1              Poslovni broj: I Kž-uv-44/2021-5

Poslovni broj: I Kž-uv-44/2021-5

 

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Katušić-Jergović, predsjednice vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i mr.sc. Ljiljane Stipišić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika T. S., zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15. dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku broj Ik I-802/2020-11. od 22. veljače 2021., u sjednici vijeća održanoj 24. ožujka 2021.,

 

 

r i j e š i o j e

 

 

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se rješenje prvostupanjskog suda te se odbija prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika T. S.

 

 

Obrazloženje

 

Rješenjem Županijskog suda u Sisku broj Ik I-802/2020-11. od 22. veljače 2021., na temelju članka 59. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.-I), u vezi sa člankom 157. stavkom 1. i člankom 159. stavkom 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03. – pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. – Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. – Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19. – dalje: ZIKZ), zatvorenik T. S. uvjetno je otpušten s izdržavanja jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine i 6 (šest) mjeseci izrečene presudom Županijskog suda u Splitu, broj K-8/16 od 3. listopada 2016., zbog kaznenih djela iz članka 230. stavak 1. i 2. KZ/11. u stjecaju, članka 230. stavak 1. KZ/11., članka 231. stavak 1. KZ/11., članka 229. stavak 1. točka 2. u vezi članka 228. stavak 1. KZ/11. Zatvoreniku uvjetni otpust započinje trenutkom otpusta s izdržavanja kazne zatvora, a datum otpuštanja odredit će nalogom sudac izvršenja sukladno članku 159.d. stavak 1. ZIKZ-a te traje do isteka neizdržanog dijela kazne zatvora na koju je zatvorenik osuđen, odnosno do 28. veljače 2022. Boravak zatvorenika po izlasku na slobodu je S. Na temelju članka 163. ZIKZ-a u vezi članka 62. stavka 2. točke 11. KZ/11.-I uvjetno otpušteni zatvorenik se tijekom uvjetnog otpusta dužan javiti Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, Policijskoj postaji Trogir, a prvi puta se dužan javiti tome tijelu u roku dva dana od dana otpuštanja na uvjetni otpust, a potom dalje jednom mjesečno do isteka uvjetnog otpusta. Nadalje, na temelju članka 163. ZIKZ-a u vezi članka 62. stavka 2. točke 11. KZ/11.-I uvjetno otpušteni zatvorenik se dužan javiti i Probacijskom uredu Split, a prvi puta se dužan javiti tome tijelu u roku dva dana od dana otpuštanja na uvjetni otpust i dalje prema pojedinačnom programu postupanja koji će probacijski ured izraditi za zatvorenika. Na temelju članka 161. stavka 2. ZIKZ-a uvjetno otpušteni zatvorenik može promijeniti mjesto prebivališta, odnosno boravišta, samo uz suglasnost suca izvršenja Županijskog suda u Splitu, kojem se treba javiti u roku od dva dana po uvjetnom otpustu radi nadzora i u vezi pomoći tijekom uvjetnog otpust, sukladno članku 165. ZIKZ-a.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prihvati žalbu, pobijano rješenje preinači, odnosno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

 

U skladu s odredbom članka 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.- dalje: ZKP/08.) i članka 44. stavka 2. ZIKZ-a spis je prije dostave izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba je osnovana.

 

U pravu je državni odvjetnik kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da su ostvareni uvjeti koji opravdavaju donošenje odluke kojom se zatvorenika uvjetno otpušta s izdržavanja kazne zatvora.

 

Iz izvješća kaznionice o izdržavanju kazne za zatvorenika proizlazi da zatvorenik izdržava kaznu zatvora u trajanju od 4 godine i 6 mjeseci izrečenu presudom Županijskog suda u Splitu broj K-8/16 od 3. listopada 2016., zbog četiri kaznena djela razbojništva, razbojničke krađe i teške krađe; da je početak izdržavanja kazne 9. lipnja 2017., a istek 28. veljače 2022. (uz uračunato vrijeme istražnog zatvora); da zatvorenik nije ranije osuđivan, a prema dostupnim podacima protiv njega nije u tijeku drugi kazneni postupak; da je za provedbu pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora procijenjen na razinu zadovoljava, u posljednje vrijeme prilagođenog je ponašanja, propise poštuje, nema kritički odnos prema kaznenom djelu, priznaje počinjenje kaznenog djela, a kaznu je uglavnom prihvatio; da je stegovno tretiran jedanaest puta, a za teži stegovni prijestup posljednji puta proglašen krivim 11. kolovoza 2020.; da radno nije angažiran; da nema utvrđene izvankaznioničke pogodnosti; da se kriminalni povrat procjenjuje visokim uzevši u obzir obilježja osobnosti zatvorenika i neuredan tijek kazne i da je mišljenje kaznionice o prijedlogu za uvjetni otpust zatvorenika da se odbije.

 

Iz izvješća kaznionice također proizlazi da je zatvorenik od 2017. odjavljen s adrese prebivališta u S., a prema podacima iz JRO MUP RH proizlazi da ima samo prijavljenu adresu boravišta u kaznionici. Kaznionica je dala negativno mišljenje povodom prijedloga, s čime se suglasilo i Županijsko državno odvjetništvo u Sisku.

 

Dakle, iako na strani zatvorenika postoje određene pozitivne okolnosti, i to da zatvorenik ranije nije osuđivan, da nema kaznenih postupaka u tijeku, da u ponašanju i stavovima nije duboko kriminaliziran, da je do počinjenja predmetnih kaznenih djela uredno socijalno i emocionalno funkcionirao, po ocjeni drugostupanjskog suda, osnovan je prigovor žalitelja da čitav niz drugih negativnih okolnosti koje su utvrđene na strani zatvorenika upućuju na činjenicu da se sa do sada izdržanom kaznom zatvora nije ostvarila svrha kažnjavanja te da je nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne zatvora. Pri tome se ističe da pogrešno prvostupanjski sud kao pozitivne okolnosti nalazi uspješnost primjene pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora budući da je zatvorenik u provedbi pojedinačnog programa izvršavanja kazne aktualno ocijenjen na razini uspješnosti ocjenom "zadovoljava" dok je ranije ocijenjen "ne zadovoljava" i to zbog činjenice da je čak jedanaest puta stegovno kažnjavan te se po odobrenom prekidu izdržavanja kazne dva i pol mjeseca nalazio u bijegu. Prvostupanjski sud je u pobijanom rješenju kao pozitivnu okolnost pogrešno utvrdio i odnos zatvorenika prema počinjenim kaznenim djelima, budući da iz izvješća kaznionice proizlazi da zatvorenik nema kritički odnos prema kaznenom djelu i da je kaznu uglavnom prihvatio.

 

Ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske kako je prvostupanjski sud precijenio pozitivne okolnosti, a podcijenio težinu i narav kaznenih djela za koja je zatvorenik osuđen, veliki preostali dio neizdržane kazne zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci te je zanemario da je zatvorenik stegovno kažnjen jedanaest puta, da se nakon odobrenog prekida izdržavanja kazne nalazio u bijegu, da radno nije angažiran, da nema osiguran postpenalni prihvat, da nema utvrđene izvankaznioničke pogodnosti, a posebice da se kriminalni povrat procjenjuje visokim uzevši u obzir obilježja osobnosti zatvorenika i neuredan tijek kazne.

 

Stoga je u pravu državni odvjetnik kada u žalbi ističe da upravo ove činjenice ukazuju na to da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda kako je u konkretnoj situaciji i u odnosu na zatvorenika T. S. u potpunosti utvrđena njegova spremnost za uključivanje u život na slobodi bez rizika od kriminalnog povrata te da nije potrebno nastaviti s izdržavanjem preostale kazne zatvora.

 

Sve izložene okolnosti upućuju na zaključak da je za postizanje pune svrhe kažnjavanja nužno nastaviti s izdržavanjem kazne zatvora jer za sada nisu ispunjene pretpostavke iz članka 59. KZ/11.-I koje opravdavaju primjenu uvjetnog otpusta, a pozitivni pomaci do kojih je kod zatvorenika došlo tijekom izdržavanja kazne zatvora još nemaju onu kvalitetu koja bi opravdavala odobravanje uvjetnog otpusta, imajući u vidu trajanje izrečene kazne zatvora, preostali neizdržani dio kazne te postignute rezultate.

 

Slijedom navedenog, trebalo je na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08. prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika pobijano rješenje preinačiti i odbiti prijedlog za uvjetni otpust.

 

Zagreb, 24. ožujka 2021.