Poslovni broj: 8 Kž-92/2021-4

Poslovni broj: 8 Kž-92/2021-4

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea predsjednika vijeća te Igora Pavlica i Ljiljane Kolenko, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Jasmine Šagi, u kaznenom predmetu protiv optuženog N. B., zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. i 2. u vezi čl. 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru (dalje: ODO-a) protiv presude Općinskog suda u Zlataru poslovni broj 9 K-359/2020-26 od 11. prosinca 2020., na sjednici održanoj 24. ožujka 2021.

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se kao neosnovana žalba ODO-a, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

Općinski sud u Zlataru presudom od 11. prosinca 2020. na temelju čl. 453. t. 3. Zakona o kaznenom postupku («Narodne novine» broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13,152/14, 70/17 i 126/19 - dalje u tekstu: ZKP/08) oslobodio je optužbe optuženog N. B., zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. i 2. u vezi čl. 34. KZ/11.

             

Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka  iz čl. 145. st. 2. t. 1. – 5. ZKP/08 te nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

 

              Protiv te presude žalbu je podnijelo ODO zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovni postupak pred drugog suca pojedinca.

 

              Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u  Varaždinu  na obvezno razgledavanje, nakon čega je državni odvjetnik isti s podneskom broj: KŽ-DO-102/2020-3 od 25. veljače 2021. vratio ovome sudu drugog stupnja.

 

Žalba nije osnovana.

 

Ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 žalitelj nalazi u tome da prvostupanjski sud nije naveo konkretne razloge zbog kojih nije prihvatio izmijenjenu optužnicu. Međutim, iz daljnjeg teksta žalbe u kojem državni odvjetnik argumentira ostvarenje citirane bitne povrede odredaba kaznenog postupka, vidljivo je da žalitelj uočava da prvostupanjski sud svoj stav o neprihvaćanju izmijenjene optužnice crpi iz stava Županijskog suda u Varaždinu izraženog u rješenju broj KŽ-524/2019.

 

Stoga žalitelj nije u pravu kada u žalbi sugerira da u pobijanoj presudi izostaju razlozi o navedenoj odlučnoj činjenici.

 

Nadalje, žalitelj smatra pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda da je u ponovljenom suđenju, koje je uslijedilo nakon što je povodom žalbe koja  je uložena samo u korist optuženika ranija presuda ukinuta, optužnica izmijenjena na njegovu štetu, čime je došlo do povrede načela iz čl. 13. ZKP/08 - zabrane reformatio in peius. Konkretno, državni odvjetnik u žalbi upire da se optuženik činjeničnom izmijenjenom optužnicom tereti za počinjenje blažeg oblika kaznenog djela protiv života i tijela (po prouzročenoj posljedici i zapriječenoj kazni) pri čemu je identitet djela ostao očuvan, kako u pogledu sredstva, mjesta i vremena nanošenja tjelesnih ozljeda, kao kvalifikacije istih.

 

Vezano za takvu žalbenu argumentaciju (kojom se upire da je u izmijenjenoj optužnici sačuvan identitet djela, te da se optuženik sada tereti za blaže kazneno djelo) prije svega valja primijetiti da se u konkretnom slučaju ne radi o situaciji koju propisuje odredba iz čl. 449. ZKP/08, prema kojoj se presuda može odnositi samo na osobu koja je optužena i samo na djelo koje je predmet optužbe sadržane u podnesenoj, odnosno na raspravi izmijenjenoj ili proširenoj optužnici, pri čemu sud, ako je sačuvan identitet optužbe, nije vezan za prijedloge tužitelja o pravnoj ocjeni djela, ali optuženika ne može proglasiti krivim za kazneno djelo teže od onog koje mu je optužbom stavljeno na teret, već o pitanju da li bi prvostupanjski sud u ponovljenom suđenju, koje je uslijedilo nakon što je povodom žalbe koja  je uložena samo u korist optuženika ranija presuda ukinuta,  prihvaćanjem izmijenjene optužnice povrijedio zabranu iz čl. 13. ZKP/08 - reformatio in peius.

 

Budući se ovaj drugostupanjski sud o tom pitanju već očitovao u ranije citiranoj odluci, na ovom mjestu valja ponoviti da je odredbom iz čl. 13. ZKP/08  propisano da se povodom pravnog lijeka izjavljenog samo u korist optuženika, presuda ne može izmijeniti na njegovu štetu. Riječ je o pravnom pravilu po kojem pravni lijek koji je izjavljen u korist optuženika ne može prouzročiti za njega nepovoljniju odluku suda, nego da ga uopće nije izjavio. Takva zabrana propisana je radi zaštite prava optuženika od preinačenja prvostupanjske presude na njegovu štetu, ako je izjavljena žalba samo u njegovu korist.

 

              Po stavu Županijskog suda u Varaždinu, kao suda drugog stupnja, zabrana je prekršena i kada prvostupanjski sud, nakon što je presuda po žalbi podnesenoj samo u korist optuženika već jednom bila ukinuta,  u ponovljenom suđenju prihvati  optužnicu u kojoj je državni odvjetnik izvršio značajnije izmjene činjeničnog opisa kaznenog djela koje optuženika stavljaju u teži položaj.

 

              Činjenični opis kaznenog djela za koje je optuženik N. B. ranijom presudom proglašen krivim (broj K-311/2017-17 od 12. listopada 2018.) je u bitnome glasio da je optuženik 1. travnja 2017. oko 5:00 u caffe baru „C.“, čiji je vlasnik, pristajući da teško tjelesno povrijedi suprugu S. B., otvorenom šakom desne ruke imenovanu udario po lijevoj strani lica, nakon čega je sa šanka uzeo staklenu čašu za vodu s debelim dnom te ju istom čašom udario po desnoj strani čela, uslijed čega je imenovana zadobila tjelesne ozljede. Na temelju takvog činjeničnog opisa optuženik je prvotnom presudom proglašen krivim za kazneno djelo protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom u pokušaju – opisano u čl. 118. st. 1. i 2. u svezi čl. 34. KZ/11.

 

              Protiv te presude žalbu je podnio samo optuženik, te je Županijski sud u Varaždinu prihvaćanjem iste rješenjem broj Kž-16/19–4 od 9. siječnja  2019. ukinuo presudu i predmet uputio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. 

 

              U ponovljenom postupku, koji je uslijedio nakon što je povodom žalbe podnesene samo u korist optuženika ranija presuda ukinuta, državni odvjetnik je intervenirao u činjenični opis djela (dopisom od 5. srpnja 2019. na listu 160 spisa), na način da se sada optuženik u bitnome tereti da je 1. travnja 2017. oko 5:00 u caffe baru „C.“, čiji je vlasnik, u nakani da tjelesno povrijedi suprugu S. B., otvorenom šakom desne ruke imenovanu udario po lijevoj strani lica, nakon čega je sa šanka uzeo staklenu čašu za vodu s debelim dnom te je istu čašu bacio u smjeru glave S. B. pogodivši je u desnu stranu čela, uslijed čega je imenovana zadobila tjelesne ozljede.

 

Prema izmijenjenoj optužnici državni odvjetnik optuženika N. B. sada više ne tereti za  kazneno djelo iz čl. 118. st. 1. i 2. u svezi čl. 34. KZ/11, već za kazneno djelo protiv život i tijela – tjelesnom ozljedom – opisano u čl. 117. st. 2. KZ/11.

 

Usporedbom činjeničnih opisa kaznenog djela iz prijašnje presude i izmijenjene optužnice, Županijski sud u Varaždinu, kao sud drugog stupnja, primjećuje da je riječ o značajnijoj izmjeni činjeničnog opisa kaznenoga djela koje optuženika stavlja u teži položaj. Tako ovaj sud, kao sud drugog stupnja, prije svega uočava da se izmjenom optužnice na značajno drugačiji način  opisuje sama radnja počinjenja djela. Naime, ranije se optuženik teretio da je sa šanka uzeo čašu  za vodu s debelim dnom te s istom udario oštećenu po desnoj strani čela, dok se u izmijenjenoj optužnici, koju prvostupanjski sud prihvaća, tereti da je navedenu čašu bacio u smjeru glave S. B., pogodivši je u desnu stranu lica. Pored toga izmijenjen je i opis subjektivnog elementa kaznenog djela, pa se tako optuženik sada tereti da je postupao u nakani da tjelesno povrijedi svoju suprugu S. B., dok je ranijom presudom proglašen krivim da je inkriminirane radnje poduzeo pristajući da istu teško tjelesno povrijedi.

 

Uz sve to optužnica je izmijenjena i u pravnoj oznaci djela tako da se optuženik sada tereti za kazneno djelo tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. KZ/11 (ranije je bila riječ o kaznenom djelu teške tjelesne ozljede u pokušaju iz čl. 118. st. 1. i 2. u svezi čl. 34. KZ/11).

 

Na ovom mjestu valja navesti da je državni odvjetnik, iako optuženika u ponovljenom suđenju izmijenjenom optužnicom tereti za blaže kazneno djelo, čiji identitet je glede mjesta, vremena, sredstva i nastupjele posljedice ostao očuvan, opisanim izmjenama evidentno izvršio značajnu intervenciju u činjenični opis kaznenog djela, tako da je optuženik po svojoj žalbi došao u situaciju da bude optužen i osuđen za postupanje koje nije predstavljalo činjenični osnov počinjenja kaznenog djela iz prijašnje presude.

 

Pritom na ovom mjestu valja dodatno pojasniti da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju na temelju rezultata dokaznog postupka pravilno zaključio da nije dokazano da bi optuženik počinio kazneno djelo za koje je bio optužen prije predmetne izmijene optužbe (teška tjelesna ozljeda u pokušaju iz čl. 118. st. 1. i 2. KZ/11), pravilnost kakvog utvrđenja državni odvjetnik niti ne osporava u podnesenoj žalbi, tako da je očito da bi za optuženika eventualna osuđujuća presuda po izmijenjenoj optužnici, u kojoj se tereti za postupanje koje nije predstavljalo činjenični osnov počinjenja kaznenog djela iz prijašnje presude koja je ukinuta povodom žalbe izjavljene samo u korist optuženika (a kakvu izmjenu činjeničnog opisa djela je državnom odvjetniku omogućio upravo optuženik podnošenjem žalbe samo u svoju korist), izvan svake sumnje bila na njegovu štetu, a što bi značilo da se podnošenjem žalbe na raniju presudu koja je bila podnijeta samo u njegovu korist doveo u nepovoljniju situaciju. Time bi evidentno bila prekršena zabrana iz čl. 13.  ZKP/08 koja je upravo propisana radi zaštite prava optuženika od preinačenja prvostupanjske presude na njegovu štetu, ako je izjavljena žalba samo u njegovu korist.

 

Stoga žalba ODO-a nije osnovana, a kako ovo vijeće nije  utvrdilo da bi sud  prvog stupnja ostvario  neku  od  povreda iz čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08 na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.

 

U Varaždinu 24. ožujka 2021.