Poslovni broj: 1 Gž-476/2019-2

1

 

 

 

 

                                                       

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Benussi kao predsjednika vijeća, Kate Brajković kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Verice Perić Aračić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica: 1. F. G., OIB: …, iz L., 2. M. G., OIB: …, iz L.,  3. L. B., OIB: …, iz L., koje zastupa punomoćnik V. D., odvjetnik u O., protiv tuženika: I. L. ''Ferde'' pok. L., OIB: …, iz L., kojeg zastupa punomoćnik M. Š., odvjetnik u S., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli broj P-303/18 od 27. ožujka 2019., dana 24. ožujka 2021.

 

p r e s u d i o   j e

 

1. Odbija se žalba tuženika kao neosnovna i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli broj P-303/18 od 27. ožujka 2019.

 

2. Odbije se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I. Utvrđuje se da su tužiteljice F. G., OIB: …, za 1/10 dijela,  M. G., OIB: …, za 1/10 dijela i L. B., OIB: …, za 1/10 dijela suvlasnice čest. zem. 6936 oznake zemljišta pašnjak površine 13340 m2, čest. zem. 6996 oznake zemljišta pašnjak površine 370 m2  i čest. zem. 6997 oznake zemljišta pašnjak površine 9826 m2 zk.ul. 2028 k.o. L., pa se tužiteljice ovlašćuju temeljem ove presude postići u zemljišnim knjigama uknjižbu tog prava na svoje ime uz istovremeno brisanje sa imena tuženika I. L. F. pok. L..

              II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljicama parnični trošak u iznosu od 5.550,00 kn, u roku od 15 dana. "

 

Protiv navedene presude žalbu je izjavio tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) s prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži njegovu žalbu i ukine pobijanu presudu, te odbije tužbeni zahtjev.

 

Na žalbu nije odgovoreno.

 

Žalba nije osnovana.

 

Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljica za utvrđenjem da su iste suvlasnice predmetnih čest. zem. 6936, 6996, 6997 k.o. L., te zahtjev za upis tog suvlasničkog dijela na predmetnim nekretninama na njihovo ime, uz istovremeno brisanje tuženika.

 

Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljica, smatrajući da tužiteljicama, kao zakonskim nasljednicama njihove pok. majke, pripada zatraženi suvlasnički udio, prethodno utvrdivši da je 1/2 predmetnih nekretnina pripada majci stranaka, temeljem njezinog udjela u bračnoj stečevini.

 

Budući se prvostupanjska odluka pobija i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, a žalba u tom dijelu nije konkretizirana, ovaj sud je ispitujući prvostupanjsku presudu temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Na temelju procesne građe prvostupanjski sud je utvrdio relevantne činjenice

 

- da su parnične stranke sestre i brat,  djeca pok. L. L. i M. L.;

 

- da su roditelji parničnih stranaka zaključili brak 1935. godine, a da je otac parničnih stranaka L. L. 1940. na temelju kupoprodajnog ugovora ostvario uknjižbu prava vlasništva na predmetnim nekretninama oznake  čest. zem. 6936, čest. zem. 6996 i čest. zem. 6997 k.o. L.;

- da je majka parničnih stranaka M. L. rođ. I. umrla 1990., a otac L. L. pok. 1994.

- da je otac stranaka za života s tuženim zaključio darovni ugovor, koji je sastavljen na zapisniku u Općinskom sudu u Korčuli posl.br. IIR.46/93 od 04. lipnja 1993.,

- da je tuženik I. L. uknjižbu prava vlasništva utuženih nekretnina u cijelosti ishodio temeljem navedenog darovnog ugovora iz 1993. i priložene identifikacije nekretnina, pod brojem Z.173/12.

- da tužiteljice ne osporavaju da je otac parničnih stranaka za života darovao tuženiku utužene nekretnine, ali samo za ½ dijela prava vlasništva, jer preostala 1/2 dijela kao bračna stečevina predstavlja imovinu majke pok. M. L.,

- da je pravomoćnom presudom istog suda posl.br. P.504/12 od dana 18. prosinca 2013. utvrđeno, da je drugi brat tužiteljica J. L., suvlasnik za 1/10 dijela predmetnih nekretnina, a u tom postupku tuženik je također bio I. L. pok. L..

Dakle, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je pok. M. L., majka stranaka, bila izvanknjižna vlasnica i to ½ dijela tih čest. zem. 6936, 6996 i 6997 k.o. L., uvažavajući činjenicu da su predmetne nekretnine kupljene 1940. godine, a da su prednici roditelja zaključili brak 1935. godine, pa je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da se radi o bračnoj stečevini roditelja stranaka,  uzimajući doprinos u stjecanju te imovine, uz nespornu činjenicu da te nekretnine nisu bile predmet ostavinskog postupka, te da su zakonski nasljednici  pok. M. L. pored parničnih stranaka i sin J. L..

             

Prvostupanjski sud je pravilno otklonio prigovore tuženika vezano za nedostatak pasivne i aktivne legitimacije, te kao neosnovan odbio i prigovor zastare jer tužiteljice nisu podnijele tzv. nasljedničku tužbu (hereditas petitio). Nasljednička tužba moguća je samo između osoba koje se spore o pravu nasljedstva, od kojih jedna ističe svoje jednako ili jače pravo nasljedstva prema osobama koje posjed stvari ostavine također temelje na pravu nasljedstva. Kada osoba, pa bila ona i nasljednik, drži stvari ostavine u posjedu na temelju nekog drugog pravnog osnova, kao što je u konkretnom slučaju temeljem ugovora o darovanju, a ne na temelju nasljednog prava, tužba koja se podnosi protiv te osobe predstavlja vlasničku tužbu.

 

Zakonitost i pravilnost prvostupanjske odluke nije dovedena u pitanje žalbenim navodima kojima se daje svoja ocjena provedenih dokaza.

Budući žalbenim navodima nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke, jer je prvostupanjski sud u potpunosti i pravilno utvrdio relevantno činjenično stanje, te na takvo utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio i materijalno pravo što u cijelosti prihvaća i ovaj sud kao drugostupanjski sud, to je trebalo žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

Kako tuženik nije uspio u žalbenom postupku to je i odbijen zahtjev za trošak žalbe kao neosnovan (članak 166. stavak 1. ZPP-a, u vezi sa člankom 154. stavak 1. ZPP-a).

 

Dubrovnik, 24. ožujka 2021.  

 

Predsjednik vijeća:

 

Đorđo Benussi