1

 

 

 

 

Poslovni broj: 1 P-20/2018-68

 

U    I M E    R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Trgovački sud u Bjelovaru, po sucu pojedincu Branki Pleskalt, u pravnoj stvari tužitelja T. d.d. V., OIB: …, u ime i za račun dužnika VS G. d.o.o. S., , OIB: …, zastupan po punomoćnicima A. P. i H. P. odvjetnicima u O. društvu P. i dr. d.o.o. iz V., protiv tuženika D. S. iz S., OIB: …, radi utvrđenja osporene tražbine u predstečajnom postupku, nakon zaključenja glavne i javne rasprave dana 24. veljače 2021. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja, 25. ožujka 2021.

 

p r e s u d i o    j e

 

I.Utvrđuje se da nije osnovana tražbina tuženika D. S. iz S., OIB: …, u iznosu od 11.032.006,10 kuna, a koju je tuženik prijavio u predstečajni postupak nad društvom VS G. d.o.o. za građevinarstvo, trgovinu i posredovanje iz S., OIB: …, koji postupak se kod Trgovačkog suda u Bjelovaru vodi pod poslovnim brojem: St-240/2017 i koja tražbina se u Tablici prijavljenih tražbina nalazi pod rednim brojem 10.

 

II.Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu radi utvrđenja da nije osnovana tražbina tuženika u iznosu od 83.776,89 kuna.

 

III.Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 76.862,50 kuna u roku od 15 dana.

 

IV. Odbija se tužitelja sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 3.000,00 kuna.

 

Obrazloženje

 

Tužitelj je kod ovog suda ustao tužbom protiv tuženika radi utvrđenja osporene tražbine u predstečajnom postupku.

 

Obrazlažući tužbu tužitelj navodi da je Rješenjem Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj: St-240/17-3 od 14. lipnja 2017. godine otvoren predstečajni postupak nad trgovačkim društvom VS G. d.o.o. za građevinarstvo, trgovinu i posredovanje iz S., te su vjerovnici pozvani na prijavu tražbina. Prijavom od 3. srpnja 2017. godine vjerovnik D. S., ovdje tuženik, prijavio je svoju tražbinu u predstečajni postupak nad VS G. d.o.o. u iznosu od 11.115.782,99 kuna. Kao pravnu osnovu svoje tražbine tuženik navodi Ugovor o reguliranju međusobnih odnosa. Tražbinu tuženika na ročištu za ispitivanje tražbina u cijelosti je priznao povjerenik, dok su istu u cijelosti osporili vjerovnici Republika Hrvatska i T. d.d. V.. Rješenjem naslovnog suda poslovni broj: St-240/17-41 od 29. kolovoza 2017. osporavatelji tražbine tuženika, Republika Hrvatska i T. d.d. upućeni su na parnicu radi utvrđivanja osporene tražbine u iznosu od 12.306.751,65 kuna, sve temeljem odredbe čl. 48. st. 3. Stečajnog zakona. Protiv navedenog rješenja tužitelj T. d.d. podnio je žalbu te je rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7364/17 od 7. prosinca 2017. žalba odbijena kao neosnovana. Rješenje Visokog trgovačkog suda poslovni broj: Pž-7364/2017-2 od 7. prosinca 2017. objavljeno je na mrežnoj stranici e-oglasna ploča dana 24. siječnja 2018. Slijedom navedenog, tužitelj kao vjerovnik koji je upućen na pokretanje parnice u zakonskom roku iz čl. 267. st. 1. Stečajnog zakona (NN. br. 71/15 i 104/17) u vezi odredbe čl. 48. st. 3. i st. 5. Stečajnog zakona podnosi ovu tužbu. Iz prijave tražbine koju tuženik D. S. podnosi u predstečajnom postupku nad VS G. d.o.o. ne proizlazi osnovanost njegove tražbine. Naime, tuženik prijavi prilaže – Aneks 4. Sporazuma o obročnoj otplati duga po Ugovoru o kratkoročnom kreditu broj: 7090001647 sklopljen dana 28. prosinca 2015. godine između V. d.d. banka V. (danas: J&T B. d.d.) kao vjerovnika, U. d.o.o. kao korisnika kredita i založnog dužnika I, te tuženika kao jamca platca i založnog dužnika II – dalje u tekstu: "Ugovor o kreditu 1", - zadužnicu koju je tuženik izdao V. d.d. banci V. dana 4. svibnja 2011. godine, radi naplate tražbine u iznosu od 7.500.000,00 kuna s pripadajućom kamatom, - Ugovor o kreditu broj: 23-1570 sa Sporazumom radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) sklopljen dana 9. svibnja 2015. između B. S.-D. d.d. kao vjerovnika, U. d.o.o. kao korisnika kredita i založnog dužnika te tuženika kao solidarnog jamca – dalje u tekstu: "ugovor o kreditu 2", - zadužnicu koju je dužnik VS G. d.o.o. zastupana po tuženiku izdala tuženiku dana 18. svibnja 2017. na iznos od 6.000.000,00 kuna (broj ovjere: OV-4249/17), -zadužnicu koju je dužnik VS G. d.o.o. zastupana po tuženiku izdala S. S. dana 18. svibnja 2017. na iznos od 5.000.000,00 kuna (broj ovjere: OV-4252/17), Ugovor o reguliranju međusobnih odnosa vezano uz jamstva i regrese sklopljen dana 2. prosinca 2016. između tuženika kao vjerovnika i VS G. d.o.o. kao dužnika. Iz priložene dokumentacije proizlazi isključivo to da je tuženik u svojstvu jamca platca/solidarnog jamca jamčio za podmirenje obveza društva U. d.o.o. (pravnog prednika VS G. d.o.o.) prema V. d.d. banka V. (danas: J&T. B. d.d.) i B. S. D. d.d. temeljem Aneksa 4. Sporazuma o obročnoj otplati duga po Ugovoru o kratkoročnom kreditu broj: 7090001647 i temeljem Ugovora o kreditu broj: 23-1570 sa Sporazumom radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke). Iz dokumentacije ne proizlazi da je tuženik u svojstvu jamca platca po predmetnim Ugovorima V. d.d. banci V. i B. S. D. d.d. podmirio bilo koji dio obveze dužnika U. d.o.o. Iz navedenog razloga prijavljena tražbina tuženika nije osnovana. Naime, prema mjerodavnoj odredbi čl. 35. SZ-a status vjerovnika u predstečajnom postupku imaju osobe koje u vrijeme otvaranja predstečajnog postupka imaju imovinskopravnu tražbinu prema dužniku. Dana 14. lipnaj 2017. kao dana otvaranja predstečajnog postupka nad VS G. d.o.o. tuženik prema navedenom predstečajnom dužniku nije imao imovinskopravnu tražbinu, već je isključivo bio u poziciji jamca platca za obveze VS Gradnje d.o.o. prema spomenutim bankama. Da u navedeno vrijeme tuženik kao jamac platac nije izvršio nikakva plaćanja prema bankama umjesto dužnika VS G. d.o.o. proizlazi iz sadržaja Ugovora o reguliranju međusobnih odnosa koji su VS G. i tuženik sklopili dana 2. prosinca 2016. Naime, člankom 1.F) Ugovora o reguliranju međusobnih odnosa navedeno je da ugovorne strane imaju "pravni interes sklopiti ovaj Ugovor i regulirati međusobne odnose u slučaju nastanka regresne obveze temeljem Ugovora o kreditu 1 i Ugovora o kreditu 2". Isto tako u čl. 3.1. Ugovora stoji: "Ugovorne strane suglasno utvrđuju da je dužnik dužan temeljem Ugovora platiti vjerovniku svaki iznos koji vjerovnik plati BSD-u s osnove Ugovora o kreditu 1 i V.-i s osnove Ugovora o kreditu 2 u roku od 30 /trideset) dana od datuma izvršavanja svakog pojedinog plaćanja". Iz predmetnih odredbi nesporno proizlazi da nije došlo do podmirenja duga od strane tuženika kao jamca, slijedom čega nije nastupilo regresno pravo tuženika prema VS G. d.o.o. Da obveze po kreditima nisu podmirene od strane tuženika potvrđuju i prijave tražbina banaka u predstečajni postupak nad VS G. d.o.o. Odredbom čl. 120. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), pravo jamca na regresno potraživanje prema dužniku nastaje tek kada jamac podmiri tražbinu dužnika. Dakle, tražbina tuženika prema dužniku VS G. d.o.o. postojala bi da je isti podmirio dio ili cjelokupnu obvezu koju VS G. d.o.o. ima prema bankama s osnove spomenutih pravnih poslova. Međutim, tuženik kao jamac nije podmirio predmetne obveze i stoga tražbina koju prijavljuje u predstečajnom postupku nad VS G. d.o.o. ne predstavlja osnovanu tražbinu. Slijedom navedenog predlaže da sud udovolji tužbi i tužbenom zahtjevu, te potražuje trošak.

 

U svom odgovoru na tužbu tuženik navodi da se tuženik protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti jer je isti neosnovan i neutemeljen. Tražbina tuženika je osnovana budući je blokada tuženika sa osnova jamstva nastupila dana 4. srpnja 2016. odnosno prije otvaranja predsetčajnog postupka koji je otvoren sa danom 14. lipnja 2017. Tražbina tuženika je uvjetna i temelji se na jamstvima, ali tražbina kao takva ima pravo glasa jer ista nije multiplicirana, već je samo tuženik prijavljen u predstečajni postupak po toj osnovi, a posebice zato što je ista osigurana zadužnicama i jamstva su aktivirana blokadom na privatne račune, jer je tuženik dao privatne zadužnice bankama. Samo postojanje blokade po računima je dokaz da tražbina tuženika postoji jer da je suprotno banka ne bi blokirala račune tuženika. Takvi vjerovnici (s osnove suvlasništva) imaju pravo kao jedan vjerovnik kako nalaže i Stečajni zakon.

 

Stoga tuženik predlaže da sud tužitelja s tužbom odbije te potražuje trošak.

U svom podnesku koji je predan na spis na ročištu održanom dana 7. svibnja 2018. godine tužitelj je predložio da na predmetni spis spoji spis ovog suda poslovni broj: P-122/2017. u kom predmetu je tužitelj VS G. d.o.o. S. zastupan po vjerovniku Republici Hrvatskoj za Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured V. a ova po Županijskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru ustao tužbom protiv tuženika D. S. radi utvrđenja osnovanosti osporavanja tražbine u iznosu od 11.115.782,92 kune u predstečajnom postupku koji se vodi nad dužnikom VS G. d.o.o. S., budući da je predmet spora obiju parnica identičan.

 

Rješenjem ovog suda poslovni broj: 1 P-20/2018-7 od 26. listopada 2018. godine riješeno je da se spis ovog suda poslovni broj: P-122/2017. spaja na spis ovog suda poslovni broj. P-20/2018. radi zajedničkog raspravljanja.

 

Na raspravi održanoj dana 4. prosinca 2018. godine tužitelj VS G. d.o.o. S. zastupana po vjerovniku Republici Hrvatskoj povukao je tužbu čemu se tuženik nije protivio pa je sud Rješenjem primio na znanje povlačenje tužbe u odnosu na spojeni spis poslovni broj: P-122/2017.

 

U tijeku dokaznog postupka sud je izveo dokaz uvidom u dokumentaciju priloženu uz tužbu (list 4-44 spisa), u dokumentaciju priloženu uz podnesak tužitelja predan na ročištu održanom dana 7. svibnja 2018. (list 56-68 spisa), u dokumentaciju (list 58-95 spisa), u dokumentaciju priloženu uz odgovor na tužbu tuženika u spisu poslovni broj: P-122/2017 (list 100-106 spisa), u dokumentaciju priloženu uz podnesak od 29. travnja 2019. (list 120-133 spisa) te u dokumentaciju priloženu uz dopis B. S. D. (list 144-165 spisa).

 

Proveden je i dokaz knjigovodstveno - financijskim vještačenjem po vještaku M. M. iz B. (list 218-253 spisa).

 

Izvedene dokaze sud je cijenio sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, - u daljnjem tekstu: ZPP).

 

Na temelju provedenih dokaza sud je tužbeni zahtjev tužitelja kako je postavljen u podnesku od 19. veljače 2021. godine utvrdio u cijelosti osnovanim.

Među strankama nije sporno da je tuženik D. S. u predstečajnom postupku koji se vodi nad dužnikom VS G. d.o.o. S. prijavio svoju tražbina u iznosu od 11.115.782,99 kuna, koju tražbinu je vjerovnik T. d.d. iz V. u cijelosti osporio te je navedeni vjerovnik upućen da u roku od 8 dana od pravomoćnosti Rješenja o utvrđivanju tražbina koje je donijeto dana 29. kolovoza 2017. godine i koje je postalo pravomoćno dana 26. listopada 2017. godine pokrene parnicu radi utvrđivanja osnovanosti osporavanja sporne tražbine. Nesporno je i nadalje da je tužitelj u navedenom roku podnio tužbu u skladu s gore navedenim rješenjem ovog suda.

 

Isto tako nesporno je i da je trgovačko društvo U. d.o.o. S. kao korisnik kredita sklopilo sa V. B. d.d. V. U. o kratkoročnom kreditu partija broj: 7090001647 od 4. svibnja 2011. godine, solemniziran kod javnog bilježnika K. M. dana 4. svibnja 2011. godine pod brojem: OV-2737/2011. i pripadajuće Anekse i sa S. D. B. d.d. iz S. Ugovor o kreditu br. 23-1570 sa Sporazumom radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava od 9. svibnja 2015. godine ovjeren kod javnog bilježnika B. J. pod brojem OV-3026/15 dana 15. svibnja 2015. godine. Trgovačko društvo U. d.o.o. S. pripojeno je trgovačkom društvu VS G. d.o.o. S. dana 1. prosinca 2016. godine i pripajanjem je prestalo postojati te su sva imovina i obveze tog društva prešle na dužnika VS G. d.o.o. S. nad kojim je 29. ožujka 2017. godine Rješenjem Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj: St.240/2017-41 otvoren predstečajni postupak.

 

Nadalje, nesporno je da je temeljem gore navedenih Ugovora tuženik jamčio za povrat kredita predstečajnog dužnika VS G. d.o.o. S. i to na način da je po Ugovoru sa V. B. d.d. V. za 7.500.000,00 kuna predao vjerovniku V. B. d.d. V. jednu zadužnicu ovjerenu kod javnog bilježnika a po Ugovoru sa S. D. B. d.d. iz S. za iznos od 5.700.000,00 kuna predana je banci jedna bjanko vlastita trasirana mjenica s odredbom "bez protesta" i Izjava o suglasnosti zapljene svih računa kod banaka sukladno čl. 214. Ovršnog zakona. Nakon izdavanja gore navedenih zadužnica kao sredstva osiguranja plaćanja tuženik je sa predstečajnim dužnikom VS G. d.o.o. S. dana 2. prosinca 2016. godine sklopio Ugovor o reguliranju međusobnih odnosa vezanih za jamstva i regrese. Člankom 4. navedenog Ugovora, dužnik VS G. d.o.o. S. se obvezao predati tuženiku jednu običnu zadužnicu na iznos Ugovora o kreditu sklopljenog sa V. B. d.d. V. kao sredstvo osiguranja plaćanja regresnih obveza s osnova tog Ugovora i jednu običnu zadužnicu na iznos Ugovora o kreditu sklopljenog sa S. D. B. d.d. iz S. kao sredstva osiguranja plaćanja regresnih obveza s osnove tog Ugovora.

 

Sporno je međutim, je li prijavljena tražbina tuženika po osnovi jamstva u vrijeme otvaranja predstečajnog postupka nad dužnikom VS G. d.o.o. S. naplaćena i je li tuženik stekao regresno pravo u visini prijavljenog iznosa.

Naime, tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da tuženik u svojstvo jamca platca po Ugovorima s V. B. d.d. V. i S. D. B. d.d. nije podmirio bilo koji dio obveze dužnika U. d.o.o., pa stoga nije ni nastalo njegovo pravo prema dužniku VS G. d.o.o. jer pravo jamca na regresno potraživanje nastaje tek kada jamac podmiri tražbinu dužnika.

 

Na ovu spornu okolnost sud je prvenstveno proveo dokaz uvidom u dokumentaciju priloženu tijekom postupka na spis te knjigovodstveno-financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku knjigovodstveno financijske struke M. M..

 

Nalaz knjigovodstveno financijskog vještaka dostavljen na spis 9. prosinca 2020. godine sud je u cijelosti prihvatio jer je isti dat stručno, obrazloženo i u skladu s pravilima struke, a na nalaz vještaka ni stranke nisu imale primjedbi.

 

Iz nalaza i mišljenja knjigovodstveno financijskog vještaka proizlazi da je na dan 14. lipnja 2017. godine (otvaranje postupka predstečajne nagodbe) ukupna obveza po Ugovoru o kratkoročnom kreditu br. 7090001647 utvrđena u iznosu od 11.375.372,55 kuna, od čega je obveza na ime glavnice u iznosu od 7.499.999,90 kuna, obveza na ime naknade u iznosu od 367.000,00 kuna, obveza na ime redovne kamate u iznosu od 2.949.075,09 kuna, obveza na ime zatezne kamate u iznosu od 558.757,56 kuna i obveza na ime troškova u iznosu od 540,00 kuna. Plaćeno je ukupno 6.498.821,98 kuna, od čega glavnice u iznosu od 3.121.443,45 kuna,

naknade u iznosu od 367.000,00 kuna, redovne kamate u iznosu od 2.917.908,42 kune, zatezne kamate u iznosu od 91.930,11 kuna i troškova u iznosu od 540,00 kuna. D. S. platio je iznos od 83.776,89 kuna, naplatom prisilnim aktiviranjem zadužnice. Radi se o prisilnoj naplati E. & S. B. d.d., a u opisu plaćanja je navedeno ZD, OV-7842/13. JB V..

 

Nadalje iz nalaza knjigovodstveno financijskog vještaka proizlazi da je na dan 14. lipnja 2017. godine ukupna obveza po Ugovoru o kreditu br. 23-1570 utvrđena u iznosu od 6.499.128,57 kuna, od čega je obveza na ime dospjele glavnice u iznosu od 1.104.319,52 kune, nedospjele glavnice u iznosu od 4.499.919,70 kuna, obveza na ime naknade u iznosu od 28.500,00 kuna, obveza na ime redovne kamate u iznosu od 812.885,66 kuna, obveza na ime zatezne kamate u iznosu od 52.703,69 kuna i obveza na ime opomena u iznosu od 800,00 kuna. Plaćeno je ukupno 353.836,71 kuna, od čega naknade u iznosu od 28.500,00 kuna, redovne kamate u iznosu od 324.736,71 kunu i opomena u iznosu od 600,00 kuna. D. S. nije vršio plaćanja po navedenom kreditu. Iz navedenog proizlazi da je tuženik do dana otvaranja predstečajnog postupka 14. lipnja 2017. godine, temeljem Ugovora o kratkoročnom kreditu br. 7090001647 i Ugovora o kreditu br. 23-1570 platio prisilnim putem iznos od 83.776,89 kuna.

 

S obzirom na ovakav nalaz i mišljenje knjigovodstveno financijskog vještaka tužitelj je u podnesku od 19. veljače 2021. godine uredio tužbeni zahtjev tako da traži da se utvrdi da nije osnovana tražbina tuženika u iznosu od 11.032.006,10 kuna po Ugovorima o kreditu s V. B. d.d. V. i S. D. B. d.d. S..

 

Prema odredbi čl. 35. Stečajnog zakona (Narodne novine br. 44/96, 29/99, 123/03, 82/06, 116/10, 25/12, 133/12, 71/15 i 104/17, dalje SZ), propisano je da su vjerovnici dužnika u predstečajnom postupku osobe koje u vrijeme otvaranja predstečajnog postupka imaju imovinsko pravnu tražbinu prema dužniku.

Odredbom čl. 143. Stečajnog zakona, propisano je da solidarni dužnici i jamci dužnika mogu kao stečajni vjerovnici tražiti da im se vrati ono što su za dužnika platili prije ili nakon dana otvaranja stečajnog postupka, ako im pripada pravo na vraćanje isplaćenog prema dužniku.

 

Odredbom čl. 110. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01, 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO), propisano je da na jamca koji je namirio vjerovnikovu tražbinu prelazi ta tražbina sa svim sporednim pravima i osiguranjima njezina ispunjenja.

 

Obzirom da je tijekom postupka na temelju provedenih dokaza nedvojbeno utvrđeno da tražbina tuženika po osnovi jamstva koju je prijavio u predstečajnom postupku nad trgovačkim društvom VS G. d.o.o. i koja je predmet ovog postupka, u vrijeme otvaranja predstečajnog postupka dana 14. lipnja 2017. godine nije naplaćena, tuženik nije prema mišljenju ovog suda stekao regresno pravo jer nema imovinsko pravnu tražbinu prema predstečajnom dužniku te ne može imati svojstvo predstečajnog vjerovnika za osporeni dio tražbine.

 

Imajući gore navedeno u vidu sud je tužbenom zahtjevu tužitelja kako je postavljen u podnesku tužitelja od 19. veljače 2021. godine u cijelosti udovoljio te presudio kao pod toč. I. izreke ove presude.

 

Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku, pa kako je tužitelj uspio s tužbenim zahtjevom to mu je dosuđen parnični trošak u iznosu 76.862,50 kuna, kuna prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 91/04. i 37/05) i Zakonu o sudskim pristojbama (NN br. 123/06) a koji trošak se sastoji od troškova sastava tužbe u iznosu od 5.010,00 kuna, sastava podnesaka od 12. veljače 2018., 15. listopada 2018., 15. svibnja 2019., 19. lipnja 2019., 1. srpnja 2020. i 29. prosinca 2020. u iznosu od 500,00 kuna za svaki, sastava podneska od 4. svibnja 2018., od 16. srpnja 2019. i 19. veljače 2021. u iznosu od 5.010,00 kuna za svaki, zastupanja po punomoćniku na ročištima kod suda dana 7. svibnja 2018., 5. prosinca 2018., 25. veljače 2019., 19. lipnja 2020. i 24. veljače 2021. u iznosu od 5.010,00 kuna za svako, zastupanja na ročištima dana 10. siječnja 2020. i zastupanja ne ročištu za objavu presude dana 25. ožujka 2021. godine u iznosu od 500,00 kuna za svako, troškova PDV-a u iznosu od 12.272,50 kuna, predujma za vještačenje u iznosu od 8.000,00 kuna te sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 5.000,00 kuna i na presudu u iznosu od 2.500,00 kuna.

 

Sud je odbio tužitelja s zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 3.000,00 kuna koji se odnosi na trošak uplaćenog predujma za vještačenje, budući isti za tužitelja nije nastao jer je tužitelju navedeni iznos vraćen dana 3. veljače 2021. godine. Naime, ukupno je tijekom postupka na ime troškova za predloženo vještačenje tužitelj uplatio iznos od 11.000,00 kuna a vještaku je za provedeno vještačenje određen trošak u iznosu od 8.000,00 kuna a razlika do uplaćenog iznosa je vraćena tužitelju.

 

Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci.

 

U Bjelovaru 25. ožujka 2021.

 

S u d a c

      Branka Pleskalt, v.r

 

 

Pouka o pravnom lijeku: protiv ove presude pristoji pravo žalbe u roku 15 dana računajući od dana dostave, na Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, a putem ovog suda. Žalba se podnosi u 3 primjerka.