- 1 -              Revd 2317/2020-2

Broj: Revd 2317/2020-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović - Ivanišević predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. K., iz Ž., Š., OIB:..., zastupanog po punomoćnici A. M. Lj. K. odvjetnici u Odvjetničkom društvu Lj. & V. d.o.o., S., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB:..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-466/20-2 od 3. lipnja 2020., kojim je ukinuta presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-994/18-14 od 16. ožujka 2019. i odbačena tužba, na sjednici održanoj 24. ožujka 2021.,

r i j e š i o   j e:

I. Dopušta se tužitelju podnošenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-466/20-2 od 3. lipnja 2020. zbog pravnih pitanja:

„Postoji li identitet zahtjeva za mirno rješenje spora i tužbe u slučaju kada je tužitelj dopunio i ispravio pojedine navode tužbe, tako da zbog toga činjenična osnova tužbe i tužbeni zahtjev nije u bitnom promijenjen u odnosu na činjeničnu osnovu iz zahtjeva za mirno rješenje spora?"

„Je li došlo do promjene činjenične osnove iznesene u tužbi u odnosu na činjeničnu osnovu zahtjeva za mirno rješenje spora ako tužitelj u tužbi ne mijenja životni događaj na kojemu temelji zahtjev, nego samo dopunjuje sadržaj činjeničnih navoda kojima ne mijenja pravno relevantne elemente činjeničnog stanja na kojima se temelji tužbeni zahtjev?“

Obrazloženje

Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-466/20-2 od 3. lipnja 2020., kojim je ukinuta presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-994/18-14 od 16. ožujka 2019. i odbačena tužba postavljajući slijedeća pitanja:

- Da li odredba članka 186.a stavka 1. ZPP-a derogira odredbe ZPP-a koje se odnose na preinaku tužbe, odnosno na odredbu članka 191. stavka 3. ZPP-a kojom je propisano u kojim slučajevima tužba nije preinačena?

- Postoji li identitet zahtjeva za mirno rješenje spora i tužbe u slučaju kada je tužitelj dopunio i ispravio pojedine navode tužbe, tako da zbog toga činjenična osnova tužbe i tužbeni zahtjev nije u bitnom promijenjen u odnosu na činjeničnu osnovu iz zahtjeva za mirno rješenje spora?"

- Je li došlo do promjene činjenične osnove iznesene u tužbi u odnosu na činjeničnu osnovu zahtjeva za mirno rješenje spora ako tužitelj u tužbi ne mijenja životni događaj na kojemu temelji zahtjev, nego samo dopunjuje sadržaj činjeničnih navoda kojima ne mijenja pravno relevantne elemente činjeničnog stanja na kojima se temelji tužbeni zahtjev?

U odnosu na postavljeno pitanje tužitelj, kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, navodi da je shvaćanje drugostupanjskog suda u pobijanoj odluci o navedenim pitanjima različito od shvaćanja zauzetog u odlukama ovoga revizijskog suda broj Rev-1018/07-2 od 15. listopada 2008., Revx 847/16-3 od 9. travnja 2019., Revr-647/15-2 od 22. ožujka 2017. i Revx 827/14-2 od 8. siječnja 2015.

Odgovor na prijedlog za dopuštenje nije podnesen.

Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da su ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. al. 2. ZPP zbog druga dva označena pravna pitanja, jer je riječ o pravnim pitanjima koja su važna za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, budući da se radi o pitanjima o kojima postoji shvaćanje Europskog suda za ljudska prava, kojemu shvaćanje iz pobijane drugostupanjske presude nije podudarno.

Naime, Europski sud za ljudska prava, zauzeo je shvaćanje u predmetu Omerović protiv Hrvatske, (Zahtjev br. 22980/09) prema kojemu je potrebno izbjeći situaciju kada postupovna pravila prestaju služiti ciljevima pravne sigurnosti i pravilnog djelovanja pravosudnog sustava te postanu jedna vrsta prepreke stranci u parnici da njezin zahtjev nadležni sud razmotri u meritumu.

U skladu s navedenim shvaćanjem ovaj revizijski sud je u nizu odluka (primjerice Rev-x 931/16-3 od 12. lipnja 2018. i dr.) zauzeo shvaćanje koje korespondira gore izraženom shvaćanju Europskog suda za ljudska prava, u situacijama kada je tužiteljima pretjeranim formalizmom onemogućen pristup sudu.

U odnosu na prvo postavljeno pitanje, valja reći da isto nije važno za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer se u ovom konkretnom slučaju ne radi o preinaci tužbe, već o identitetu zahtjeva za mirno rješenje spora iz čl. 186.a st. 1. ZPP i tužbe.

Kako su u ovoj pravnoj stvari ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 385.a st. 1., u svezi čl. 387. st. 6. ZPP, riješeno kao izreci ovog rješenja.

Zagreb, 24. ožujka 2021.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.