Baza je ažurirana 12.03.2026. zaključno sa NN 157/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Revd 1233/2021-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Revd 1233/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. (OIB: ... ) iz P., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva H. i d.o.o., odvjetnici u S. B., protiv tuženice R. R. (OIB: ... ) iz Z., koju zastupa punomoćnik D. L., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj R-1772/2019-2 od 9. listopada 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pn-51/2018-33 od 30. kolovoza 2019., u sjednici održanoj 24. ožujka 2021.

 

r i j e š i o   j e:

 

Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se odbacuje kao nedopušten.

 

Obrazloženje

 

Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj R-1772/2019-2 od 9. listopada 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pn-51/2018-33 od 30. kolovoza 2019.

 

U odgovoru na prijedlog tužitelj se istom protivi i predlaže ga odbaciti.

 

Postupajući sukladno odredbama čl. 385, 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) revizijski sud je u odnosu na postavljena pitanja zaključio slijedeće.

 

U odnosu na prvo postavljeno pitanje valja naznačiti da se radi o pitanju koje se ne odnosi na konkretan slučaj. Naime, u konkretnom je slučaju sud zauzimao pravno shvaćanje o pravnim učincima ugovora sklopljenog između stranaka te o pravima i obvezama stranaka iz takvog ugovora u vezi s činjenicom raskida ugovora o radu od strane jedne ugovorne strane (u ovom slučaju tuženice). Tako se izraženo pravno shvaćanje ne može podvesti pod konvencijsko pravo na rad na način i u opsegu kako to tumači predlagateljica. Konačno, navedena sudska praksa govori o nečem sasvim drugom, odnosno govori o mogućnosti zapošljavanja radnika u drugoj državi ugovornici što i čini pretežiti sadržaj takvoga prava. Stoga se ne radi o pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

Drugo i treće pitanje u suštini su vrlo slična jer problematiziraju ugovornu obvezu vraćanja bruto plaće. U odnosu na ta pitanja prvenstveno valja istaknuti da je pravno shvaćanje sudova glede vraćanja bruto plaće istovjetno zauzetom pravnom shvaćanju Građanskog odjela ovoga suda broj Su-IV-168/16-11 od 28. studenoga 2016. Pored toga, u odnosu na drugo pitanje valja ukazati da nisu istaknuti razlozi važnosti iz čl. 385.a ZPP-a, dok je za istaknuti da razlozi uz treće pitanje nisu od utjecaja s obzirom na navedeno pravno shvaćanje Građanskog odjela ovoga suda. Konačno, pravna shvaćanja sudova iz pobijane odluke ne bave se pitanjem vlasništva pa je taj dio trećeg pitanja posve nevažan. Stoga niti ova pitanja nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP-a, tako je na temelju čl. 392. st. 1. i 6. ZPP-a riješeno kao u izreci.

 

Zagreb, 24. ožujka 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu