- 1 -

                                  Broj: Ppž-1369/2021

 

 

                               

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Goranke Ratković kao predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. I.B., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17 i 126/19), odlučujući o žalbi okrivljenog podnesenoj putem branitelja S.N., odvjetnika u S., protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, broj: 24. Pp J-370/2020 od 20. siječnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 24. ožujka 2021.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I              Odbija se kao neosnovana žalba okr. I.B. i potvrđuje prvostupanjska presuda. 

 

              II               Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18, dalje u tekstu: PZ), okr. I.B. se obvezuje naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka u iznosu od 250,00 (dvjestopedeset) kuna, u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom okr. I.B. proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci pobijane presude za koji je okrivljeniku, temeljem istog propisa izrečena novčana kazna u iznosu od 2.000,00 kuna, uz pogodnost plaćanja dvotrećinskog iznosa u roku od 30 dana u kojem slučaju će se smatrati da je novčana kazna plaćena u cjelini.

 

Istom presudom je okr. Ilija Borac obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna.

 

Protiv te presude okr. I.B. je pravodobno putem branitelja podnio žalbu iz svih žalbenih osnova, iako sadržajno pobijajući presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući usvojiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu te okrivljenika osloboditi od optužbe, a podredno, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje i odluku.

 

Žalba je neosnovana.

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Okrivljenik u žalbi u bitnome ističe da se presuda temelji samo na iskazu zainteresiranih oštećenika pa sud nije imao osnova donijeti osuđujuću presudu bez drugih dokaza, zbog čega nije sa nedvojbenom sigurnošću utvrđeno da bi okrivljenik počinio prekršaj za koji se tereti.

 

Međutim, suprotno žalbenim navodima, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i to nakon što je prethodno izveo potrebne dokaze koje je prihvatio i pravilno ocijenio.

 

Naime, prvostupanjski je sud opravdano na temelju iskaza svjedokinja A.B. i LJ.B., žrtva nasilja, a koje iskaze je ocijenio kao neposredno uvjerljive i vjerodostojne te u kojima nije bilo nelogičnosti niti kontradiktornosti, imao dovoljno osnova za zaključak da se okrivljenik predmetne zgode ponašanjem opisanom u izreci pobijane presude, nasilnički ponašao u obitelji prema bratovoj supruzi i nećakinji, čime je ostvario zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Sve provedene dokaze prvostupanjski sud je, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani žalitelja. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio, te dao o svemu prihvatljive razloge koje prihvaća i ovaj sud.

 

Ukazuje se žalitelju da njegovo ponašanje kritične zgode opisano u izreci pobijane presude, a koje se sastojalo u vrijeđanju bratove supruge i njene kćeri, okrivljenikove nećakinje pogrdnim izrazima predstavlja psihički oblik nasilja u obitelji koje je kod žrtava nasilja izazvalo strah i uznemirenost. Opisanim postupanjem, okrivljenik je evidentno prešao granice normalnog i uobičajeno prihvatljivog ponašanja jednog člana obitelji prema drugome, čime je ostvario zakonsko obilježje predmetnog prekršaja.

 

Nadalje, upravo činjenica da je prvostupanjski sud iz činjeničnog opisa prekršaja izostavio dio inkriminacije koji se optužnim prijedlogom okrivljeniku stavlja na teret, s obzirom da isto nije nedvojbeno u postupku utvrđeno, dakle, smanjio količinu  inkriminacije, ukazuje da je prvostupanjski sud pravilno cijenio sve izvedene dokaze, dakle, jednakovrijedno cijenio one činjenice koje okrivljeniku idu na štetu, kao i one koje okrivljeniku idu u korist, a suprotno navodima žalbe.

 

Stoga, po ocjeni ovog suda, navodi žalbe, u kojima žalitelj ne navodi nove činjenice i ne predlaže nove dokaze, u smislu odredbe čl. 193. st. 5. PZ-a, ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku.

 

Iako okrivljenik u žalbi ne navodi da pobija presudu zbog izrečene novčane kazne, sama žalba podnesena zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a temeljem odredbe čl. 202. st. 5. PZ-a, sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, dakle, izrečenoj novčanoj kazni. Stoga, razmotrivši odluku o novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj utvrdio novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a. Po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja jer je izrečena u najnižem novčanom iznosu za prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji je propisana i kao teža kazna, kazna zatvora je iz navedenog evidentno da je prvostupanjski sud uzeo u obzir i sve olakotne okolnosti na strani okrivljenika. Pravilno je prvostupanjski sud dao mogućnost žalitelju plaćanja dvotrećinskog iznosa u roku od 30 dana u kojem slučaju će se smatrati da je novčana kazna plaćena u cjelini.

 

Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3. c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, s obzirom na složenost i trajanje postupka.

 

Iz navedenih razloga, na temelju čl. 203. st. 1. i čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

U Zagrebu 24. ožujka 2021.

 

Zapisničarka:                                                                                   Predsjednica vijeća:

 

Emina Bašić, v.r.                                                                                       Goranka Ratković, v.r.

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Sesvetama u 7 (sedam) otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja, žrtve – A.B. i Lj.B. i tužitelja.