REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A  

 

              Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega, te Pameli Jerković, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice: J. P., Z. D. .., .Z., protiv tuženika: Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, radi invalidske mirovine, bez održavanja rasprave, dana 24. ožujka 2021.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

              Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži da se poništi rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 141-02/19-01/03291741067, URBROJ: 341-99-05/3-19-7923 od dana 3. ožujka 2020.

 

 

Obrazloženje

 

U pravovremenoj tužbi (zaprimljenoj kod tuženika dana 18. ožujka 2020.), podnesenoj protiv rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 141-02/19-01/03291741067, URBROJ: 341-99-05/3-19-7923 od dana 3. ožujka 2020., tužiteljica je, u bitnom, iznoseći svoje nezadovoljstvo osporenim rješenjem te ističući svoje teško zdravstveno stanje koje da je u pogoršanju, a uvjetovano i činjenicom stradavanja sina u prometnoj nesreći. Zbog navedenog, da nije više sposobna brinuti se o sebi, da se nalazi u teškoj materijalnoj situaciji, stoga da traži da se razmotri njezin slučaj i donese odluka uvažavajući gore navedeno, a iz kojih navoda proizlazi da predlaže da se osporeno rješenje poništi.

Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da tužbeni zahtjev nije osnovan. Osporavano rješenje da je doneseno u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa važećim zakonskim propisima. Navodi i razlozi izneseni u tužbi da nisu osnovani, odnosno da nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Naime, vještaci oba stupnja Zavoda za vještačenje, da su suglasni da kod tužiteljice nastavno od 12. kolovoza 2015. postoji djelomični gubitak radne sposobnosti, tj. da kod tužiteljice za sada nije došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja te da i dalje postoji djelomični gubitak radne sposobnosti. Vijeće viših vještaka Zavoda za vještačenje da je u svom nalazu i mišljenju od dana 19. veljače 2020. detaljno obrazložilo razloge zbog kojih kod tužiteljice nije došlo do potpunog gubitka radne sposobnosti. Osporavano rješenje da je pravilno, na zakonu osnovano, tužbeni navodi tužiteljice da su neosnovani i da predlaže da se donese presuda kojom će sud odbiti tužbeni zahtjev.

Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 141-02/19-01/03291741067, URBROJ: 341-99-05/3-19-7923 od dana 3. ožujka 2020. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Z., KLASA: UP/I 141-02/19-01/03291741067, URBROJ: 341-24-05/3-19-1025 od dana 30. rujna 2019. kojim je korisnici invalidske mirovine zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti J. P., ovdje tužiteljici, priznato i nadalje navedeno pravo u istom opsegu.

Kako, sukladno odredbi čl. 36. toč. 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, dalje: ZUS), stranke nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave, a činjenice odlučne za rješavanje ovog spora su nesporne, sud je bez održavanja rasprave, na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, te pregledom dokumentacije priložene u sudskom spisu, kao i dokumentacije priložene u spisu tuženika, koji spis je sudu dostavljen uz odgovor na tužbu tuženika, ocijenio kako tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan. 

Predmet spora je, sukladno odredbi čl. 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika.

Odredbom čl. 39. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18 i 115/18, dalje: ZOMO), mjerodavnog u konkretnom slučaju, propisano je da smanjenje radne sposobnosti prema tom Zakonu postoji kada se kod osiguranika, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost smanji za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja. Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima. Stavkom 2. istog članka propisano je da Preostala radna sposobnost postoji kada je kod osiguranika nastalo smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, ali se s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost može profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima. Stavkom 3. istog članka propisano je da djelomični gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika postoji smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, a s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost ne može se profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima, ali može raditi najmanje 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima iste ili slične razine obrazovanja koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima, dok je stavkom 4. istog članka propisano da potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti.

Uvidom u spis upravnog tijela broj: 618783 utvrđeno je: da je tužiteljici rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Z. KLASA: UP/I 141-02/16-01/03291741067, URBROJ: 341-24-05/3-16-004956 od dana 4. ožujka 2016., priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti počevši od dana 12. kolovoza 2015. uz kontrolni pregled u kolovozu 2018.; da je tužiteljica pozvana na kontrolni pregled dana 26. kolovoza 2019.; da iz Nalaza i mišljenja o radnoj sposobnosti osiguranika nakon ponovnog/kontrolnog pregleda Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područni ured S., Izdvojeno mjesto rada Z., evidencijski broj vještačenja: 290713 od dana 26. kolovoza 2019., sačinjenog po Vijeću vještaka: I. L., dr. med. i V. B., mag. soc. rada (dalje: Nalaz i mišljenje o radnoj sposobnosti), proizlazi da je kod tužiteljice postoji djelomičan gubitak radne sposobnosti jer je osiguranikova radna sposobnost trajno smanjena za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, a s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost da se može profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima, ali da može raditi najmanje 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima iste ili slične razine obrazovanja koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima. Medicinske kontraindikacije: poslovi koji zahtijevaju dugotrajno stajanje i hodanje; manipulaciju teretima; rad u nefiziološkim položajima kralješnice. Poslovi koje može obavljati: lakše poslove, pretežito u sjedećem položaju; sukladno naobrazbi i sposobnostima; 100% radnog vremena. Kod osiguranice J. P. da je od dana 12. kolovoza 2015. utvrđen djelomični gubitak radne sposobnosti. Pregledom osiguranice i uvidom u medicinsku dokumentaciju da se ne nalazi značajnije promjene zdravstvenog stanja te da se ostaje pri prethodnoj ocjeni vještaka-revizora. Temeljem navedenog doneseno je prvostupanjsko upravno rješenje.

Povodom izjavljene žalbe pribavljen je Nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka u drugostupanjskom postupku Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda u Z., evidencijski broj vještačenja: 376462 od dana 19. veljače 2020., sačinjen po Vijeću viših vještaka: V. P., dr. med. i R. D., mag. soc. rada (dalje: Nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka), u  kojem je navedeno da je žaliteljica rođ. …., OŠ, NKV radnica, na poslovima čistačice ostvarila oko 10 godina mirovinskog staža. U invalidskoj mirovini zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti nastalog zbog bolesti 100% od dana 12. kolovoza 2015. uz kontraindikacije za poslove koji zahtijevaju dugotrajno stajanje i hodanje, manipulaciju teretima i rad u nefiziološkim položajima kralješnice, a sposobna da je za lakše poslove, pretežito u sjedećem položaju, sukladno naobrazbi i sposobnostima 100% radnog vremena, kontrolni pregled da je određen za kolovoz 2018. Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji da žaliteljica duži niz godina ima vertebralne i vertebrogene tegobe uzrokovane degenerativnim promjenama vratne i slabinske kralješnice. Od 2003. da se bilježi kronična, recidivirajuća lijevostrana lumboišijalgija sa trajnom slabošću lijevog stopala, trncima i grčevima u listu. Neuroradiološkom obradom da je verificirana lijeva paracentralna hernija iv. diska L3-L4, dorzalna široka, predominantno lijeva hernija iv. diska L4-L5 obliterira prednji epiduralni prostor s kompresijom duralne vreće, lijevo disk-osteofit kompleks obliterira lateralni recessus i neuralni foramen s edematoznim živcem (19.4.2012.), a EMNG nalaz od 12.3.2013. u korelaciji s kliničkom slikom da je pokazao vrlo tešku kroničnu radikulopatiju L5 lijevo, tešku kroničnu radikulopatiju L5 desno i srednje tešku kroničnu radikulopatiju L4 (L3) i S1 lijevo. Obzirom na zastarjelost pareze peroneusa neurokirug da ne indicira operacijsko liječenje (29.5.2012.). U ambulantnim neurološkim i fizijatrijskim kontrolama, nakon višekratno provedenog liječenja fizikalnim procedurama, da se bilježi trajni teški neurološki deficit s paralitičnim lijevim stopalom i ortopedskom opskrbom peronealnom ortozom. U više navrata pri padu zbog slabosti stopala da je zadobila distorzijske traume lijevog nožnog zgloba, a u travnju 2014. konzervativno kirurški liječena zbog koštanih prijeloma u području lijevog stopala (nalaz kirurga 16.4.2014.). U kliničkom statusu da se bilježi hod uz šepanje sa izraženom slabošću lijeve noge, posebice stopala, viseće stopalo, stajanje na prstima i peti lijevo da ne izvodi, dorzalnu fleksiju da ne izvodi (MMT 1/5), a fleksiju prstiju u tragovima (MMT 2/5), hipotrofija muskulature natkoljenice i potkoljenice (2-3 cm), funkcijski kapacitet slabinske kralješnice uz napetu pvm izrazito reduciran u svim pravcima, Lasegue lijevo nisko pozitivan, RAT se obostrano ne izazivaju, bolnost tarzusa liievog stopala, hipoestezija L5 lijevo, sfinktere kontrolira (nalaz fizijatra 9.1.2015.). U komorbiditetu kronične cervikogene tegobe u povremenim egzacerbacijama s glavoboljama i parestezijama u rukama, ali bez zabilježenog motoričkog i neurološkog deficita. Radi neurotskih psihičkih smetnji iz kruga reaktivne depresivne simptomatike, bez znakova psihotičnosti i suicidalnosti, od 2011. u ambulantom psihijatrijskom tretmanu. Vijeće vještaka na kontrolnom pregledu 26. kolovoza 2019., na temelju neposrednog pregleda i uvida u novopriloženu medicinsku dokumentaciju, da ne nalazi značajnije promjene zdravstvenog stanja u odnosu na ranije vještačenje te da ostaje pri istoj ocjeni radne sposobnosti-nastavno. Postupajući po žalbi, uvidom u cjelokupnu dostupnu medicinsku i drugu dokumentaciju te klinički status opisan po vještaku-specijalisti da Vijeće viših vještaka drži nalaz i mišljenje Vijeća vještaka pravilnim, a žalbene navode neosnovanim. Prema recentnim nalazima neurologa od 5.4.2018. i fizijatra od 4.5.2018. imenovana da je samostalno pokretna uz šepanje i peronealni hod lijevo, opskrbljena ortopedskim cipelama (peronealnu ortozu da ne može nositi), otežano da se postavlja na prste, na lijevu petu da se ne postavlja, bolno ograničene kretnje lumbalne kralješnice s napetom pvm, Lasegue obostrano visoko pozitivan, dorzifleksija lijevog stopala i prstiju 1-2/5, ostala GMS uredna, hipotrofija muskulature lijeve potkoljenice, RAT lijevo oslabljen, taktilna hipoestezija dermatoma L5 ( S1) lijevo, sfinktere kontrolira uz urgenciju mokrenja. Iz kontrolnog nalaza psihijatra od 29.11.2017. da su razvidne i nadalje depresivne tegobe neurotske razine uvjetovane realitetnom problematikom, bez znakova psihotičnosti i suicidalnosti. Mišljenja da su da navedene trajne promjene u zdravstvenom stanju, bez značajnijeg pogoršanja u odnosu na ranije vještačenje, u postojećem stupnju izraženosti da još uvijek nisu u opsegu i intenzitetu potpunog gubitka radne sposobnosti, već i nadalje uz liječenje i praćenje po nadležnim specijalistima uz održavajuću ambulantnu fizikalnu terapiju i opskrbu adekvatnom peronealnom ortozom uvjetuju djelomičan gubitak radne sposobnosti uz navedene kontraindikacije. Stoga, da se ranija ocjena radne sposobnosti za sada ne mijenja, od 12. kolovoza 2015. da postoji djelomičan gubitak radne sposobnosti-nastavno. Temeljem navedenog doneseno je osporeno rješenje tuženika.

Ocjena je ovog Suda da je Nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka u potpunosti obrazložen i da sadrži jasne razloge ocjene (ne)postojanja potpunog gubitka radne sposobnosti u smislu gore citirane odredbe članka 39. st. 4. ZOMO, a ujedno i da je u dostatnoj mjeri u suglasju (podudaran) sa Nalazom i mišljenjem o radnoj sposobnosti, pribavljenim u prvostupanjskom upravnom postupku te da je u gore citiranom Nalazu i mišljenju Vijeća viših vještaka dana jasna analiza medicinske dokumentacije tužiteljice iz koje proizlazi stanje uslijed dugogodišnjih vertebralnih i vertebrogenih tegoba uzrokovanih degenerativnim promjenama vratne i slabinske kralješnice, stanje nakon padova u više navrata uslijed slabosti stopala te stanje uslijed neurotskih psihičkih smetnji iz kruga reaktivne depresivne simptomatike te utjecaj svega navedenog na tužiteljičinu radnu sposobnost, a posebno se ističe da su tijela vještačenja suglasno navela da nije došlo do promjene zdravstvenog stanja tužiteljice od posljednje ocjene radne sposobnosti kada je utvrđeno da kod tužiteljice postoji djelomičan gubitak radne sposobnosti uz kontraindikacije: poslovi koji zahtijevaju dugotrajno stajanje i hodanje, manipulaciju teretima, rad u nefiziološkim položajima kralješnice.

Stoga, a budući da su ovlašteni vještaci postupali na način i u skladu s ovlastima propisanim člancima 125. do 132. ZOMO i Uredbom o metodologijama vještačenja („Narodne novine“ br. 67/17 i 56/18, dalje: Uredbe), uzimajući u obzir pregledanu medicinsku dokumentaciju te da su utvrdili da su kod tužiteljice navedene trajne promjene u zdravstvenom stanju, bez značajnijeg pogoršanja u odnosu na ranije vještačenje, u postojećem stupnju izraženosti da još uvijek nisu u opsegu i intenzitetu potpunog gubitka radne sposobnosti, već i nadalje uz liječenje i praćenje po nadležnim specijalistima uz održavajuću ambulantnu fizikalnu terapiju i opskrbu adekvatnom peronealnom ortozom uvjetuju djelomičan gubitak radne sposobnosti uz navedene kontraindikacije, odnosno da postoji djelomičan gubitak radne sposobnosti-nastavno uz iste kontraindikacije (u odnosu na poslove koji zahtijevaju dugotrajno stajanje i hodanje; manipulaciju teretima; rad u nefiziološkim položajima kralješnice), ovaj Sud pribavljenom vještačenju vjeruje kao vjerodostojnom i sačinjenom po pravilima medicinske struke te drži da je na istom tuženik mogao utemeljiti osporavano rješenje.

U tom smislu, a posebno cijeneći okolnost da tužiteljica nije dokazala suprotno, odnosno predložila izvođenje kakvih određenih dokaza na okolnost utvrđenja suprotnog (vještačenje po sudskom vještaku odgovarajuće specijalizacije), ovaj Sud smatra u dovoljnoj mjeri utvrđenim da kod tužiteljice nije nastupio potpuni gubitak radne sposobnosti, u smislu gore citirane odredbe čl. 39. st. 4. ZOMO, a posebice jer ovaj Sud ne raspolaže dostatnim znanjem iz područja medicine da bi mogao samo na temelju navoda iz tužbe donijeti odluku suprotnu onoj koja je donesena u upravnom postupku temeljem gore citiranih Nalaza i mišljenja ovlaštenih vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom.

Slijedom svega naprijed navedenog, po ocjeni ovog Suda, navodi tužiteljice nisu od utjecaja radi donošenja eventualno drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari iz razloga što je u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na štetu tužiteljice.

U izloženim okolnostima, a uzimajući u obzir navedene zakonske odredbe, osporavana odluka tuženika je zakonita. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ br. 47/09, dalje: ZUP-a), a na koje ovaj Sud, temeljem članka 31. stavka 2. ZUS-a, pazi po službenoj dužnosti.

Radi toga je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan te odlučiti kao u izreci.             

 

                           

U Splitu, 24. ožujka 2021.

 

                                                                                                                 S U D A C

                                                                                                           Sandra Ćoraš Gega, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. ZUS-a).

                           

DN-a:

-          tužiteljici …

-          tuženiku Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnjoj službi, Zagreb, Mihanovićeva 3

-          u spis

                                                                   

RJ:

1. Vrijednost predmeta spora je neprocjenjiva.
2. Oslobođena plaćanja sudske pristojbe na temelju članka 11. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 118/18).
3. Kalendar 60 dana.