1

Poslovni broj: Kž-85/2018-7

 

               

 

    REPUBLIKA HRVATSKA

  ŽUPANIJSKI SUD U RIJECI

Žrtava fašizma 7, 51000 Rijeka             

                                                              

Poslovni broj: Kž-85/2018-7

 

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

 

 

              Županijski sud u Rijeci, kao drugostupanjski sud u vijeću sastavljenom od sudaca Zorana Sršena kao predsjednika vijeća, Saše Cvijetića kao izvjestitelja i Srebrenke Šantić kao člana vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Jadranke Đaković, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog V. B. , zbog kaznenog djela iz čl.304. st. 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 – dalje u tekstu: KZ/11), rješavajući žalbu okrivljenika podnesenu protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj  29 K-837/2017-10 od 15. prosinca 2017., u sjednici održanoj 24. ožujka 2021.

 

presudio je

 

Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog V. B. i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj 29 K-837/2017-10 od 15. prosinca 2017., okrivljeni V. B. proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv pravosuđa - lažnim prijavljivanjem kaznenog djela, opisanim u čl. 304. st. 3. KZ/11, te je na temelju iste zakonske odredbe osuđen na kaznu zatvora  u trajanju od 6 (šest) mjeseci, te je na temelju čl. 56. KZ/11 prema okrivljeniku primijenjena uvjetna osuda tako da se izrečena kazna neće izvršiti ukoliko u roku od  dvije godine ne počini novo kazneno djelo.

 

Na temelju čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/11, 143/12,  56/13, 145/13, 152/14 i 70/17, dalje: ZKP/08), određeno je da se stavlja se izvan snage kazneni nalog tog suda broj K-837/17-3 od 06. lipnja 2017.

 

              Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 okrivljeni V. B. je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08, u paušalnom iznosu od 700,00 kuna, koji mu se iznos nalaže uplatiti u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

 

Protiv te presude žalbu je podnio okrivljeni V. B. po branitelju M. Ž., zbog bitne povrede kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da sud donese rješenje o izdvajanju iz spisa izjave koju je okrivljenik dao u Policijskoj stanici Z. , da ukine navedenu presudu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci na dužno razmatranje.

 

Dana 24. ožujka 2021. održana je javna sjednica na koju nisu pristupili uredno obaviješteni državni odvjetnik i okrivljeni V. B. , a pristupio je branitelj M. Ž., odvjetnik iz Z.

 

Žalba nije osnovana.

             

Žalbom se presuda prvenstveno pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, navodom da izreka presude sadrži činjenični supstrat koji nema veze s radnjom izvršenja kaznenim djelom u dijelu u kojem stoji „pa kada isti nije mogao uspostaviti telefonsku vezu s V. B., predmetno vozilo je ostavio ispred hotela G. u M. predavši ključeve istog na recepciju, s obzirom da je znao da V. B. ima tu iznajmljenu sobu“, čime u stvari ukazuje na povredu iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, a da se presuda ne može ispitati jer je izreka presude nerazumljiva.

 

              Međutim, suprotno takvim navodima u žalbi, ovaj drugostupanjski sud navedenih nerazumljivosti u presudi nije našao, te je utvrdio da izreka prvostupanjske presude ima jasan i odgovarajući opis kaznenog djela s njegovim objektivnim obilježjima, kao i u subjektivnom pogledu, o kojim okolnostima su u obrazloženju prvostupanjske presude iznijeti jasni, razumljivi i dostatni razlozi koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, te navedeni dio činjeničnog opisa koji u stvari opisuje tijek događaja, ne čini izreku presude nerazumljivom.

Nadalje, žalitelj tvrdi da je zapisnik o ispitivanju V. B. u svojstvu osumnjičenika pred policijom Federacije Bosne i Hercegovine, na kojem se temelji prvostupanjska presuda nezakonit dokaz, čime u stvari presudu pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08.

 

Međutim, suprotno navodima žalitelja pravilno je prvostupanjski sud presudu temeljio i na takvom zapisniku o ispitivanju osumnjičenika, jer je sukladno čl. 34. i 35. Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske, Vlade Bosne i Hercegovine i Vlade Federacije Bosne i Hercegovine o pravnoj pomoći u građanskim i kaznenim stvarima, Državno odvjetništvo RH preuzelo kazneni progon protiv okrivljenog V. B. , te je  okrivljeni V. B. prilikom ispitivanja u MUP BiH pp Z., između ostalog poučen o pravu na branitelja, kojeg prava se odrekao, a obrana nije obvezna, nakon čega je dao iskaz. Takvim ispitivanjem nije povrijeđeno niti pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda jer je okrivljenik ispitan uz sva upozorenja predviđena i u ZKP/08, a pored toga je naknadno ispitan i od strane državnog odvjetnika u Republici Hrvatskoj te je i na raspravi iznio obranu.

 

Nadalje, suprotno navodima u žalbi prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te za svoja utvrđenja dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

Naime, u pravu je prvostupanjski sud da je nedvojbeno utvrđeno da je okrivljeni V. B. upozoren na posljedice lažnog prijavljivanja, podnio kaznenu prijavu protiv nepoznatog počinitelja za kazneno djelo teške krađe 09. prosinca 2013., te tada nije policajcu rekao što se u stvari dogodilo, jer je isto razvidno upravo iz zapisnika o podnošenju kaznene prijave. Potom je dan kasnije, 10. prosinca 2013., ispitan u svojstvu osumnjičenika naveo da je prijavio krađu vozila iako je znao da nije otuđeno već ga je dobrovoljno dao T. G. da se istim posluži, čime je u stvari priznao da je lažno prijavio upravo krađu vozila.

 

Pravilno potom prvostupanjski sud ne prihvaća obranu okrivljenika na raspravi da je prijavio krađu vozila ne navodeći počinitelja iz razloga što se bojao T. G., smatrajući je nelogičnom i neživotnom, jer i po stajalištu ovog drugostupanjskog suda, da ga je bilo strah tada ne bi prijavio niti počinjenje teške krađe, ili je i prilikom iskazivanja u svojstvu osumnjičenika idući dan isto mogao govoriti o nepoznatom počinitelju. Pri tome, sama činjenica prijavljivanja otuđenja vozila, u situaciji kada u stvari zna kod koga je vozilo, ne ukazuje da ga je bilo strah, a pored toga mogao je odmah navesti istinit događaj bez da navodi ime osobe.

 

Pored toga suprotno navodima u žalbi, okrivljenik je u kaznenoj prijavi prijavio upravo otuđenje vozila i tešku krađu, pa ne stoji navod u žalbi da je bit njegove prijave bila da mu je vozilo oduzeto na jedan dan, na nedopušten, protupravan način, pa da se moglo raditi o utaji ili „protupravnom oduzimanju motornog vozila“, a ne da je prijavio krađu.

 

Stoga je u pravu prvostupanjski sud da je izvan svake sumnje dokazano da je okrivljenik znao da je vozilo dao na korištenje T. G. , te prijavio djelatnicima policije da mu je vozilo ukradeno od strane nepoznate osobe, čime je ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela lažnog prijavljivanja kaznenog djela iz članka 304. stavak 3. KZ/11, te ga pravilno oglasio krivim za isto.

 

              Žalbom se presuda ne pobija zbog odluke o kazni, pa je u tom pravcu ovaj sud ispitao pobijanu presudu sukladno čl. 478. ZKP/08 i pri tome utvrdio da je prvostupanjski sud na strani okrivljenika pravilno cijenio sve okolnosti koje su od značaja za izbor vrste i mjere kazne, prije svega olakotne okolnosti u vidu njegove ranije neosuđivanosti, njegovog priznanja odmah nakon počinjenja djela, iako se istog kasnije nije držao, te proteka vremena od počinjenja kaznenog djela, zatim da ne postoje otegotne okolnosti, kao i jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj krivnje, pa je ocjena i ovog drugostupanjskog suda da se kazna zatvora uz primjenu uvjetne osuda, ukazuje primjerenom svrsi kažnjavanja propisanoj zakonom.

              Iz tih razloga, te obzirom da pobijana presuda ne trpi postupovnih povreda i povreda Kaznenog zakona na koje ovaj sud po čl. 476. st. 1. ZKP/08 pazi po službenoj dužnosti, žalbu okrivljenika je trebalo odbiti kao neosnovanu po čl. 482. ZKP/08 i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

Rijeka, 24. ožujka 2021.

 

                                                                                                                                        Predsjednik vijeća

 

                                                                                                                            Zoran Sršen  v.r.

Za točnost otpravka-ovlašteni službenik

                         Jadranka  Đaković

 

 

OPĆINSKOM KAZNENOM SUDU U ZAGREBU

 

Vraćamo spis poslovnog broja K-837/2017 sa 6 (šest) primjeraka presude ovoga suda, time da je jedan primjerak neposredno dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu.