Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              I Kž 199/2020-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 199/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđ. M. V. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 246. st. 2. u vezi sa st. 1. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi osuđ. M. V. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi, od 10. ožujka 2020. broj Kv I-2/2020-5. (K-3/2017.), u sjednici održanoj 25. ožujka 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

              Odbija se žalba osuđ. M. V. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

             

              Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 507. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), odbijen je, kao neosnovan, zahtjev osuđ. M. V. za obnovu kaznenog postupka okončanog pravomoćnom presudom, koju čine presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 16. studenog 2017. broj K-3/2017-38. i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 17. travnja 2019. broj I Kž-95/2018-6., kojom je M. V. osuđen zbog kaznenog djela iz čl. 246. st. 2. u vezi sa st. 1. i dr. KZ/11., na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju dvije godine.

 

              Protiv tog rješenja žalbu je podnio osuđ. M. V., putem braniteljice J. S., odvjetnice iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08. i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 470. ZKP/08. Predlaže pobijano rješenje preinačiti te prihvatiti zahtjev za obnovu kaznenog postupka protiv osuđ. M. V..

 

              Spis je, u skladu s odredbom čl. 495. u vezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

              Žalba je neosnovana.

 

              Osuđenik u zahtjevu ističe zakonsku osnovu za obnovu kaznenog postupka iz čl. 501. st. 1. toč. 5. ZKP/08., premda iz sadržaja zahtjeva proizlazi da je podnesen sukladno odredbi čl. 501. st. 1. toč. 3. ZKP/08.

 

              Nasuprot tvrdnji žalitelja, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda kako ne postoje zakonske pretpostavke za obnovu kaznenog postupka, jer vještačenje trgovačkog društva Prpić d.o.o. nije prikladan dokaz koji može dovesti do obnove pravomoćno okončanog kaznenog postupka.

 

              Osuđenik u zahtjevu, kao i u razlozima žalbe, ustraje na obrani koju je iznosio u postupku, te ponavlja tvrdnje iz žalbe na prvostupanjsku presudu, uporno osporavajući valjanost i vjerodostojnost knjigovodstveno-financijskog vještačenja J. K., provedenog u pravomoćno okončanom postupku.

 

              Nije u pravu žalitelj kada, ponovno, ističe da je pravomoćnom presudom pogrešno utvrđen razmjer štete, jer da u ranijem postupku nije provedeno cjelovito vještačenje, te da bi provođenjem novog knjigovodstveno-financijskog vještačenja trebalo "... provjeriti pravilnost vještačenja J. K. ...".

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, u presudi od 17. travnja 2019. broj I Kž-95/2018., zaključio je da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Jasno je navedeno kako je neosnovano osporavanje vjerodostojnosti nalaza i mišljenja vještaka J. K.. Naime, iz provedenog, pravomoćno okončanog, kaznenog postupka je razvidno da je vještačenje vještaka J. K., u ukupnosti s ostalim izvedenim dokazima i obranom optuženika, bilo podvrgnuto savjesnoj i svestranoj analizi u kontradiktornom postupku. Obrana je sukcesivno prilagala dokumentaciju, pa je uslijed toga vještak dopunjavao vještačenje u čak četiri navrata. Vještak je odgovorio na sva sporna pitanja, a svoje stručne stavove je detaljno i jasno obrazložio, za što je iznio iscrpnu argumentaciju. Prvostupanjski sud je prihvatio vještačenje kao stručno, ocijenio ga vjerodostojnim i stoga zaključio kako temeljnice br. 25 i br. 26 nisu vjerodostojni knjigovodstveni dokumenti, pa iznos 1.221.683,69 kuna predstavlja protupravnu imovinsku korist. Ovaj zaključak je prihvatio i drugostupanjski sud odlučujući u žalbenom postupku.

 

              Nasuprot tvrdnjama podnositelja zahtjeva, zaključci iz privatno pribavljenog nalaza i mišljenja trgovačkog društva P. d.o.o., o vjerodostojnosti knjigovodstvenih dokumenata (temeljnice brojeva 25 i 26), ne dovode u pitanje činjenična utvrđenja iz pravomoćne presude. Razvidno je kako je vještačenje trgovačkog društva P. d.o.o. koncipirano na iznošenju kritike na nalaz i mišljenje vještaka J. K., premda trgovačko društvo P. d.o.o. nije raspolagalo cjelokupnom dokumentacijom kojom je raspolagao vještak J. K.. Premda trgovačko društvo P. d.o.o. polemizira s ocjenom dokaznog materijala iz pravomoćne presude, svoje tvrdnje uvjetuje pregledom dokumentacije iz pravomoćno dovršenog postupka.

 

              Stoga se u konkretnom slučaju ne radi o iznošenju novih činjenica, nego o tvrdnjama koje su već bile predmet analize i ocjene i prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka. Svrha obnove kaznenog postupka nije nova ocjena već utvrđenog činjeničnog stanja i izvedenih dokaza, nego postojanje novih činjenica ili novih dokaza koji su, sami za sebe ili u vezi s prijašnjim dokazima, prikladni prouzročiti oslobođenje osuđene osobe ili njenu osudu po blažem zakonu. A to sa privatno pribavljenim nalazom i mišljenjem trgovačkog društva P. d.o.o., očito nije slučaj.

 

              Zato je pravilan zaključak prvostupanjskog suda kako nisu ispunjeni zakonski uvjeti za obnovu kaznenog postupka na temelju čl. 501. st. 1. toč. 3. ZKP/08.

 

              Kako ispitivanjem prvostupanjskog rješenja nisu nađene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 25. ožujka 2021.

 

 

 

Predsjednica vijeća:

Ileana Vinja, v. r.

 

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu