Baza je ažurirana 22.05.2025. 

zaključno sa NN 74/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              1              Poslovni broj: Gž R-465/2020-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž R-465/2020-2

 

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Andrei Boras-Ivanišević, na temelju nacrta odluke kojeg je izradila sudska savjetnica Helena Silić, u pravnoj stvari tužitelja V. K., OIB: iz S., kojeg zastupa punomoćnik D. K., odvjetnik u S., protiv tužene B. i. S. d.d., OIB:, S., koju zastupa punomoćnica S. B., odvjetnica u S., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr- 805/2017 od 24. siječnja 2020., 25. ožujka 2021.,

 

 

r i j e š i o j e

 

Prihvaća se žalba tužitelja, ukida presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr- 805/2017 od 24. siječnja 2020. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 10.500,00 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na ime naknade neimovinske štete pretrpljene na radu (točka I. izreke) te je naloženo tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 10.312,50 kuna (točka II. izreke).

 

Protiv navedene presude žali se tužitelj i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, a koji su žalbeni razlozi predviđeni odredbom članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14.; dalje: ZPP-a), a koji se zakon u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe članka 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19.), predlažući ovom sudu da prvostupanjsku presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, a podredno da istu preinači na način da u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev.

 

Žalba tužitelja je osnovana.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 10.500,00 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na ime naknade neimovinske štete koja da mu je nastala uslijed ozljede na radu dana 11. ožujka 2013.

 

Utvrdivši da je tužiteljevo liječenje završeno 13. svibnja 2013. te navodeći da su u tom trenutku tužitelju postale poznate sve relevantne činjenice za ocjenu opsega neimovinske štete, pa da je od slijedećeg dana (14. svibnja 2013.) počeo teći zastarni rok od 3 godine, prvostupanjski je sud, pozivom na odredbu članka 230. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine”, broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.; dalje: ZOO-a) odbio tužbeni zahtjev podnesen 13. studenog 2017. zbog nastupanja zastare.

 

Takvu odluku prvostupanjskog suda ovaj drugostupanjski sud ne prihvaća, a sve iz razloga kako slijedi.

 

Protivno shvaćanju prvostupanjskog suda, u konkretnom slučaju ne primjenjuju se odredbe o zastari iz ZOO-a, već odredbe o zastari iz Zakona o radu i to Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14.; dalje: ZR-a) koji je stupio na snagu 7. kolovoza 2014.

 

Naime, kada je riječ o potraživanjima iz radnog odnosa ZR predstavlja lex specialis, stoga, u skladu s načelom lex specialis derogat legi generali, ima prednost u primjeni pred ZOO-om.

 

Odredbom članka 139. ZR-a propisano je da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno, dok je završnim i prijelaznim odredbama tog Zakona, točnije člankom 232. stavkom 2., propisano da se odredbe toga Zakona o zastari potraživanja neće primjenjivati samo na potraživanja iz radnog odnosa radnika, kojima je rok zastare od tri godine istekao prije stupanja na snagu toga Zakona.

 

Dakle, na ona potraživanja radnika koja do 7. kolovoza 2014. nisu bila u zastari, a kakvo je i predmetno potraživanje, primjenjivat će se duži zastarni rok odnosno rok od 5 godina.

 

Posebno je za istaknuti i da za tražbine iz radnog odnosa postoji samo objektivni rok od pet godina, što znači da nije odlučno kada je radnik saznao za štetu i štetnika već je bitno samo kada je šteta nastala i od tog dana teče zastarni rok.

 

Naprijed navedeno u skladu je s pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela ovog suda održanoj 15. ožujka 2021. po kojem potraživanje s osnove naknade štete iz povrede na radu jest potraživanje iz radnog odnosa, pa s obzirom da zastara od 3 godine po ranijem ZR-u nije nastupila do stupanja na snagu ZR/14 to se primjenjuje zastarni rok po ZR/14 od 5 godina, a navedeno shvaćanje na temelju odredbe članka 40. stavka 2. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20.) obvezuje sva vijeća i suce pojedince tog suda.

 

Zbog pogrešnog pravnog shvaćanja o tome da je nastupila zastara predmetnog potraživanja, izostalo je utvrđenje prvostupanjskog suda o činjenicama odlučnim za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, slijedom čega je, na temelju odredbe članka 370. ZPP-a, prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

Odluka o troškovima postupka, u skladu s odredbom članka 166. stavka 3. ZPP-a, ostavlja s za konačnu odluku.

 

Split, 25. ožujka 2021.

Sutkinja:

Andrea Boras Ivanišević, v. r.

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu