1

                            Poslovni broj 5 Gž-717/2021-2

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

  Poslovni broj 5 Gž-717/2021-2

 

 

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Kseniji Grgić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari u pravnoj stvari tužiteljice B. K., OIB … iz Z., …, zastupane po punomoćniku K. Z., odvjetniku u Z., protiv tuženice D. D. B., OIB … iz Z., …, zastupane po punomoćniku M. B., odvjetniku u Z., radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Psp-110/17-153 od 27. studenog 2020., ispravljenog rješenjem istog suda i poslovnog broja od 30. studenog 2020., dana 24. ožujka 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

              Uvažava se žalba tužiteljice kao osnovana i ukida rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Psp-110/17-153 od 27. studenog 2020., ispravljeno rješenjem istog suda i poslovnog broja od 30. studenog 2020., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovan postupak, time da će se nova glavna rasprava održati pred drugim sucem pojedincem.

 

O troškovima postupka nastalim povodom pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.

                                                                     

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskim ispravljenim rješenjem je odlučeno:

          I./ Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužena D. D. B. iz Z…., OIB … smetala tužiteljicu B. K. iz Z., …, OIB … u posljednjem i mirnom i faktičnom posjedu garaže koja se nalazi u prizemlju dvorišne zgrade u Z., … zapadno od stana tužene, time što je dana 18.10.1988. porušila pregradni zid između garaže tužiteljice i svog stana, a garažu tužiteljice pripojila svome stanu načinivši jedinstveni sobni prostor, te što je trajno zatvorila oba vanjska drvena garažna vrata, a iznutra unutar zapadnijeg otvora dozidala parapetni zid, pa je dužna uspostaviti ranije posjedovno stanje na način da je dužna sazidati prezid od pune opeke debljine 12 cm između kuhinje i sobe 2, ukloniti novi prozor iza vanjskih vrata i porušiti dozidani dio u odnosu na originalnu konstrukciju u sobi 1, te otvoriti oba postojeća vanjska garažna vrata (ispred sobe 1 i sobe 2) sve označeno u nacrtu vještaka za graditeljstvo Z. B. koji je privinut uz njegov nalaz od 16.07.2002. i omogućiti tužiteljici nesmetani pristup u garažu, kao i njezino korištenje, te se ubuduće kloniti svakog takvog i sličnog smetanja, kao nadoknaditi joj ovom parnicom prouzročeni trošak spora, sve to u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe".

 

II./ Nalaže se tužiteljici isplatiti tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 18.937,50 kn, a u roku od 8 dana.“

 

Protiv navedenog rješenja žalbu je podnijela tužiteljica iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 - dalje: ZPP), uz prijedlog da se rješenje preinači uz naknadu parničnog troška ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

 

U odgovoru na žalbu tuženica osporava osnovanost žalbenih navoda tužiteljice i predlaže njezinu žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

 

              Žalba je osnovana.

 

              Predmet spora je zahtjev tužiteljice za pružanjem posjedovne zaštite.

 

              Tužbu radi smetanja posjeda u ovom su postupku dana 16.10.1988. podnijeli M. i F. K. navodeći da im je tuženica 26.10.1988. oduzela posjed garaže u prizemlju dvorišne zgrade u Z., …, na način da je srušila pregradni zid između garaže i svoga stana i pripojila garažu svome stanu u jedinstveni prostor, te trajno zatvorila oba vanjska drvena garažna vrata i dozidala s unutarnje strane parapetni zid i time tužiteljici onemogućila pristup garaži.

 

              Na ovu tužbu spojena je nova tužba istih tužitelja (list 292 spisa) podnesena u predmetu Ps-856/89 protiv tuženice kojom zbog navodnog novog smetanja posjeda garaže 25.9.1989., za koje su oni saznali 2.10.1989., na način da je na gornji dio dvorišnih vrata u garaži s unutarnje strane ostaklila iznutra, i time ih potpuno onemogućila u korištenju garaže. 

 

              Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da su tužbu u ovome postupku podnijeli M. (ne M1. kako pogrešno navodi u pobijanom rješenju) i F. K., koji su tijekom ovoga dugotrajnog postupka umrli, a njihova kćerka B. K. stupila je u ovu parnicu kao njihov univerzalni sukcesor, te da je konačno specificiranim tužbenim zahtjevom od 17.6.2005. tražila da se utvrdi da je smetanje posjeda garaže dana 18.19.1988. učinjeno od strane tuženice upravo prema njoj, te da se tuženoj naloži usporava ranijeg posjedovnog stanja i omogući tužiteljici nesmetan pristup garaži i njezino korištenje, uz zabranu budućeg sličnog smetanja.

             

              Uz obrazloženje da je tužiteljica u ovom postupku „samo“ univerzalni sukcesor iza svojih prednika i da zato nije aktivno legitimirana tražiti utvrđenje da je u odnosu na nju, a ne njezine prednike tuženica počinila smetanje posjeda 18.19.1988., i novo smetanje u razdoblju od 18.-23.10.1988., te da je zbog toga što je u svom konačno postavljenom tužbenom zahtjevu od 17.6.2005. navedena kao tužiteljica ujedno nastupila i prekluzija njezinog prava na posjedovnu zaštitu, prvostupanjski sud je pozivom na odredbu čl. 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZV) odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

              Navedeni pravni pristup prvostupanjskog suda je pogrešan, a i materijalno pravo je pogrešno primijenjeno.

 

              Naime, odredba čl. 388. st. 2. ZV propisuje da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga Zakona prosuđuje se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, primjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

 

              S obzirom da je tužba u ovom sporu podnesena 1988. godine na pravni odnos stranaka trebalo je primjenjuju odredbe čl. 70. – 81. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list SFRJ 6/80 – dalje: ZOVO), koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe.

 

              Osnovan je žalbeni navod tužiteljice da je zaključak prvostupanjskog suda da tužiteljica nije aktivno legitimirana u ovome postupku i da nije ovlaštena tražiti utvrđenje smetanja posjeda u donosu na nju kao tužiteljicu pogrešan.

 

              Prema odredbi čl. 215.b ZPP postupak se obustavlja kada umre ili prestane postojati stranka u postupku o pravima koja međutim ne prelaze na njegove nasljednike, odnosno pravne slijednike.

 

              Odredba čl. 73. ZOVO propisuje da nasljednik postaje posjednik u trenutku smrti ostavioca, bez obzira na to kada je stekao faktičnu vlast.

 

              S obzirom da je na traženje posjedovne zaštite aktivno legitimiran posljednji mirni posjednik i njegov univerzalni nasljednik, koji smrću dotadašnjeg posjednika temeljem nasljednog posjeda stupa u pravni položaj koji je do tada imao njegov pravni prednik, to je suprotno utvrđenu prvostupanjskog suda, tužiteljica kao zakonska nasljednica iza svojih roditelja, prvotnih tužitelja M. i F. K., aktivno legitimirana tražiti u svoje ime posjedovnu zaštitu. Navedeno je naime u skladu s općim načelom da univerzalni sukcesor stupa u cijelosti u pravni položaj svojih prednika, te kada neko pravo – osim strogo osobnih prava pripada predniku, tada to pravo pripada i univerzalnom sukcesoru (nasljedniku).

 

              Dakle, smrću roditelja tužiteljice, kao njezinih pravnih prednika, na nju je prešao njihov posjed i pravo na traženje posjedovne zaštite i to u svim onim dijelovima koje zahtjev za pružanje posjedovne zaštite prema zakonu mora sadržavati.

 

              Isto tako, pogrešno je stajalište prvostupanjskog suda da je za tužiteljicu nastupila prekluzija njezina prava tražiti posjedovnu zaštitu, zbog činjenice da je u podnesku od 17.6.2005. navela sebe kao tužiteljicu i zahtijevala da se u odnosu na nju utvrdi čin smetanja posjeda garaže. Naime, razdoblje od smrti prednika tužiteljice do njezinog stupanja u ovu parnicu na njihovo mjesto i specifikacija tužbenog zahtjeva na prednje navedeni način, nema baš nikakvog utjecaja na rokove propisane odredbom čl. 77. ZOVO u kojima se može tražiti sudska zaštita od uznemiravanja, odnosno oduzimanja posjeda.

 

              Kako je zbog pogrešnog pravnog pristupa i pogrešne primjene materijalnog prava prvostupanjski sud propustio utvrditi odlučne činjenice iz odredbe čl. 78. ZOVO o kojima ovisi odluka o premetu spora, zbog čega nema elemenata za preinačenje prvostupanjskog rješenja, a što je utjecalo na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, to je žalbu tužiteljice valjalo prihvatiti kao osnovanu i temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP ukinuti prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak, time da će se nova glavna rasprava održati pred drugim sucem pojedincem (čl. 371. ZPP).

 

              S tim u vezi valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka sadržanu u toč. II. izreke.

             

              U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ocijeniti sve provedene dokaze u smislu odredbe čl. 8. ZPP i potom pravilnom primjenom materijalnog prava ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu, dajući za svoja utvrđenja jasne i valjane razloge.

 

              Novom odlukom o glavnoj stvari prvostupanjski sud će ponovno odlučiti i o troškovima postupka (čl. 166. st. 3. ZPP).

 

             

                                                        U Zagrebu, 24. ožujka 2021.

 

Sutkinja:

Ksenija Grgić