- 1 -              I Kž 329/2019-4

 

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 329/2019-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. R. B., zbog kaznenih djela iz čl. 188. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11. - dalje: KZ/97.) i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, opt. R. B. i ošt. P. C. (ranije S.) podnesenima protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 21. ožujka 2019. broj K-60/2017, u sjednici održanoj 25. ožujka 2021.,

 

 

r i j e š i o   je:

 

 

I. Prihvaća se žalba opt. R. B., ukida se prvostupanjska presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

II. Uslijed odluke pod I., žalbe državnog odvjetnika i ošt. P. C. (ranije S.) su bespredmetne.

 

 

Obrazloženje

 

 

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu opt. R. B. proglašen je krivim zbog dva kaznena djela silovanja iz čl. 188. st. 1. KZ/97. za koja su mu utvrđene kazne zatvora u trajanju po tri godine za svako djelo, kaznenog djela bludnih radnji iz čl. 193. st. 1. u vezi čl. 189. st. 1. KZ/97. za koje je utvrđena kazna zatvora u trajanju tri mjeseca  i dva teška kaznena djela protiv spolne slobode iz čl. 154. st. 2. u vezi st. 1. toč. 1. i čl. 153. st. 1. i čl. 152. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12. i 56/15. - dalje: KZ/11.) za koja su utvrđene kazne zatvora u trajanju po tri godine za svako djelo, pa je na temelju čl. 51. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od četiri godine i deset mjeseci.

 

Na temelju čl. 158. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08.) ošt. P. S. je s imovinskopravnim zahtjevom upućena u parnicu.

 

Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08. u vezi čl. u vezi čl. 145. st. 1. i 2. toč. 6. ZKP/08. optuženiku je naloženo platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 1.000,00 kuna u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

 

Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženika osudi na kaznu zatvora u duljem trajanju.

 

Žalbu je protiv prvostupanjske presude podnio opt. R. B. po braniteljici K. G., odvjetnici iz Z., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Ošt. P. C. (ranije S.) podnijela je žalbu protiv prvostupanjske presude po opunomoćenici S. B. J., odvjetnici iz Z., zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu, s prijedlogom da se pobijana presuda u tom dijelu preinači i usvoji postavljeni imovinskopravni zahtjev, podredno, da "sud u pobijanom djelu vrati predmet na ponovni postupak".

 

Odgovor na žalbe nije podnesen.

 

Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08. spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba optuženika je osnovana, dok su žalbe državnog odvjetnika i oštećenice bespredmetne.

 

Optuženik u žalbi prigovara da sud vjerodostojnost iskaza oštećenice nije ocjenjivao u odnosu na ostale dokaze, a naročito ne u odnosu na predloženo ispitivanje svjedoka J. B. na okolnost motiva lažnog terećenja optuženika, koji prijedlog obrane nije prihvaćen. Ističe kako je oštećenica još 2009. policiji prijavila optuženika zbog verbalnih radnji, a putem opunomoćenice u srpnju 2015. zbog niza radnji psihičkog, verbalnog, fizičkog i ekonomskog nasilja, među kojima nije bilo prijave postupanja protiv spolne slobode, što je po stavu obrane "čudno i neuvjerljivo", dok niti ispitane svjedokinje A. Š.1 i A. Š.2 nisu potvrdile navod oštećenice da se o spolnoj zlostavi povjerila "radnici u Kući u kojoj je bila". Također se problematizira iskaz oštećenice s dokaznog ročišta, a u kojem ista nije samostalno opisala niti jedan događaj iz izreke presude te nije utvrđeno točno vrijeme i mjesto počinjenja niti kriminalna količina.

 

Prvostupanjski je sud svoj zaključak o tome da je optuženik počinitelj terećenih kaznenih djela, utemeljio prvenstveno na iskazu oštećenice P. S., navodeći da je svjedokinja, iako je iskazivala bez točnog vremenskog slijeda, ipak iznosila detalje kojih se sjećala, smještajući događaje u približni vremenski okvir i opisujući način postupanja optuženika. K tome, provedenim psihijatrijskim vještačenjem oštećenice utvrđeno je da ona, unatoč ispodprosječnom intelektualnom funkcioniranju, ima kapaciteta za vjerodostojno svjedočenje, a priložena medicinska dokumentacija potvrđuje njezine navode o nasilju kojim je bila podvrgnuta od strane optuženika.

 

Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, podupirući dokazi iskazu ošt. P. S., kao jedinom dokazu koji u ovom postupku tereti optuženika, u vidu medicinske dokumentacije na koju se poziva prvostupanjski sud, govore u prilog tome da je, po svemu sudeći, opt. R. B. činio radnje fizičkog nasilja na štetu svoje izvanbračne supruge. Međutim, s pravom obrana problematizira okolnost da je oštećenica u srpnju 2015. prijavila optuženika za niz nasilnih kaznenih djela (prijetnja, tjelesna ozljeda, teška tjelesna ozljeda, nasilje u obitelji, povreda djetetovih prava), među kojima nije bilo predmetnih kaznenih djela protiv spolne slobode, već se o postojanju tih djela doznaje po prvi puta na dokaznom ročištu u povodu navedene kaznene prijave.

 

U takvoj situaciji, osnovan je prigovor žalbe kako sud tijekom postupka nije izveo dokaz koji je obrana predlagala na okolnost motiva terećenja optuženika (ispitivanje svjedoka J. B.), koji dokazni prijedlog s obzirom na stanje stvari, nije nerazuman. Pored toga, žalitelj s pravom prigovara da u presudi nisu dani ni razlozi za odbijanje ispitivanja predloženih svjedoka obrane A. i F., a čije je ispitivanje odbijeno na raspravi uz navod samo da se radi o nevažnom dokaznom prijedlogu.

 

S obzirom na izloženo, imajući na umu način na koji je došlo do prijave odnosno saznanja za kaznena djela koja se optuženiku u ovom postupku stavljaju na teret, činjenicu da je jedini dokaz tome u prilog iskaz oštećenice s dokaznog ročišta, dokazni je postupak trebalo temeljitije provesti kako bi se njezin iskaz mogao valjano vrednovati, naročito u situaciji kada je optuženik ponudio dokaze kojima je nastojao osporiti navode optužbe, a koje prvostupanjski sud nije izveo niti se o istima izjasnio.

 

Stoga su osnovani navodi žalbe da je činjenično stanje u prvostupanjskom postupku ostalo nepotpuno, a posljedično tome, za sada i pogrešno utvrđeno pa je prihvaćanjem žalbe opt. R. B., trebalo prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, uslijed čega su žalbe državnog odvjetnika i oštećenice P. C. (ranije S.) bespredmetne.

 

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će iznova provesti sve dokaze, dokazni postupak dopuniti kako je upućen ovom odlukom, a po potrebi ponovno ispitati ošt. P. S.. Potom će sve dokaze vrednovati svakog za sebe i u međusobnoj povezanosti, pravilno ocijeniti i donijeti novu, na zakonu osnovanu presudu, koju će valjano i potpuno obrazložiti sukladno čl. 459. st. 5. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.-VIII), vodeći računa i o pravilnoj primjeni čl. 3. KZ/11. (primjena najblažeg zakona za počinitelja).

 

Slijedom navedenog trebalo je, na temelju čl. 483. st. 1. ZKP/08.-VIII, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 25. ožujka 2021.

 

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.