1

                            Broj:Ppž-1696/21

  

                                 

 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković kao predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. I.P., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17. i 126/19.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini od 16. prosinca 2020., broj: 39. Pp J-456/2020-4, u sjednici vijeća održanoj 24. ožujka 2021.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

              I. Odbija se žalba okr. I.P. kao neosnovana i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.

 

II. Na temelju čl. 139. st. 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. I.P. se oslobađa obveze da naknadi troškove žalbenog postupka iz čl. 138. st. 2. toč. 3.c) Prekršajnog zakona.

 

             

Obrazloženje

 

              Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini od 16. prosinca 2020., broj: 39. Pp J-456/2020-4, proglašen je krivim okr. I.P. da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinio, prekršaj iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je, uz primjenu odredbe o ublažavanju kazne, izrečena kazna zatvora u trajanju 10 dana i, na temelju čl. 41. u vezi čl. 44. Prekršajnog zakona, primijenjena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku jedne godine ne počini novi prekršaj za koji mu je izrečena ista ili stroža kazna.

 

U odnosu na troškove prekršajnog postupka, odlučeno je da se okrivljenik oslobađa obveze naknade istih u cijelosti.

 

              Protiv te presude, žalbu je podnio okrivljenik, putem branitelja odvjetnika Josipa Petrovića, ne naznačujući žalbenu osnovu, no iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda „ublaži u odnosu na visinu izrečene sankcije, mjere i troškova postupka“.

 

              Žalba nije osnovana.

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

 

Razmotrivši pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud, temeljitom analizom i ocjenom provedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

 

Neosnovani su žalbeni navodi kojima se valjanost utvrđenog činjeničnog stanja pobija iznošenjem činjenice da između okrivljenika i njegove bivše supruge ne postoje skladni odnosi ni nakon razvoda braka pa da je upravo zbog tog njihovog daljnjeg sukobljavanja došlo i do prijave u vezi ovog prekršajnog postupka. Naime, suprotno tvrdnjama iz žalbe, već iz same obrane okrivljenika proizlazi da su se u njegovom ponašanju ispunila sva bitna obilježja prekršaja za koji je proglašen krivim. Po ocjeni ovog suda, osnovano je prvostupanjski sud zaključak o krivnji okr. Ivice Poslončeca donio na temelju njegove obrane, jer je okrivljenik, u obrani, između ostalog, doslovno naveo da je malodobnu kći Petru „primio za uho i kod toga sam nešto rekao za njezinu majku, ali ne znam što jer sam bio ljut“, a koje ponašanje, u biti, ne osporava ni u žalbi, jer u drugom odlomku obrazloženja žalbe izrijekom navodi da je „izrazio žaljenje što je kritične zgode primio svoju mlt. kćer Petru za uho“. Takvim ponašanjem, u okrivljenikovom ponašanju ispunila su se sva bitna obilježja prekršaja za koji je proglašen krivim pa su neosnovani žalbeni navodi kojima se tvrdi da „iz utvrđenog činjeničnog stanja ipak ne proizlazi da bi okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret“. Pritom je bitno navesti da je činjenični opis optužbe bio puno širi i obuhvaćao je veću protupravnu količinu u ponašanju okrivljenika, a prvostupanjski sud je, pravilno i osnovano, okrivljenika proglasio krivim samo za ono ponašanje koje je našao nesporno utvrđenim.

 

Nejasni su žalbeni navodi kojima se ističe da okrivljenik ni u jednom trenutku nije koristio neprimjerene riječi prema mlt. kćeri te da je nije fizički ozlijedio, jer za takvo ponašanje okrivljenik niti nije proglašen krivim, a za ostvarenje bića djela za koje je on proglašen krivim nije potrebno postojanje tjelesnih ozljeda. Tjelesno nasilje, u smislu odredaba Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, obuhvaća svaki oblik tjelesnog nasrtaja na žrtvu uslijed kojeg nije nastala posljedica u vidu tjelesne ozljede u sudskomedicinskom smislu, jer će se u tom slučaju raditi o nekom obliku tjelesne ozljede, koje su propisane u Kaznenom zakonu kao kazneno djelo.

 

Slijedom navedenog, žalbenim navodima činjenično stanje nije dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica pa nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

 

Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji koja je primijenjena okr. Ivici Poslončecu, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te je ovom okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao vrstu i mjeru prekršajnopravne sankcije primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. I ovaj sud smatra da je sankcija koja čini prijetnju zatvorom i više nego primjerena prekršajnopravna sankcija.

 

Također, cijeneći okrivljenikovo loše materijalno stanje, stav je ovog suda da navedena okolnost upućuje na zaključak da bi plaćanjem troškova prekršajnog postupka bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje, kao i osoba koje je dužan uzdržavati. Stoga je okrivljenika trebalo osloboditi od obveze naknade troškova ovog žalbenog postupka.

 

Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 24. ožujka 2021.

 

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zlataru u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.