- 1 -              Kžm 29/2019-6

 

 

 

 

 

Broj: Kžm 29/2019-6

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog B. V., zbog kaznenog djela iz čl. 158. st. 5. u vezi st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 13. rujna 2018. broj Kmp-3/2016, u sjednici održanoj 25. ožujka 2021., u prisutnosti u javnom dijelu zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske M. K. te optuženog B. V. i njegovih braniteljica, odvjetnica L. Č. i M. T. iz Z.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

 

              Prihvaća se žalba državnog odvjetnika te se ukida prvostupanjska presuda i predmet upućuje sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku pred potpuno izmijenjeno vijeće.

 

 

Obrazloženje

 

             

Pobijanom presudom, na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08), oslobođen je optužbe opt. B. V. da bi počinio kazneno djelo spolne zlouporabe djeteta mlađeg od 15 godina iz čl. 158. st. 5. u vezi st. 1. KZ/11, činjenično i pravno opisano u izreci te presude. Sukladno tome, troškovi kaznenog postupka pali su na teret proračunskih sredstava.

 

Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odgovor na žalbu podnio je optuženik po svojim braniteljicama, odvjetnicama L. Č. i M. T., u kojem pobija žalbene navode ističući njihovu neosnovanost te predlaže da se ista kao neosnovana odbije, a pobijana presuda u cijelosti potvrdi. Također, zatražena je obavijest o sjednici drugostupanjskog vijeća.

 

Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno čl. 474. st. 1. ZKP/08, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske te je spis u roku vraćen.

 

Sjednica ovog žalbenog vijeća održana je u prisutnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske M. K., koja je izložila navode žalbe i ostala pri  žalbenom prijedlogu. Također, sjednici je nazočio opt. B. V. uz svoje braniteljice, odvjetnice L. Č. i M. T., koje su izložile navode odgovora na žalbu.

 

Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

 

U pravu je žalitelj da sadržaj izvedenih dokaza u spisu dovodi u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja zbog čega se zaključak prvostupanjskog suda o nedokazanosti inkriminiranog kaznenog djela, za sada, ne može prihvatiti.

 

Prvostupanjski sud, analizom iskaza ošt. djeteta F. R., ocjenjuje da isti nije dostatno uvjerljiv jer, iako pojedini navodi njegovog terećenja djeluju uvjerljivo i autentično, opisi spornih radnji i drugih zbivanja su "vrlo površni, neodređeni i neprecizni", tako da su brojni detalji ostali manjkavi. Oštećenik je iskazivao "isprekidano, uz zastajkivanje, ne dovršavajući misao ili promišljajući odgovor", što sve, po ocjeni tog suda, ne ukazuje na čvrstu utemeljenost njegovih navoda. Osim toga, uočene su proturječnosti s iskazima drugih svjedoka u pitanju detalja obiteljskog života i objektivne mogućnosti izvršenja pojedinih spolnih radnji, na način kako to oštećenik opisuje. Kada se takav, po ocjeni prvostupanjskog suda, prilično nesiguran iskaz oštećenika s brojnim nedorečenostima i fluidnim odgovorima dovede u vezu s "dojmljivim" rezultatima psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja oštećenika, prvostupanjski sud nije mogao, bez razumne dvojbe, donijeti osuđujuću presudu protiv optuženika.

 

Navedenu ocjenu vjerodostojnosti iskaza ošt. F. R. žalitelj osporava ukazujući da je on u dva navrata dosljedno teretio optuženika tijekom postupka te da postoje brojni, kontrolni dokazi koji potvrđuju istinitost njegovog iskaza. Također, ističe se da su rezultati provedenog psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja nejasni i proturječni te ih prvostupanjski sud nekritički prihvaća. S obzirom da provedenim vještačenjem nisu otklonjene, već produbljene nejasnoće u odnosu na sposobnost oštećenika za davanje vjerodostojnog iskaza, nužno je zatražiti dopunu tog nalaza i mišljenja uz prethodno pribavljanje kompletne medicinske dokumentacije o psiho tretmanu oštećenika na … te ispitati uredujućeg liječnika, dr. I. Š. u svojstvu svjedoka.

 

Navodima žalbe državnog odvjetnika s uspjehom je dovedena u sumnju ocjena prvostupanjskog suda o nedovoljnoj uvjerljivosti iskaza ošt. F. R..

 

Prije svega, oštećenik je, sada kao punoljetna osoba, ispitan tijekom postupka u istrazi i na raspravi te dosljedno tvrdi da ga je optuženik, u njegovoj dobi od 6 do 13 godine života, spolno zlostavljao primjenom sile i prijetnje na način opisan u optužnici. Na približno jednak način oštećenik je opisivao događaje i prilikom forenzičkog intervjua za potrebe psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja. Psihijatrijski vještak dr. D. K. H. i psihologijski vještak prof. S. M. nalaze da oštećenik, kako pri iskazivanju na sudu, tako i za potrebe vještačenja, pokazuje relativnu dosljednost i konzistentnost u opisivanju okosnice kritičnih događaja, a manja odstupanja mogu se opravdati dugotrajnošću inkriminiranog perioda te razvojnim obilježjima dobi oštećenika u kontekstu proteka vremena. S obzirom da je iskazivanje oštećenika popraćeno primjerenim emocijama i neverbalnim znakovima (govorom tijela), vještaci procjenjuju da su emocionalne reakcije konzistentne sadržaju kojeg oštećenik opisuje.

 

Iz izloženog, dakle, slijedi da oštećenikovo opisivanje događaja tijekom svjedočkog iskaza, samo po sebi, ukazuje na autentičnost proživljenog, neovisno o isprekidanosti i zastajkivanju u govoru te opetovanoj uporabi izričaja "... ne znam ... ne sjećam se ... ". Naime, prvostupanjski sud pri ocjeni iskaza svjedoka propušta imati u vidu da takav način kazivanja nije neživotan, niti rijedak za žrtve koje opisuju seksualno neugodne doživljaje, posebice kada se radi o djeci – žrtvama spolnog nasilja koje se ponavljalo (više od 30 puta) kroz dulji vremenski period i to u dobi ranog dječaštva žrtve, a svjedok o tim neugodnim događajima (ovdje homoseksualne prirode) iskazuje u odrasloj dobi. Stoga se samo s tog osnova ne može obezvrijediti istinitost onoga što je oštećenik izjavio.

 

Nadalje, državni odvjetnik s pravom naglašava da se oštećenik, još u VIII. razredu osnovne škole tj. u dobi od 14 godina života, povjerio svojoj prijateljici K. M., potom svojoj djevojci P. M. (14. veljače 2014.) te svjedoku Đ. K. s kojom je imao prisan odnos, koje svjedokinje to u svojim iskazima potvrđuju navodeći da je oštećenik pritom bio vrlo tužan, drhtao i plakao, bilo mu je neugodno i nećkao se govoriti. Prije podnošenja kaznene prijave, oštećenik je na sličan način, plačući, rekao svojoj razrednici, svjedoku Lj. H. (19. svibanj 2015.) da ga je silovao sin njegovog ujaka koji je svojedobno s njima živio te je isto ponovio pred svjedokom A. P., psihologom Gimnazije u Sesvetama. Nakon toga, obaviješteni su roditelji oštećenika, svjedok M. i S. R., a majka oštećenika je podnijela kaznenu prijavu protiv optuženika 26. kolovoza 2015.

 

Dakle, oštećenik je o pretrpljenom seksualnom zlostavljanju govorio drugim osobama daleko prije podnošenja kaznene prijave uvijek imenujući svog ujaka, ovdje optuženika, iako u postupku nije utvrđen bilo kakav opipljiv razlog  zbog kojeg bi upravo i samo njega neistinito teretio.

 

Prvostupanjski sud prihvaća kao istinite iskaze svih navedenih svjedoka, ali usprkos toga ocjenjuje da terećenje oštećenika nema uporišta u drugim dokazima te osim što je nedovoljno uvjerljivo, "poljuljano je" zaključnim mišljenjem sudskih vještaka psihijatra i psihologa koji nalaze da je oštećenikova kompetencija za vjerodostojno iskazivanje ugrožena.

 

Međutim, vezano za ocjenu rezultata provedenog psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja oštećenika, državni odvjetnik s pravom navodi da su isti nejasni te nedovoljno kritički ocijenjeni i protumačeni.

 

Naime, nije sporno da je oštećenik odrastao u sredini narušenih obiteljskih odnosa što je, prema mišljenju vještaka, vjerojatno utjecalo na njegove teškoće na planu osobne identifikacije te teškoće psihološke prilagodbe. Narušenost psihosocijalnog razvoja oštećenika posljedica je dugotrajno kumuliranih različitih oblika trauma i nesvjesnih mehanizama obrane koje su kod njega u adolescentnoj dobi dovele do poremećaja identiteta, a u kasnijoj, odrasloj dobi, mogu se razviti kao granični poremećaj ličnosti (borderline), za koju pouzdanu dijagnozu vještakinje još uvijek nemaju temelja.

 

Nadalje, činjenica da je oštećenik tijekom vještačenja podvrgnut psihološkom testiranju kojom prilikom je na upitniku ličnosti s kontrolnim ljestvicama (test MMPI II) ponudio naglašeno širok raspon simptomima s atipičnim odgovorima zbog čega interpretacija njegovog psihičkog profila te inventara simptoma traume nije moguća, navela je vještake na zaključak da se radi o simulaciji patoloških stanja i tegoba koje ne odgovaraju njegovom aktualnom stanju. Pri tome, vještakinje na raspravi pojašnjavaju da takvi simulirani rezultati nemaju podlogu u namjernom laganju, već se radi o korištenju patološkog mehanizma obrane da bi se zadobila pažnja i kompenzirao narušeni psihosocijalni razvoj.

 

Uz navedeno, tijekom obrade oštećenika vještaci uočavaju da on, za razliku od svog iskaza na sudu, tijekom vještačenja nudi drugačiju motivacijsku usmjerenost za "otvaranje" prema drugima tj. za otkrivanje događaja (... postavljalo se pitanje zašto je agresivan pa je najviše zbog toga rekao ... htio je neku pažnju koju je dobio u trenu"). Zbog navedenog, vještakinje zaključuju da, iako oštećenik u opisu kritičnih događaja pokazuje relativnu dosljednost i konzistentnost popraćenu primjerenim emocijama i "govorom tijela", rezultati provedenog psihologijskog testiranja (simulirani i atipični odgovori te motivacija oštećenika), dovode do zaključka da su njegove kompetencije za davanje vjerodostojnog iskaza u konačnici ugrožene.

 

Međutim, državni odvjetnik s pravom ukazuje da ovakvi zaključci vještaka, sami po sebi, nisu dovoljno jasni niti dostatni da bi "poljuljali" vjeru u istinitost oštećenikovog terećenja jer opisano psihičko stanje oštećenika, iako može biti osnovom sumnje u njegovu vjerodostojnost, istovremeno može biti i štetna posljedica proživljenih seksualnih trauma u ranom djetinjstvu, na koja pitanja vještaci, ali niti prvostupanjski sud, nisu dali odgovora.

 

Zbog toga, komplicirana psihička struktura oštećenika ukazuje da je, za pravilnu ocjenu vjerodostojnosti njegovog iskaza, a u kontekstu brojnih podupirućih kontrolnih dokaza i evidentnog izostanka motiva za lažno terećenja optuženika s osnova možebitnih obiteljskih razmirica, nužno zatražiti dopunu provedenog psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja kako bi se psihički profil oštećenika bolje i potpunije razjasnio. U tom kontekstu, s obzirom da se oštećenik još od studenog 2015. liječio kod psihologa I. Š., … Zagreb, pod dijagnozom PTSP-a, s pravom ukazuje žalitelj da je trebalo pribaviti cjelokupnu medicinsku dokumentaciju te ispitati navedenu stručnu osobu u svojstvu svjedoka, a potom zatražiti dopunu psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja te, po potrebi, provesti i novo vještačenje.

 

Slijedom navedenog, ocjena prvostupanjskog suda o nedokazanosti predmetnog kaznenog djela zasniva se na nepotpuno, a time, za sada, i pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju pa je pobijanu presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjeno sudsko vijeće, sukladno čl. 483. st. 1. i čl. 484. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje u tekstu: ZKP/08-I).

 

U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud održati novu raspravu na kojoj će provesti sve do sada izvedene dokaze, ali i one na koje mu je ovim rješenjem skrenuta pažnja.               Pri tome, pažljivo će ocijeniti ima li potrebe za dodatnim ispitivanjem oštećenika koji je, kao žrtva kaznenog djela protiv spolne slobode, već dva puta ispitan, a njegovi iskazi snimljeni u smislu čl. 292. st. 3. i 4. Z KP/08. Nakon što pribavi medicinsku dokumentaciju za oštećenika te ispita svjedoka I. Š., prvostupanjski će sud zatražiti dopunu provedenog psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja oštećenika, ali i provesti novo vještačenje, ukoliko to ocijeni nužnim, te će na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica iznova ocijeniti je li predmetno kazneno djelo sa sigurnošću dokazano. Potom će donijeti novu, na zakonu osnovanu presudu koju je dužan i valjano obrazložiti.

 

 

Zagreb, 25. ožujka 2021.

 

 

Predsjednik vijeća:

                                                                                                                Ranko Marijan, v.r.