-1-

Poslovni broj: 4 UsI-1377/2020-9

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 4 UsI-1377/2020-9

 

  

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

  

P R E S U D A

 

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja D. L. iz B., kojeg zastupaju opunomoćenici, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu B. K. i M. K. Č. Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Margaretska 3, Zagreb, kojeg zastupa službena osoba M. Lj., uz sudjelovanje zainteresirane osobe Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, Uprava šuma, Podružnica Vinkovci, Trg bana J. Šokčevića 20, koju zastupa opunomoćenik V. K., službena osoba, radi priznavanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu, 24. ožujka 2021.,

 

p r e s u d i o   j e

 

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja

Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije KLASA: UP/II-502-03/20-01/722, URBROJ: 338-01-06-05-20-03 od 16. studenoga 2020.

 

2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

 

Obrazloženje

 

              Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-502-03/20-01/722, URBROJ: 338-01-06-05-20-03 od 16. studenoga 2020. odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Osijek, Područne službe u Vinkovcima KLASA: UP/I 502-03/19-02/609, URBROJ: 338-16-02-20-10 od 13. srpnja 2020.

Navedenim prvostupanjskim rješenjem se tužitelju, kao osiguraniku, zaposlenom kod poslodavca Hrvatske šume d.o.o. Vinkovci, ozljeda nastala dana 27. studenoga 2019. izražena šifrom dijagnoze prema MKB klasifikaciji: S52.4 (prijelom dijafize lakatne i palčane kosti – ulne i radijusa), ne priznaje ozljedom na radu (točka I. izreke). Pod točkom II. izreke je riješeno da u svezi nastale ozljede iz točke I. se osiguraniku ne priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

Tužitelj u tužbi navodi da su osporavanim rješenjem tuženika povrijeđene odredbe Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju jer iste nisu pravilno primijenjene te je pogrešno ocijenjeno činjenično stanje i pogrešno izvedeni zaključci u odnosu na okolnosti pod kojima je došlo do ozljede na radu tužitelja 27. studenoga 2019. Osporava tvrdnju tuženika "da se radnik po rušenju doznačena stabla, a uslijed pada grane nije mogao povući po odstupnici jer ista nije bila utvrđena već je bila zakrčena...". Smatra da tuženik nije uočio koje je činjenično stanje i koje postupanje dovelo do ozljeđivanja tužitelja te da je odlučna činjenica koja se navodi u zapisniku o inspekcijskom nadzoru od 23. prosinca 2019. da je rušeno stablo graba palo u smjeru koji je odredio tužitelj. Naglašava kako kod predmetnog događaja nije bilo očevidaca koji bi sa sigurnošću mogli potvrditi ili osporiti dinamiku događaja te osporava navode tuženika da je do ozljede na radu došlo radi propusta u postupku rušenja šumskog stabla odnosno da nije postupljeno po uputama za rad na siguran način jer da nije određena odstupnica za povlačenje od padajućeg stabla i da odstupnicu od padajućeg stabla nije bila uređena pod kutom od 45° računajući od smjera pada oborenog stabla. Smatra da svi izvedeni dokazi potvrđuju da je tužitelj stradao od povratnog udara odlomljene grane, a ne od pada grane kako to navodi tuženik te smatra da se tuženik usmjerio prema okolnostima koje nisu u uzročnoj vezi sa nastupom štetnog događaja. Smatra da lom grane stabla i nekontrolirano povratno kretanje grane te njezin nalet na tužitelja nisu ni u kakvoj vezi sa činjenicom je li ili ne izvršeno čišćenje odstupnice odnosno je li ili ne izvršen pravilan smjer povlačenja od padajućeg stabla. Tvrdi da niti prijelomnica koja usmjerava padanje stabla koje se ruši niti smjer povlačenja i njegova očišćenost odnosno odstupnica nisu doveli niti su uzrokovali ozljede tužitelja. Navodi i da nije doprinio nastanku ozljede te da nije počinio nesavjesno postupanje u namjeri da sebe ozljedi već da je njegova ozljeda na radu nastala kao rezultat rada u opasnoj djelatnosti pod okolnostima na koje nije mogao utjecati. Predlaže Sudu usvojiti tužbeni zahtjev te poništiti osporavano rješenje tuženika uz naknadu troška upravnog spora u iznosu od 3.125,00 kn, odnosno 2.500,00 kn za sastav tužbe uz pripadajući iznos PDV-a od 625,00 kn.

Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje odnosno donio osporavano rješenje uvažavajući sve dokaze u pravilno provedenom upravnom postupku te na tako utvrđeno činjenično stanje je pravilno primijenio materijalno pravo, a sve iz razloga kako je navedeno u obrazloženju akta kojeg tužitelj osporava. Navodi da je postupajući po žalbi proveo drugostupanjski upravni postupak u skladu s odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj 80/13., 137/13. i 98/19.), Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti (Narodne novine, broj 75/14. do 39/20.) te Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09.). Navodi kako je u konkretnom slučaju riječ isključivo o pravnom pitanju, a ne o medicinskom aspektu ove upravne stvari koji je nesporan, na temelju nalaza, mišljenja i ocjene liječničkog povjerenstva Direkcije KLASA: UP/II-502-03/20-01/722, URBROJ: 338-01-10-04-20-02 od 2. od rujna 2020.

Nadalje, navodi kako je tuženik u postupku po žalbi u provedenoj usmenoj raspravi uzeo u obzir i ranije pribavljenu dokumentaciju odnosno izjave osiguranika, očitovanje poslodavca, kao i zapisnik o inspekcijskom nadzoru Državnog inspektorata od 23. prosinca 2019. o okolnostima nastanka ozljede tužitelja, pri čemu je utvrđeno da je nakon provedenog postupka ocijenjeno da se radnik po rušenju doznačenog stabla, a uslijed pada grane nije mogao povući po odstupnici jer ista nije bila uređena već je bila zakrčena, a kako je to utvrđeno inspekcijskim nadzorom te što su potvrdili i revirnik i neposredno nadređeni na provedenoj usmenoj raspravi.

Budući da je između ostalog utvrđeno kako odstupnica nije uređena u skladu s pravilima, odnosno 45° lijevo, a niti desno jer je isto područje bilo zakrčeno oborenim sortimentom stabala koja su bila zakrčena kladama, smatra da je nesporno da je tužitelj postupio suprotno uputama za rad na siguran način poslodavca kao i suprotno članku 26. Pravilnika o zaštiti na radu u šumarstvu kojim je propisano povlačenje po odstupnici od 45° te da smjer povlačenja sjekača mora biti unaprijed određen i oslobođen od svih prepreka. Stoga zaključuje da tužitelj iako osposobljen za rad na siguran način i uz korištenje propisane opreme ipak nije postupao u skladu s odredbom članka 68. stavka 1. i 2. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine, broj 71/14., 118/14., 154/14., 94/18. i 96/18.), odnosno da povjerene poslove nije obavljao dužnom pažnjom pri čemu je bio dužan voditi računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja, kao i sigurnosti i zaštiti zdravlja ostalih radnika koji mogu ugroziti njegovi postupci ili propusti na radu. Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev

Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu od 1. veljače 2021. u bitnome navodi da je nesporno da se tužitelj 27. studenoga 2019. ozlijedio pri sječi i izradi drvnih sortimenata u šumariji Županja na način što je postupio protivno pravilima zaštite na radu koji je propisan internim uputama za rad na siguran način pri sječi i izradi drveta sa kojima je tužitelj upoznat kako pri samom osposobljavanju za samostalan rad na siguran način tako i tijekom samostalnog rada. Detaljno navodi što se sve podrazumijeva pod postupanjem protivno pravilima zaštite na radu, a što je sadržano u Uputama za rad na siguran način pri sječi i u izradi drveta, a kojih pravila se tužitelj morao i mogao pridržavati.

Navodi da prema tim detaljno iznesenim pravilima postupanja su predviđena pravila i radnje koje su obavezan slijed koji se mora u potpunosti primijeniti jer izostanak bilo kojeg pravila ili radnje su uzročno potencijalna mogućnost nastanka nezgode odnosno ozljede. Tako navodi kako tužitelj nije uočio i prepoznao opasnost od bočne grane koja se pri rušenju stabla i kontaktu sa susjednim (udaljeno 8 m ukoso oko 20°) odlomila i pala vrhom nazad prema tužitelju (dužine 12 m i srednjeg promjera 14 cm), a uočavanje potencijalnih opasnosti na stablu koja obara i susjednim, preduvjet je za određivanja ispravnog smjera rušenja te sigurnog rada.              

Nadalje, navodi da radno mjesto oko panja nije očistio nego je ostalo zakrčeno krošnjom (tanjim i debljim polomljenim granama) prethodno oborenog stabla. Ističe da zakrčeno radno mjesto umanjuje psihofizičke sposobnosti radnika, grane na tlu sputavaju radnika u slobodnom kretanju oko stabla te ne može zauzeti stabilan radni položaj. Navodi i da je tužitelj zanemario potencijalno opasnu bočnu granu koja je morala biti pod stalnim nadzorom te s obzirom da isto nije procijenio kao opasnost nije ni obavijestio poslovođu. U vezi smjera rušenja stabla navodi da isto nije rezultat pažljivog pristupa i uvažavanje svih potencijalnih opasnosti te da je korekcijom smjera rušenja mogao umanjiti mogućnost zapinjanja grane za susjedno stablo i njenog otkidanja cijelom dužinom iz osnove stabla. Navodi i da on uopće nije napravio odstupnicu jer se u neposrednoj blizini na desnoj strani i u nazad nalazila znatna hrpa polomljenih grana te sortimenti prethodno oborenog stabla, a na lijevoj strani ukoso se također nalazio više metarski ogrjev i manja količina granja. Stoga je uvidom na mjestu događaja ustanovljeno kako tužitelj nije ni pokušao napraviti odstupnicu, a koja mora biti očišćena i pod kutom od 45° lijevo ili desno u odnosu na smjer rušenja kako bi se radnik morao povući mogao povući na sigurnu udaljenost čim stablo počne padati. Navodi i da je prijelomnicu podrezao horizontalnim rezom zasjeka te dovršenim gotovo u cijelosti što je protivno pravilima zaštite na radu. S obzirom na navedeno zaključio je da je tužitelj izvodio radne operacije na način protivan pravilima zaštite na radu, da je načinio niz propusta koji su u uzročnoj vezi s nastankom ozljede te stoga predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

Podneskom od 8. ožujka 2021. tužitelj je ispričao svoj nedolazak na ročište te je u vezi odgovora na tužbu tuženika naveo kako tuženik uporno, kontinuirano i bezuspješno pokušava dokazati uzročno-posljedičnu vezu između radnih postupaka prije rušenja i nekontroliranog odloma granje susjednog stabla. Tvrdi da postupanje tužitelja u provođenju pravilnih ili nepravilnih radnji prije rušenja stabla nije ničim dovelo niti uzrokovalo odlom grane susjednog stabla je srušeno stablo palo u smjeru koji je odredio tužitelj. U odnosu na odgovor na tužbu zainteresirane osobe istome se protivi te smatra da istim nije opravdana uzročna veze između rušenja stabla i nekontroliranog leta odlomljene grane. Ostao je kod tužbenog zahtjeva te zatražio naknadu troška upravnoga spora i za sastav tog podneska od 3.125,00 kn kojeg čini 2.500,00 kn i pripadajući iznos PDV-a od 625,00 kn.

Radi utvrđivanja svih odlučnih činjenica u sporu, Sud je 17. ožujka 2021. održao javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tuženika i opunomoćenika zainteresirane osobe u skladu s odredbom članka 7. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje: ZUS), a bez prisutnosti uredno pozvanog tužitelja prema članku 39. stavku 2. ZUS-a. Opunomoćenica tuženika je ostala kod navoda iz odgovora na tužbu i osporavanog rješenja, a opunomoćenik zainteresirane osobe je ostao kod navoda iz odgovora na tužbu.

Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, a u skladu s odredbom članka 55. stavka 3. ZUS-a Sud je utvrdio kako tužbeni zahtjev nije osnovan.

Iz dokumentacije priložene spisu proizlazi da je za tužitelja poslodavac, ovdje zainteresirana osoba, podnio 4. prosinca 2019. prijavu ozljede na radu radi priznavanja ozljede na radu po dijagnozi šifre: S52.4, kao i prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu pretrpljene dana 27. studenoga 2019.

              Nesporno je da je do ozljeđivanja tužitelja došlo prilikom obaranja stabla kada je zadobio udar grane koja se odlomila pri čemu je pretrpio ozljede, što je vidljivo iz podataka točki 33. i 37. tiskanice Prijave. Kao uzrok ozljede naznačena je šifra 855, kao izvođenje radne operacije na način protivan pravilima zaštite na radu, te je priložena medicinska dokumentacija o liječenju tužitelja od pretrpljenih ozljeda. U spisu je pribavljena izjava tužitelja, očitovanje poslodavca od 15. siječnja 2020. u kojem se navodi kako je radnik pri sječi i izradi drvenih sortimenata postupio protivno pravilima zaštite na radu grubo kršeći način rada koji je propisan Uputama za rad na siguran način pri sječi i izradi drveta te očitovanje revirnika Z. J. o okolnostima nastanka ozljede, kao i  Zapisnik inspekcijskog nadzora Državnog inspektorata od 23. prosinca 2019. o okolnostima nastanka ozljede tužitelja.

              Prvostupanjsko je tijelo donijelo rješenje KLASA: UP/I-502-03/19-02/609, URBROJ: 338-16-02-20-04 od 21. siječnja 2020. kojim se tužitelju ozljeda pretrpljena dana 27. studenoga 2019. po dijagnozi šifre MKB: S52.4, ne priznaje ozljedom na radu te mu se u vezi navedene dijagnoze ne priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu na koje rješenje je tužitelj izjavio žalbu, koju je tuženik usvojio rješenjem od 6. svibnja 2020. te poništio prvostupanjsko rješenje i vratio predmet na ponovni postupak, sve radi potpunog utvrđenja činjeničnog stanja te provođenja usmene rasprave.

              U ponovljenom je postupku prvostupanjsko tijelo provelo dopunu postupanja održavanjem usmene rasprave kao i provođenjem stručno-medicinskog vještačenja po nadležnom liječničkom povjerenstvu u prvom stupnju.

              Nalazom, mišljenjem i ocjenom Liječničkog povjerenstva Regionalnog ureda Osijek, Područna služba Vinkovci, KLASA: UP/I-502-03/19-02/609, URBROJ:  338-14-44-19-8 od 19. lipnja 2020. ocjenjeno je da se dijagnoza S52.4 može priznati ozljedom na radu.

              S obzirom da je u konkretnom slučaju riječ isključivo o pravnom pitanju ove upravne stvari, a ne o medicinskom aspektu istog, prvostupanjsko je tijelo nakon provođenja ponovljenog postupka donijelo rješenje KLASA: UP/I-502-03/19-02/609, URBROJ: 338-16-02-20-10 od 13. srpnja 2020. kojim se tužitelju ozljeda pretrpljena dana 27. studenoga 2020. kod poslodavca Hrvatske šume d.o.o. Vinkovci po dijagnozi šifre prema MKB S52.4 ne priznaje ozljedom na radu te mu se u vezi navedene dijagnoze ne priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

              Postupajući po žalbi tužitelja, tuženik je od liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda pribavio nalaz, mišljenje i ocjenu, KLASA: UP/II-502-03/20-01/722, URBROJ: 338-01-10-04-20-02 od 28. rujna 2020. kojom se utvrđuje da se dijagnoza S52.4 Prijelom dijafize ulne i radijusa može uzročno-posljedično povezati s predmetnim događajem od dana 27. studenoga 2019. kao ozljeda na radu.

              Dakle, medicinski aspekt nastale ozljede na radu je nesporan, ali je sporno je li tužitelj ispunio predviđene pretpostavke prema članku 68. stavku 1. Zakona o zaštiti na radu kojom je propisano da je radnik obvezan i odgovoran obavljati poslove dužnom pažnjom te pri tome voditi računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja, kao i sigurnost i zaštita zdravlja ostalih radnika koje mogu ugroziti njegovi postupci ili propusti na radu, te prema stavku 2. članka 68. Zakona, prema kojem se smatra da radnik radi dužnom pažnjom kada poslove obavlja u skladu sa znanjima i vještinama koje je stekao tijekom osposobljavanja za rad na siguran način te kada radi po uputama poslodavca, odnosno njegovog ovlaštenika ako da posao obavlja u skladu s pravilima zaštite na radu, pravilima struke te pisanim uputama poslodavca i tako da pravilno koristi sredstava rada.

              Prvostupanjsko tijelo i tuženik su s obzirom na sve provedene dokaze utvrdili kako tužitelj  po rušenju doznačenog stabla, a uslijed pada grane se nije mogao povući po odstupnici jer ista nije bila uređena već je bila zakrčena, kako je to utvrđeno inspekcijskim nadzorom, što su potvrdili revirnik i neposredno nadređeni na provedenoj usmenoj raspravi.

              S obzirom da je među ostalim u ponovljenom postupku utvrđeno kako odstupnica nije bila uređena sukladno pravilima odnosno 45 stupnjeva lijevo, a niti  desno jer je isto područje bilo zakrčeno oborenim sortimentom stabala koja su bila zakrčena kladama, zaključeno je da je tužitelj postupio suprotno Uputama za rad na siguran način poslodavca kao i suprotno članku 26. Pravilnika o zaštiti na radu u šumarstvu kojim je propisano povlačenje po odstupnici od 45 stupnjeva te da smjer povlačenja sjekača mora biti unaprijed određen i oslobođen od svih prepreka.

              Odnosno, zaključeno je kako tužitelj, iako osposobljen za rad na siguran način i uz korištenje propisane zaštitne opreme ipak nije postupio u skladu s propisanim člankom 68. stavcima 1. i 2. Zakona o zaštiti na radu, odnosno da povjerene poslove nije obavljao dužnom pažnjom pri čemu je bio dužan voditi računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja kao i sigurnosti i zaštiti zdravlja radnika koje mogu ugroziti njegovi postupci ili propusti na radu, a s obzirom da je utvrđeno kako odstupnica nije uređena sukladno pravilima odnosno 45 stupnjeva lijevo a niti desno jer je isto područje bilo zakrčeno oborenim sortimentom stabala koja su bila zakačena kladama, osiguranik povjerene poslove nije obavljao u skladu s pravilima zaštite na radu, pravilima struke te pisanim uputama poslodavca.

Slijedom iznesenoga je, i prema mišljenu ovoga Suda osnovano i pravilno zaključeno da postoji zapreka za priznavanje predmetne ozljede na radu, budući da se prema članku 67. stavku 1. točki 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, ozljedom na radu, u smislu ovoga Zakona, ne smatra ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti.

Prigovor tužitelja da je stradao od povratnog udara odlomljene grane do kojeg, prema njegovom mišljenju je došlo radi njenog nekontroliranog povratnog kretanja, a što smatra da nije ni u kakvoj vezi sa izvršenim čišćenjem odstupnice odnosno je li ili ne izvršen pravilan smjer povlačenja od padajućeg stabla, se ne može prihvatiti. To stoga što iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru Državnog inspektorata KLASA: 116-02/19-45/8, UR.BROJ: 443-13-10-05-04/6-19-6 od 23. prosinca 2019. kojeg je, neposrednim očevidom i rekonstrukcijom događaja, povodom ozljede tužitelja proveo inspektor zaštite na radu, razvidno, nakon detaljno opisanog događaja oko obaranja stabla graba, da se tužitelj veći dijelom nije pridržavao Uputa za rad na siguran način pri sječi i izradi drvnih sortimenata, naročito uređenja i čišćenja odstupnice. Odnosno, inspektor je zaključio da je uzrok ozljede tužitelja (855) izvođenje radne operacije na način protivan pravilima zaštite na radu te je doprinio nastanku predmetne ozljede jer se bez obzira na uzroke pada grane, nije mogao sigurno povući niti je za to stvorio nužne preduvjete.

Slijedom iznesenoga, a budući da tužitelj nije poštivao pravila za rad na siguran način i nije postupao s dužnom pozornošću i nije radne zadatke obavljao dovoljno savjesno i odgovorno, što je bio dužan prema propisanome člankom 68. stavcima 1. i 2. Zakona o zaštiti na radu, nije bilo zakonske mogućnosti da mu se prizna predmetna ozljeda na radu radi predviđene zapreke iz članka 67. stavka 1. točke 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju.

Stoga je Sud osporavano rješenje ocijenio zakonitim te je na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a odlučio kao pod točkom I. izreke ove presude.

Budući da je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom, sam snosi sve troškove upravnoga spora u skladu s odredbom članka 79. stavkom 4. ZUS-a te je stoga zahtjev za naknadu troška upravnoga spora, odnosno zastupanja po opunomoćenicima odbijen i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II.

 U Osijeku 24. ožujka 2021.

                                                                                                       Sutkinja

                                                                                          Valentina Grgić Smoljo,v.r.

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).