Područnog ureda u V. od 12. lipnja 2020.             

Slijedom navedenoga sud smatra da nisu ispunjeni uvjeti za obnovu postupka prema Zakonu o mirovinskom osiguranju, a niti prema odredbama Zakona o općem upravnom postupku. Naime, tužitelj nije učinio vjerojatnim da je saznao za nove činjenice ili da je stekao mogućnost upotrijebiti nove dokaze koji bi sami ili u vezi s već izvedenim ili upotrijebljenim dokazima mogli dovesti do drugačijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni ili upotrijebljeni u prijašnjem postupku.

Stoga je prvostupanjsko tijelo pravilno sukladno odredbi članka 126. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku, odbacilo prijedlog tužitelja.

Kako, dakle, tužitelj u tužbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, a sud ne nalazi nezakonitosti u osporavanom rješenju tuženika i prvostupanjskog tijela, odnosno provedenom upravnom postupku, sud smatra da donošenjem pobijanih rješenja nije došlo do povrede prava tužitelja, kao niti do povrede zakona na štetu tužitelja pa je primjenom odredbe članka 57. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan, kao u izreci ove presude.

 

U Osijeku 25. ožujka 2021.             

 

Sutkinja

          Blanka Sajter v. r.

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:  Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba protiv presude odgađa izvršenje presude (članak 66. stavak 5. Zakona o upravnim sporovima).