- 1 -              Revr 507/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Revr 507/2018-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. B. iz Z., koju zastupa punomoćnik S. P., odvjetnik u Odvjetničkom društvu P., R. & L. u Z., protiv tuženika V. G. d.o.o. iz Z., koju zastupa punomoćnik H. V., odvjetnik u Z., radi nedopuštenosti otkaza i naknade štete, odlučujući o tužiteljičinoj i tuženikovoj reviziji protiv presude i rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-754/2017-2 od 25. siječnja 2018., kojima je djelomično potvrđena i djelomično ukinuta presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2432/16-22 od 29. lipnja 2017., u sjednici održanoj 24. ožujka 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

I. Ukidaju se presuda i rješenje Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-754/2017-2 od 25. siječnja 2018. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2432/16-22 od 29. lipnja 2017. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom je presudom odlučeno:

 

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice S. B. iz Z., ..., OIB: ... koji glasi:

 

"I. Utvrđuje se da nije dopuštena odluka o otkazu ugora o radu zbog nezadovoljavanja tijekom probnog rada od 29. srpnja 2016. tuženika V. G. d.o.o. u Z., ..., OIB: ... kojom je tužiteljici S. B. iz Z., ..., OIB: ... otkazan ugovor o radu od 1. travnja 2016. te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao.

 

II. Raskida se radni odnos između tužiteljice S. B. iz Z., ..., OIB: ... i tuženika V. G. d.o.o. u Z., ..., OIB: ... s danom 19. rujna 2016.

 

III. Nalaže se tuženiku V. G. d.o.o. u Z., ..., OIB: ... isplatiti tužiteljici S. B. iz Z., ..., OIB: ... naknadu štete u neto iznosu od 64.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. rujna 2016. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema članku 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, u roku od osam dana.

 

IV. Nalaže se tuženiku V. G. d.o.o. u Z., ..., OIB: ... naknaditi tužiteljici S. B. iz Z., ..., OIB: ... trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema članku 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, u roku od osam dana."

 

II. Nalaže se tužiteljici S. B. iz Z., ..., OIB: ... naknaditi tuženiku V. G. d.o.o. u Z., ..., OIB: ... trošak parničnog postupka u iznosu od 8.525,00 kuna, u roku od osam dana.“

 

Drugostupanjskom je presudom odlučeno:

 

„Djelomično se odbija žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 18 Pr-2432/16 od 29. lipnja 2017. u dijelu pod točkama I. i IV. izreke.“

 

Drugostupanjskom je rješenjem odlučeno:

„Ukida se prvostupanjska presuda u dijelu pod točkama II i III izreke.“

 

Protiv drugostupanjske odluke stranke su izjavile reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP).

 

Tužiteljica je izjavila reviziju protiv drugostupanjske presude i rješenja iz čijeg sadržaja proizlazi da ih pobija u cijelosti zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba ZPP iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 369. tog Zakona te je predložila da ovaj revizijski sud preinači nižestupanjske presude tako da prihvati odbijeni tužbeni zahtjev i naloži tuženiku naknaditi parnični trošak tužiteljici ili podredno da ukine obje nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

Tuženik je izjavio reviziju protiv drugostupanjskog rješenja iz čijeg sadržaja proizlazi da ga pobija u cijelosti zbog bitne povrede odredaba ZPP iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 366., 154. i 164. tog Zakona te je predložio da ovaj revizijski sud preinači drugostupanjsko rješenje kojim je ukinuta toč. II izreke prvostupanjske presude i potvrdi prvostupanjsku presudu u toč. II izreke presude.

 

U odgovoru na tužiteljičinu reviziju tuženik je osporio revizijske navode i predložio da se revizija tužiteljice odbije kao neosnovana.

 

Tužiteljica nije odgovorila na tuženikovu reviziju.

 

Revizije tužiteljice i tuženika su osnovane.

 

Na temelju odredbe čl. 392.a ZPP ovaj je sud pobijanu presudu i rješenje ispitao samo u dijelu u kojem se oni revizijom pobijaju i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, uzevši u obzir da je propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

 

Predmet spora u revizijskom stadiju postupka zahtjev je tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i utvrđenje da joj nije prestao radni odnos, da se kao dan sudskog raskida radnoga odnosa između tužiteljice i tuženika utvrdi 19. rujan 2016. te da se tuženiku naloži naknaditi štetu tužiteljici u neto iznosu od 64.000,00 kn.

 

U postupku pred sudovima nižeg stupnja utvrđeno je:

- da su stranke 1. travnja 2016. zaključile ugovor o radu na neodređeno vrijeme uz klauzulu o probnom radu u trajanju od 6 mjeseci,

- da je tužiteljica bila zaposlena na radnome mjestu stariji savjetnik,

- da je čl. 2.3. predmetnog ugovora o radu bilo ugovoreno da nezadovoljavanje radnika na probnom radu predstavlja posebno opravdani razlog za otkaz ugovora te da je poslodavac ovlašten otkazati ugovor o radu tijekom probnog rada ukoliko prema njegovoj vlastitoj prosudbi radnik nije udovoljio očekivanjima poslodavca, a posebice ukoliko radnik ne ostvari u ugovoru o radu predviđene indikatore učinkovitosti,

- da je tužiteljica tijekom trajanja probnog rada zatrudnjela,

- da je tuženik zbog nezadovoljavanja na probnom radu otkazao tužiteljici ugovor o radu odlukom od 29. srpnja 2016.,

- da je tuženiku bila poznata činjenica da je tužiteljica bila trudna u vrijeme otkazivanja ugovora o radu jer je 25. travnja 2016. dostavila potvrdu ovlaštenog liječnika o privremenoj nesposobnosti za rad zbog komplikacija tijekom trudnoće, nakon čega je tuženik ponudio tužiteljici sklapanje sporazuma o prestanku radnog odnosa, na koji ista nije pristala.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključio je da je tužbeni zahtjev neosnovan jer je tuženik na temelju činjenice da tužiteljica do donošenja odluke o otkazu nije ostvarila niti jedan indikator učinkovitosti te da je njezin pristup poslu bio nezadovoljavajući jer nije uvijek poštivala radno vrijeme, utvrdio da tužiteljica nije zadovoljila na probnom radu, a sve u skladu s odredbom čl. 53. st. 3. Zakona o radu (Narodne novine 93/2014, dalje: ZR) kojom je propisano da nezadovoljavanje radnika na probnom radu predstavlja posebno opravdani razlog za otkaz ugovora o radu. Također, prvostupanjski sud naveo je da predmetna odluka o otkazu nije ništava i nedopuštena, neovisno o činjenici što je tuženik otkazao tužiteljici ugovor o radu za vrijeme bolovanja zbog komplikacija u trudnoći i što je bio upoznat s tom činjenicom, jer se odredba čl. 34. st. 1. ZR, kojom je propisana zabrana otkazivanja trudnicama, ne primjenjuje u slučajevima kada su stranke prilikom sklapanja ugovora o radu ugovorile probni rad.

 

Drugostupanjski sud potvrđuje odluku prvostupanjskog suda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje da nije dopuštena tuženikova odluka o otkazu ugovora o radu iz razloga što predmetni ugovor o radu s klauzulom o probnom radu u biti predstavlja ugovor s raskidnim uvjetom. S obzirom da je ispunjen raskidni uvjet, to je ostvaren i razlog za otkaz ugovora o radu, pa nije bilo zapreke za otkaz ugovora o radu tužiteljici pozivom na čl. 34. st. 1. ZR. U odnosu na ostale zahtjeve tužiteljice, drugostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke navodi kako su zahtjev za sudskim raskidom ugovora o radu i u svezi s tim isplatom otpremnine u biti nepravokumulirani zahtjevi o kojima se može raspravljati samo pod pretpostavkom da je utvrđen nedopuštenim otkaz ugovora o radu, pa je drugostupanjski sud u navedenom dijelu ukinuo prvostupanjsku presudu bez vraćanja na ponovni postupak.

 

Tužiteljica u reviziji navodi kako je činjenica da je tuženika neposredno prije otkazivanja ugovora o radu obavijestila o trudnoći utjecala na donošenje tuženikove odluke o otkazivanju ugovora o radu s obzirom da tuženik nije po proteku tri mjeseca ocijenio rad tužiteljice u probnom roku, već nedugo nakon primitka obavijesti o trudnoći. Također, tužiteljica navodi da čl. 34. ZR propisuje apsolutnu zaštitu od otkaza za vrijeme trudnoće i sankcionira ga ništetnošću te da se navedena zakonska odredba primjenjuje i u slučaju kada je ugovoren probni rad. U odnosu na pobijano rješenje drugostupanjskog suda, tužiteljica navodi da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka u vezi s čl. 369. ZPP jer nije moguće djelomično ukinuti odluku prvostupanjskog suda bez vraćanja prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

Revizija tužiteljice je osnovana. Naime, čl. 34. st. 1. ZR propisano je da za vrijeme trudnoće, korištenja rodiljnog, roditeljskog, posvojiteljskog dopusta, rada s polovicom punog radnog vremena, rada s polovicom punog radnog vremena radi pojačane brige i njege djeteta, dopusta trudnice ili majke koja doji dijete, te dopusta ili rada s polovicom punog radnog vremena radi brige i njege djeteta s težim smetnjama u razvoju, odnosno u roku od petnaest dana od prestanka trudnoće ili prestanka korištenja tih prava, poslodavac ne smije otkazati ugovor o radu trudnici i osobi koja se koristi nekim od tih prava, dok je stavkom 2. istog članka određeno da bi takav otkaz bio ništetan ako je na dan davanja otkaza poslodavcu bilo poznato postojanje navedenih okolnosti ili ako radnik u roku od petnaest dana od dostave otkaza obavijesti poslodavca o postojanju navedenih okolnosti i o tome dostavi odgovarajuću potvrdu ovlaštenog liječnika ili drugog ovlaštenog tijela. Također, valja reći i to da čl. 53. ZR, koji uređuje pitanje probnog rada, nije propisano da se na probni rad ne primjenjuju odredbe ZR koje reguliraju zaštitu trudnica za vrijeme trajanja radnog odnosa.

 

Podredno, valja reći i to da je Republika Hrvatska postala punopravnom članicom Europske unije 1. srpnja 2013. od kada pravo Europske unije čini dio njezinog pravnog poretka i mora se primjenjivati, dapače to pravo je nadređeno onom nacionalnom. Takva obveza primjene prava Europske unije postoji u odnosu na sve one pravne odnose koji su u području primjene prava Europske unije, a koji odnosi su nastali nakon ulaska Republika Hrvatske u Europsku uniju, što je slučaj i u ovome revizijskom predmetu.

 

Pitanje zaštite trudnica za vrijeme trajanja radnog odnosa jest u području primjene prava Europske unije i regulirano je uz ostalo Direktivom Vijeća 92/85 EEZ od 19. listopada 1992. o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja na radu trudnih radnica te radnica koje su nedavno rodile ili doje (deseta pojedinačna direktiva u smislu članka 16. stavka 1. Direktive 89/391/EEZ, dalje:Direktiva). Čl. 10. navedene Direktive propisano je kako su države članice dužne poduzeti sve potrebne mjere kako bi zabranile otpuštanje radnica tijekom razdoblja od početka njihove trudnoće do kraja rodiljnog dopusta iz članka 8. st. 1. Direktive, osim u izvanrednim slučajevima nevezanim za njihovo stanje koje dopušta nacionalno zakonodavstvo i/ili praksa, pri čemu prema potrebi, svoj pristanak mora dati nadležno tijelo kojim bi se trudnicama zajamčilo korištenje prava na sigurnost i zaštitu zdravlja. Tumačeći nacionalno pravo u duhu prava Europske unije, stav je ovoga suda da se probni rad na način kako je reguliran odredbama ZR ne može podvesti pod pojam „izvanrednog slučaja“ zbog kojeg bi u smislu čl. 10. Direktive bilo dopušteno otkazati trudnici ugovor o radu. Slijedom navedenog, neovisno o eventualnom nastanku razloga za otkazivanjem ugovora o radu, uključujući nezadovoljavanje radnika na probnom radu, odluka poslodavca kojom bi isti otkazao ugovor o radu trudnici bila bi nedopuštena, tj. ništetna.

 

Revizija tužiteljice osnovana je i u dijelu u kojem se navodi da je u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP. Naime, drugostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke navodi da je tužiteljica „istakla i zahtjev za sudskim raskidom ugovora i u svezi s time isplatom otpremnine“. Navedeno ne proizlazi iz tužbe s obzirom da tužiteljica nije ni zahtijevala isplatu otpremnine, već naknadu štete u visini osam neto plaća koje je primila prije otkaza ugovora o radi, što ukupno iznosi 64.000,00 kn. Međutim, prilikom donošenja odluke o navedena dva zahtjeva drugostupanjski sud ukinuo je prvostupanjsku presudu bez vraćanja na ponovni postupak, čime je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP jer je nepravilno primijenio odredbu čl. 366. ZPP.

 

Osnovana je i revizija tuženika u dijelu gdje navodi kako je drugostupanjski sud prilikom donošenja pobijanog rješenja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući pobijano rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, drugostupanjski sud je pobijanim rješenjem ukinuo prvostupanjsku presudu u dijelu pod toč. II i III izreke, pri čemu valja reći da se izreka prvostupanjska presude sastoji od samo dvije točke, pa je pobijano rješenje nerazumljivo. Također, revizija tuženika osnovana je i u dijelu u kojem tuženik, jednako kao i tužiteljica, upozorava da je drugostupanjski sud prilikom donošenja pobijanog rješenja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s nepravilnom primjenom čl. 366. ZPP, a sve kako je već opisano u dijelu ove odluke koji se odnosi na reviziju tužiteljice.

 

Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP). Slijedom navedenog, shvaćanja nižestupanjskih sudova o tome kako je trudnici za vrijeme trajanja probnog rada dopušteno otkazati ugovor o radu nisu u skladu sa shvaćanjima ovog revizijskog suda te je samim time došlo do pogrešne primjene materijalnog prava. Kako zbog takvog pogrešnog pristupa u vezi s pitanjem dopuštenosti otkaza ugovora o radu nisu utvrđene ni raspravljene sve ostale odlučne činjenice koje se odnose na zahtjev tužiteljice za naknadu štete u visini osam neto plaća koje je primila prije otkaza ugovora o radu, to nema uvjeta za preinaku nižestupanjskih odluka, pa je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP valjalo ukinuti obje nižestupanjske odluke i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u skladu s toč. I. izreke ovog rješenja.

 

U ponovnom će postupku prvostupanjski sud utvrditi sve činjenice odlučne za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužiteljice za naknadom štete, vodeći računa o izraženom shvaćanju ovoga revizijskog suda u odnosu na dopuštenost otkaza tužiteljici za vrijeme trajanja probnog rada, te o tužbenom zahtjevu odlučiti novom presudom.

 

Odluka iz toč. II. izreke ovog rješenja temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 24. ožujka 2021.

 

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.