- 1 -              Rev 948/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 948/2020-2

 

 

 

U   I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović - Ivanišević predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. B., iz Š., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima Ž. i D. Č., odvjetnicima u Š., protiv tuženika H. T. d.d. Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. R., odvjetniku u Odvjetničkom društvu R. i p. d.o.o., Z., radi nedopuštenosti otkaza, vraćanja na rad i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-1124/19-2 od 3. ožujka 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-500/19-115 od 16. svibnja 2019., na sjednici održanoj 24. ožujka 2021.,

 

 

p r e s u d i o j e:

 

Odbija se kao neosnovana revizija tuženika izjavljena protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1124/19-2 od 3. ožujka 2020. u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-500/19-115 od 16. svibnja 2019. pod točkama I. i II. izreke.

 

 

r i j e š i o j e:

 

 

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1124/19-2 od 3. ožujka 2020. u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-500/19-115 od 16. svibnja 2019. pod točkama III., V., VI., VII. i VIII. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-500/19-115 od 16. svibnja 2019. u dijelu pod točkama III., V., VI., VII. i VIII, te predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. Odluka o troškovima nastalima u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

Obrazloženje

 

Presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1124/19-2 od 3. ožujka 2020. odbijena je žalba tuženika i potvrđena je, u pobijanom dijelu, presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-500/19-115 od 16. svibnja 2019., kojom je suđeno:

 

„I. Poništava se kao nezakonita Odluka o otkazu ugovora o radu tužitelja, broj HRM1-321600/2006 od 15. prosinca 2006. godine.

 

II. Nalaže se tuženiku vratiti tužitelja na poslove tehničara za energetiku ili na druge odgovarajuće poslove.

 

III. Nalaže se tuženiku H. T. d.d., OIB: …, iz Z., isplatiti tužitelju I. B., OIB: …, iz Š., naknadu plaće u bruto iznosu sa zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata koje teku na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, kako slijedi:

 

- na iznos od 5.823,14 kuna od 15.02.2008. do isplate,

- na iznos od 6.696,61 kuna od 15.03.2008. do isplate,

- na iznos od 6.696,61 kuna od 15.04.2008. do isplate,

- na iznos od 6.205,51 kuna od 15.05.2008. do isplate,

- na iznos od 943,94 kuna od 15.06.2008. do isplate,

- na iznos od 445,65 kuna od 15.07.2008. do isplate,

- na iznos od 691,59 kuna od 15.08.2008. do isplate,

- na iznos od 445,64 kuna od 15.09.2008. do isplate,

- na iznos od 665,12 kuna od 15.10.2008. do isplate,

- na iznos od 552,35 kuna od 15.11.2008. do isplate,

- na iznos od 665,11 kuna od 15.12.2008. do isplate,

- na iznos od 2.061,74 kuna od 15.01.2009. do isplate,

- na iznos od 2.061,76 kuna od 15.02.2009. do isplate,

- na iznos od 2.061,76 kuna od 15.03.2009. do isplate,

- na iznos od 6.724,40 kuna od 15.04.2009. do isplate,

- na iznos od 6.724,40 kuna od 15.05.2009. do isplate,

- na iznos od 6.724,40 kuna od 15.06.2009. do isplate,

- na iznos od 2.975,73 kuna od 15.07.2009. do isplate,

- na iznos od 3.032,95 kuna od 15.08.2009. do isplate,

- na iznos od 3.032,95 kuna od 15.09.2009. do isplate,

- na iznos od 3.032,95 kuna od 15.10.2009. do isplate,

- na iznos od 6.752,19 kuna od 15.11.2009. do isplate,

- na iznos od 3.306,97 kuna od 15.12.2009. do isplate,

- na iznos od 4.998,99 kuna od 15.01.2010. do isplate,

- na iznos od 6.752,19 kuna od 15.02.2010. do isplate,

- na iznos od 6.752,19 kuna od 15.03.2010. do isplate,

- na iznos od 6.752,19 kuna od 15.04.2010. do isplate,

- na iznos od 6.752,19 kuna od 15.05.2010. do isplate,

- na iznos od 6.752,19 kuna od 15.06.2010. do isplate,

- na iznos od 4.688,89 kuna od 15.07.2010. do isplate,

- na iznos od 2.929,19 kuna od 15.08.2010. do isplate,

- na iznos od 2.929,18 kuna od 15.09.2010. do isplate,

- na iznos od 2.929,19 kuna od 15.10.2010. do isplate,

- na iznos od 6.779,98 kuna od 15.11.2010. do isplate,

- na iznos od 2.954,16 kuna od 15.12.2010. do isplate,

- na iznos od 2.954,16 kuna od 15.01.2011. do isplate,

- na iznos od 6.779,98 kuna od 15.02.2011. do isplate,

- na iznos od 6.779,98 kuna od 15.03.2011. do isplate,

- na iznos od 6.779,98 kuna od 15.04.2011. do isplate,

- na iznos od 5.155,39 kuna od 15.05.2011. do isplate,

- na iznos od 3.965,98 kuna od 15.06.2011. do isplate,

- na iznos od 3.993,76 kuna od 15.07.2011. do isplate,

- na iznos od 3.837,71 kuna od 15.08.2011. do isplate,

- na iznos od 4.106,96 kuna od 15.09.2011. do isplate,

- na iznos od 3.993,76 kuna od 15.10.2011. do isplate,

- na iznos od 3.993,76 kuna od 15.11.2011. do isplate,

- na iznos od 3.993,76 kuna od 15.12.2011. do isplate,

- na iznos od 3.993,76 kuna od 15.01.2012. do isplate,

- na iznos od 4.987,96 kuna od 15.02.2012. do isplate,

- na iznos od 6.807,76 kuna od 15.03.2012. do isplate,

- na iznos od 6.807,76 kuna od 15.04.2012. do isplate,

- na iznos od 6.807,76 kuna od 15.05.2012. do isplate,

- na iznos od 5.588,52 kuna od 15.06.2012. do isplate,

- na iznos od 5.185,55 kuna od 15.07.2012. do isplate,

- na iznos od 5.185,55 kuna od 15.08.2012. do isplate,

- na iznos od 5.185,55 kuna od 15.09.2012. do isplate,

- na iznos od 5.185,55 kuna od 15.10.2012. do isplate,

- na iznos od 5.185,55 kuna od 15.11.2012. do isplate,

- na iznos od 3.599,65 kuna od 15.12.2012. do isplate,

- na iznos od 6.835,55 kuna od 15.01.2013. do isplate,

- na iznos od 6.835,55 kuna od 15.02.2013. do isplate,

- na iznos od 6.835,55 kuna od 15.03.2013. do isplate,

- na iznos od 6.835,55 kuna od 15.04.2013. do isplate,

- na iznos od 6.835,55 kuna od 15.05.2013. do isplate,

- na iznos od 3.060,24 kuna od 15.06.2013. do isplate,

- na iznos od 294,35 kuna od 15.07.2013. do isplate,

- na iznos od 939,59 kuna od 15.11.2013. do isplate,

- na iznos od 1.278,09 kuna od 15.12.2013. do isplate,

- na iznos od 2.008,36 kuna od 15.01.2014. do isplate,

- na iznos od 6.863,34 kuna od 15.02.2014. do isplate,

- na iznos od 6.863,34 kuna od 15.03.2014. do isplate,

- na iznos od 6.863,34 kuna od 15.04.2014. do isplate,

- na iznos od 2.364,32 kuna od 15.05.2014. do isplate,

- na iznos od 1.070,74 kuna od 15.06.2014. do isplate,

- na iznos od 1.115,30 kuna od 15.11.2014. do isplate,

- na iznos od 1.550,66 kuna od 15.12.2014. do isplate,

- na iznos od 1.550,65 kuna od 15.01.2015. do isplate,

- na iznos od 6.891,13 kuna od 15.02.2015. do isplate,

- na iznos od 6.891,13 kuna od 15.03.2015. do isplate,

- na iznos od 6.891,13 kuna od 15.04.2015. do isplate,

- na iznos od 3.791,13 kuna od 15.05.2015. do isplate,

- na iznos od 216,37 kuna od 15.06.2015. do isplate,

- na iznos od 4.709,32 kuna od 15.06.2016. do isplate,

- na iznos od 6.946,70 kuna od 15.07.2016. do isplate, i to do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godina dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

 

IV. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za tijek kamata na dospijeće pojedinih iznosa od 10-tog do 14-tog u mjesecu kao neosnovan.

 

V. Nalaže se tuženiku H. T. d.d., OIB: …, iz Z., isplatiti na ime prigodne naknade za Uskrs tužitelju I. B., OIB: ., iz Š., sa zateznim kamatama, kako slijedi:

 

- na iznos od 400,00 kuna od 10.01.2009. do isplate,

- na iznos od 400,00 kuna od 10.01.2010. do isplate,

- na iznos od 400,00 kuna od 10.01.2011. do isplate,

- na iznos od 400,00 kuna od 10.01.2012. do isplate,

- na iznos od 400,00 kuna od 10.01.2013. do isplate,

- na iznos od 400,00 kuna od 10.01.2014. do isplate,

- na iznos od 400,00 kuna od 10.01.2015. do isplate,

- na iznos od 400,00 kuna od 10.01.2016. do isplate,

- na iznos od 400,00 kuna od 10.01.2017. do isplate,

- na iznos od 400,00 kuna od 10.01.2018. do isplate,

- na iznos od 400,00 kuna od 10.01.2019. do isplate, i to do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godina dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

 

V. Nalaže se tuženiku H. T. d.d., OIB: …, iz Z., isplatiti na ime prigodne naknade za Božić tužitelju I. B., OIB: …, iz Š., sa zateznim kamatama, kako slijedi:

 

- na iznos od 2.500,00 kuna od 10.01.2009. do isplate,

- na iznos od 2.500,00 kuna od 10.01.2010. do isplate,

- na iznos od 2.500,00 kuna od 10.01.2011. do isplate,

- na iznos od 2.500,00 kuna od 10.01.2012. do isplate,

- na iznos od 2.500,00 kuna od 10.01.2013. do isplate,

- na iznos od 2.500,00 kuna od 10.01.2014. do isplate,

- na iznos od 2.500,00 kuna od 10.01.2015. do isplate,

- na iznos od 2.500,00 kuna od 10.01.2016. do isplate,

- na iznos od 1.250,00 kuna od 10.01.2017. do isplate,

- na iznos od 1.250,00 kuna od 10.01.2018. do isplate, i to do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godina dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

 

VI. Nalaže se tuženiku H. T. d.d., OIB: …, iz Z., isplatiti na ime naknade za regres I. B., OIB: …, iz Š., sa zateznim kamatama, kako slijedi:

 

- na iznos od 7.000,00 kuna od 10.01.2009. do isplate,

- na iznos od 7.000,00 kuna od 10.01.2010. do isplate,

- na iznos od 7.000,00 kuna od 10.01.2011. do isplate,

- na iznos od 7.000,00 kuna od 10.01.2012. do isplate,

- na iznos od 7.000,00 kuna od 10.01.2013. do isplate,

- na iznos od 7.000,00 kuna od 10.01.2014. do isplate,

- na iznos od 7.000,00 kuna od 10.01.2015. do isplate,

- na iznos od 7.000,00 kuna od 10.01.2016. do isplate,

- na iznos od 1.250,00 kuna od 10.01.2017. do isplate,

- na iznos od 1.250,00 kuna od 10.01.2018. do isplate, i to do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godina dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

 

VII. Nalaže se tuženiku H. T. d.d., OIB: …, iz Zisplatiti na ime jubilarne nagrade tužitelju I. B., OIB: …, iz Š., sa zateznim kamatama, kako slijedi:

- na iznos od 10.086,60 kuna od 10.01.2010. do isplate,

- na iznos od 12.353,94 kuna od 10.01.2015. do isplate, i to do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godina dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

 

VIII. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 47.812,50 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 16. svibnja 2019. do isplate po stopi koja je određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodni tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno članku 29. stavak 2. ZOO-a, sve u roku od 8 dana.“

 

Protiv te drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se ista preinači i tužbeni zahtjev odbije, uz naknadu troškova postupka tuženiku. Traži i naknadu troškova revizije.

 

Tužitelj na reviziju nije odgovorio.

 

Revizija je djelomično osnovana, a djelomično nije osnovana.

U skladu s odredbom čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje pravne nevaljanosti otkaza Ugovora o radu koji mu je dao poslodavac na temelju odredbe čl. 106. st. 1. al. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 38/95, 54/95, 64/95, 17/01, 82/01, 114/03, 142/03 i 30/04 - dalje: ZR) kao i daljnji zahtjevi za vraćanje tužitelja na rad kod tuženika, isplata naknade plaće i ostalih materijalnih davanja, a koja bi tužitelj ostvario da mu nije otkazan ugovor o radu.

 

U odnosu na odluku o otkazu i vraćanje tužitelja na rad:

 

Tuženik u obrazloženju revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka drži da je nezakonito drugostupanjski sud potvrdio prvostupanjsku presudu čija je izreka protivna obrazloženju budući da je prihvaćen tužbeni zahtjev da se poništi kao nezakonita odluka o otkazu, a u obrazloženju su navedeni razlozi njene nedopuštenosti.

 

U obrazloženju prvostupanjske presude razlozi u navedenom pravcu su jasni i razumljivi, pa je drugostupanjski sud pravilno ocijenio da u postupku pred prvostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju se poziva tuženik, jer prvostupanjska presuda nema nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Budući da je sud drugog stupnja o tom žalbenom prigovoru dao jasne i razumljive razloge, ističući da je jasno u okviru koje pravne norme je tužbeni zahtjev postavljen i prihvaćen te da se radi o istovjetnom zahtjevu koji obuhvaća i razloge nezakonitosti i pravne nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka ukazuje se neutemeljenim.

 

Prilikom donošenje odluke o dopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu i o vraćanju tužitelja na rad kod tuženika materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

 

Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev koji se odnosi na odluku o otkazu ugovora o radu i vraćanje tužitelja na rad kod tuženika na temelju utvrđenja da tuženik nije na valjan način primijenio odredbe o socijalnom odabiru odnosno nije transparentno prikazao kriterije koje je primijenio u odnosu na radnike koje je zadržao na radu, a koji bi bili nepovoljniji za tužitelja, zbog čega smatra da je prilikom donošenja odluke o otkazu povrijedio odredbe čl. 106. st. 3. ZR.

 

Drugostupanjski sud je prihvatio utvrđeno činjenično stanje i izneseno pravno shvaćanje prvostupanjskog suda, zaključivši i detaljno obrazloživši kako tuženik nije na valjan način primijenio odredbe o socijalnom odabiru jer nije dokazao na koji način je primijenio kriterije koje je sam prikazao, kojim redoslijedom i na koji način su rangirani kriteriji koje je uzeo u obzir, ističući da kada poslodavac utvrđuje koji je radnik višak, on je dužan primijeniti sve propisane kriterije, pa tako i one koje je sam utvrdio pri čemu je mogao dati prednost pojedinom od kriterija, ali njihova primjena mora biti transparentna i obrazložena. Kako je tuženik u odluci o otkazu ugovora o radu sam naveo da je primijenio kriterij iz čl. 75. Kolektivnog ugovora H. d.d. (dalje: KU), prema kojoj odredbi prigodom utvrđivanja kolektivnog viška u slučaju iste radne efikasnosti kao kriterij se primjenjuje dužina radnog staža kod poslodavca, bio je dužan navedeni kriterij uzeti u obzir kako kod tužitelja, tako i kod svih usporednih radnika, te taj kriterij jasno i transparentno prikazati i u odnosu na ostale usporedne radnike (konkretno, u odnosu na radnika S.). Kako iz same odluke o otkazu nije razvidno kojim je kriterijima tuženik odlučio dati prednost, a to nije dokazao niti tijekom postupka, niti je dokazao da je u odnosu na radnika S. primijenio također kriterij dužine radnog staža kod poslodavca pa tako niti da je baš tužitelju bio ovlašten dati otkaz, a radnika S. zadržati na radu, drugostupanjski je sud utvrdio da tuženik nije na valjan način primijenio odredbe o socijalnom odabiru te nije jasno i transparentno naveo razloge zbog kojih je ugovor o radu otkazan upravo tužitelju u odnosu na ostale radnike koji su radili na istom radnom mjestu.

 

U obrazloženju pobijane presude pritom je navedeno da ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten i da radni odnos nije prestao, naredit će vraćanje radnika na posao (čl. 115. ZR), pri čemu vraćanje zaposlenika na posao znači vraćanje na radno mjesto na kojem je radio prema ugovoru o radu, a ako takvog nema, onda na poslove koji su tome odgovarajući.

 

Ovaj sud prihvaća izraženo pravno shvaćanje u pobijanoj presudi i dano obrazloženje, budući da i prema shvaćanju revizijskog suda za pravovaljanost odluke poslodavca o kolektivnom višku radnika i posljedično otkazu ugovora o radu pojedinim radnicima uvrštenim u kolektivni višak, potrebno je da kriteriji po kojima će se ocjenjivati spada li koji radnik u kolektivni višak budu u odluci o otkazu jasno razvidni i rangirani te da bude izvršena transparentna i jasna usporedba s drugim konkretnim usporednim radnicima i njezini rezultati s obzirom na odlučne kriterije za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu, što konkretno nije bio slučaj.

 

Nadalje, vraćanje na rad kod poslodavca na odgovarajuće poslove, a ne na točno određeno radno mjesto koje je ranije obavljao tužitelj, u situaciji kada je ranije radno mjesto ukinuto, a postoje druga radna mjesta koja odgovaraju stručnoj spremi tužitelja, ne radi se o prekoračenju tužbenog zahtjeva, niti arbitrarnosti suda prilikom odlučivanja jer bi u protivnom sudska zaštita bila neučinkovita. Naime, poslodavac, koji jest ovlašten mijenjati sistematizaciju radnih mjesta i ukidati pojedina radna mjesta, mogao bi time onemogućiti vraćanje radnika na rad na ranije (sada nepostojeće) radno mjesto, iako je zadržao na radu određeni dio radnika i poslova ranijih radnih mjesta, pa tako i ona koja odgovaraju stručnoj spremi tužitelja (tako i ovaj sud u presudi Revr 1431/2015-3 od 14. siječnja 2020.)

 

Zbog sveg navedenog, ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena pa je, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

U odnosu na zahtjeve za isplatu:

 

Osnovano tuženik u reviziji navodi da je učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. i čl. 261. st. 2. i 3. ZPP, a koja je mogla utjecati na donošenje zakonite i pravilne presude, u dijelu koji se tiče zahtjeva za isplatu naknade plaće i drugih materijalnih davanja koja proistječu iz rada te posljedično i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Dokazno sredstvo ili dokaz je sve ono iz čega se čulnim zapažanjem crpi saznanje o postojanju neke činjenice koja je predmet dokazivanja. Dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za odlučivanje (čl. 220. st. 1. ZPP), a koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP). Sud, istina, smije upotrijebiti samo ona dokazna sredstva koja mu stranke ponude, ali je slobodan u ispitivanju i ocjeni dokazne snage tih dokaza. Razlozi kako je sud ocijenio pojedine predložene i izvedene dokaze moraju biti navedeni u obrazloženju.

 

Drugostupanjski sud u obrazloženju presude, prihvaćajući odluku prvostupanjskog suda, navodi kako je visina naknade plaće i ostalih materijalnih davanja prvostupanjski sud pravilno utvrdio na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka koji je svoj nalaz i mišljenje temeljio na ugovoru o radu tužitelja i na Kolektivnom ugovoru H. od 31. svibnja 2005. koji se nalaze u spisu, dok tuženik nikada nije dostavio ostale akte kojima se uređuje visina plaće na koje se poziva u svojim primjedbama na nalaz i mišljenje vještaka, a isti nisu javno objavljeni te svoje primjedbe nije ničim dokazao. Međutim, iz stanja spisa proizlazi da je na temelju iznesenih primjedaba tuženika, koji su utemeljeni prvenstveno na pogrešnoj primjeni odredaba ranije važećeg KU, a ne važećeg Kolektivnog ugovora tuženika objavljenog u Glasniku H. d.d. od 27. prosinca 2006., sudski vještak u svom pisanom očitovanju dao je drugi izračun (povoljniji za tuženika), valjanost kojeg je tužitelj tek paušalno osporio, pa se sud ne može osloboditi obveze da po svojoj slobodnoj ocjeni ispita i ocjeni dokaznu snagu svih provedenih dokaza pa i dopune nalaza i mišljenja vještaka u smislu odredbi čl. 261. st. 2. i 3. ZPP, pa je nepostupanje po navedenim odredbama moglo utjecati na donošenje zakonite i pravilne presude po zahtjevima tužitelja za isplatu.

 

Kako o navedenom nema razloga u nižestupanjskim odlukama, u tom dijelu učinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koja se navodi u reviziji jer presude u tom dijelu nije moguće ispitati.

 

Stoga je, na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP presudu suda prvog i drugog stupnja valjalo ukinuti za preostali prihvaćajući dio zahtjeva i u tom dijelu je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Kako je zbog ukinutog dijela presude za sada neizvjestan uspjeh stranaka u sporu, ukinuta je i odluka o parničnim troškovima koja o tom uspjehu ovisi.

 

U ponovljenom postupku potrebno je u pogledu tužbenih zahtjeva koji se odnose na isplatu naknade plaće i drugih materijalnih davanja otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koja je ukazano u obrazloženju ove odluke, pri čemu je sud dužan ocijeniti sve dokaze (uključujući i dopunu nalaza i mišljenja vještaka koji su dani u postupku po svom slobodnom uvjerenju, kao i bilo koji drugi dokaz) i na utvrđene činjenice primijeniti materijalno pravo i donijeti odluku u pogledu zahtjeva za isplatu.

 

Odluka o parničnim troškovima nastalima u povodu revizije donesena je na osnovi čl. 166. st. 4. ZPP.

 

Zagreb, 24. ožujka 2021.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Davorka Lukanović – Ivanišević, v. r.