- 1 -              Revd 4037/2020-3

Broj: Revd 4037/2020-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GRAD Z., Z., ..., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u Z., ..., protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, Ministarstvo financija, Z., ..., OIB ..., kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja, protiv presude Visokog trgovačkog  suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7502/2017-4 od 1. rujna 2020., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2061/2016 od 6. studenog 2017., u sjednici održanoj 24. ožujka 2021.,

r i j e š i o   j e :

              Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

Obrazloženje

              Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7502/2017-4 od 1. rujna 2020.

              Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud ocijenio je da se u prijedlogu za dopuštenje revizije, glede postavljenog pitanja, ne radi o pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. To stoga jer je drugostupanjska presuda utemeljena na pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 1. ožujka 2021. a koje glasi:

              „U odnosima između suvlasnika (vlasnika i posjednika), kada jedan suvlasnik onemogući drugog u korištenju (su)vlasništva stvari primjenjuju se odredbe čl. 164. i 165. ZVDSP.“

              „U parnici u kojoj je predmet spora zahtjev su(vlasnika) protiv posjednika koji koristi i posjeduje tuđu stvar (ili tuđi suvlasnički dio stvari), za isplatu naknade za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi, odnosno naknade za sve koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojega posjedovanja, na temelju čl. 164. i 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09,153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZVDSP), za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno je utvrditi pravni položaj posjednika, pritom nije nužno da se tužbenim (vlasničkim) zahtjevom istodobno traži i predaja te stvari u (su)posjed, ako je (su)vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari.

              Pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu na predaju u posjed ili suposjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari.“

              Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, u odnosu na postavljena pitanja, ista pitanja nisu važna, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP te na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP-a riješeno kao u izreci.

Zagreb, 24. ožujka 2021.