Pristupanje sadržaju
1
Gž-286/2018-5
Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Karlovac
Gž-286/2018-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Karlovcu po sucu tog suda Michalu Danečeku kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja D. C.1, OIB … N., kojeg zastupa punomoćnica L. R., odvjetnic u B. n/M, , protiv tuženika 1. D. C.2, M. O. ; 2. S. (S. V.) M., M.; 3. T. (T. M.) B., O.; 4. D. (D. V.) C.3, N. i 5. G. C., OIB …, N., koje zastupa punomoćnik M. J., odvjetnik u Z., radi isplate i protutužitelja 1. D. C.2, 2. S. (S. V.) M., 3. T. (T. M.) B., 4. D. (D. V.) C.3 i 5. G. C. protiv protutuženika D. C.1, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženih protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1747/2017-5 od 20. prosinca 2017., 24. ožujka 2021.
p r e s u d i o j e
1. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1747/2017-5 od 20. prosinca 2017. u točki II. izreke u dijelu koji se odnosi na početak tijeka zakonske zatezne kamate i u točki IV. izreke - u odluci o trošku postupka - i u tom dijelu sudi
Zakonska zatezna kamata na iznos dosuđen tuženima-protutužiteljima od 6.325,00 kn teče od 21. prosinca 2017. do 31. prosinca 2017. po stopi 7,41 % godišnje, od 1. siječnja 2018. po stopi 7,09 % godišnje, od 1. srpnja 2018. po stopi 6,82 % godišnje, od 1. siječnja 2019. po stopi 6,54 % godišnje, od 1. srpnja 2019. po stopi 6,3 % godišnje, od 1. siječnja 2020. do 17. travnja 2020. po stopi 6,11 % godišnje, zatezna kamata ne teče u periodu od 18. travnja 2020. do 18. listopada 2020., potom od 19. listopada 2020. po stopi 5,89 % godišnje, a od 1. siječnja 2021. pa do isplate po stopi 5,75 % godišnje.
Nalaže se D. C.1, OIB … iz N., naknaditi 1. D. C.2, M. O.; 2. S. (S. V.) M., M.; 3. T. (T. M.) B., O.; 4. D. (D. V.) C.3, N. i 5. G. C., OIB …, N. daljnji trošak postupka u iznosu 9.912,50 kn, u roku 15 dana.
dok se u preostalom dijelu žalbe tužitelja - protutuženika i tuženika - protutužitelja odbijaju kao neosnovane te se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1747/2017-5 od 20. prosinca 2017. potvrđuje.
2. Odbija se zahtjev tužitelja-prototuženika radi naknade troška žalbenog postupka i zahtjev tuženih-protutužitelja radi naknade troška sastava odgovora na žalbu kao neosnovan.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom presuđeno je:
"I – Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi;
Dužni su tuženici D. C.2, OIB , M. O.; S. (S. V.) M., M. ; T. (T. M.) B., O.; D. (D. V.) C.3, N.; G. C., OIB …, solidarno isplatiti tužitelju D. C.1, N., OIB:…, iznos od 259.800,00 kn a sve na ime nužnih i korisnih ulaganja na nekretnini označenoj na skici sudskog očevida Općinskog suda u Zadru, R1-106/15 i to sukladno nalazu vještaka mjernika ovlaštenog inženjera geodezije V. B. na neketnini označenoj kao č. z. 1911 k.o. N. od 16.3.2015.g. kao i sukladno nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka M. L. dipl. ing. agr. Od 20. Ožujka 2015.g. kao i sukladno podnesku istog vještaka od 07. Ožujka 2016.g. zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 02. Siječnja 2014.g. pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje duže od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
II – Usvaja se protutužbeni zahtjev koji glasi;
Dužan je tužitelj protutuženik na ime stjecanja bez osnove korištenjem čest. zem. 1911 k.o.N., isplatiti tuženicima protutužiteljima naknadu u iznosu od 6.325,00 kn sa zakonskom kamatom tekućom od dana prikazanja tužbe 7.ožujka.2011.g. pa do 30.lipnja 2011.g. po stopi od 14 % godišnje, od 01.srpnja 2011.g. pa do 31.srpnja 2015.g. po stopi od 12 % godišnje, od 01.srpnja 2015.g, do 31.prosinca 2015.g po stopi od 10,14 %, od 1.siječnja 2016.g do 30.lipnja 2016.g po stopi od 8,05&, od 1.srpnja 2016.g do 31.prosinca 2016.g po stopi od 7,88 %, od 1.siječnja 2017.g do 30.lipnja 2017.g po stopi od 7,68 %, od 1.srpnja 2017 do isplate po stopi od 7,41%, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema referentnoj stopi HNB koja vrijedi za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
III – Dužan je tužitelj tuženicima nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 16.562,50 kn
IV - Zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška u iznosu od19.687,50 kn se odbija".
Tužitelj - protutuženik (dalje: tužitelj) navedenu presudu pobija iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, a žali se i protiv odluke o trošku postupka. Predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači, podredno da presudu ukine i premet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak. Zahtijeva naknadu troška žalbenog postupka u iznosu 3.125,00 kn na ime troška sastava žalbe uvećano na sudsku pristojbu na žalbu.
Tuženi - protutužitelji (dalje: tuženi) podnose žalbu protiv dijela odluke o trošku postupka kojim je odbijen njihov zahtjev za naknadu troška i to zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da im drugostupanjski sud dosudi daljnji iznos troška od 19.687,50 kn, uz naknadu troška žalbenog postupka u iznosu 2.343,75 kn i troška sudske pristojbe na žalbu.
U odgovoru na žalbu tužitelja tuženi pobijaju žalbene navode i predlažu da drugostupanjski sud odbije žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu u točkama I. do III. izreke uz zahtjev da im tužitelj naknadi trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu 8.750,00 kn.
Tužitelj nije odgovorio na žalbu tuženih.
Žalba su pravovremene.
Žalbe su djelomično osnovane.
Ispitavši pobijanu presudu u smislu odredaba članka 365. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje ZPP) ovaj je sud utvrdio da sud prvog stupnja tom presudom, kao i u postupku koji je prethodio donošenju presude, nije ostvario koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka, da je u odnosu na glavnu stvar pravilno primijenio materijalno pravo, ali da je pogrešno primijenio materijalno pravo odlučujući o sporednoj tražbini.
Neosnovano tužitelj u žalbi prigovara bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a u smislu da se presuda ne može ispitati obzirom na to da pobijana presuda sadrži razloge o svim činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji su razlozi jasni i međusobno ne proturječe, tako da je presuda jasna i može se ispitati.
Sud prvog stupnja pobijanom presudom nije ostvario ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a (koja je ostvarena ako sud kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobiti propuštanjem dostave nije dao mogućnost da raspravlja pred sudom) što se posebno odnosi na prigovor da sud nije saslušao svjedoke predložene po tužitelju na okolnost posjeda nekretnine jer su činjenice bitne za odluku o ovoj pravnoj stvari, koje se tiču posjeda nekretnine utvrđene uvidom u spis prvostupanjskog suda poslovni broj P-333/2009.
Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zadru Stalna služba u Biogradu na Moru poslovni broj P-333/2009 od 10. svibnja 2010. naloženo je tuženom D. C.1 pok. A. iz M. da preda u posjed tužiteljima česticu zemljišta 1911 površine 5596 m2 kao neviđene, slobodnu od osoba i svojih stvari, kao i da im naknadi parnični trošak u iznosu 13.500,00 kn sve u roku 15 dana.
Uvidom u navedeni spis utvrđeno je da je tužitelj D. C.1 podnio tužbu radi utvrđenja vlasništva naprijed navedene sporne čestice temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju a tuženi G. C. i S. C. podnijeli su protutužbu sa zahtjevom za predaju u posjed nekretnine, kako je to naprijed navedeno.
Zahtjev tužitelja D. C.1 je pravomoćno odbijen presudom prvostupanjskog suda poslovni broj P-333/2009 od 10. svibnja 2010. iz čega proizlazi da on nije imao osnovu za posjedovanje sporne nekretnine.
Prema odredbi članka 18. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 – dalje ZV) ako je u sporu o pravu na posjed pravomoćno odlučeno da pravo na posjed ne pripada posjedniku, njegov je posjed nepošten od časa kad je primio tužbu; to na odgovarajući način vrijedi kad je o pravu na posjed konačno odlučilo drugo nadležno tijelo ili sud u nekom drugom postupku.
Kako je tužba u postupku radi predaje u posjed uručena tuženiku 2008., a on je taj spor izgubio to je u smislu naprijed navedene odredbe ZV-a tužitelj nepošteni posjednik sporne nekretnine od 2008. tako da u pogledu prava na posjed nije bilo potrebno saslušavati svjedoke ili izvoditi druge dokaze koje je tužitelj predložio.
Prema odredbi članka 165. stavak 1. ZV-a nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario. Stavak 2. istog članka određuje da vlasnikovo traženje naknade iz stavka 1. tog članka zastarijeva u roku od 3 godine od dana kad mu je stvar predana, a stavak 3. istog članka određuje da nepošteni posjednik ima pravo na naknadu troškova ako bi oni bili nužni i vlasniku; to mu pravo zastarijeva u roku od 3 godine od dana predaje stvari.
Zahtjev tužitelja da mu tuženi naknade iznos od 259.800,00 kn na ime nužnih i korisnih ulaganja sud prvog stupnja je pravilno odbio smatrajući da tužitelj kao nepošteni posjednik sporne nekretnine nije imao nužnih troškova jer nužni trošak predstavlja onaj trošak koji je učinjen radi sprječavanja propasti stvari, a sadnja poljoprivrednih kultura i njihova obnova ili obrada sigurno nije trošak učinjen u svrhu sprečavanja propasti nekretnine.
U odnosu na žalbene navode da sud prvog stupnja nije cijenio druge postupke istih stranaka koji su vođeni radi smetanja posjeda ističe se da ti postupci nisu od utjecaja na pravo tuženih kao vlasnika nekretnine da zahtijevaju od tužitelja kao nevlasnika nekretnine posjed sporne nekretnine.
Iz tih je razloga utvrđeno da tužitelj žalbenim navodima nije doveo u pitanje dio pobijane presude kojim je utvrđeno da on nije bio pošteni posjednik sporne nekretnine.
U pogledu koristi koje je tužitelj imao od posjedovanja navedene nekretnine, u smislu odredbe članka 165. stavak 1. ZV-a, utvrđuje se da je ona pravilno utvrđena, ali je sud prvog stupnja pogrešno zaključio da tuženima pripada zakonska zatezna kamata na dosuđeni iznos koristi od podnošenja tužbe.
Iz stanja spisa proizlazi da stranke nisu bile u ugovornom odnosu u pogledu sporne nekretnine i da je visina koristi tužitelja utvrđena vještačenjem prema cijenama u vrijeme donošenja presude, odnosno da se radi o tzv. nenovčanoj materijalnoj šteti koja dospijeva tek donošenjem presude (obzirom da oštećenici nisu otklonili štetu prije donošenja presude, a zakonske zatezne kamate teku od dana kad je šteta otklonjena – članak 1086. Zakona o obveznim odnosima - NN 35/05, 41/08, 25/11, 78/15 i 29/18 - dalje ZOO).
Prema odredbi članka 29. stavak 1. ZOO dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate.
Kako je tražbina tuženih prema tužitelju dospjela danom donošenja presude zakonska zatezna kamata na utvrđeni iznos koristi počinje teći prvog sljedećeg dana od dana kada je glavnica dospjela na isplatu.
Iz tih je razloga valjalo, uz pravilnu primjenu materijalnog prava, pobijanu presudu preinačiti u odnosu na početak tijeka zakonske zatezne kamate, s time da je stopa zakonske zatezne kamate utvrđena prema odredbi članka 29. stavak 2. ZOO, dok je žalbu tužitelja u preostalom dijelu koji se odnosi na odluku o glavnoj stvari valjalo odbiti kao neosnovanu.
Žalba tuženih protiv odluke o trošku postupka kojom je odbijen dio njihovog zahtjeva je djelomično osnovana jer sud prvog stupnja prilikom donošenja odluke o trošku postupka nije uzeo u obzir promjene vrijednosti predmeta spora tijekom postupka i promjene u broju zastupanih osoba na strani tuženih.
Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 5. ZPP-a prema kojoj odredbi sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog kojeg dijela nisu nastali posebni troškovi.
Iz stanja spisa proizlazi da tužitelji svoj zahtjev nisu ostvarili samo u dijelu koji se odnosi na zakonsku zateznu kamatu od dana podnošenja tužbe do dana donošenja presude, a da su u cijelosti osporili tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 259.800,00 kn. Iz tog razloga je tužitelj dužan tuženima platiti trošak postupka u cijelosti.
Tužiteljima se priznaje trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu 600,00 kn te trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje OT), s time da je na radnje odvjetnika uračunat porez na dodanu vrijednost po stopi 25% sukladno Tbr. 42. OT. Vrijednost predmeta spora je do 22. ožujka 2016. bila 101.000,00 kn, a od 23. ožujka 2016. nadalje 259.800,00 kn. Tuženima je priznat trošak zastupanja uvećan za 10% radi zastupanja dvije osobe sukladno Tbr. 36. stavak 1. OT s time da je trošak zastupanja za ročište održano 27. studenoga 2016. uvećan za 40% radi zastupanja petero tuženih.
Tako se tuženima priznaje trošak zastupanja na ime sastava odgovora na tužbu u iznosu 3.437,50 kn (Tbr. 8. točka 1. OT), 1.718,75 kn na ime troška zastupanja na ročištu održanom 7. ožujka 2016. (Tbr. 9. točka 2. OT), 6.875,00 kn na ime troška zastupanja na ročištu održano 18. travnja 2016. (pogrešno naznačeno kao sastava podneska – Tbr. 9. točka 1. OT), 3.437,50 kn na ime troška zastupanja na ročištu održanom 7. lipnja 2016. (Tbr. 9. točka 2. OT) i 8.750,00 kn na ime troška zastupanja na ročištu održanom 27. studenoga 2016. (Tbr. 9. točka 1. OT), što predstavlja trošak prvostupanjskog postupka u iznosu 24.218,75 kn. Tuženima nije priznat trošak sastava podneska od 7.3.2016. jer su izneseno u tom podnesku mogli iznijeti neposredno na ročištu održanom istog dana, a nije im priznat ni zahtijevani trošak zastupanja na ročištu za ročište 27. listopada 2015. jer tuženi nisu pristupili na to ročište.
Tuženima, se osim toga priznaje trošak sastava žalbe za vrijednost predmeta spora 7.656,25 kn, što iznosi 656,25 kn (750,00 kn puta 40% uvećano za PDV po stopi 25% i sve to podijeljeno sa 2, sukladno Tbr. 10. točka 5. OT) čime se dobiva iznos od 24.875,00 kn i uz naprijed navedenih 600,00 kn na ime sudske pristojbe na žalbu dobiva se konačni iznos troška postupka tuženih od 25.475,00 kn.
Kako je prvostupanjski sud tuženima već pravilno dosudio trošak postupka u iznosu 16.562,50 kn naloženo je tužitelju da tuženima naknadi daljnji trošak postupka u iznosu 9.912,50 kn.
Iz tih je razloga valjalo temeljem odredbe članka 368. stavak 1. i članka 373. točka 3. ZPP-a presuditi kao pod 1. izreke.
Točka 2. izreke temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP-a u vezi odredaba članka 154. stavak 5. i članka 155. stavak 1. ZPP-a.
Tužitelju je presudu osporio samo u neznatnom dijelu, koji se odnosi na dio tijeka zakonske zatezne kamate, u vezi čega nije imao posebne troškove tako da on neosnovano zahtijeva naknadu troška žalbenog postupka (članak 154. stavak 5. ZPP-a).
Tuženi neosnovano zahtijevaju naknadu troška sastava odgovora na žalbu jer im taj trošak nije bio neophodan radi ostvarenja uspjeha u žalbenom postupku (članka 155. stavak 1. ZPP-a).
U Karlovcu 24. ožujka 2021.
Sudac
Michal Daneček, v.r.