P-5748/17.

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

 

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

 

Općinski sud u Splitu po sutkinji Jeleni Lončar, u pravnoj stvari tužiteljice: D. R., OIB: …, koju zastupa punomoćnik I. R., protiv tužene: L. R., OIB: …, koju zastupa punomoćnica A. M. L. K., odvjetnica iz O. D., radi utvrđenja, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 10. veljače 2021. u prisutnosti punomoćnika tužitelja I. R. i punomoćnice tužene A. M. L. K., 24. ožujka 2021., 

 

 

presudio je

 

1. Odbija se tužbeni zahtjev:

 

"1.               Utvrđuje se postojanje prava stvarne služnosti prolaska za pješake u širini 1 metar preko nekretnine čest. zem. 7735/28 (katastarske oznake 9301/60) z.u. 17637 k.o. S. kao poslužne nekretnine u korist čest. zem. 7735/27 (katastarske oznake) 9301/59) z.u. 17636 k.o. S. kao povlasne nekretnine, a sve kako je to prikazano u skici sudskog vještaka A. D. dipl. ing. geod. od 12. studenog 2018. koja skica čini sastavni dio ove presude, označeno crveno – koso i slovima A-B-C-D-A.

 

2. Dozvoljava se na temelju ove odluke u zemljišnoj knjizi za k.o. S. uknjižba stvarnog prava služnosti prolaza za pješake u širini 1 metar, na poslužnoj nekretnini označenoj kao čest. zem. 7735/28 (katastarske oznake 9301/06) z.u. 17637 k.o. S. u korist povlasne nekretnine označene kao čest. zem. 7735/27 (katastarske oznake 9301/59) z.u. 17636 k.o. S., a sve kako je to prikazano u skici sudskog vještaka A. D. dipl. ing. geod. od 12. studenog 2018. koja skica čini sastavni dio ove presude, označeno crveno – koso i slovima A-B-C-D-A.

 

3. Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici cjelokupan parnični trošak sa zakonskom kamatom koja teče od donošena prvostupanjske presude do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena."

 

2. Nalaže se tužiteljici u roku od 15 dana tuženoj naknaditi parnični trošak u iznosu od 24.375,00 kuna.

 

Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 14.375,00 kuna, zahtjev se odbija kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

              U tužbi, zaprimljenoj 28. studenog 2017., se navodi kako je tužiteljica vlasnica nekretnine u zemljišnoj knjizi suda označene kao čest. zem. 7735/27 z.u. 17636 k.o. S., zgrada, dvor koja u naravi predstavlja vrt položen na jugozapadnom pročelju stambene zgrade, između dva vrta, površine 105 m2 za cijelo. Tužena je vlasnica nekretnine u zemljišnoj knjizi suda označene kao čest. zem. 7735/28 z.u. 17637 k.o. S. koja u naravi predstavlja vrt položen na jugozapadnom pročelju stambene zgrade pozicioniran lijevo (zapadno), površine 110 m2, za cijelo čiji sjeverni dio graniči sa zajedničkim prolazom oko stambene zgrade te u naravi predstavlja put. Prilikom rekonstrukcije stambene građevine 1998. između suvlasnika, pravnog prednika tužiteljice I. R., pravnog prednika tužene pok. B. R. i B. R. dogovorena je pozicija jugozapadnih vrtova te način prilaska istima na način da B. R. do svog vrta koji se nalazi na istočnom dijelu dolazi preko svog vrta sa sjeverne strane, brat pok. B. R. do svog vrta dolazi zajedničkim prolazom oko zgrade, a brat I. R. čiji se vrt nalazi u sredini između vrtova pok. B. i B. da će sudjelovati u izgradnji stepenica koje će se postaviti na zajedničkom prolazu oko zgrade te će se nasloniti na vrt pok. B. R. kako bi I. R. mogao preko vrta pok. B. R. pristupiti svom vrtu u širini pješačkog prolaza, a sve za potrebe košnje te održavanja vrta. Radi ovakvog dogovora o ogradi kojom se razgraničavaju vrtovi pok. B. R. i I. R. ostavljen je prolaz širine 1 metar kojim se i danas prolazi. Da je tome tako potvrđuje i izjava B. R. dana pred javnim bilježnikom A. Š. 9. kolovoza 2017. pod poslovnim brojem OV-3839/17. kojom ističe kako su se njegova braća i on dogovorili prilikom podjele i rekonstrukcije obiteljske nekretnine da će pravni prednik tužiteljice njegov brat I. R. do svog vrta koji se nalazi u sredini, na jugozapadnom dijelu nekretnine dolaziti preko vrta pravnog prednika tuženika sada pok. B. R. iz razloga što je taj put najbliži te se do njega dolazi preko zajedničkog prolaza oko kuće. Isto tako u navedenoj izjavi B. R. ističe kako pravni prednik tužiteljice, a sada i sama tužiteljica neometano koriste služnost prolaza preko vrta tužene i njenog pravnog prednika već preko 20 godina. Prethodno opisano stvarno pravo služnosti ustanovljeno je u korist nekretnine označene kao čest. zem. 775/27 z.u. 17636 k.o. S. kao povlasne. Predlaže donijeti presudu kojom će se utvrditi pravo stvarne služnosti prolaska za pješake u širini od 1 metar cijelom dužinom čestice na teret čest. zem. 7735/28 z.u. 17637 k.o. S. kao poslužne nekretnine u korist čest. zem. 7735/27 z.u. 17636 k.o. S. kao povlasne nekretnine i to zapadne strane od početka ulaza na zajedničkom prolazu sjeverozapadne strane pa je tužiteljica ovlaštena na temelju ove presude zatražiti i postići uknjižbu stvarnog prava služnosti pješačkog prolaza na poslužnom dobru označenom kao čest. zem. 7735/28 k.o. S. u korist povlasnog dobra označenog kao čest. zem. 7735/27 z.u. 17636 k.o. S. te kojom se dozvoljava na temelju presude u zemljišnoj knjizi uknjižba stvarnog prava služnosti prolaza na poslužnom dobru te se nalaže tuženoj naknaditi tužiteljici parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom.

 

              U odgovoru na tužbu, zaprimljenom 4. siječnja 2018., tužena je navela kako iz činjeničnih navoda tužbe i tužbenog zahtjeva bi proizlazilo da je ovdje postavljen zahtjev za utvrđenje prava stvarne služnosti prolaza na način kako to stoji u izreci pod točkom I. što se pak tiče vremena nastanka tog prava, a prema točki II. činjeničnih navoda tužbe proizlazilo bi da je to bilo 1998., dakle kao pravni okvir – materijalno pravni propis koji se ovdje treba primijeniti je Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Tim materijalno pravnim propisom u odredbi članka 190. je propisana služnost puta. Radi se o stvarnoj služnosti, a u odredbi članka 219. – 222. ZV-a propisano je kako se služnost osniva na temelju pravnog posla. Iz činjeničnih navoda tužbe nigdje ne proizlazi osnovanost zahtjeva, odnosno služnost nije mogla biti osnovana na temelju pravnog posla – članak 219. i članak 220. ZV-a. Stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

 

Nadopunjavajući navode iz odgovora na tužbu u svom podnesku od 12. veljače 2018. tužena je navela kako je oko 1998. realizirana preinaka dotadašnjeg stanja garaža i dvorišta zgrade u S., M. 78, broj matične oznake čest. zem. 7735 braće B., B. i I. R., suvlasnika zgrade okućnice. Na temelju te diobe južni dio okućnice u naravi vrt je podijeljen na tri dijela tako da je B. R. pripao istočni vrt oznake čest. zem. 7735/26, I. R., pravnom predniku tužitelja vrt položen u sredini oznake čest. zem. 7735/27, a sada pok. B. R., pok. suprugu tužene zapadni vrt oznake čest. zem. 7735/28. Braća su u to vrijeme bila u dobrim odnosima i usmeno bi se ad hoc dogovorili o svemu. Tako su tada, pok. B. i B. R. usmeno dopustili I. R. da do opoziva prolazi do svog vrta oznake čest. zem. 7735/27 koji se nalazi na jugu okućnice (u sredini), prolazom preko vrta B. R. oznake čest. zem. 7735/26. I. R. je koristio taj prolaz do svojeg vrta do trenutka opoziva, odnosno zabrane koja je uslijedila nakon nekoliko godina. Nakon samo nekoliko godina između braće su se narušili odnosi i došlo je do svađe te je pok. suprug tužene B. R. zabranio prolazak tužitelju preko svog zemljišta, a ranije od toga i drugi brat B. R. je učinio isto. Razloga tome je bilo više, a jedan od njih je i pas I. R. koji je uništavao travnjak i posađene biljke te vršio nuždu po istoimenim vrtovima. Tada je, sada pok. B. R. (ranije i B. R.) zabranio I. R. i njegovoj obitelji prolaz preko njegovog vrta oznake čest. zem. 7735/28 čime mu je opozvao prolaz preko njegovog vrta pa je radi te zabrane I. R., suprug tužene, podigao i žičanu ogradu između njihovih susjednih vrtova oznake čest. zem. 7735/27 i 7735/28 u smjeru sjever – jug zbog kojeg I. R. više nije mogao pristupiti svojem vrtu iz vrta pok. B. R., odnosno tužene. Također iz istog razloga postavljena je ista ograda između vrta B. R. i I. R., dakle sva su tri vrta između tri brata bila ograđena žičanom ogradom te prolaz nije moguć na bilo koji način. Time je prekinut prolaz I. R. do njegovog vrta što on i njegova obitelj prihvaćaju i postupaju po zabrani, dakle bez ikakvog prigovora isti više na bilo koji način nisu prolazili preko vrta tužene, odnosno pok. B. R.. Jasno je time se prekinuo i tijek roka navodne dosjelosti prava služnosti prolaza na koju se I. R., odnosno njegovi pravni slijednici pozivaju u tužbi. Kako su I. R. i njegova obitelj nakon zabrane prestali koristiti prolaz do svog vrta preko vrta B. R. (a već ranije zbog svađe s B. R. prestali su koristiti prolaz do svog vrta), I. R. tada za sebe i svoju obitelj radi novi pristup u svoj vrt oznake čest. zem. 7735/27 i to na način da postavlja skale s balkona svojeg stana na I. katu do svojeg vrta. Od tada I. R. i njegova obitelj do svog vrta pristupaju isključivo preko postavljenih skala iz svog stana na I. katu do vrta. Takav pristup do svog vrta I. R. i njegova obitelj neometano koristi sve do trenutka u kojem započinje s iznajmljivanjem tog stana (oko 2010.) turistima (nakon toga i podstanarima). Žičana ograda koju je I. R. postavio između susjednih vrtova (tužitelja i tuženika) neprekinuto je stajala od kada ju je postavio pa sve do srpnja 2017. Tada je tužena L. R. odlučila uz tu ogradu na svojoj strani staviti još višu ogradu. Tada I. R. samovlasno na jednom dijelu postavlja vrata. Žičana ograda cijelom dužinom (prije postavljanja još jedne ograde) vidljiva je na fotografijama u upravnom postupku legalizacije koji se vodio kod Grada S., Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo Klasa: UP/I-03/13-04/06953, Ur. broj: 2181/01-03-01/18-17-16. Suprug tužene B. R. je umro 2009., a nakon njegove smrti vlasnik njegove nekretnine postaje njegova supruga L. R., odnosno tužena. Oko 2010. (a nakon smrti B. R.) I. R. počinje davati u najam svoj stan turistima (nakon toga i podstanarima), a on se s obitelji preseljava u pomoćni objekt izgrađen na sjeveru okućnice. I. R. u kolovozu 2017. je predao L. R. nacrt ugovora o uspostavi stvarnog prava služnosti prolaza preko njenog vrta do vrta sadašnje vlasnice. L. R. odbija potpisati taj ugovor pa joj I. R. prijeti tužbom i parničnim postupkom, a što je i predmet ovog postupka. Stvarne služnosti mogu se osnovati sudskom odlukom, na temelju pravnog posla i na temelju zakona, odnosno dosjelosti. U samoj tužbi nije jasno na temelju čega se traži osnivanje služnosti, no iz činjeničnih navoda bi se moglo zaključiti da se radi o dosjelosti. Prvenstveno se primjećuje kako je sama tužiteljica u tužbi navela da je navodno počela prolaziti predmetnim putem 1998., a sama tužba je predana 28. studenog 2017. pa se jasno ne može govoriti o služnosti na temelju zakona jer i da je tužiteljica prolazila od 1998. pa do podnošenja tužbe, što nije, nije prošlo dovoljno vremena da bi se utvrdila stvarna služnost na temelju zakona, odnosno dosjelosti. U odnosu na sami dokaz koji je predložen od strane tužiteljice uz tužbu, odnosno ovjerenu izjavu od strane B. R. tuženik se protivi da se navedena izjava koristi u postupku te predlaže se saslušati B. R. kao svjedoka kako bi mu tužena mogla neposredno postaviti pitanje. Na okolnost vjerodostojnosti same isprave predlaže se izvršiti uvid u spis pod poslovnim brojem P2-10758/09. koji se vodio između tužiteljice N. R. i tuženika B. R. radi utvrđenja bračne stečevine iz kojeg postupka će sud dobiti uvid u obiteljske odnose između braće R. te će se potvrditi tvrdnja tužene kako su braća bila u lošim odnosima sve od 2000. pa nadalje. Tužiteljica dostavlja fotografije na kojima je jasno vidljiva ograda između nekretnina tužiteljice i tuženika kojom ogradom se onemogućuje sami prolaz preko čestice, a samu ogradu je postavio upravo suprug tužiteljice. Jednako tako su vidljive skale koje vode od stana na prvom katu, u vlasništvu i posjedu tužiteljice i njezinog supruga do predmetnog vrata koji je isključivo korišten od strane tužiteljice i članova njezine obitelji kao jedini prolaz. Na samim fotografijama je vidljivo da se na kući nalazi tzv. stara fasada koja je uređena prije nekoliko godina pa sud može jasno zaključiti da je predmetna ograda bez ikakvog prolaza ili vrta bila postavljena kroz dugi niz godina pa je netočna tvrdnja tužitelja kako je stekao pravo služnosti prolaza jer je neprekinuto koristio predmetni put kroz razdoblje od 20 godina. Suprug tužiteljice je tek prije nekoliko mjeseci na svojoj ogradi napravio vrata kako bi obmanuo sud da su navedena vrata postavljena radi prolaza što ne odgovara istini, a što se može vidjeti i samim obrađivanjem površine. Naime, na samom dijelu na kojem tužiteljica tvrdi da predstavlja put je posađen travnjak i biljke što zasigurno ne bi bilo moguće da se isto koristi kao put jer bi to onda bila utabana staza, a ne uređen travnja. Tužena osporava prolaz navedenim putem što se jasno vidi i iz samih fotografija koje je dostavio tužitelj.

 

              Podneskom od 7. siječnja 2019. tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev, a kako je isti naveden u izreci ove odluke.

 

              Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem izjave B. R. od 9. kolovoza 2017. ovjerene kod javnog bilježnika A. Š. iz S. pod poslovnim brojem OV-3839/17. 9. kolovoza 2017., rješenja o izvedenom stanju Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo, Odsjeka za prostorno uređenje, Klasa: UP/I-361-03/13-04/06953, Ur. broj: 2181/01-03-01/18-17-16 od 22. prosinca 2017., ponude 06/10 od 10. veljače 2010., izjave od 25. svibnja 2010., građevinske dozvole Skeretarijata za urbanizam, građevinarstvo, komunalne poslove i saobraćaj, Odsjeka za individualnu izgradnju od 7. lipnja 1977., građevinske dozvole Ureda za prostorno uređenje, stambeno komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša Klasa: UP/I 361-03/97-02/00128, Ur. broj: 2181-04-00-00-97-06 od 24. rujna 1997., odjave za osnovno zdravstveno osiguranje HZZO-a od 31. prosinca 2005., ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 4. siječnja 2006., prijave za osnovno zdravstveno osiguranje HZZO-a od 4. siječnja 2006., prijave o početku osiguranja od 4. siječnja 2006., odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 15. studenog 2007., prijave o prestanku osiguranja od 15. studenog 2007., odjave za osnovno zdravstveno osiguranje HZZO-a od 15. studenog 2007., ugovora o uspostavi stvarnog prava služnosti,  potvrde Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove, Odsjek za graditeljstvo i obnovu, Klasa: 361-08/03-01/00099, Ur. broj: 2181-05-02-00-03-04 od 24. travnja 2003., elaborata etažiranja broj 7/03. od veljače 2003., ugovora o darovanju ovjerenog kod javnog bilježnika Z. P. iz S. pod poslovnim brojem OV-7132/00. od 29. prosinca 2000., zk izvatka za z.u. 13715 k.o. S., izjave o etažiranju objekta izgrađenog na čest. zem. 7735/8 k.o. S. od 21. prosinca 2000., prijavnog lista od 30. rujna 2003. broj 76/03., službene zabilješke I PP od 20. veljače 2018., službene zabilješke I PP od 21. veljače 2018., spisa Upravnog odjela za prostorno planiranje, uređenje i zaštitu okoliša Klasa: UP/I-361-03/13-04/06953, zk izvatka za z.u. 17637 k.o. S., zk izvatka za z.u. 17636 k.o. S., spisa pod poslovnim brojem P-10758/09., saslušanjem tužiteljice D. R. i tužene L. R. u svojstvu stranaka, svjedoka B. R., Ž. B., R. A., S. R., H. D., I. M., Z. D., I. R., V. S., A. R., A. R., N. V., R. R., M. B., A. Ć. i L. M., pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka A. D. od 19. studenog 2018., dopunskog nalaza i mišljenja sudskog vještaka A. D. od 25. travnja 2019.

 

Punomoćnici stranaka su popisali parnični trošak.

 

              Tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

              Među strankama sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva.

 

              Prema odredbi članka 219. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 96/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14. – dalje ZV) propisano je da se na temelju valjanog pravnog posla kojemu je cilj stjecanje služnosti osnivaju prava služnosti izvođenjem iz vlasništva poslužne stvari, odnosno iz pripadanja prava koje je poslužna stvar, a na način određen zakonom (1.).

Pravni posao kojemu je cilj osnutak služnosti, osim što mora zadovoljavati opće pretpostavke za valjanosti, treba biti i u pisanom obliku ako je poslužna stvar nekretnina (4.).

 

              Prema odredbi članka 220. stavak 1. ZV-a propisano je da se pravo služnosti na nekretnini osniva uknjižbom tog prava u zemljišnoj knjizi kao teret na poslužnoj nekretnini, osim ako zakon omogućuje da se služnost osnuje drukčije.

 

              Odredbom članka 229. ZV-a propisano je da se stvarna služnost osniva na temelju zakona dosjelošću, ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz dvadeset godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio.

              Ne može se dosjelošću osnovati stvarna služnosti ako se njezin sadržaj izvršavao zloporabom povjerenja vlasnika ili posjednika poslužne nekretnine, silom, potajno ili na zamolbu do opoziva.

 

              Prema odredbi članka 223. stavak 1. ZV-a služnost može svojom odlukom, pod pretpostavkama određenim zakonom, osnovati sud u postupku osnivanja nužnog prolaza, odnosno nužnog osnivanja služnosti radova, ili drugih uređaja, u postupku diobe i u ostavinskom postupku, a i u drugim slučajevima određenim zakonom.

 

              Čitanjem izjave B. R. od 9. kolovoza 2017. ovjerene kod javnog bilježnika A. Š. iz S. pod poslovnim brojem OV-3839/17. 9. kolovoza 2017. utvrđeno je da istom B. R. izjavljuje da je postignut dogovor za prolaz do vrtova, odnosno krovišta garaža položenih na jugozapadnom dijelu zemljišta, između njegove braće i njega, odnosno pok. B. R. i I. R., na način da će brat I. R. do svoje čest. zem. 7735/27 z.u. 17636 k.o. S. koja je položena na jugozapadu zemljišta u naravi vrt, položene u sredini, dolaziti preko čest. zem. 7735/28 u naravi vrt, položen s desne strane prema moru, vlasništvo sada pok. brata B. R.. Dogovor je postignut među braćom iz razloga što je to put koji je najbliži do vrta i dolazi se prilazom koji je zajednički svim suvlasnicima kuće. Prethodno navedena dioba i zamjena nekretnina u naravi su u cijelosti realizirane te se svatko od stranaka nalazi u isključivom posjedu, odnosno suposjedu nekretnina koje su mu pripale te da brat I. R. neometano koristi služnost prolaza preko vrta pok. B. R. već 20 godina.

 

              Čitanjem rješenja o izvedenom stanju Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo, Odsjeka za prostorno uređenje, Klasa: UP/I-361-03/13-04/06953, Ur. broj: 2181/01-03-01/18-17-16 od 22. prosinca 2017. utvrđeno je da se istim ozakonjuju nezakonito rekonstruirani dijelovi  postojeće zgrade (dogradnja, prenamjena iz pomoćnih prostora u poslovne i stambene, promjena broja stambenih jedinica te preoblikovanje potkrovlja u etažu trećeg kata:

-          garažni prostor broj 1 na etaži suterena, građevinske (bruto) površine 66,53 m2

-          garažni prostor broj 2 na etaži suterena, građevinske (bruto) površine 48,03 m2

-          garažni prostor broj 3 na etaži suterena, građevinske (bruto) površine 58,35 m2

-          poslovni prostor broj 1 (trgovački sadržaji) na etaži suterena, građevinske (bruto) površine 48,24 m2

-          poslovni prostor broj 2 (trgovački sadržaji) na etaži suterena, građevinske (bruto) površine 71,37 m2

-          poslovni prostor broj 3 (trgovački sadržaji) na etaži suterena, građevinske (bruto) površine 49,32 m2

-          stan broj 1 na etaži prizemlja, građevinske (bruto) površine 69,97 m2

-          stan broj 2 na etaži prizemlja, građevinske (bruto) površine 73,83 m2

-          stan broj 3 na etaži prizemlja, građevinske (bruto) površine 67,04 m2

-          dvoetažni stan broj 5 na etaži prvog i drugog kata, građevinske (bruto) površine 139,70 m2

-          stan broj 6 na etaži drugog kata, građevinske (bruto) površine 104,35 m2

-          stan broj 7 na etaži trećeg kata, građevinske (bruto) površine 39,19 m2

tako da je zgrada nakon rekonstrukcije završena, zahtjevna, dijelom poluugrađena, stambeno-poslovna zgrada, vanjske visine 11,60 m te maksimalne vanjske tlocrtne dužine i širine 23,07 m x 29,44 m, izgrađena na kat. čest. zem. 9301/12, 9301/58, 9301/59, 9301/60 (sud. čest. zem. 7735/8, 7735/26, 7735/27, 7735/28), sve k.o. S..

 

              Čitanjem izjave od 25. svibnja 2010. utvrđeno je da istom L. R. izjavljuje da je 25. svibnja 2010. nakon obavljenih radova (uređenja krovišta i izradu fasade) na obiteljskoj kući u ulici Š. isplatila svoj cjelokupni dio u iznosu od 9.726,00 E. F. D..

 

              Čitanjem građevinske dozvole Skeretarijata za urbanizam, građevinarstvo, komunalne poslove i saobraćaj, Odsjeka za individualnu izgradnju od 7. lipnja 1977. utvrđeno je da se istom dozvoljava investitoru M. R. pok. J. izgradnja obiteljske stambene zgrade u otvorenom načinu izgradnje, visine podrum, prizemlje i I. kat sa potkrovljem/podrum – pomoćni prostor te izgradnja dviju garaža za dva osobna automobila ukupno u visinsku razliku terena uz zapadnu granicu čest. zem. 7735/8, 7716/6, 7734/1, sve k.o. S. u predjelu M. pod uvjetom da se drži odobrene tehničke dokumentacije koja je izgrađena od projektne dokumentacije Z.-P. broj 105/76 od listopada 1976., a u skladu je sa urbanističkim uvjetima građenja na tom području.

 

              Čitanjem građevinske dozvole Ureda za prostorno uređenje, stambeno komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša Klasa: UP/I 361-03/97-02/00128, Ur. broj: 2181-04-00-00-97-06 od 24. rujna 1997. utvrđeno je da se istom investitorima B., M. i I. R. odobrava rekonstrukcija postojeće garažne građevine i izgradnja nove na čest. zem. 7735/8 k.o. S. prema projektnoj dokumentaciji koja je izrađena od poduzeća N. u skladu s lokacijskom dozvolom Klasa: UP/I 350-05/97-02/0162/VK.

 

              Čitanjem odjave za osnovno zdravstveno osiguranje HZZO-a od 31. prosinca 2005. utvrđeno je da je istom B. R. 31. prosinca 2005. odjavljen sa radnog mjesta u P. d.d.

 

              Čitanjem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 4. siječnja 2006. utvrđeno je da se istim zasniva radni odnos između poslodavca Zajednički obrt za usluge B.-R. i radnika B. R. te je istim određeno da će radnik obavljati poslove skladišnog radnika te da započinje s radom 2. siječnja 2006., a mjesečna plaća iznosit će 3.200,00 kuna.

 

              Čitanjem prijave za osnovno zdravstveno osiguranje HZZO-a od 4. siječnja 2006. utvrđeno je da Zajednički obrt za usluge B.-R. prijavljuje B. R. 2. siječnja 2006. na puno radno vrijeme i to na radno mjesto skladišnog radnika.

 

              Čitanjem prijave o početku osiguranja od 4. siječnja 2006. utvrđeno je da B. R. kod poslodavca Zajednički obrt za usluge B.-R. zasniva radni odnos te stječe svojstvo osiguranika od 2. siječnja 2006.

 

              Čitanjem odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 15. studenog 2007. utvrđeno je da se istom radniku B. R., a koji je obavljao poslove skladištara  kod poslodavca Obrt za usluge B.-R. otkazuje ugovor o radu i to 10. studenog 2007. zbog smanjenja obujma posla te zahtjeva radnika za prestanak radnog odnosa.

 

              Čitanjem prijave o prestanku osiguranja od 15. studenog 2007. utvrđeno je da B. R. 15. studenog 2007. prestaje svojstvo osiguranika u Obrtu za usluge B.-R., a kao razlog prestanka je naveden sporazumni prekid radnog odnosa.

 

              Čitanjem odjave za osnovno zdravstveno osiguranje HZZO-a od 15. studenog 2007 utvrđeno je da je istom B. R. 15. studenog 2007. odjavljen sa radnog mjesta u Obrtu za usluge B.-R..

 

              Čitanjem potvrde Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove, Odsjek za graditeljstvo i obnovu, Klasa: 361-08/03-01/00099, Ur. broj: 2181-05-02-00-03-04 od 24. travnja 2003. utvrđeno je da se istom potvrđuje da u stambenoj građevini anagrafske oznake M. 78, S., izgrađenoj na kat. čest. zem. 9301/12 k.o. S., odnosno sudske oznake čest. zem. 7735/8 k.o. S., samostalne uporabne cjeline predstavljaju:

ETAŽA PRIZEMLJA

-          dvosobni stan lociran na istočnom dijelu etaže, koji se sastoji od dvije sobe, hodnika, kupaonice i dnevnog boravka sa kuhinjom, ukupne neto površine 45,66 m2 te sporednih dijelova: balkona neto površine 3,69 m2 i terase neto površine 22,14 m2, sveukupne neto površine 71,49 m2

-          jednosobni stan lociran na južnom dijelu etaže koji se sastoji od dva hodnika, kupaonice, sobe, dnevnog boravka sa kuhinjom, ukupne neto površine 39,49 m2 te sporednog dijela: terase neto površine 27,90 m2, sveukupne neto površine 67,39 m2

-          jednosobni stan lociran na zapadnom dijelu etaže, koji se sastoji od sobe, hodnika, kupaonice, dnevnog boravka sa kuhinjom, ukupne neto površine 37,56 m2 te sporednog dijela: terase neto površine 4,59 m2, sveukupne neto površine 42,15 m2

ETAŽA PRVOG I DRUGOG KATA

-          trosobni stan lociran na zapadnom dijelu etaže prvog kata koji se sastoji od tri sobe, hodnika, kuhinje sa blagovaonom, dnevnog boravka, kupaonice, dvije loggie, ukupne neto površine 82,38 m2 te sporednog dijela terase neto površine 11,84 m2, sveukupne neto površine 94,22 m2

-          dvoetažni trosobni stan lociran na istočnom dijelu etaža prvog i drugog kata koji se sastoji od hodnika, WC-a, kuhinje sa blagovaonicom, dnevnog boravka, ukupne neto površine 43,88 m2 i sporednog dijela: dva balkona ukupne neto površine 9,32 m2 i terase neto površine 4,67 m2, sve navedeno locirano na etaži prvog kata te tri sobe, kupaonice, hodnika i dvije loggie ukupne neto površine 49,55 m2 i sporednog dijela: terase neto površine 4,31 m2, sve locirano na etaži drugog kata, sveukupne neto površine 111,73 m2

-          trosobni stan lociran na zapadnom dijelu etaže drugog kata koji se sastoji od hodnika, kupaonice, tri sobe, kuhinje sa blagovaonicom, dnevnog boravka, dvije loggie, ukupne neto površine 81,31 m2 i sporednog dijela: dvije terase ukupne neto površine 10,83 m2, sveukupne neto površine 92,17 m2

ETAŽA NADGRAĐA

-          jednosobni stan lociran na istočnom dijelu etaže koji se sastoji od kupaonice, hodnika, sobe, dnevnog boravka sa kuhinjom, ukupne neto površine 37,30 m2 i sporednog dijela: balkona neto površine 2,42 m2, sveukupne neto površine 39,72 m2

-          dvosobni stan lociran na zapadnom dijelu etaže, koji se sastoji od kupaonice, hodnika, dvije sobe, kuhinje sa dnevnim boravkom ukupne neto površine 47,34 m2 te sporednog dijela: dvije terase ukupne neto površine 13,48 m2, sveukupne neto površine 60,83 m2

sa zajedničkim: stubištem, ulazom, instalacijama i sl.

 

              Čitanjem ugovora o darovanju ovjerenog kod javnog bilježnika Z. P. iz S. pod poslovnim brojem OV-7132/00. od 29. prosinca 2000. utvrđeno je da istim darovatelj M. R. daruje i prenosi u vlasništvo svojih sinova, daroprimatelja, B. R., B. R. i I. R. određene dijelove obiteljske zgrade i zemljišta kao samostalne cjeline, a koji su već od ranije u posjedu daroprimatelja i to:

B. R.:

-          čest. zem. 7735/17 (dvor 64 m2 i zgrada 15 m2) i čest. zem. 7735/18 (dvor 25 m2 i zgrada 87 m2)

-          jedan jednosoban stan na etaži prizemlja (samostalna uporabna cjelina)  označene kao br. 1. u naravi jednosoban stan koji se sastoji od sobe, kuhinje s blagovaonicom, dnevnog boravka, kupatila, hodnika i terase ukupne površine 42,15 m2, što predstavlja idealni dio do 42/580 dijela zgrade položene na čest. zem. 7735/8 k.o. S.

-          jedan trosoban, dvoetažni stan na etaži prvog kata (samostalna uporabna cjelina) označen kao br. 5. u naravi trosoban stan koji se sastoji od kuhinje s blagovaonicom, dnevnog boravka, WC-a, hodnika sa stubištem, dva balkona i terase na etaži I. kata i od tri sobe, hodnika, kupatila, lođe i dvije terase na etaži II. kata ukupne površine 111,73 m2, što predstavlja idealni dio od 112/580 dijela zgrade položene na čest. zem. 7735/8 k.o. S.

-          jedan jednosoban stan na etaži nadgrađa (samostalna uporabna cjelina) označen kao br. 8 u naravi jednosoban stan koji se sastoji od sobe, kuhinje s blagovaonicom, dnevnog boravka, kupatila, hodnika i balkona, ukupne površine 39,72 m2, što predstavlja idealni dio od 40/580 dijela zgrade položene na čest. zem. 7735/8 k.o. S.

B. R.:

-          čest. zem. 7735/16 (dvor 51 m2 i zgrada 19 m2) i čest. zem. 7735/20 (dvor 27 m2 i zgrada 83 m2)

-          jedan jednosoban stan na etaži prizemlja (samostalna uporabna cjelina) označen kao br. 2. u naravi jednosoban stan koji se sastoji od sobe, kuhinje s blagovaonicom, dnevnog boravka, kupatila, dva hodnika i terase, ukupne površine 67,39 m2 što predstavlja idealni dio od 67/580 dijela zgrade položene na čest. zem. 7735/8 k.o. S.

-          jedan dvosoban stan na etaži prizemlja (samostalna uporabna cjelina) označen kao br. 3. u naravi dvosoban stan koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje s blagovaonicom, dnevnog boravka, kupatila, dva hodnika, ostave i terase, ukupne površine 71,49 m2, što predstavlja idealni dio od 72/580 dijela zgrade položene na čest. zem. 7735/8 k.o. S.

-          jedan trosoban stan na etaži drugog kata (samostalna uporabna cjelina) označen kao br. 6. u naravi trosoban stan koji se sastoji od tri sobe, kuhinje s blagovaonicom, dnevnog boravka, kupatila, hodnika, dvije lođe i dvije terase, ukupne površine 92,17 m2, što predstavlja idealni dio od 92/580 dijela zgrade položene na čest. zem. 7735/8 k.o. S.

I. R.:

-          čest. zem. 7735/15 (dvor 93 m2 i zgrada 20 m2) i čest. zem. 7735/19 (dvor 24 m2 i zgrada 81 m2)

-          jedan trosoban stan na etaži prvog kata (samostalna uporabna cjelina) označen kao br. 4. u naravi trosoban stan koji se sastoji od tri sobe, kuhinje s blagovaonicom, dnevnog boravka, kupatila, hodnika, dvije lođe i terase, ukupne površine 94,22 m2, što predstavlja idealni dio od 94/580 dijela zgrade položene na čest. zem. 7735/8 k.o. S.

-          jedan dvosoban stan na etaži nadgrađa (samostalna uporabna cjelina) označen kao br. 7. u naravi dovosoban stan koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje s blagovaonicom, dnevnog boravka, kupatila, dva hodnika i dvije terase, ukupne površine 60,83 m2, što predstavlja idealni dio od 61/580 dijela zgrade položene na čest. zem. 7735/8 k.o. S..

 

              Čitanjem zk izvatka za z.u. 13715 k.o. S. utvrđeno je da su na čest. zem. 7735/8 i čest. zem. 7735/10 kao vlasnici upisani i to na:

-          E-1 – suvlasnički dio od 67/580 dijela – 1. dijela koji je povezan s cjelinom jednosobnog stana položenog na južnom dijelu prizemlja zgrade, označen br. 2. koji se sastoji od dva hodnika, kupaonice, sobe, dnevnog boravka s kuhinjom, ukupne neto površine 39,49 m2 te sporednog dijela: terase neto površine 27,90 m2, sveukupne neto površine 67,39 m2 za cijelo L. R.

-          E-2 – suvlasnički dio od 72/580 dijela – 1. dijela koji je povezana s cjelinom dvosobnog stana položenog na istočnom dijelu prizemlja zgrade, označen br. 3. koji se sastoji od dvije sobe, hodnika, kupaonice i dnevnog boravka s kuhinjom, ukupne neto površine 45,66 m2 te sporednih dijelova: balkona neto površine 3,69 m2 i terase neto površine 22,14 m2, sveukupno neto površine 71,49 m2 za cijelo L. R.

-          E-3 – suvlasnički dio od 92/580 dijela – 1. trosoban stan položen na II. katu na zapadnom dijelu zgrade, označen brojem 6. koji se sastoji od: hodnika, kupaonice, tri sobe, kuhinje blagovaonicom, dnevnog boravka, dvije loggie, ukupne neto površine 81,31 m2 i sporednog dijela: dvije terase ukupne neto površine 10,86 m2, sveukupne neto površine 92,17 m2 za cijelo L. R.

-          E-4 – suvlasnički dio od 94/580 dijela – 1. dijela koji je povezan s cjelinom trosobnog stana položenog na zapadnom dijelu I. kata, označen brojem 4. koji se sastoji od: tri sobe, hodnika, kuhinje s blagovaonom, dnevnog boravka, kupaonice, dvije loggie, ukupne neto površine 82,38 m2 te sporednog dijela: terase neto površine 11,84 m2, sveukupne neto površine 94,22 m2 za cijelo R. A.

-          E-5 – suvlasnički dio 61/580 dijela – 1. dijela koji je povezan s cjelinom dvosobnog stana položenog na zapadnom dijelu nadgrađa zgrade označen brojem 7. koji se sastoji od kupaonice, hodnika, dvije sobe, kuhinje s dnevnim boravkom, ukupne neto površine 47,35 m2 te sporednog dijela: dvije terase ukupne neto površine 13,48 m2, sveukupne neto površine 60,83 m2 za cijelo D. R.

-          E-6 – suvlasnički dio od 42/580 dijela – 1. jednosoban stan položen na zapadnom dijelu prizemlja zgrade, označen br. 1. koji se sastoji od hodnika, kupaonice, dnevnog boravka s kuhinjom, ukupne neto površine 37,56 m2 te sporednog dijela: terasa neto površine 4,59 m2, sveukupne neto površine 42,15 m2 za cijelo R. B.

-          E-7 – suvlasnički dio od 112/580 dijela – 1. dvoetažni trosobni stan položen na istočnom dijelu I. i II. kata zgrade, označen br. 5. koji se sastoji od hodnika, WC-a, kuhinje s blagovaonicom, dnevnog boravka, ukupne neto površine 43,88 m2 i sporednog dijela: dva balkona ukupne neto površine 9,32 m2 i terase neto površine 4,67 m2, sve locirano na I. katu te tri sobe, kupaonice, hodnika i dvije loggie, ukupne neto površine 49,55 m2 i sporednog dijela: terase neto površine 4,31 m2, sve locirano na II. katu zgrade, sveukupne površine 111,73 m2 za cijelo R. B.

-          E-8 – suvlasnički dio od 40/580 dijela – 1. jednosoban stan položen na istočnom dijelu nadgrađa zgrade, označen br. 8. koji se sastoji od kupaonice, hodnika, sobe, dnevnog boravka s kuhinjom, ukupne neto površine 37,30 m2 i sporednog dijela: balkona neto površine 2,42 m2, sveukupne površine 93,72 m2 za cijelo R. B..

 

              Čitanjem službene zabilješke I PP od 20. veljače 2018. utvrđeno je da je ista sastavljena 20. veljače 2018. radi poziva S. R. koja je imala problema sa susjedom oko prolaza na adresi Š. 78 u S.. S. R. da je navela kako već nekoliko mjeseci ona i njena majka L. R. imaju problema sa susjedom I. R., a koji je ujedno brat njenog pokojnog oca B.. Problem je kako S. navodi prolaz koji se nalazi sa južne strane obiteljske višekatnice, a za kojeg S. navodi da je u vlasništvu njene majke L. te da njen stric I. neovlašteno prelazi preko tog prolaza. Navodi kako se na sudu spori sa stricem I. oko navedenog prolaza i da čekaju konačnu sudsku odluku. U obavljenom razgovoru sa I. R. isti je naveo kako je trenutno u sudskom sporu sa S. i L. R. oko prolaza koji je jedini prilaz njegovoj kući, također navodi kako je imao dogovor sa pok. bratom B. oko tog prolaza, odnosno da ga obje obitelji koriste kao prilaz svojim kućama. Nadalje navodi kako je angažirao odvjetnika te da dosada nije bilo nikakvog verbalnog ili fizičkog sukoba sa S. ili L.. Obje stranke su upozorene da izbjegavaju ikakav sukob bilo verbalno ili fizički te da čekaju sudsku odluku za sporni prolaz, a da do tada se pokušaju dogovoriti oko korištenja istog, ali bez sukoba ili intervencije policije.

 

              Čitanjem službene zabilješke I PP od 21. veljače 2018. utvrđeno je da su policijski službenici 21. veljače 2018. upućeni na adresi M. 78 na poziv S. R. koja je prijavila imovinsko pravni spor "ometanja posjeda" koji traje nekoliko dana, a vezano za dugogodišnje korištenje pristupa prolaza do zemljišta od strane njenog strica I. R. koji je izjavio da je to dogovorio sa svojim pokojnim bratom, što sad predmetna osporava u ime svoje majke L. R.. Po izjavi S. R., a što je navedena vidjela u tijeku dana je I. R., da bi došao na svoj posjed, presjekao tri lokota i lance povezane s istima kojima je zapriječen prilaz spornom zemljištu. Dok po izjavi I. R. isti je presjekao jedan lokot da bi došao do svog dijela posjeda.

 

              Čitanjem zk izvatka za z.u. 17637 k.o. S. utvrđeno je da je na nekretninama označenim kao čest. zem. 7735/24 i 7735/28 kao vlasnica za cijelo upisana L. R..

 

Čitanjem zk izvatka za z.u. 17636 k.o. S. utvrđeno je da je na nekretninama označenim kao čest. zem. 7735/25 i 7735/27 kao vlasnica za cijelo upisana D. R..

 

Iz iskaza tužiteljice D. R. proizlazi kako su se ona i suprug još od 1997. počeli služiti prolazom preko garaže pok. djevera B. kako bi mogli doći do svoje garaže. Na garažama su zapravo vrtovi. Navedeni pristup koristili su sve do negdje siječnja 2018. kada je kćerka tužene zabranila da se služe navedenim prolazom. 1991. ona i suprug su postavili malu žičanu ogradu između garaža vlasništva njenog supruga i djevera B. i pok. B.. Prije dvije godine suprug je postavio mala vratašca pored male žičane ograde, a sve kako podstanari ne bi šetali po travi i slično. Prije nego što je suprug postavio vrata o kojima je govorila postojala su i mala žičana vrata koja su se slobodno mogla otvoriti, a koja je također postavio suprug. U siječnju 2018. kćerka tužene je zabranila prolaz opisanim dijelom na način da je stavila natpis na vratašca "Zabranjen prolaz" te je isto napravila i na vrhu skala koje su zajednički napravili njen suprug i pok. B.. Tri brata su zajednički izradili skale koje su naslonjene na njihovu garažu, ali nitko nije pravio problem, odnosno slobodno se prolazilo tuda. 2017., a nakon što su obavili legalizaciju, suprug je želio da djeca mogu slobodno prolaziti opisanim dijelom te je od tužene zatražio da se pismeno dogovore o navedenom i to tako da ona ostane vlasnica, a oni da imaju pravo slobodnog prolaza. Tužena je odgovorila da se mora konzultirati sa sinom, nakon čega je sin kazao da ukoliko budu prodavali, da bi zbog navedenog izgubili na vrijednosti nekretnine, da zna da imaju pravo prolaza, ali da se neće ništa potpisati. Suprug je potom odgovorio da će biti prisiljen ustati tužbom. Nikada se nisu služili prolazom preko garaže djevera B., sva trojica braće su se dogovorili da će se zajednički podignuti skale na garaži pok. B., a koje nikome nisu ni smetale već su služile da se može slobodno proći. Od 1997. do siječnja 2018. nitko od strane tužene niti njene obitelji nije im branio u tom periodu pravo prolaza. I danas se služe navedenim prolazom. S obzirom da su djelatnici policije dolazili na lice mjesta, a sve na poziv tužene, ogradica je maknuta negdje u ožujku ove godine tako da i danas slobodno prolaze tim dijelom. Prolaz o kojem je govorila u svom iskazu je jedini mogući prolaz do njene garaže, odnosno vrt koji se nalazi na istoj. Tužena je podignula ogradu između travnjaka na garaži u svom vlasništvu i travnjaka u njihovom vlasništvu i to krajem 2017. te je ostavila vrata, s tim da je skratila pola metra ogradu nakon što joj je isto kazao suprug, s obzirom da je ograda previše stršila. Da bi pristupila na svoj travnjak na svojoj garaži prolazi kroz vrata koja se nalaze na ogradi koju je podignula tužena. Dogovor oko rekonstrukcije i prolaza preko travnjaka na garažama je postignut 1996. Suprug joj je kazao da im je otac, dakle trojici braće, prepustio svoju garažu i rekao da rade što žele. Dogovoru su bili prisutni trojica braće i inženjer N. V.. B. R. je radio u trgovačkom društvu u njenom vlasništvu, odnosno vlasništvu njenog supruga. Pok. B. je uzeo otpremninu u P d.d., njen suprug da je prijavio u svojoj firmi do trenutka do kada B. nije otišao u mirovinu, a nakon mirovine je radio kod njega po potrebi sve do svoje smrti. Odnosi između supruga, nje i B. su bili odlični. Garaža ima pristup – izlaz na javnu prometnu površinu u ulici Š., a koristi se na način da jedna služi kao dućan, a druga kao garaža. Njena kćerka je vlasnica stana koji izlazi na tu garažu, a ona ima stan na vrhu zgrade. Postoje skale iz stana njene kćerke za ulaz na predmetni travnjak, a ne postoje iz njenog stana. 1979. je došla živjeti u predmeti objekat te se već tada znalo što je čije.

             

Iz iskaza tužene L. R. proizlazi kako se za svog pok. supruga udala 1970. tako da joj je jako dobro poznato od početka stanje na terenu. Pok. svekar i svekrva su počeli podizati obiteljsku kuću i prva gradnja je bila 1976., a 1980. su se uselili. Od tada se okoliš mijenjao i to tako da su 1998. počeli radovi s obzirom da se radilo jednoj čestici koja je kasnije podijeljena na tri čestice. Svega je bio vlasnik pok. svekar koji je preminuo 2001., s tim da je 2000. darovao svojim sinovima I., B. i B. stanove i teren oko kuće. U rujnu 1997. je komisija izašla na teren te je utvrdila da radovi nisu niti započeti. Naime, radilo se o izgradnji garaža. Svi skupa su se jako dobro slagali dok su svekar i svekrva bili živi te su se svi slobodno koristili površinom okućnice. Navedeno stanje trajalo je negdje do 1998., 1999. kada je djever I. imao psa koji je učestalo počeo šetati po travnjacima te je samoinicijativno podigao ogradu između B. R. i pok. supruga B., a sve nakon što je prethodno razgovarao s braćom. Ograda ide sve do kraja travnjaka te nikada nije imala nikakav otvor. Nakon što je podigao ogradu I. postavlja skale iz svoga stana kako bi preko istih mogao doći na svoj travnjak. Sve navedeno bilo je negdje 1998., 1999., a nakon što je I. podigao ogradu. Skale koje je postavio iz svog stana dobrim dijelom zaklanjaju vidik i svijetlost njenom stanu. Međutim, u tom trenutku se nije bunila što je djever postavio skale jer je smatrala da mu je to prolaz do njegova travnjaka. Oko njenog stana se nalazi trotoar kojeg u jednom dijelu obrađuje djever I.. Navedenom se nije bunila da obrađuje te su postavljene drvene skale koje se naslanjaju na njenu terasu i izlaze na njen travnjak. Radi se o skalama koje nemaju veze sa skalama koje je I. postavio da izlaze iz njegova stana. Nakon što joj je I. kazao da neće više popravljati skale, to je sama prije neke 3, 4 godine uredila navedene skale koje su drvene (radi se o tri skale). Kako su se odnosi u međuvremenu već zahladili, a djever I. je počeo iznajmljivati najprije turistima, a onda i iznajmljivati stan, to su se turisti vrlo neodgovorno ponašali, bacali su smeće, pravili su buku, tako da nije imala mira. Pokušala je razgovarati sa djeverom I. da uvede red, čak je stavila natpis da moli za red na više jezika, ali joj je djever zabranio isto. Sve navedeno bilo je razlog zbog kojeg je odlučila podignuti ogradu između I. i sebe, dakle, kako bi mogla imati svoj mir. Sve navedeno bilo je negdje u veljači 2017. Djever je inzistirao da skrati ogradu, jer istu nije lijepo vidjeti tako visoku, što je i napravila. Ograda je skraćena svega 15-ak centimetara, nije ju htjela više skratiti jer nije htjela da se ista može preskakati. Tada ju je djever I. zamolio da za kratko ostavi otvor u ogradi da može prolaziti. Ostavila je otvor, ali je djever I. sam postavio vrata na isti otvor. Djever je također tražio da potpiše ugovor kojim bi mu dopustila prolaz tako da se to može evidentirati u zemljišnoj knjizi, s čim se nije složila. Kako su postale učestalije šetnje po njenom vrtu, uznemiravanja nakon tužbe, to su kćerka S. i ona odlučile postaviti žicu na kojoj piše "zabrana prolaza do rješenja sudskog spora" i to na otvoru od ograde koju je sama podignula i na vrhu drvenih skala. Od 1998.g.-1999.g. pa naovamo tužiteljica, odnosno njen suprug su na svoj travnjak pristupali preko skala koje su postavili iz svog stana. U vrijeme kada su skale iz stana kojima se pristupa na predmetni travnjak postavljene stan je bio u vlasništvu I. R., skale su postavljene negdje 1998., 1999., a postavio ih je I. R.. Navedene skale i danas postoje. Stan iz kojeg je djever I. postavio skale se nalazi na prvom katu. Pok. svekar M. R. je dogovarao i financirao rekonstrukciju iz 1997. Jednim malim dijelom su sinovi, braća R. sudjelovali u tome s obzirom da su svekar i svekrva bili ti koji su glavninu financirali. Braća R. su se podijelila nakon 2000. obzirom na to da je svekar tek 2000. napravio darovnicu. Tužiteljica i njena obitelj su se služili drvenim skalama kada im je bilo potrebno, a sve navedeno do smrti svekra. Tužiteljica, odnosno njena obitelj su se koristile tim drvenim skalama kako bi se mogli družiti. Svi su se koristili predmetnim navedenim skalama pa tako i tužiteljica. Drvenim skalama se nisu koristili radi pristupa svom vrtu na garaži jer im isto nije bilo potrebno. Njen pok. suprug je radio u firmi svog brata I..

 

Iz iskaza svjedoka B. R. proizlazi kako su I. R. i pok. B. njegova braća te da su bili u jako dobrim odnosima. U početku se radilo o manjim garažama koje su se proširile, odnosno dogradile negdje 1996. ili 1997., nije se mogao točno prisjetiti. Braća su se podijelili prije ove nove dogradnje. Tako da se točno odredilo kome pripada koja garaža. Postojao je zajednički dogovor između braće da se zajednički koristi trotoar oko cijelog objekta tako da su i garaže kada su dograđivane napravljene do samih temelja kuće. Te 1996., 1997. pok. B. i I. su se dogovorili, a s obzirom da je I. pripala garaža u sredini, da do svoje garaže može dolaziti tako da ide preko B. garaže, odnosno danas preko vrtova koji se nalaze na samim garažama. I. je cijelo vrijeme na opisani način dolazio do svoje garaže te mu pok. B. nije uvjetovao na bilo koji način opisani prolaz. Nije bilo govora o tome da bi I. preko njegovog dijela dolazio do svoje garaže s obzirom da bi njegov dio bio puno udaljeniji, odnosno neprilagođeniji. I danas se na opisani način dolazi do I. garaže. Za života sva braća su bila u dobrim odnosima, sa I. ne priča godinama, sa I. suprugom se pozdravi, a sa B. nema nikakvi kontakt. Ovo stoga što su odnosi narušeni nakon B. smrti. Brat I. je imao psa te je cijelom dužinom garaža postavio manju žičanu ogradu između garaže koja je pripala I., njemu i bratu B.. Razlog tomu bio je to da pas ne bi prelazio na susjedne garaže, odnosno danas vrtove. Na početku je postojala žica koja se mogla micati, preskakati tako da se i tada moglo slobodno pristupati preko B. dijela na I. dio. I. je iz svog stana na prvom katu postavio i skale odmah na početku dogradnje garaža, dakle negdje 1996. ili 1997., a sve kako ne bi morao ići skroz okolo kuće i tako pristupiti do svoje garaže. U vrijeme kada se trebala kositi trava pristupačniji je put bio preko B. dijela. Kada mu je predočen grafički prikaz na listu 134 spisa navodi kako je dio označen slovim A-H-B-C-D-A dio kojim je I. prolazio preko B. dijela do svog vrta. Na slici 8 se nalaze vrata koja su naknadno postavljena, misli da ih je postavio pok. B., a sve da bi I. mogao prolaziti do svog dijela. Ne boravi konstantno u svom dijelu objekta gdje se nalazi njegova garaža, osim što prespava (preko ljeta nije nikako tu prisutan). Ne može se točno prisjetiti od kada ne boravi konstantno u kući, ali dok je brat B. bio živ već je živio sam, ovo ističe stoga što je nakon razvoda i nakon što su djeca odselila manje vremena boravio u stanu na predmetnoj lokaciji. Nakon što mu je predočena skica sa lista 69 spisa naveo je kako istu prvi put vidi te da ista ne odgovara stvarnom stanju te da nisu prikazana vrata koja vode u njegov stan. Pok. otac nije imao nikakvu ulogu u diobi s obzirom da je ne samo otac, već i majka dopustili da se braća podijele po svom vlastitom dogovoru, o svemu postoji zabilješka na koju su se potpisali, a koja se odnosila na podjelu. U posjedu je zabilješke. Pok. otac je bio živ u vrijeme kada su se dijelili, ali nije živio u predmetnom objektu, već u vikendici. Nije sudjelovao u etažiranju niti je potpisao nikakvu izjavu. Nije mu poznato jesu li pok. brat B. ili brat I. potpisali bilo kakvu izjavu vezano za etažiranje. Ne zna je li postoji pisani trag da su se braća dogovorila i ugovorila prolaz preko parcele pok. brata, ali da mu je poznato isto jer je s braćom bio u dobrim odnosima. Odnosi između tužiteljice i tužene, odnosno I. i tužene nakon smrti B. su se odnosi poremetili s obzirom da je B. supruga počela svojatati stvari, stavljati razne zabrane. B. supruga je nakon B. smrti branila tužiteljici i članovima obitelji I. prolazak preko svoje garaže. Oduvijek su brat I., odnosno njegova supruga živjeli u stanu na prvom katu, a i danas se on i njegova djeca koriste stanom na prvom katu. Tri brata su financirala dogradnju garaža. Otac nije sudjelovao u financiranju dogradnje garaže. Svima koji su tu dolazili poznat je dogovor o načinu korištenja nekretnine.

 

Iz iskaza svjedoka Ž. B. proizlazi kako poznaje braću R. već više od 50 godina, bili su u jako bliskim i složnim odnosima, jako lako su se dogovarali oko svega. Zadnji put je bio na predmetnoj lokaciji kada je B. poginuo. Poznato mu je da I. ima garažu koja se nalazi u sredini između garaža koje su pripale B. i B. i da je do svoje garaže dolazio manjim skalama preko B. garaže do svoje. Kako su točno garaže izgledale, odnosno je li između istih bila podignuta kakva ograda ili ne nije se mogao prisjetiti. Iako misli da je bila. Kada mu je predočena sliku na strani 139 spisa, tj. sliku broj 6 navodi kako je I. prolazio upravo preko skala koje su na istoj prikazane, pa dalje preko B. nekretnine do svoje.  Braća su se uvijek lako dogovarala, a što je kome i kako pripalo da mu to nije poznato. I. je iz svog stana imao skale kojima se pristupalo do njegovog dijela dvorišta.

 

Svjedok R. A. je pok. B. upoznao 1964. kada je počeo igrali u ragbi klubu, a nakon toga i njegovog brata I. i B.. I on, a i ostali ragbijaši su pomagali u izgradnji garaža, sve navedeno bilo je negdje 1995., 1996. ili 1997. nije se mogao točno prisjetiti. Zvali su braću R. B. D.", a ovo stoga jer je bilo poznato koliko su bili složni, da su svu svoju imovine podijelili u 10 minuta na komadu karte. I. je pripala garaža u sredini i da je do svoje garaže dolazio okolo. Kada je svjedoku predočen grafički prikaz na listu 134 spisa isti je pokazao da je I. prolazio preko dijela koji je pripao B. te prepoznaje skale na listu 139 spisa, slika broj 6. Nije mu poznato je li postojao dogovor između braće u pogledu prolaza do garaže. Odnosi nakon smrti B. mu nisu poznati, a nakon smrti B. svratio je par puta kod tužene na kavu.

 

Iz iskaza I. M. proizlazi kako je iznajmio prostor u vlasništvu I. R. u kojem obavlja svoju djelatnost od negdje 2003. Poznato mu je da su izbile neke nesuglasice oko čega točno nije mu poznato. Više puta je bio u objektu vlasništva stranaka jer je postavljao i tende vlasnicima istih. Sadašnji gazda mu je kazao prije par godina da više ne parkira ispred garaže pok. B.. Kako tko pristupa do vrtova na garažama nije se mogao izjasniti. Kada su montirali tende prolazili su oko cijele kuće i nosili i montirali tende. S južne stran objekta do fasade su dolazili preko vrtla, a čiji je vrtal nije mu poznato. Do vrtla do kojeg je dolazilo postojale su male skale od inoksa preko koji se popne. Nakon što mu je predočena skica na listu 134 spisa navodi kako su skale preko koji su prolazili označene slovima F-G-H-A. Tada ih nitko nije sprječavao da prolaze preko skala do južne fasade kuće. Navedeno je radio u više navrata, a zadnji put prije par godina. Misli kako u tom velikom vrtlu nisu postojale neke druge skale.

 

Iz iskaza svjedoka Z. D. proizlazi kako braću R. B., I. i pok. B. poznaje dugi niz godina, još od 80-tih. Dugo ih je zastupao u rješavanju njihovih imovinskopravnih odnosa, a u okviru toga je upoznao i njihove roditelje. Posebno pok. M. R., oca. Ovo iz razloga što je imovina koja je bila predmetom uređenja odnosa poticala od njihovog oca. Kuću na M. otac je stekao kao zamjenu za oduzetu nekretninu na istom predjelu. Ti odnosi su uređivani i s obzirom na doprinose G. S. i drugih subjekata izvlaštenja. Ovisno o tome nekretnine su bile neko vrijeme vlasništvo oca, a potom i sinova. B. R. je posljednji dobio svoj dio kuće na M., barem formalno, a ovo iz razloga jer je očekivao dobiti stan od H… gdje je radio pa mu je tako više odgovaralo. U uređivanju svojih odnosa otac i sinovi su bili izuzetno složni. Nikakvih sporova među njima nije bilo i o svemu su se dogovarali. Negdje sredinom 90-tih godina, možda 1996. ili 1997. vršila se rekonstrukcija garaža ispred njihove obiteljske kuće. Garaže su postojale i od ranije i svak je koristio svoju garažu i to B. R. istočnu, I. srednju, a B. zapadnu garažu. Ovo mu je poznato zbog toga što je ispred tih garaža prošao barem 1000 puta svakodnevno vozeći biciklu po M.. Često bi se zaustavio vidjevši nekog od braće u garaži jer je sa svom trojicom bio u dobrim odnosima. Nakon rekonstrukcije garaža svakom od njih je pripao i dio vrta iznad tih garaža jer su na krovištu nasuli zemlju pa su te vrtove i obrađivali i nesmetano pristupali svaki na svoj dio garaže, odnosno vrta iznad garaže. Poznato mu je da su braća i u samoj kući vršili neke zamjene dijelova kuće te misli da su I. i sada pok. B. zamijenili prizemlje sa južne strane koje je I. prepustio B., a ovaj njemu zauzvrat dio u potkrovlju. Odnosi među braćom su bili doista skladni pa su u tom smislu postojale neke anegdote o tome. U neko doba izvršeno je i etažiranje cjelokupnog objekta te i u tom dijelu nije bilo nikakvih sporova, a zapravo su oni time utvrdili stanje koje je i otprije bilo takvo i prema kojem su se ponašali. Dakle, i prije te 1996. ili 1997. normalno su se koristili zajednički dijelovi nekretnine kao i posebni dijelovi svakog od trojice braće. Ovo se odnosi i na okućnicu i na pristup vrtovima iznad garaža. Tako je I. pristupao do svog srednjeg dijela vrta zapadnom stranom okućnice i na taj način preko nekih stepenica dolazio na svoj dio vrta. Dakle, odnosi između B. R. i I. R. su se poremetili 2003. Ovo zna po tome što se tada udavala kći I. R., a da je to bilo 2003. Tada mu je umro punac pa zbog tog razloga nije bio na vjenčanju na koje je bio pozvan. Razlozi zbog kojih je došlo do tog poremećaja nisu mu poznati i zapravo ih nije ni želio saznati. B. R. se razveo, tako da je i to možda utjecalo na njegove odnose i sa bratom I., a nije mu poznato kakav je bio njegov odnos sa pok. B. R. u to vrijeme. Ono što zna je to da je pok. B. s I. bio u dobrim odnosima do kraja života i nema saznanja da bi se taj odnos poremetio. Odlaskom u mirovinu sada pok. B. je radio u firmi I. R., a i B. je prije toga također ostvarivao dodatne prihode u firmi svog brata I.. Nije dolazio na stare garaže prije rekonstrukcije koju je spominjao 1997. jer nije imao razloga za neposredno pristupanje na garaže, ali mu je poznato da je taj režim bio nesmetan, neupitan i nikada se oko toga nije pravio nikakav problem. U principu su izgledale jednako, ali su se nove garaže ukopale u sjevernom dijelu. Misli kako je na starim garažama bila nasuta zemlja, odnosno vrt. Nije mu poznato tko je financirao rekonstrukciju, odnosno izgradnju sada novih garaža u vrijeme 1997. Nije mu poznato kako je došlo do toga da se vrtovi, odnosno garaže podijele baš na opisan način. Nakon što su braća R. dogovorili podjelu postignut je dogovor kako će I. dolaziti do svog središnjeg dijela vrtla iznad garaža i to pristupa zapadnim dijelom okućnice spuštajući se niz nekoliko stepenica u pravcu istoka, a potom na jug do svog dijela vrta. Takav dogovor postojao je i prije rekonstrukcije, odnosno dok su postojale stare garaže. Braća su imala zajednički pristup sa glavne ceste stepeništem koje se proteže do nivoa same zgrade, zajednički dijelovi bili su oko cijele zgrade tako da je svaki od njih mogao pristupiti gdje mu je to bilo potrebno, a što bi bilo i u skladu sa zajedničkim korištenjem nekretnine koja je u suvlasništvu. Upravo iz razloga što među njima nije bilo ništa sporno oko toga da svi nesmetano koriste zajedničke dijelove zgrade, odnosno okućnice, to je razlog zbog čega mu detalji nisu ostali u sjećanju, jer da je išta bilo sporno to bi zasigurno zapamtio. Nikad nije spominjano to da se između pok. B. i I. ugovori nekakav prekaristični odnos. Sve navedeno mu je poznato i kao punomoćniku i kao poznaniku. U kuću stranaka dolazio je relativno često, a posebno u vrijeme kada je pok. M. onemoćao pa je neke dogovore i radnje trebalo obaviti u kući stranaka. Sjeća se da je bolova od šećerne bolesti i da je zbog toga u nekoliko navrata i po poslu dolazio kod njega u kuću. Isto tako je dolazio u stan I. R. na katu budući da je i I. zastupao u njegovim poslovima, a i privatno su bili dobri. Nije se mogao prisjetiti je li dioba garaža izvršena prije diobe kuće ili je pak to bilo istovremeno. Dioba garaža i dioba kuće je izvršena za života pok. M.. Pretpostavlja da postoji pisani dokaz o tome i pretpostavlja da ga je on pisao. Nema razloga da bi on u ugovoru navodio bilo što što nije shvatio kao volju stranaka. Radio je ugovor, sporazum ili izjavu o etažiranju, a na osnovu etažnog elaborata koji je bio dostavljen. Zadnji put u stanu I. R. je bio prije 10-ak godina. Misli kako nikada nije bio u nekom drugom dijelu kuće, na garažama ili slično. Kada je spomenuo da je bio kod I. R. u njegovom stanu, to se odnosi na stan na katu tako da koliko zna iz tog stana nisu postojale stepenice prema vrtu. Nije se mogao izjasniti jesu li iz bilo kojeg dijela kuće kojeg je bio vlasnik ili kojeg je vlasnik I. R., postojale ili postoje skale za ući u vrt. U niti jednom od ugovora nije spomenut prolaz o kojem je govorio, niti skale koje idu preko B. do I. jer je to bilo notorno, to je njima bilo uobičajeno, tj. predvidjeli su nešto što je postojalo od vajkada.

 

Iz iskaza svjedokinje S. R. proizlazi kako ista od rođenja živi u objektu gdje se nalaze sporne garaže. Prije rekonstrukcije radilo se o starim garažama te je vlasnik bio pok. djed. Nakon rekonstrukcije napravljene su nove garaže, odnosno prilaz istima te je najvjerojatnije nakon rekonstrukcije dogovoreno kome će od braće pripasti koji dio garaže, odnosno vrtla na istima. Ocu je pripao zapadni dio, I. središnji i B. istočni. Nije joj poznato da bi postojao bilo kakav dogovor između braće oko toga kako će I. dolaziti do svog središnjeg dijela. Koliko se sjeća uvijek je do svog vrtla dolazio preko skala iz svog stana na prvom katu. Tužiteljica je imala psa koji je stvarao dosta nereda čemu se otac protivio i bunio. To je bio razlog zbog kojeg je I. podigao žičane ograde između vrtova. Ograda se protezala od početka do kraja bez otvora. Nije se mogla sa sigurnošću prisjetiti jesu li skale iz I. stana bile postavljene prije ili poslije ograde, ali je uvijek do svog vrta pristupao preko tih skala. Nikada I. niti članovi njegove obitelji nisu pristupali do svog vrtla preko njihovog vrtla, odnosno vrtla njenog oca. U dogovoru s majkom odlučili su podignuti još veću ogradu jer je I. počeo iznajmljivati stan turistima, odnosno i podstanarima. Kada su podigli ogradu I. je tražio da ostave prolaz do njegovog vrtla prijeteći tužbama i razbijanjem iste ukoliko to ne naprave. To je razlog zbog kojeg je majka dopustila da I. postavi vrata na početku ograde. Tada su prvi put otvorena vrata u ogradi koju je majka podignula. I nakon što su otvorena vrata u žičanoj ogradi stavili su lanac da se ne prolazi i uništava trava. Međutim, unatoč tome I. je isti na silu otvarao. Od kada pamti nije bila nazočni razgovorima između pok. djeda M., oca B. i stričeva. Iz pričanja roditelja joj je poznato da je djed bio investitor triju kada su se rekonstruirale. Ne zna na koji način su se trojica braće dogovorili kome će pripasti koja garaža, odnosno vrt. P. rekonstrukcije s lijeve strane su bile tri garaže, iznad garaža je bio betonski pravokutnik na kojem su se kao djeca igrali i tu su bila dva kvadrata koje je obrađivao stric I., a s desne strane dva pravokutnika koja su obrađivali njen otac i B.. Majka nije tužila strica I. za smetanje posjeda kada je I. kidao lanac, ali je sve prijavljeno policiji. Bilo je više prijava i policija je izlazila na lice mjesta. Navedeno je bilo puno puta u zadnjih godinu i pol dana i to nakon tužbe.

 

Svjedok H. D. je naveo kako je prvi susjed i prijatelj sa kćerkom tužene već 30-ak godina. U kuću je dolazio često, još do je pok. B. bio živ, a i danas. Poznato mu je da I. R. ima u vlasništvu garažu, odnosno vrtal na garaži koji se nalazi u sredini te da do tog vrtla dolazi skalama sa blakona svog stana. Koliko mu je poznato tako je bilo od početka. Nikada nije vidio u svojim dolascima da bi bilo tko, bilo I. bilo tko od njegove obitelji služio se vrtlom tužene. U razgovorima se nikada nije spominjalo bilo kakvi dogovori oko imovinskopravnih odnosa, pa tako i pristupa do predmetnih vrtova. Prije 1997. je bila betonska ploča, odnosno nije bilo zelene površine. Ne može se prisjetiti jesu li u vrijeme dok su postojale stare garaže postojale skale iz I. stana do središnjeg vrtla.

 

Svjedok I. R. je naveo kako su pok. roditelji imali kuću na M. koja je srušena te da su dobili zamjensku parcelu također na M. na kojima je danas podignut stambeni objekt. 1976. kada su radili projekt za izgradnju stambenog objekta u dogovoru sa roditeljima on i braća su podijelili sve stambene cjeline osim krovišta koje su ostavili ocu i majci kada dođu da imaju gdje s obzirom da su živjeli u M.. Odmah su krenuli u gradnju kuće i sve je bilo u najboljem redu s obzirom da je bio jako složan sa svojom braćom, po čemu su bili poznati. Kuća je završena 1979. Prvi se uselio, a potom i njegova dva brata. S novcima koje su dobili su uspjeli napraviti grube radove, a svatko je podizao kredite kako bi sredio unutrašnjost stambenih objekata. Kada je završena izgradnja kuće podigli su 4 garaže tako da su odredili kome će koja pripasti s tim da je jedna ostavljena ocu. S vremenom su shvatili da će garaže biti premale pa su negdje 1995., 1996. krenuli sa idejom rekonstrukcije garaža. Zvali su projektanta da im napravi projekt te je tada određeno da će svaka garaža na vrhu imati i vrt. Tada su se dogovorili da će vrt na srednjoj garaži pripasti njemu, zapadni bratu B., a istočni bratu B.. U tom dogovoru je inženjer rekao da će biti skale i to da će se skale određivati prema ulazu u stanove. Skale su trebale biti direktno gdje je ulaz u stan u prizemlje. Brat B. mu je tada rekao da ne radi skale ispred svog stana jer da će mu smetati, da ih postavi u kut na zapadnoj strani na zajedničkom trotoaru, da tako niti jednome neće smetati. 1997. je naručio i postavio skale koje su danas u funkciji. Tada je dogovoreno da to bude konačno rješenje kako bi na najbezbolniji način mogao pristupati do svog vrta, dakle preko skala, B. vrta do svog. Sve je bilo u najboljem redu negdje do prošle godine dok nije zatražio od nevjeste, ovdje tužene da stave na papir kako bi mogao u zemljišnik upisati pravo prolaza dijelom kojim se godinama koristi. Nevjesta, a i njen sin su se istom usprotivili tvrdeći da ako jednog dana krenu u prodaju da bi im zbog navedenog nekretnina izgubila na vrijednosti. Kako je u međuvremenu iz određenih razloga prebacio stan na suprugu, to se ista našla u velikim problemima jer su krenula vrijeđanja i neugodnosti od strane tužene i njene kćerke. Tužena je zatvorila prolaz žičanom ogradom te je stavila natpis zabranjen prolaz dok se ne riješi sudski spor i to na vrh skala kojima se penju. Kako je godinama prolazio tuda, to je samoinicijativno prekinuo lanac tako da i dan danas prolazi opisanim dijelom do svog vrta. 2000. je nabavio malog psića te mu je brat B. predložio da podigne ogradu između vrtova kako isti ne bi nanosio štetu. Isto je i napravio te nedugo nakon toga napravio je i otvor na početku te žičane ograde na način da bi otkačio žicu kada bi prolazio. Kada mu je predočena fotografija na listu 20 spisa potvrđuje da se radi upravo o opisanoj ogradi. Na fotografiji se ne vidi prolaz jer se radi o fotografiji koja je nastala odmah nakon postavljanja ograde. 2002. postavio je skale iz svog stana na prvom katu koje se naslanjaju na njegov vrt, a sve kako bi djeca mogla lako doći i igrat se na travnjak. Međutim i nakon što je postavio skale i dalje je do svog vrtla dolazio opisanim načinom, dakle radno uvijek (đubar, traktor, alat i slično). Od 1997. do danas se on i njegova obitelj koriste opisanim dijelom radi pristupa na svoj vrtal, odnosno travnjak na garaži. Tužena ga danas sprječava u navedenom na način da na prolaz stavi žicu te on istu pomakne i vrati, usmeno nema zabrana, osim što stoji natpis zabrana prolaza do okončanja sudskog spora. Stariji brat B. je tražio istočnu stranu gdje ima pomoćni objekt, B. je rekao da bi napravio konobu te da bi on zapadnu stranu, a kako on ima stan u sredini to bi se srednji vrtal, odnosno garaža poklapala sa njegovim stanom. Imao je namjeru napraviti konobu, ali ju je napravio iza kuće. Nevjesta ga nije tužila kada je prekinuo lanac o kojem je govorio. Dok su postojale stare 4 garaže na njihovim krovovima je bila zemlja na kojem su sadili povrće. Kada se provodila rekonstrukcija sami (braća) su financirali radove, jer je otac dao novac samo za kuću. Dok su bile stare garaže parcela je bila podijeljena zidićima, a njegova je uvijek bila u sredini. Njegov brat pok. B. se nije protivio kada je postavio skale na zapadnoj strani s njim se dogovorio, čak su ih zajedno izabrali. Nakon što su te skale napravljene pok. B. se nikada nije protivio tome da on koristite te skale. Između njega i B. nije bilo razgovora o tome da bi jednog dana B. njemu zabranio prolaziti skalama, odnosno da su se tada dogovorili da to bude konačno rješenje. Kada su bile stare garaže imao je svoje betonske skale kojima su i on i brat prolazili do svojih vrtova, s tim da je brat morao proći preko njegovog vrtla do svog. Radilo se o skalama koje su išle od trotoara prema vrtlu. Treći brat se nije morao koristiti tim skalama jer nije bilo potrebe s obzirom da je pristupao s istočne strane. Dogovore za rekonstrukciju garaže su počeli 1995., 1996., počeli su raditi početkom ljeta 1997., koncem ljeta 1997. garaže su bile za useljenje. Stan u prizemlju je bio njegov. Stan na prvom katu kada je postavio skale iz istog vrta 2002. je bio njegov. Vlasnik stana poviše je bio B., a on je živio samo u stanu na prvom katu.

 

Iz iskaza svjedoka N. V. proizlazi kako braću R. poznaje već dugi niz godina. Negdje 1995., 1996. su počeli razmišljati o rekonstrukciji postojećih garaža. Naime, tada su bile 4 garaže, htjeli su napraviti 3 garaže, visine su bile male. Početkom 1997. napravio im je projekt rekonstrukcije, a sa rekonstrukcijom su počeli negdje početkom ljeta iste godine, s time da nisu imali ishođenu svu dokumentaciju, dakle radovi su počeli prije nego što je pribavljena sva dokumentacija. Prvotno je bilo zamišljeno u projektu da vrtovi na garažama imaju svaki svoje stepenište, međutim braća se s istim nisu složila već su mu rekli da su se dogovorili da će B. do svog vrta dolaziti s istočne strane, a I. sa zapadne strane preko B. vrtla. I. se koristio B. dijelom da bi došao do svog dijela vrta, napravio je skale iz svog stana na prvom katu, a radi psa kojeg ima kako bi tuda mogao prolaziti. U vrijeme izvođenja radova, početkom ljeta 1997. su se vodili razgovori kojeg je imao sa braćom R., a vezano za skale. I. je postavio skale sa zapadne strane odmah nakon što su se završili radovi rekonstrukcije garaža. Ne zna tko je radio geodetsku podlogu za rekonstrukciju. Ne sjeća se jesu li prilikom prvog projekta bile predviđene skale koje su vodile iz stana I. R. u njegov dio vrta. Dogovori da će I. R. prolaziti preko nekretnine koja je u toj podjeli pripala pok. B., radilo se o usmenim dogovorima. Odmah je bilo govora da će vrt biti na krovovima garaža. Vrtovi nad garažama su bili jedan od drugog odijeljeni zidovima između tri vrtla. Nakon posla s rekonstrukcijom 1997. je relativno često dolazio na lice mjesta. U jednom trenutku, nakon toga je među vrtovima bila postavljena žičana ograda. Misli da je u toj žičanoj ogradi postojao neki prolaz. Tada nije tuda prolazio da bi mu bilo u pamćenju. Dolazio je kod I. R.. Ne zna kakvi su odnosi bili nakon smrti pok. brata B..

 

Iz iskaza svjedoka A. R. proizlazi kako poznaje kćerku tužene 15-ak godina te zna otići u posjet tuženoj, odnosno njenoj kćerki. Pogotovo kada im treba nešto pomoći, a ovo intenzivnije od kada je poginuo suprug tužene. Kako tužena ima terasu na kojoj znaju sjediti ljeti te bi tada vidio gospodina I. kako niz skale sa prvog kata pristupa na svoj vrtal. Dok je boravio kod tužene, odnosno njene kćerke niti jednom nije primijetio da bi gospodin I. ili netko od njegovih prolazio preko vrta od gospođe L.. Nisu mu poznati odnosi između B., I. i B.. U godini dana možda 10-ak puta dolazi kod tužene im pomagati. Gospodinu I. R. je pomogao nositi frezu i to poslije smrti pok. B.. Donio ju je do glavnog ulaza u objekt sa ceste. Na vrhu skala sa zapadne strane sa kojima se pristupa u vrt gospođe L. se radi o otvorenom prostoru. Zadnji put je bio na licu mjesta prije mjesec dana. Kada je on počeo dolaziti među vrtovima su bile postavljene žičane ograde. U početku je bila ograda cijelom dužinom do prije nekih godinu i pol dana, kada je gospođa L. stavila još veću ogradu u kojoj je gospodin I. napravio vrata za prolaz. Isto mu je poznato po kazivanju kćerke tužene. Ranija žičana ograda u kojoj nije bilo prolaza bila je visine 50-ak centimetara. Nikada nije vidio nikoga od članova obitelji tužiteljice da navedenu ogradu preskače. U vrijeme kada je on počeo dolaziti već su bile postavljene skale iz stana gospodina I. do njegovog dijela vrtla.

 

Iz iskaza svjedoka A. R. proizlazi kako dugo poznaje i tuženu i tužiteljicu. Muževi im se znaju od djetinjstva, a sa tuženom je posebno u bliskim odnosima nakon 1983. kada su počele zajedno raditi u istoj školi. Poznato joj je da su prije rekonstrukcije današnjih garaža postojale 4 garaže, da su na njima bili vrtlovi, bio je i betonirani prostor za igru. Nakon rekonstrukcije ostale su 3 garaže, iznad kojih su bili i danas su vrtovi. Odavno je postavljena žičana ograda između tri vrtla, ali kada točno nije se mogla prisjetiti. Ovo joj je u sjećanju jer se jako boji psa, a kako je gospodin I. imao psa, to bi mirno dolazila s obzirom da je postojala žičana ograda između vrtova. Postoje skale koje vode sa prvog kata na vrtal gospodina I., kada su postavljene nije se mogla prisjetiti, ali je često viđala što gospodina I., što njegovu obitelj kako preko tih skala dolazi do svog vrtla. Prvi put je vidjela gospodina I. da preko vrtla tužene dolazi do svog vrtla nakon što je počeo iznajmljivati svoj stan, prije nekih 6-7 godina, a ovo stoga što je izgubio pristup skalama iz stana kojeg iznajmljuje do svog vrtla. Kako je njen suprug bio dobar sa pok. B., to joj je poznato da nije bilo nikakvog dogovora među braćom oko toga kako će tko pristupati do svog vrtla. Koliko joj je poznato ni tuženoj nije poznato da bi postojao takav dogovor. Dolazila je kod tužene u vrijeme prije nego što je provedena rekonstrukcija. Na krovištima starih garaža je bio B. vrt, također je bio vrt pok. M., na zapadnoj (B.) strani također je bio jedan mali vrt, a pred kraj je bilo betonirano da bi se djeca mogla igrati i družiti. Na ogradi nije bilo vrata. Zadnji put kod gospođe R. je bila prije tjedan dana. Zadnji put kada je bila nije vidjela nikakvu tablu, ali je bila tabla zabrane prolaza. Gospođa R. joj je pričala o problemima prolaza, da uporno žele prelaziti preko njenog vrtla. Tužena je spominjala da je pok. svekar, gospodin M. financirao rekonstrukciju garaža. Nije sigurna je li itko osim pok. M. sudjelovao financijski. Nije nikada sa pok. B. razgovarala o tome na koji način su se oni kao braća dogovorili o načinu korištenja tih vrtova na garažama. Nikada nije vidjela gospodina I. da prolazi preko vrta tužene, a da se tužena tome ne protivi. Osobno je čula da bi mu tužena kazivala da ne može tuda prolaziti.

 

Iz iskaza svjedokinje V. S. proizlazi kako je ista prijateljica sa kćerkom tužene još od 1. osnovne tako da i danas često dolazi u posjet. Poznaje i gospodina I. i njegovu obitelj, a uglavnom ga je viđala ispred kuće ili oko kuće. Sjeća se da je gospodin I. imao psa i da bi taj pas preko skala iz njihovog stana spuštao se na vrtal. Viđala je i gospodina I. i njegovu obitelj kako se spuštaju tim skalama. Nikada ih nije vidjela da preko vrtla od gospođe L. dolaze do svog vrtla. Sjeća se da su ranije garaže koje su tu bile bile srušene i rekonstruirane. Kod tužene dolazi otprilike jednom mjesečno, a zadnji put je bila prije mjesec dana. U blizini joj žive roditelji. Kada je bila dijete ograda je bila po cijeloj dužini. Ne sjeća se da je ikada vidjela otvor na toj ogradi. Od kada je krenuo ovaj proces tužiteljica i tužena nisu u dobrim odnosima, a prije su uvijek bili skladna familija.

 

Svjedok R. R. je naveo kako je upoznat s predmetom spora. Od 1991. živi u Z., ali često dolazi u S. za blagdane, godišnji odmor, a i mimo toga. Majka i sestra koje žive u S. su ga uredno obavještavale o svim događanjima vezano za predmet spora. Otac i stričevi nikada nisu postigli nikakav dogovor oko toga da bi stric I. mogao preko njihovog vrta na garaži dolaziti do svog vrta. Pitao je oca zašto su se podijelili kako su se podijelili vezano za garaže, a u kojoj podjeli je zapadni dio pripao ocu, istočni stricu B., a vrtu u sredini stricu I.. Otac mu je odgovorio da stric I. ima stan na prvom katu s kojega može direktno pristupiti na vrt u sredini pa da je to bio razlog takve podjele. Nakon što su izvedeni građevinski radovi vezano za rekonstrukciju garaže, nije se mogao prisjetiti kada je to točno bilo, ali sigurno nije bilo prije 1998. stric I. je podignuo manju ogradu koja se protezala cijelom dužinom bez ikakvog otvora na njenom početku. Isto je napravio u dogovoru sa ocem. Otac je tada rekao da ne želi da psi šeću po njegovom jer da uzgaja travu. Problemi su nastali u veljači 2017. kada ga je majka kontaktirala, zvala i rekla da je stric počeo iznajmljivati svoj stan u koji su dolazili podstanari, počeli su koristiti njihovu zemlju, djeca su znala ostavljati igračke pa je majka pitala je li suglasan s tim da podignu višu ogradu. Složio se. Stric I. je od majke tražio da ostavi otvor. Majka se s istim složila, iako je bila protiv jer se nije mogla boriti sa stricem. Stric je tada majci predočio list papira koji je tražio da potpiše, a na temelju kojeg bi on imao pravo prolaza. Majka nije htjela ništa poduzimati bez njega. To ljeto 2017. kada se vratio u S. razgovarao je sa stricem po navedenom pitanju. Međutim stric je doslovno uvjetovao ako ne potpišu da će ih tužiti. Prethodno se konzultirao sa svojim odvjetnicima te su odlučili da ne potpišu što je stric I. tražio od njih. Niti stric I. niti članovi njegove obitelji nikada nisu prolazili njihovim dijelom do svoga vrta, sve do 2017. kada je namjerno počeo to raditi. Tada su počeli obilježavati da je prolaz zabranjen dok sud ne donese odluku. Sestra je znala snimiti video tako da se osobno uvjerio kako stric kida lanad na kojem je bila zabrana. Sjeća se da je stric uvijek do svoga stana prolazio, izlazio, kosio travu i slično. Nikada ga nije vidio da prolazi preko njihovog vrta. Skoro je u potpunosti siguran da su pok. baka i djed financirali izgradnju velikih garaža nakon što su porušene male garaže. Nije mu poznato tko je izvodio građevinske radove. Na starim garažama je bio beton i dva otoka ispunjeni zemljom. U Z. je studirao od 1991. i dolazio je često u S.. Ranija ograda koju je postavio stric I. bila je malena ograda koja se mogla čak i prekoračiti. Nije bilo potrebe da netko od ukućana prekoračuje ogradu. Ako bi nešto ispalo, prešlo na drugu stranu zamolili bi jedni druge da im se to doda. Nakon što mu je predočena fotografija na listu 20 spisa navodi kako je na balkonu postojala ograda, ali je u jednom dijelu prerezana tako da je bio jedan metalni dio koji se mogao otvoriti, odnosno dignuti da bi se vrata otvorila prema unutra te je obitelj tužiteljice tako ulazila u svoj stan, tako su i psa puštali.

 

              Iz iskaza svjedoka L. M. proizlazi kako poznaje I. R. te da ga je isti zamolio da mu pomogne oko konstrukcije za skale i rukohvat koje su postavljene na zapadnom dijelu, odnosno prema I.. Negdje u zimu 1997. je kupio zemlju te je postavljanje toga bilo par mjeseci nakon toga. I. R. mu je rekao tada da mu je potrebno postaviti navedene skale kako bi se mogao popeti do svoje garaže. Njegov brat B. mu osobno ništa nije govorio vezano za to zašto se postavljaju te skale. Par godina poslije, kada je nabavio psa, htio je sa balkona premostiti dio da se može spustiti direktno na vrtal na svojoj garaži i to tako da su napravili skale, a prethodno otvorili, izrezali dio ograde na balkonu. Između vrtova su bile dvije žice s time da je na početku napravio jedan otvor za ulaz sa strane gdje su prije napravili skale. Nije dolazio na njihove garaže prije nego što je napravljena rekonstrukcija. Nakon što mu je predočen list 134. i 139. spisa potvrđuje da se radi o skalama koje su na grafičkom prikazu označene slovima F-G-H-A i I-J-K-L te da se radi o skalama koji su prikazani na listu 139., slika 6. Radovi na montaži skala su trajali jedan dan. Nitko se nije protivio dok je postavljao skale. Kada je postavljao druge skale prolazio je kroz kuću. Također je dolazio i preko skala koje su prve postavili, a s obzirom da se trebala otkopati zemlja da se naslone skale na beton. Nitko se ni tada nije protivio da prolazi po prvim skalama preko zemlje. Radovi na postavljanju drugih skala su trajali jedan dan. Dok je izvodio prve i druge radove ne zna jesu li tu bili članovi obitelji pok. B.. Ne sjeća se detalja vezanih za otvor u ogradi koju je spominjao, ali se radilo o tome da pas ne bi mogao preći na drugu stranu. Sa I. R. je najprije bio u poslovnom odnosu, a kasnije i prijateljskom. Dolazio je kod I. u posjete. Prilikom posjeda nije izlazio na vrt. Ranija ograda bila je metar visoko.

 

Iz iskaza svjedoka M. B. proizlazi kako je isti podstanar kod gospođe L. R. od 2015. pa do danas. Te 2015. je upoznao i I. R. koji je u to vrijeme renovirao stan na katu što je trajalo dosta vremena. Terasu koja se nalazi ispred stana koji je iznajmio koristi doslovno kao dnevni boravak, a iznad se nalaze skale koje vode iz stana na prvom katu na garažu u sredini. Kosilica je stajala odmah pored skala te je viđao gospodina I. R. kako preko tih skala uzima kosilicu i obrađuje svoj vrtal. Stan je dugo bio prazan te su problemi počeli kada se stan počeo iznajmljivati. Kako dosta radi i odsutan je skoro cijeli dan, supruga je ta koja ga obavještavala o tome kako se podigla nova ograda, kako su nastala vrata, svađe. Vlasnica stana, tužena je postavljala natpise da je zabranjen prolaz, da se radi o privatnom vlasništvu. Nakon toga je znao viđati gospodina I. R. kako prolazi preko vrtla koji pripada tuženoj. Viđa ga i danas kako to isto čini. Sa tuženom ima zaključen ugovor o najmu stana. Problemi su nastali kada se počeo iznajmljivat stan iznad stana u kojem je on u najmu. Dok je stan bio prazan nije bilo nikakvih problema, a kada se počeo iznajmljivati nastao je problem. Kada je on iznajmio stan na dvorištima su bile dvije ograde između tri vrtla, jednostavna tanka ograda, visine možda pola metra. Ne zna je li u toj tankoj ogradi postojao kakvi otvor, misli da je bila cijelom dužinom. Dok je bila stara ograda nije nikada viđao gospodina I. R. ili članove njegove obitelji kako prelaze u dio vrta od gospođe L. ili preskaču.

 

Iz iskaza svjedokinje A. Ć. proizlazi kako poznaje I. R. kao što je poznavala i pok. B.. Naime, bila je zaposlena kod I. još od 1994., a B. joj je bio kolega jer je i B. radio za I., došao je negdje iza 2000., nije znala točno kada, ali je sigurno godinu, dvije radio do svoje smrti. U tom periodu koliko se sjeća I. i B. su se dobro slagali. Što se tiče same kuće, ako je bila svega par minuta kod I.. Nikada nije prolazili preko krovišta garaža. Nije joj poznato kako su se koristili vrtovi na garažama iz bilo kojeg izvora. Nije čula nikakav razgovor između B. i I. vezano za garaže, odnosno krovove na garažama. Nisu joj poznati odnosi između I. i B. od 1994. pa dok se B. nije zaposlio kod I.. Kada je dolazila nije izlazili na travnjak. Nisu joj poznati odnosi u obitelji nakon smrti supruga tužene.

 

              Iz pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka A. D. od 19. studenog 2018. proizlazi kako je predmet spora prolazak za pješake širine 1 m (na grafičkom prikazu označen slovima A-B-C-D-A), položen na nekretnini tuženika označenoj kao čest. zem. 7735/28 (katastarske oznake 9301/60) k.o. S., koji se proteže od metalnih skala s drvenim gazištem (na grafičkom prikazu označeno slovima A-F-G-H-A) do metalnih vrata sa žicom (na grafičkom prikazu označeno slovima B-E). Do predmeta spora se pristupa s ulice Š. ispred stambene zgrade koja nosi kućni broj 78 i to preko natkrivenog zajedničkog prolaza na istočnoj strani stambene zgrade, a onda nastavno nenatkrivenim zajedničkim prolazom i istočne, sjeverne i zapadne strane stambene zgrade. Navedeni zajednički prolaz položen je na čest. zem. 7735/8 (kat. oznake 9301/12) k.o. S., kao i spomenute metalne skale s drvenim gazištem (na grafičkom prikazu označeno slovima A-F-G-H-A) preko koji se pristupa na nekretninu tuženika ozančenu kao čest. zem. 7735/28 (kat. oznake 9301/60) k.o. S., koja u naravi predstavlja uređeni vrt na krovu garaže. Vrt je sa zapadne strane ograđen žicom i živicom, s južne strane prema nadstrešnici niskom živicom, dok je s istočne strane ograđen žičanom ogradom s živicom, u čijem krajnjem sjevernom dijelu se nalaze metalna vrata sa žicom (na grafičkom prikazu označeno slovima B-E). Sjeverna međa vrta je betonski zid visine cca 1,5 m na kojem su naslonjene metalne skale s drvenim gazištem. Treba napomenuti da se na istočnoj strani vrta uz već spomenutu žičanu ogradu s živicom nalazi još jedna niža žičana ograda na razmaku 10 do 15 cm. Kroz spomenuta metalna vrata sa žicom pristupa se na nekretninu tužitelja označenu kao čest. zem. 7735/27 (kat. oznake 9301/59) k.o. S., koja u naravi također predstavlja uređeni vrt na krovu garaže. Vrt je sa zapadne strane ograđen već spomenutom dvostrukom žičanom ogradom s metalnim vratima, s južne strane prema nadstrešnici i s istočne strane žičanom ogradom, a sjeverna međa vrta je betonski zid visine cca 1,5 m. Odmah nakon metalnih vrata sa žicom (na grafičkom prikazu označeno slovima B-E) kojima se pristupa na nekretninu tužitelja nalaze se metalne skale (na grafičkom prikazu označeno slovima I-J-K-L-I) kojima se s nekretnine tužitelja pristupa na lođu stana na I. katu stambene zgrade koja nosi kućni broj 78. Istočno od nekretnine tužitelja nalazi se treći vrt položen na čest. zem. 7735/26 (kat. oznake 9301/58) k.o. S. koji je s istoka i juga ograđen betonskim zidom, dok je sa zapadne strane ograđen žičanom ogradom. Sjeverna međa vrta je betonski zid. Pristup navedenom vrtu je s istočne strane stambene zgrade preko dijela terase – vrta koja natkriva zajednički prolaz.

             

Iz dopunskog nalaza i mišljenja sudskog vještaka A. D. od 25. travnja 2019. proizlazi kako nije imao namjeru ulaziti u međuvlasničke odnose među strankama u svezi prolaza jer to nije predmet spora u ovom predmetu. Već je samo označio kao pristup do predmeta spora ne ulazeći u vlasničke odnose među strankama u svezi tog prolaza.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje postojanja prava stvarne služnosti prolaska za pješake u širini od 1 metar preko čest. zem. 7735/28 k.o. S., kao poslužne nekretnine, a u korist čest. zem. 7735/27 k.o. S., kao povlasne nekretnine, sve kako je to prikazano na skici A. D. od 12. studenog 2018., označeno slovima A-B-C-D-A.

 

Tužiteljica svoj tužbeni zahtjev temelji na činjeničnim navodima tužbe da je prilikom rekonstrukcije stambene građevine anagrafske oznake Š. 78 1998. između suvlasnika, tri brata, I. R., prednika tužiteljice, B. R. i B. R., prednika tužene, dogovorena pozicija jugozapadnih vrtova te način prilaska istima, radi se o uređenim vrtovima na krovovima garaža, na način da:

-          B. R. do svog vrta koji se nalaz na istočnom dijelu dolazi preko svog vrta sa sjeverne strane

-          pok. B. R. do svog vrta dolazi zajedničkim prolazom oko zgrade

-          I. R., čiji se vrt nalazi u sredini između vrtova pok. B. i B., preko vrta pok. B., a u širini pješačkog prolaza, s time da će na vrt pok. B. pristupiti preko stepenica koje će se nasloniti na vrt pok. B. R., a u izgradnji kojih stepenica će sudjelovati.

Radi svega iznesenog u ogradi koja razgraničuje vrtove pok. B. i I. da je ostavljen prolaz od 1 m kojim se i danas prolazi.

Tužiteljica se poziva i na dosjelost tvrdeći da se služnost izvršava neprekidno preko 20 godina.

 

Tužena se usprotivila svim navodima tužbe tvrdeći da su pok. B. i B. usmeno dopustili I. R. do opoziva prolaz do svog vrta (čest. zem. 7735/27 k.o. S.) koji se nalazi u sredini i to preko vrta pok. B. (čest. zem. 7735/28 k.o. S.) te da se ujedno služi i prolazom preko vrta B. R. (čest. zem. 7735/26 k.o. S.). Međutim, nakon nekoliko godina da su se odnosi narušili, da je uslijedila zabrana te da je pok. B. opozvao prolaz preko svog vrta, nakon čega je I. R. prestao prolaziti preko njihovog vrta te je postavio skale sa balkona svog stana na prvom katu direktno ih spustivši na svoj vrt, a od kada do svog vrta pristupa isključivo iz svog stana.

Dakle, tužena osporava da bi tužiteljica imala zakonom propisano vrijeme za dosjelost, kao i mogućnost stjecanja prava stvarne služnosti na temelju usmenog pravnog posla.

 

Odgovarajući na navode odgovora na tužbu tužiteljica je ustrajala u tvrdnji da je postojao dogovor između braće oko načina korištenja vrtova, osporila je da bi pok. B. i B. usmeno dopustili do opoziva I. prolaz do svog vrta preko nekretnina u njihovom vlasništvu. Ujedno je navela da se rekonstrukciji garaža pristupilo nakon dogovora o načinu korištenja istih, odnosno pristupu vrtovima na krovovima garaža, a koji radovi su bili završeni u kolovozu 1997., od kada je i počelo izvršavanje prava služnosti. 

 

U pravcu utvrđivanja osnovanosti navoda tužbe, odnosno odgovora na tužbu, sud je izveo brojne, naprijed citirane dokaze, a analizirajući iste kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti, utvrđeno je da tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

Iz provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio:

-          da je stambena građevina anagrafske oznake M. 78 sa pripadajućim pomoćnim objektima izgrađena 1979.

-          da je investitor izgradnje stambene građevine anagrafske oznake M. 78 bio R. M. pok. J. na čije ime je i izdana građevinska dozvola 68-Up-I-7257/76. od 7. lipnja 1977., a koji je i bio vlasnik iste

-          da je pok. M. R. otac pok. B., I. i B. R.

-          da su, nakon izgradnje stambene građevine, trojica braće, pok. B., I. i B. stupili u posjed svaki svog stambenog objekta uz odobrenje i oca i majke, koje su naknadno sređivali sukladno financijskim mogućnostima

-          da su prilikom izgradnje stambenog objekta anagrafske oznake M. 78 podignute 4 garaže, a kada su se i braća dogovorila kome će pripasti koja garaža, s time da je jedna pripala pok. M. R.

-          da je na krovovima starih garaža bila zemlja na kojoj su sadili povrće te da je pristup bio drugačiji nego što je danas i to tako da su postojale betonske skale od trotoara prema krovištu, koje su bile položene zapadno, a sa istočne strane također je postojao pristup

-          da su 1995., 1996. braća krenula s idejom rekonstrukcije garaža

-          da je za rekonstrukciju garažne građevine i izgradnju nove izdana građevinska dozvola Klasa: UP/I-361-03/97-02/00128 24. rujna 1997.

-          da je građevinska dozvola od 24. rujna 1997. zatražena na temelju projektne dokumentacije koja je ishođena sukladno dogovoru iz 1997.

-          da je projektnu dokumentaciju za rekonstrukciju garažne građevine napravio dipl. ing. N. V.

-          da su investitori rekonstrukcije postojeće garažne građevine i izgradnje nove R. B., M. i I., a da su se sva trojica braće dogovorila oko toga kome će pripasti koji dio, sve uz suglasnost svog oca

-          da je sa radovima rekonstrukcije garažne građevine započeto prije nego što je ishođena sva potrebna dokumentacija i to početkom ljeta 1997.

-          da je projektnom dokumentacijom predviđeno da će od četiri biti tri garaže od kojih će svaka na vrhu imati vrt i to tako da je prvotno bilo zamišljeno da vrtovi na garažama imaju svaki svoje stepenište, a koje će se određivati prema ulazu u stanove

-          da su se braća R. dogovorila prije rekonstrukcije postojeće garažne građevine kome će pripasti koja garaža, odnosno vrt na krovištu garaže i kako će tko pristupati do svog vrta na garažama

-          da je pok. B. dogovorio s I. da ne postavlja stepenište ispred svog stana, nego da ih postavi u kutu na zapadnoj strani te da preko tog stepeništa i B. vrta I. dolazi do svog vrta, a B. će do svog vrta dolaziti sa istočne strane

-          da je u navedenoj podjeli B. R. pripao u isključivo vlasništvo i posjed istočni vrt oznake čest. zem. 7735/26, I. R. vrt položen u sredini oznake čest. zem. 7735/27, a B. R. zapadni vrt oznake čest. zem. 7735/28, sve k.o. S.

-          da su garaže bile za useljenje koncem ljeta 1997.

-          da su vrtovi na garažama bili odijeljeni zidovima

-          da je I. R. angažirao L. M. oko konstrukcije za skale i rukohvat koje su postavljene na zapadnom dijelu, a koje je L. M. postavio par mjeseci nakon što je u zimu 1997. kupio zemlju, a što znači da je I. R. najranije u siječnju 1998. mogao početi prolaziti preko vrta pok. B. do svog vrta

-          da su odnosi među braćom bili idilični do 2003. kada su odnose zahladili I. i B., dok je pok. B. do smrti 2009. ostao u dobrim odnosima sa braćom

-          da je pok. M. R. 2000., a nakon što je napravljen elaborat etažiranja, darovnim ugovorom darovao svojim sinovima B., I. i B. dijelove obiteljske zgrade i to baš onako kako su ih posjedovali od ranije

-          da je M. R. preminuo 2002.

-          da je I. R. imao psa koji je uništavao travnjak i posađeno bilje te je vršio nuždu po vrtovima što je smetalo pok. B. R. i čemu se pok. B. bunio i protivio, a što je bio razlog da je I. svega koju godinu nakon što su postavljene skale na zapadnom dijelu radi pristupa na vrt pok. B. i prilaza do svog vrta postavio žičanu ogradu između vrtova u smjeru sjever-jug koja su se protezala cijelom dužinom bez otvora, odnosno vrata na žičanoj ogradi

-          da je I. R., a nakon što je između vrtova postavio žičanu ogradu i time onemogućio pristup svom vrtu preko vrta pok. B., a do kada se i koristio vrtom pok. B. da bi došao do svog vrta, postavio skale s balkona svog stana na I. katu do svog vrta oznake čest. zem. 7735/27 k.o. S., a od kada I. R. i njegova obitelj pristupaju do svog vrta isključivo preko postavljenih skala iz svog stana na I. katu

-          da je žičana ograda koju je I. R. postavio između susjednih vrtova stajala neprekinuto sve do 2017. kada L. R. uz tu ogradu na svoju stranu stavlja još jednu višu ogradu te na molbu I. R. ostavlja otvor u ogradi na koji otvor I. R. samovoljno postavlja vrata. Sve navedeno tužena je napravila nakon što je I. R. počeo iznajmljivati stan turistima koji su se neodgovorno ponašali

-          da je tužena, nakon predmetne tužbe, stavila natpis zabrane prolaza jer su postale učestalije šetnje po njenom vrtu

-          da je I. R. samoinicijativno prekinuo lanac u žičanoj ogradi koju je postavila tužena kako bi tuda prolazio

-          da je I. R. predlagao tuženoj potpisivanje ugovora kojim se priznaje i uspostavlja pravo stvarne služnosti prolaza putem, a što je tužena odbila potpisati.

 

Saslušana u svojstvu stranke tužena je izjavila da tužiteljica i njena obitelj pristupaju svom vrtu preko skala koje su postavili iz svog stana još 1998., 1999., a da se drvenim skalama, koje su naslonjene na njen vrt, nisu služili radi pristupa do svog vrta jer im isto nije trebalo.

Navedeni dio iskaza je u suprotnosti sa odgovorom na tužbu u kojem tužena detaljno navodi kome od braće R. je pripao koji vrt, odnosno garaža te navodi da su B. i B. dopustili I. da do opoziva prolazi do svog vrta preko vrta pok. B. te da se ujedno i služi prolazom preko vrta B. R..

 

Iskaz tužene u citiranom dijelu niti odgovor na tužbu u dijelu u kojem se navodi da je I. R. dopušteno do opoziva prolaziti preko vrta pok. B. i B. sud ne prihvaća jer je u suprotnosti sa citiranim utvrđenjima suda.

 

Naime, iz iskaza saslušanih svjedoka B. R., I. R., Z. D., N. V. proizlazi utvrđenje suda da su braća R. odlučili rekonstruirati postojeće garaže, i to tako da im je N. V. početkom 1997. napravio projekt rekonstrukcije postojeće garažne građevine. Bilo je zamišljeno da se naprave 3 garaže sa vrtovima na garažama. Vrtovi na garažama su trebali imati svaki svoje stepenište, a koje se trebalo određivati prema ulazu u stanove. Braća se s istim nisu složila te su se dogovorili kome će pripasti koji vrt i kako će tko pristupati do svog vrta. Dogovor su braća postigla prije nego se pristupilo rekonstrukciji, a kada je dogovoreno da će I. R. do svog vrta pristupati tako da će postaviti skale u kutu na zapadnoj strani koje će se naslanjati na vrt pok. B. i preko B. vrta dolaziti do svojeg. Iskazi sve četvorice svjedoka su identični u navedenom pravcu te ih sud i prihvaća kao logične i životne. Svjedok B. R., Z. D. koji je bio dugogodišnji odvjetnik obitelji R. i projektant N. V. nemaju razloga biti pristrani, niti iskazivati drugačije od onoga čemu su svjedočili. Svjedok B. R. nije u dobrim odnosima niti sa I. R., niti sa tuženom pa se isto odnosi i na njega.

Iz niti jednog izvedenog dokaza nije proizašlo da bi se dogovor oko načina pristupa vrtu I. R. odnosio i na vrt B. R., niti je utvrđeno da bi I. R. ikada prolazio preko nekretnine u vlasništvu B. R. za pristup svojoj nekretnini.

 

Svjedok N. V. je izjavio da se sa rekonstrukcijom započelo prije nego je ishođena sva dokumentacija i to početkom ljeta 1997., a isto je izjavio i I. R.. To što je u zapisniku Klasa: UP/I-361-03/97-02/00128 od 22. rujna 1997. navedeno da nisu niti započeti radovi, znači da je datum na građevinskoj dozvoli datum kada je izdana građevinska dozvola, ali ne i datuma kada je obavljen očevid. Uostalom tužiteljica je osporila da bi datum izdavanja građevinske dozvole bio i datum očevida. Projektant N. V. nema razloga iskazivati drugačije od onoga čemu je bio očevidac pa sud zbog navedenog i zaključuje da je očevid napravljen ranije.

 

Svjedok I. R. je izjavio da je skale, koje je prethodno dogovorio da će postaviti na zapadnoj strani kako bi mogao pristupiti B. vrtu, a preko B. vrta svom vrtu, naručio i postavio 1997. i da od 1997. (kolovoza) pa sve do podnošenja tužbe prolazi preko B. vrta do svog. Svjedok N. V. je izjavio da su skale sa zapadne strane postavljene odmah nakon što su završeni radovi rekonstrukcije garaže. L. M., kojeg je I. R. angažirao da postavi skale na zapadnom dijelu, je izjavio da je u zimu 1997. kupio zemlju te da je par mjeseci nakon toga postavio skale kako bi se I. R. mogao popeti do svoje garaže. S obzirom na iskaz L. M. skale su mogle biti postavljene najranije u siječnju 1998. od kada se I. R. počeo služiti vrtom B. R. da bi se došao do svog vrta, a ne od ljeta 1997. kako to tvrdi i I. R. i njegova supruga – tužiteljica. Nije zanemarivo da tužiteljica u tužbi spominje 1998. što je još jedan od razloga za zaključak suda da su najranije u siječnju 1998. I. i njegova obitelj počeli prolaziti preko B. vrta.

 

I. R. i njegova obitelj su preko vrta B. R. dolazili do svog vrta od najranije siječnja 1998. do par godina poslije. Iz iskaza tužiteljice, tužene, B. R., S. R. i R. R. proizlazi da je I. R. imao psa koji je radio nered, šetao po susjednim vrtovima, što je smetalo pok. B. i što je pok. B. rekao I. radi čega je I. postavio žičanu ogradu cijelom dužinom vrtova u smjeru sjever-jug bez ikakvog otvora na istoj. Iako I. R. tvrdi da je napravio otvor na početku žičane ograde na način da bi otkačio žicu kada bi prolazio, a njegova supruga govori o malim žičanim vratima u istoj ogradi, sud ne prihvaća navedeno jer je isto u suprotnosti ne samo sa iskazima brojnih svjedoka, nego i sa fotografijama koje prileže spisu. Žičana ograda cijelom dužinom, prije postavljanja još jedne ograde 2017., vidljiva je na fotografijama u upravnom postupku legalizacije koji se vodio kod G. S. 2015., kao i na fotografijama koje prileže spisu. Iz priloženih fotografija je vidljivo da ne postoji nikakav put preko vrta tužene, nego da se radi o uređenom vrtu, odnosno travnjaku sa posađenim biljem sa obje strane, odnosno i na nekretnini tužene i tužiteljice. Da se isti prostor koristio kao put preko 20 godina postojala bi bar utabana staza, a ne u potpunosti uređen travnjak, a pogotovo ne ako se tuda prenosio đubar, alat i slično kako to tvrdi I. R.. Sud ne prihvaća obrazloženje I. R. kada kaže da su fotografije nastale odmah nakon postavljanja žičane ograde pa da se iz navedenog razloga na njima ne vidi prolaz jer osim što I. R., odnosno tužiteljica u spisu ne dostavlja niti jednu fotografiju iz koje bi proizlazilo da je postavljena žičana ograda imala otvor, na priležućim fotografijama je vidljiva i stara i nova fasada. Nova fasada je prema priloženim dokazima rađena 2010., a i na fotografijama sa novom fasadom žičana ograda između vrtova nema nikakav otvor niti vrata. Sam I. R. je izjavio da je 2000. nabavio psa koji je smetao B. kada i postavlja žičanu ogradu. Priležeće fotografije su dokaz da je ograda između travnjaka, odnosno vrtova stranaka postojala kroz dugo vremensko razdoblje. Nakon što je I. R. postavio žičanu ogradu između vrtova, postavlja skale s balkona svog stana na I. katu do svog vrta i tada i I. R. i njegova obitelj do svog vrta pristupaju isključivo preko postavljenih skala sve do 2017. kada se ponovo, unatoč zabrani i protivljenju tužene, počinju koristiti se njenim vrtom. I ove skale u jedan dan postavio je i montirao L. M. i to par godina nakon što je postavio skale sa zapadne strane objekta. I. R. navodi da je skale iz svog stana postavio 2002. Kako je već rečeno, iz fotografija je vidljivo da postavljena ograda nema otvor, da je travnjak uređen s obje strane ograde što upućuje na zaključak da je I. R. skale iz svog stana do svog vrta napravio neposredno nakon što je postavio ogradu. Navedeno je i logično jer je postavljanjem žičane ograde izgubio dotadašnji jedini pristup svom vrtu. U svakom slučaju najkasnije 2002. kako sam tvrdi.

 

Životan je zaključak da je razlog postavljanja skala sa balkona stana u vlasništvu I. R. na njegov vrt taj što je pok. B. prethodno zabranio da se I. R. služi na dotadašnji način njegovim vrtom. Postavlja se pitanje zašto bi I. R. postavio skale iz svog stana da bi dobio izlaz na vrt, ako se prethodno odustalo od ideje da vrtovi na garažama imaju svaki svoje stepenište prema ulazu u stanove jer bi to predstavljalo smetnju, a bez da na to nije bio primoran jer je pok. B. zabranio dotadašnji način pristupa zbog psa koji je radio iznered na vrtovima.

 

U pravcu navedenih utvrđenja, sud ne prihvaća iskaz S. R., R. R. i L. R. kada kažu da I. R. i članovi njegove obitelji nikada nisu prelazili preko njihovog vrta da bi došli do svog vrta, nego da su uvijek prelazili preko skala sa stana na I. katu koje je postavi I. R.. R. R. je od 1991. u Z., iako je povremeno dolazio u S., a očito saznanja o navedenom crpi od majke i sestre. Svjedokinja A. R., prijateljica tužene, iako poznaje tuženu dugi niz godina, je iskazala po pričanju tužene da nije postojao dogovor između braće o načinu korištenja vrtova, što, utvrđeno je nije točno. Što se tiče B. R., osim već iznesenog, isti je kazao da je I. R. na dogovoreni način dolazio do svog vrta, ali da je iz svog stana postavio skale negdje 1996./1997., a sve kako ne bi morao ići okolo. Utvrđeno je da se I. R. na oba opisana načina služio da bi pristupio do svog vrta, ali u različitom razdoblju. Radi se o svjedoku koji ne boravi konstantno u kući, dok je B. bio živ već je živio sam i manje je vremena boravio na predmetnoj adresi pa nije niti mogao biti svjedok kako se u svakom trenutku prolazilo vrtovima. Svjedok je potvrdio da je nakon B. smrti njegova supruga počela stavljati razno razne zabrane pa tako i prolazak preko svoje garaže. B. je preminuo 2009. što znači da tužiteljica, niti njen prednik, niti na koji način nisu mogli biti pošteni posjednici.

 

Da su I. R. i članovi njegove obitelji neko vrijeme prolazili preko vrta pok. B. da bi došli do svog vrta proizašlo je i iz iskaza svjedoka Z. D., B. R., Ž. B., R. A. (svjedoci B. i A. su poznavali braću R., ali im nije poznato ništa oko dogovora između braće oko načina korištenja), N. V.. Radi se o nepristranim svjedocima te sud u navedenom dijelu prihvaća njihove iskaze. Međutim, niti jedan od imenovanih svjedoka nije iskazivao da bi se I. R. ili članovi njegove obitelji na opisan način cijelo vrijeme i isključivo koristili vrtom pok. B.. Iskaz tužiteljice i njenog supruga I. R. o tome da su neprekidno od ljeta 1997. do podnošenja tužbe prolazili preko vrta pok. B. do svog nema uporište u niti jednom izvedenom dokazu. Osim što su navedene tvrdnje u suprotnosti sa utvrđenjima iz priležećih fotografija, kako je to već naprijed izneseno, isto je i u suprotnosti sa iskazima ostalih saslušanih svjedoka. Tako, H. D., koji 30. godina poznaje obitelj tužene, je izjavio da nikada nije vidio u svojim dolascima da se bilo I. bilo članovi njegove obitelji služe vrtom tužene. Svjedok A. R., koji poznaje kćer tužene 15 godina, je izjavio da bi viđao I. R. da niz skale sa prvog kata pristupa na svoj vrt, a niti jednom ga nije vidio da prolazi preko vrta tužene. A. R. je također izjavila da je viđala I. R. da preko skala iz svog stana silazi na svoj vrt, a prvi put ga je vidjela da koristi vrt tužene prije par godina nakon što je počeo iznajmljivati svoj stan. Radi se o dugogodišnjoj prijateljici tužene. V. S., prijateljica kćeri tužene od prvog razreda osnovne škole je izjavila da nikada nije vidjela da se I. ili njegova obitelj služe vrtom tužene, a da ih je viđala da se koriste skalama iz svog stana. M. B., podstanar tužene od 2015., je izjavio da je viđao I. R. da prolazi preko skala, uzima kosilicu ispred svoga vrta i obrađuje svoj vrt. Nakon što je I. počeo iznajmljivati svoj stan, počeo je prelaziti preko vrta tužene. Svi citirani svjedoci, dakle D., R., R., S., B. suglasno iskazuju da su viđali I. R. ili njegovu obitelj da preko skala iz svog stana pristupa do svog vrtla, a da se vrtom tužene počeo koristiti nakon što je počeo iznajmljivati svoj stan. Radi se o svjedocima koji su bili na licu mjesta, osobno svjedočili viđenom, koji neki duže, neki kraće poznaju tuženu, odnosno njenu obitelj i dolaze im u posjetu te sud nema razloga sumnjati u njihove iskaze kada suglasno kažu da su uvijek viđali I. ili njegovu obitelj da preko skala iz svog stana silazi do svog vrta te da su prvi put počeli viđati I. da prolazi preko vrta tužene nakon što je počeo iznajmljivati svoj stan.

Da se žičana ograda koju je postavio I. R. par godina nakon što je postavio drvene skale na zapadnoj strani protezala cijelom dužinom vrtova bez otvora proizlazi, osim iz fotografija, i iz iskaza svjedoka R. R., S. R., A. R., V. S., M. B.. Svjedok L. M. se sjeća otvora na početku žičane ograde, a koji otvor nisu spominjali niti tužiteljica, niti njen suprug, nego su govorili o izrezanom dijelu ograde u smislu vrata, ali se ne sjeća kako je taj otvor izgledao. Također je izjavio da kad je dolazio kod I. R. u posjete da nije izlazio u vrt, ali se sjeća otvora na žičanoj ogradi koji ne može opisati. Neuvjerljivo. Svjedok I. M. navodi da je prilikom postavljanja tendi na južnoj fasadi zgrade dolazio preko skala označenih slovima A-F-G-H, a da ga nitko nije ometao. Sve da je tada i prolazio tuda, dokazano pok. B. i I. nisu bili u lošim odnosima te sud ne vidi razlog zašto bi pok. B. isto iti branio. Ali sud ne može ne primijetiti da se svjedok sjeća skala sa zapadne strane kojima je, kako kaže prolazio da bi montirao tendu, ali misli da nisu postojale neke druge skale u vrtu pa se sud pita kako to da svjedok nije zapamtio skale iz stana na I. katu s obzirom da nisu toliko male da su nevidljive. Svjedok nije uvjerljiv u svom iskazu.

 

Tužena je tvrdila da su odnosi između braće bili narušeni što je samo djelomično točno. Pok. B. nikada nije bio u lošim odnosima sa I., nego samo sa B.. Isto je iskazivao i svjedok Z. D., B. R., a proizlazi i iz spisa P2-10758/09. B. je radio neko vrijeme u firmi čiji je suvlasnik bio i I. R., a nakon što je otišao u mirovinu. Dakle, odnosni su bili uredni između B. i I. R..

 

Zaključno, braća R., I., B. i pok. B., su se, a prije nego što se u ljeto 1997. počelo sa rekonstrukcijom postojećeg garažnog objekta, dogovorili kome će pripasti koja garaža, odnosno vrt na krovištu garaže te kako će pristupati do vrtova. Tada su dogovorili da će I. R., koji je dobio garažu, odnosno vrt u sredini, do svog vrta pristupati preko skala koje će postaviti na zapadnu stranu objekta kako bi pristupio na B. vrt pa preko B. vrta do svoga. Na navedeni način I. je dolazio do svog vrta od najranije siječnja 1998. pa da par godina poslije kada na traženje pok. B. podiže žičanu ogradu između vrtova cijelom dužinom, bez otvora i postavlja skale sa svog stana na I. katu i to preko balkona do svog vrta. Od tada do 2017. na opisan način i I. i članovi njegove obitelji pristupaju svom vrtu.

 

Tužiteljica, niti njezin prednik, nisu mogli steći pravo stvarne služnosti na temelju usmenog pravnog posla jer se traži pisani oblik, usmeni dogovor nije osnova za stjecanje prava služnosti budući da u smislu odredbe članka 219. stavak 4. ZV-a pravni posao kojem je cilj osnutak služnosti, osim što mora zadovoljavati opće pretpostavke za valjanost, treba biti i u pisanom obliku (ŽS V., Gž-3/15., Rev-359/00.).

Niti dosjelošću tužiteljica nije mogla steći pravo služnosti jer se služnost nije izvršavala neprekidno, kroz 20 godina. Služnost se izvršavala neko vrijeme od siječnja 1998. do najkasnije 2002. od kada se I. R. i članovi njegove obitelji služe skalama preko svog balkona i na takav način pristupaju svom vrtu. Nakon što je počeo iznajmljivati svoj stan 2017., I. R. i njegova obitelj ponovno počinju koristiti vrt tužene jer više nemaju pristup iz svog stana kojeg su iznajmili, ali se tužena tome izričito protivi što je i rezultiralo predmetnim sporom.

 

Radi identifikacije predmeta spora sud je izveo dokaz očevidom na licu mjesta te je sudski vještak A. D. izradio pisani nalaz i mišljenje koje kao stručno i argumentirano prihvaća i ovaj sud. U konačnici niti stranke nisu imale primjedbi na isto.

 

Sud nije koristio kao dokaz isprave iz podneska tužiteljice od 4. listopada 2019. jer su iste dostavljene protivno članku 299. ZPP-a.

Isprave koje su dostavljene uz podnesak tuženika od 21. veljače 2019., 22. veljače 2019., 1. srpnja 2019. i 30. srpnja 2019. priložene su upravnom spisu kojeg je sud pribavio i koristio kao dokaz.

 

Odluka o parničnom trošku donesena je u smislu odredbe članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 26/91., 34/91., 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19. – dalje ZPP-a) i u skladu s Odvjetničkom tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu 1.000,00 kuna, za zastupanje na ročištu od 14. veljače 2018. 250,00 kuna, za zastupanje na ročištima od 6. travnja 2018., 5. lipnja 2018., 27. rujna 2018., 8. siječnja 2019., 26. veljače 2019., 25. travnja 2019., 8. srpnja 2019., 17. listopada 2019., 9. siječnja 2020., 18. svibnja 2020., 15. listopada 2020., 10. veljače 2021. od po 1.000,00 kuna, za sastav podnesaka od 4. siječnja 2018., 12. veljače 2018., 23. ožujka 2018., 10. prosinca 2018., 21. veljače 2019., 9. siječnja 2020. od po 1.000,00 kuna, za sastav podneska od 22. veljače 2018. 250,00 kuna, odnosno ukupno 19.500,00 kuna. Na navedeni iznos treba pridodati 25 % PDV-a u iznosu od 4.875,00 kuna, odnosno ukupno 24.375,00 kuna, a koji iznos je naveden u izreci ove odluke (nije priznat trošak sastava podneska od 8. veljače 2018. jer isti ne prileži spisu, nije priznat trošak sastava podneska od 22. veljače 2019. i 1. srpnja 2019. i 30. srpnja 2019. jer isti nisu bili nužni za vođenje postupka, dva puta tuženik popisuje trošak za zastupanje na ročište od 26. veljače 2019. i zastupanja na ročištu od 14. veljače 2018. Isto tako nije priznat trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu jer se ista plaća po pravomoćnom okončanju postupka ovisno o uspjehu stranaka, pozivom na odredbe 4. stavak 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 74/95., 57/96., 137/03., 125/11., 112/12., 157/13., 110/15. i 118/18.)).

 

Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 14.375,00 kuna, tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

 

Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

 

Split, 24. ožujka 2021.

 

SUTKINJA

 

JELENA LONČAR

 

 

 

 

 

 

 

 

 

PRAVNA POUKA:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se rješenje objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava rješenja obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se rješenje objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava rješenja obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste. 

 

DNA:

-          pun. tužitelja

-          pun. tuženika

-          u spis

 

1