- 1 -              I Kž 51/2021-4

    

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 51/2021-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja, kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. K. V., zbog kaznenog djela iz čl. 230. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. - ispravak, 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika, podnesene protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 27. studenog 2020., broj K-19/2020., u sjednici održanoj 25. ožujka 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

              Prihvaća se žalba opt. K. V., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni, te se opt. K. V. zbog kaznenog djela iz čl. 230. st. 2. KZ/11., zbog kojeg je prvostupanjskom presudom pod toč. 1. izreke proglašen krivim, na temelju te zakonske odredbe uz primjenu čl. 48. i čl. 49. st. 1. toč. 3. KZ/11., utvrđuje kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine, i zbog kaznenog djela iz čl. 230. st. 2. KZ/11. zbog kojeg je prvostupanjskom presudom pod toč. 2. izreke proglašen krivim, na temelju te zakonske odredbe uz primjenu čl. 48. i čl. 49. st. 1. toč. 3. KZ/11., utvrđuje kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine, pa se primjenom čl. 51. KZ/11. osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 3 (tri) godine, u koju mu se kaznu, na temelju čl. 54. KZ/11., uračunava vrijeme oduzimanja slobode kao i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 9. srpnja 2020. pa nadalje.

 

 

Obrazloženje

 

              Pobijanom je presudom opt. K. V. proglašen krivim zbog dva kaznena djela iz čl. 230. st. 2. KZ/11., i to zbog kaznenog djela opisanog pod toč. 1. izreke, za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju tri godine, i zbog kaznenog djela opisanog pod toč. 2. izreke, za koje mu je isto utvrđena kazna zatvora u trajanju tri godine, pa je primjenom čl. 51. st. 1. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju četiri godine, a primjenom čl. 54. KZ/11. vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 9. srpnja 2020. pa nadalje uračunato je u izrečenu kaznu zatvora. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) ošt. NTL. d.o.o. iz Sesveta dosuđen je imovinskopravni zahtjev u iznosu 4.530,00 kuna, s time da se na temelju čl. 181. st. 6. ZKP/08. nalaže sa računa državnog proračuna isplatiti 3.600,00 kuna ošt. N... d.o.o. iz S., dok se opt. K. V. obvezuje na plaćanje preostalog dijela imovinskopravnog zahtjeva u iznosu 930,00 kuna. Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08. optuženik je oslobođen obveze naknada troškova kaznenog postupka.

 

              Protiv ove presude žalbu je podnio optuženik, putem braniteljice J. Č.-D., odvjetnice iz O., zbog odluke o kazni s prijedlogom pobijanu presudu preinačiti i optuženiku izreći blažu kaznu zatvora.

 

              Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

              Prije održavanja sjednice vijeća spis je, na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

              Žalba je osnovana.

 

              Odluka o kazni mora sadržavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela.

 

Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela. Osobito treba cijeniti stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

 

Prvostupanjski sud je kod optuženika, olakotnim, cijenio njegovo priznanje počinjenja kaznenih djela, izraženo žaljenje, činjenicu da se radi o osobi mlađe životne dobi, ocu malodobnog djeteta i da je tempore criminis bio smanjeno ubrojiv. Otegotnim je cijenio optuženikovu raniju osuđivanost (na uvjetnu osudu zbog kaznenog djela teške krađe) i prekršajnu kažnjavanost (dva puta zbog prekršaja protiv sigurnosti prometa na cestama i dva puta zbog prekršaja protiv javnog reda).

 

U pravu je optuženik kada u žalbi tvrdi da su mu i kazne za svako kazneno djelo i jedinstvena kazna zatvora prestrogo odmjerene.

 

              Žalitelj, uz prihvaćanje utvrđenih olakotnih okolnosti od strane prvostupanjskog suda, dodatno navodi da se radi o osobi koja je tek navršila 23 godine života, o mladoj osobi za koju je utvrđeno da vrijeme sazrijevanja još nije dovršeno ali, kako se tvrdi u žalbi, „... vrijeme provedeno u zatvoru je ubrzalo proces sazrijevanja ...“. Iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatrijske struke dr. P. F., na koji se nalaz s pravom poziva žalitelj, proizlazi da je optuženik osoba s težim oblikom miješanog poremećaja ličnosti u kojoj dominiraju obilježja disocijalne i emocionalne nestabilnosti graničnog tipa. Ovaj se poremećaj kod optuženika može pratiti još od djetinjstva. Optuženik je bio u pripitom stanju, te pod utjecajem terapijske doze lijekova koje inače uzima i koje su pridonijele sedativnom učinku alkohola, uslijed čega je tempore ciminis bio smanjeno ubrojiv. Vještak je naglasio kako osobe s poremećajem ličnosti, poput optuženika, tijekom sazrijevanja popravljaju svoje ponašanje na način da je njihovo ponašanje u pravilu, ali ne uvijek, u zrelijim godinama socijalno prilagođenije.

 

              Imajući u vidu navedeno, a vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne, svrsi kažnjavanja i pravilima o stjecaju kaznenih djela, procijenjeno je da će se, s obzirom na dob optuženika, blažim kaznama od onih koje je utvrdio prvostupanjski sud za svako kazneno djelo, te jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju tri godine, moći izraziti jasna društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela. Takvom će se kaznom utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, ali mu omogućiti i ponovno uključivanje u društvo na socijalno prihvatljiv način, te utjecati na sve ostale da ne čine kaznena djela kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenog djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

 

              Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom iz osnova iz koje se pobija.

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda Kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

              Stoga je primjenom čl. 486. ZKP/08. trebalo odlučiti kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 25. ožujka 2021.