- 1 -              Revd 7/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 7/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica: 1. R. M., OIB: ... i 2. A. J., OIB: ... , obje iz R., koje zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu B. i ... iz Z., protiv tuženika C. d.d. iz Z., OIB: ... , kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljica protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1121/2020-2 od 17. rujna 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1145/2015-73 od 5. rujna 2019., u sjednici održanoj 24. ožujka 2021.

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

 

II. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

 

Tužiteljice su podnijele prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1121/2020-2 od 17. rujna 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1145/2015-73 od 5. rujna 2019., kojom je kao neosnovan odbijen zahtjev tužiteljica za isplatu svakoj po 220.000,00 kn sa zateznim kamatama i naloženo im je da tuženiku nadoknade parnične troškove.

 

U odgovoru na taj prijedlog tuženik je predložio da se on odbaci kao nedopušten ili odbije kao neosnovan, a tužiteljice obvežu da mu nadoknade trošak sastava toga podneska.

 

Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljica za naknadu neimovinske štete zbog oštećenja zdravlja F. M., supruga prvotužiteljice R. M., a oca drugotužiteljice A. J., koji je povrijeđen u prometnoj nesreći nastaloj krivnjom tuženikova osiguranika. Prvostupanjski sud je tužbene zahtjeve odbio kao neosnovane utvrdivši činjenicu da je tuženikovom isplatom naknade neimovinske i imovinske štete oštećeniku F. M. iscrpljena svota osiguranja.

 

Tužiteljice su u prijedlogu za dopuštenje revizije postavile četiri pravna pitanja za koja smatraju da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP).

 

Prvo se postavljeno pitanje odnosi na prigovor tužiteljica utvrđenom iznosu osigurane svote na koju je u konkretnom slučaju ugovoreno osiguranje od odgovornosti i odgovorom na koje, jer je činjenične naravi, se ne osigurava jedinstvena primjena prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. Pritom se ističe i to da je prvostupanjski sud obrazložio da tužiteljice u postupku nisu izričito ni tvrdile niti dokazivale činjenicu da je u konkretnom slučaju osigurana  svota veća od one najniže propisane.

 

Dvama sljedećim pitanjima tužiteljice traže da se revizijski sud izjasni o tome na kome je teret dokaza tvrdnje da je svota osiguranja iscrpljena. Osim što se načelno može odgovoriti da je teret dokaza u parnici na stranci koja se na postojanje neke činjenice poziva (čl. 219. st. 1. ZPP), u konkretnom je slučaju neodlučno na kome je bio teret dokaza ove činjenice, jer je dokaz radi njena utvrđenja u postupku ionako proveden (knjigovodstveno - financijskim vještačenjem).

 

Četvrtim pak pitanjem tužiteljice dopuštaju da je u konkretnom slučaju svota osiguranja iscrpljena, ali problematiziraju je li tuženik prije isplate bio „dužan voditi računa o svim opravdano očekivanim oštećenicima za koje je izvjesno da će se pojaviti“. Ovo pitanje nije važno za odluku u sporu jer je prvostupanjski sud utvrdio da u vrijeme isplate tuženik nije mogao znati da ima više oštećenika odnosno da postoje tužiteljice kao mogući oštećenici.

 

Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 392. st. 6. ZPP odlučeno kao u t. I. izreke.

 

Tuženiku nije dosuđena naknada troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije (t. II. izreke) jer se prema ocjeni ovoga suda ne radi o trošku potrebnom za odlučivanje o reviziji (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP).

 

Zagreb, 24. ožujka 2021.