- 1 -              Revd 953/2021-2

Broj: Revd 953/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Šarića člana vijeća,  u pravnoj stvari tužiteljice V. M. iz V., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u Odvjetničkom društvu B. & Partneri u S., protiv prvotuženika Poduzeće, S., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica S. Ć., odvjetnica u S., te drugotuženika H. c. d.o.o. Z., OIB: ..., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1701/2020-2 od 19. studenoga 2020., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-146/2018 od 26. veljače 2020., u sjednici vijeća održanoj 24. ožujka 2021.,

r i j e š i o  j e :

Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1701/2020-2 od 19. studenoga 2020., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-146/2018 od 26. veljače 2020.

Postupajući prema odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

U odnosu na prvo pitanje valja reći da tužiteljica postavljanjem tog pitanja sugerira prihvatiti činjenično utvrđenje na kojem pobijana presuda nije utemeljena: da je predmetna prometna nezgoda bila u uzročnoj vezi s izvođenjem radova, odnosno da su konkretno utvrđeni propusti i nedostaci u vezi s gradnjom ceste.

U konkretnom slučaju nije utvrđeno postojanje bilo kakve uzročno posljedične veze između štetnog događaja i propusta tuženika u izvođenju radova ili u s vezi s izvođenjem radova, a ovaj je sud u više svojih odluka, pa tako i odluci na koju se tužiteljica poziva kao  razlog važnosti ovog pitanja (odluka broj Rev-146/05-2 od 13. srpnja 2005.), izrazio shvaćanje da za ocjenu postojanja ili nepostojanja protupravnosti u postupanju naručitelja i izvođača radova nije odlučno postojanje dozvole za gradnju, odnosno uporabne dozvole.

Slijedom toga, prvo pitanje na način na koji ga postavlja tužiteljica nije važno za odluku u ovom sporu (konkretnu poziciju tužiteljice), pa pitanje ne može biti važno niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U odnosu na drugo pitanje, valja reći da tužiteljica u postavljanju tog pitanja i njegovom obrazloženju polazi od činjeničnih i pravnih premisa koje nisu bile predmet raspravljanja u konkretnom postupku – predstavlja li cesta na kojoj se dogodio štetni događaj, uvažavajući sve okolnosti konkretnog slučaja, opasnu stvar – pa o odgovoru na to pitanje ne ovisi rješenje spora.

Treće i četvrto pitanje, kojima tužiteljica upravo s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja (osobitosti ceste na kojoj se dogodio štetni događaj i način postavljanja prometne signalizacije u konkretnom križanju) pokušava preispitati zaključak suda o nepostojanju propusta (krivnje) tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja, ne mogu biti važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer su pitanja toliko vezana uz okolnosti konkretnog slučaja, da i odgovor na njih može biti od značenja samo za ovaj predmet.

Stoga niti razlog važnosti na koji se tužiteljica poziva u obrazloženju drugog, trećeg i četvrtog pitanja (odluka Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž x-223/14 od 4. rujna 2014.)  nije komparabilan s konkretnom činjeničnom i pravnom situacijom.

Slijedom svega navedenoga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385.a stavak 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe članka 392. stavak 1. u vezi s člankom 387. stavak 5. ZPP riješeno kao u izreci.

Zagreb, 24. ožujka 2021.