1              Poslovni broj: II Kž-86/2021-5

 

Poslovni broj: II Kž-86/2021-5

 

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Katušić-Jergović, predsjednice vijeća, te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i mr.sc. Ljiljane Stipišić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. U. i okrivljenog L. Š., zbog kaznenog djela iz članka 110. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog L. Š. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku od 10. ožujka 2021. broj Kov-1/2021. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 24. ožujka 2021.,

 

 

r i j e š i o j e

 

 

Odbija se žalba okrivljenog L. Š. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku, optužno vijeće toga suda je nakon podignute optužnice protiv okrivljenog M. U. i okrivljenog L. Š., zbog kaznenog djela ubojstva iz članka 110. KZ/11., na temelju članka 124. i članka 127. stavka 4. u vezi članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), produljilo istražni zatvor protiv okrivljenog M. U. i okrivljenog L. Š. iz osnove u članku 123. stavku 1. točka 3. ZKP/08. Istim rješenjem okrivljenom M. U. je u istražni zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode od 18. rujna 2020., a okrivljenom L. Š. od 17. rujna 2020.

 

Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio okrivljeni L. Š. po branitelju, odvjetniku D. H., s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se istražni zatvor protiv okrivljenika ukine, te mu se odredi mjera opreza, a podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Sukladno članku 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08. spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razmatranje.

 

Žalba nije osnovana.

 

Okrivljenik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, tvrdeći da pobijano rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama u odnosu na postojanje osnovane sumnje da bi okrivljenik počinio kazneno djelo ubojstva iz članka 110. KZ/11., koje mu se uvodno naznačenom optužnicom stavlja na teret i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, također u odnosu na postojanje osnovane sumnje da bi okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.

 

Žalbenim navodom da sud ne obrazlaže koje to točno činjenice utvrđuje iz navedenih dokaza, kao ni što se to u bitnom nalazi u tim dokazima, žalitelj sadržajno neosnovano upire da je pobijanim rješenjem počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, ističući da osnovana sumnja kao osnovni zakonski preduvjet za primjenu mjere istražnog zatvora nije obrazložena, međutim ocjena je drugostupanjskog suda da pobijano rješenje sadrži valjane, jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama, pa tako i o postojanju osnovane sumnje.

 

U ovom kaznenom postupku prvostupanjski sud je ispravno zaključio da postoji osnovana sumnja da je okrivljeni L. Š. počinio inkriminirano kazneno djelo, a takav zaključak dijeli i sud drugog stupnja nalazeći da svi podaci, okolnosti i dokazi nabrojeni u predzadnjem odlomku na stranici 2 tog rješenja potkrepljuju postojanje osnovane sumnje. Time je ujedno ostvaren i osnovni preduvjet za razmatranje egzistentnosti istražnog zatvora.

 

Dakle, suprotno žalbenim navodima, budući da je protiv okrivljenog L. Š. podignuta optužnica za kazneno djelo ubojstva iz članka 110. KZ/11., identificiranjem i nabrajanjem dokaza na kojima se ta optužnica temelji, dostatno je obrazloženo postojanje osnovane sumnje iz članka 123. stavka 1. KZ/11. kao temeljne pretpostavke za određivanje istražnog zatvora protiv okrivljenika. Naime, prilikom razmatranja potrebe primjene istražnog zatvora, prvostupanjski sud, niti sud drugog stupnja, nisu ovlašteni vrijednosno ocjenjivati priležeće dokaze, nego ih uzimaju onako kakvi po svom sadržaju jesu. Analiza i ocjena dokaza u nadležnosti je raspravnog vijeća.

 

Ispitujući pak pobijano rješenje povodom žalbe okrivljenog L. Š., a po službenoj dužnosti temeljem članka 494. stavak 4. ZKP/08., ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, da je prvostupanjski sud na strani okrivljenog L. Š. za opstojnost mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., iznio jasne, valjane i dostatne razloge. Osim toga, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je navedena mjera, nužna i jedina prikladna mjera kojom će se s uspjehom ostvariti svrha istražnog zatvora u svim njezinim segmentima.

 

Slijedom izloženog, a s obzirom na to da žalbom okrivljenika zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja nije dovedena u sumnju i da ispitivanjem sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi istim bile ostvarene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 24. ožujka 2021.