- 1 -              Revd 4162/2020-2

Broj: Revd 4162/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. B. iz K., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici H. R. i M. O., odvjetnici u Odvjetničkom društvu R. & O. u K., protiv tuženice O. b. d.d., S., OIB: ..., koju zastupaju punomoćnice D. K., M. P. i D. S., odvjetnice u Odvjetničkom društvu K., P., S. u Z., radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru, broj Gž-766/2019-2 od 21. travnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu broj P-478/2017-14 od 22. veljače 2019., u sjednici održanoj 24. ožujka 2021.,

r i j e š i o  j e :

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova odgovora na prijedlog kao neosnovan.

Obrazloženje

              Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru, broj Gž-766/2019-2 od 21. travnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu broj P-478/2017-14 od 22. veljače 2019.

U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženica je osporila navode tužitelja i predložila prijedlog odbaciti kao nedopušten uz naknadu troška za sastav odgovora na prijedlog za dopuštenje.

Prijedlog za dopuštenje revizije je nedopušten.

Prema ocjeni vijeća tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije nije izložio niti naveo odgovarajuće razloge zbog kojih smatra da je pravno pitanje postavljeno u prijedlogu za dopuštenje revizije važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), a to je bio dužan učiniti sukladno čl. 387. st. 3. ZPP. Naime, tužitelj se u prijedlogu pozvao na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2426/2015-2 od 7. veljače 2018., u kojoj odluci sud nije iznio shvaćanje o primjeni pravila o teretu dokazivanja kad je jedno od dokaznih sredstava nalaz i mišljenje vještaka koje nije izrađeno po nalogu suda, već je iznio stav da navedeno dokazno sredstvo ima značaj privatne isprave, koju treba cijeniti zajedno s ostalim izvedenim dokazima, u skladu s kojim shvaćanjem je i donesena pobijana presuda.

Zbog navedenog je prijedlog za dopuštenje revizije nedopušten pa je na temelju odredbe čl. 392. st. 6. ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Tuženici nije dosuđen trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer isti nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.

Zagreb, 24. ožujka 2021.