- 1 -              Revd 461/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 461/2021-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. B. iz M., OIB:  ... , kojeg zastupa punomoćnik V. K., odvjetnik u O., protiv tuženika: 1. M. J. iz M., OIB: ... , 2. Z. J. iz M., OIB: ... i 3. A. J. iz M., OIB: ... , koje zastupa punomoćnica H. S., odvjetnica u R., radi uspostave prijašnjeg stanja, odlučujući o tužiteljevu prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-715/2019-2 od 28. svibnja 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3210/2016-27 od 28. svibnja 2019., u sjednici održanoj 24. ožujka 2021.

 

r i j e š i o   j e:

 

Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

 

Obrazloženje

 

Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-715/2019-2 od 28. svibnja 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3210/2016-27 od 28. svibnja 2019.

 

Tuženici nisu odgovorili na prijedlog.

 

Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.

 

Iz sadržaja predmetnoga prijedloga za dopuštenje revizije, iako u njemu pravno pitanje zbog kojeg se prijedlog može podnijeti u smislu odredbe čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) nije postavljeno u obliku upitne rečenice, proizlazi da je on podnesen radi pravnoga pitanja koje se odnosi na pravo suvlasnika nekretnine tražiti zaštitu protiv drugih suvlasnika i trećih osoba u vidu zabrane uznemiravanja i povrata nekretnine koje je suvlasnik u prijašnje stanje. Izlažući razlog važnosti ovoga pitanja tužitelj je naveo da je o njemu „praksa viših sudova različita, a o tom pitanju nema prakse revizijskog suda“, te da „Županijski sud u Bjelovaru odredbu čl. 167. st. 1. ZV-a tumači posve suprotno od Županijskog suda u Rijeci“, pozvavši se na odluke Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1605/2017 od 25. listopada 2018. i Gž-2647/2016 od 29. ožujka 2017.

 

Od odgovora na ovo pravno pitanje ne ovisi odluka u sporu da bi se radilo o pravnom pitanju zbog kojeg se takav prijedlog može podnijeti u smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP.

 

U odlukama Županijskog suda u Rijeci na koje se tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije pozvao, sudovi su, kao i u predmetnom postupku, odlučivali o zahtjevu suvlasnika nekretnine za zaštitu od radnji koje poduzimaju drugi suvlasnici, te odluke donijeli pozivom na odredbu čl. 46. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 37/00, 114/01, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14; dalje: ZV), s tim da je u predmetnom postupku tužiteljev zahtjev kao suvlasnika nekretnine, osim prema drugome suvlasniku, prvotuženici M. J., uperen i prema osobama koje nisu suvlasnici predmetne nekretnine, koji su, dakle, treće osobe (drugotuženik Z. J. i trećetuženik A. J.), ali su odluke donesene u činjeničnim situacijama s kojima se ne može usporediti ona u predmetnom postupku.

 

Naime, iz dijelova obrazloženja odluka Županijskog suda u Rijeci na koje se tužitelj poziva razvidno je da su sudovi utvrdili kako su ostali suvlasnici, tuženici, poduzeli na nekretnini radnje koje imaju obilježje poslova izvanredne uprave (dogradnja, nadogradnja, preuređenje), a da za njih nije postojala suglasnost ostalih suvlasnika, tužitelja (čl. 41. st. 1. i 87. st. 1. ZV) i da se radi o situacijama u kojima „suvlasnik ... ima pravo na zaštitu vlasništva od uznemiravanja od drugih suvlasnika“.

 

Odluka o neosnovanosti tužbenog zahtjeva u predmetnom postupku zasnovana je pak na zaključku da su radovi koje su u dvorištu poduzeli tuženici takve naravi da tužitelj „nije onemogućen u vršenju svog prava suposjeda“. Također, drugostupanjski sud utvrđuje kako drugotuženik Z. J. i trećetuženik A. J. nisu kao treće osobe poduzeli poslove na nekretnini, pa ne dolazi u obzir primjena odredbe čl. 167. st. 1. ZV, dok tužitelj pitanje vezano za pravo (su)vlasnika na zaštitu od uznemiravanja od treće osobe veže za preocjenjivanje takvog utvrđenja.

 

Tužitelj je u prijedlogu za dopuštenje revizije paušalno naveo i to da se „prijedlog podnosi ... zbog postupovnopravnog pitanja koje se odnosi na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP“, ali nije određeno naveo o kojem se pravnom pitanju radi, što je bio dužan na temelju odredbe čl. 387. st. 3. ZPP.

 

Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 392. st. 6. ZPP odlučeno kao u izreci.

 

Zagreb, 24. ožujka 2021.