- 1 -              Revd 3373/2020-2

Broj: Revd 3373/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. U. iz V., OIB: ... , kojeg zastupa punomoćnica K. K., odvjetnica u V., protiv tuženika H. d.d. iz Z., OIB: ... , kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva O., P. & P., Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1789/2019-2 od 16. siječnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj P-5863/2017-27 od 5. travnja 2019., ispravljena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5863/2017-35 od 18. kolovoza 2020., u sjednici održanoj 24. ožujka 2021.

r i j e š i o  j e:

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

Obrazloženje

Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1789/2019-2 od 16. siječnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5863/2017-27 od 5. travnja 2019., ispravljena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5863/2017-35 od 18. kolovoza 2020.

U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik je predložio da se prijedlog odbaci kao nedopušten.

Prijedlog za dopuštenje revizije je nedopušten.

Postupajući u skladu s odredbom čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 79/19, dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da o pravnim pitanjima koja je tužitelj postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije ne ovisi odluka u ovome sporu.

Tužitelj je u prijedlogu za dopuštenje revizije postavio dva pravna pitanja od kojih:

- prvo postavljeno pitanje, kojim problematizira valjanost odluke nižestupanjskih sudova vezano za dokaznu snagu rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, kojim je tužitelju određena invalidska mirovina zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti, polazi od pogrešnog shvaćanja da bi činjenice koje su utvrđene u predmetnom rješenju HZMO ili nekoj drugoj pravomoćnoj presudi predstavljale općepoznate činjenice u smislu odredbe čl. 221. st. 4. ZPP ili činjenice čije postojanje zakon pretpostavlja u smislu odredbe čl. 221. st. 3. ZPP;

- drugo postavljeno pitanje, kojim problematizira zaključak nižestupanjskih sudova o tome da je u predmetnoj parnici tužitelj bio dužan predložiti provođenje medicinskog vještačenja na okolnost utvrđenja koliko iznosi njegov stupanj invaliditeta nakon predmetne ozljede koje je doživio kao radnik kod svog poslodavca H.-a, polazi od pogrešnog shvaćanja da iz kolektivnog ugovora kojeg je tužitelj kao radnik sklopio sa svojim poslodavcem, proizlazi obveza osiguravajućeg društva da mu isplati osiguranu svotu neovisno o tablicama samog osiguratelja kao i police osiguranja koje su sklopili njegov poslodavac i osiguratelj.

Također, valja reći i to da se tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva na odluku ovoga suda poslovni broj Revr 1512/16 u kojoj se nije radilo o istim činjeničnim i pravnim situacijama kao u ovom postupku, pa se samim time pozivanje tužitelja na tu odluku ne može ocijeniti kao navođenje razloga zbog kojih je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Slijedom navedenog, niti jedno od postavljenih pitanja nije važno za odluku u sporu te samim tim ni za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, pa je na temelju odredbe čl. 392. st. 6. ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 24. ožujka 2021.