79 K-51/2020-19

 

 

 

 

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek                        

                                                                                                                     79 K-51/2020-19

                                                                                                                 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Osijeku, po sucu Jadranki Seletković, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Melite Kovačević, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv  okr. M. B.,  zbog kaznenog djela iz čl. 139.st.2. Kaznenog zakona (NN broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17,118/18 i 126/19 – u nastavku KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u O. (-u nastavku ODO), broj: K-DO-1274/2020 od 23.siječnja 2020. izmijenjene 19. ožujka 2021.,  nakon održane i zaključene rasprave 19.ožujka 2021., u nazočnosti zamjenika  ODO O.,  V. P., ošt. T. A.,   okr. M. B.,  uz izabranog branitelja  S. P.,  23. ožujka 2021, u odsutnosti stranka objavio je i

 

presudio je

 

I/  Stavlja se van snage presuda ovog suda broj 29 K-51/2020-2 od 14.veljače 2020,  kojom je izdan kazneni nalog protiv okr. M. B. kojim je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10  mjeseci, uvjetno na tri godine.

 

II/ Okr. M. B., OIB, sin D. i B. B. rođene V., rođen. u N., s prebivalištem u B., I. L. R. 8, državljanin Republike Hrvatske, automehaničar sa završenom srednjom školom, nezaposlen, bavi se povremenim poslovima, vlasnik nekretnine – placa 500 kvadrata, vlasnik osobnog automobila marke A. A. neoženjen, bez djece, bez čina i odlikovanja, kazneno neosuđivan, prekršajno nekažnjavan,

 

k r i v  j e

           što  je:

dana 11. siječnja 2020., oko 20,00 sati u N., U. J.. bana J. 21, ispred ugostiteljskog objekta B. G. u cilju da zastraši ošt. T. A. dok je ovaj zajedno s V. A. sjedio u svom automobilu, rekao mu: "Krvi ću ti se napiti", a kada je imenovani ošt. krenuo automobilom, okr. je svojim automobilom krenuo za njim i pratio ga ulicama N., te vidjevši da se isti automobilom zaustavio u U. Đ. Đ. ispred boja 50, zaustavio svoj automobil iza njegovog na udaljenost od oko 100 metara i izašao iz automobila držeći u rukama palicu, glasno vikao: "To neće tako završiti, bit će krvi" što je kod  ošt. T. A. izazvalo osjećaj straha za vlastiti život,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti,               čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 112/18 i 126/19 – dalje u tekstu KZ/11).

 

pa se okr. M. B. za kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom prema oštećenom  – žrtvi T. A. na temelju čl. 139. st. 2. KZ/11,

 

osuđuje

 

na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci,

 

Na temelju čl. 54. st.1. KZ/11 vrijeme uhićenja od 11.siječnja 2020. do 12. siječnja 2020. u svezi kaznenog djela. okr. se uračunava u izrečenu  kaznu zatvora.

 

Te uz daljnju primjenu članka 56. KZ/11, prema okrivljenom M. B. izriče se 

UVJETNA OSUDA

 

tako što se odgađa izvršenje izrečene kazne zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci na vrijeme od 2 (dvije) godine i ista se neće izvršiti ukoliko okr. M. B.. u tom vremenu ne počini novo kazneno djelo.

 

Na temelju čl. 148. st. 6. u svezi čl. 145. st 2. toč.1. i  6. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - u daljnjem tekstu ZKP/08), obvezuje se okr. M. B. na plaćanje troškova kaznenog postupka  u iznosu od ukupno 905,00 kn  i to na ime troškova dolaska svjedoka na raspravu  u iznosu od 405,00 kn i 500,00 kn na ime paušalne svote,, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude

             

Obrazloženje

 

Općinsko državno odvjetništvo iz O., podnijelo je ovom sudu optužnicu broj:  K-DO-1274/2020-1 od 23.siječnja 2020., protiv okr. zbog kaznenog djela protiv   osobne slobode – prijetnje, opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 2. KZ/11., a 19. ožujka 2021. zamjenik ODO-a  izmijenio činjenični opis djela kojim se okr. tereti.

 

U odnosu na točku I/ izreke

 

              Na traženje ODO O. sud je izdao presudu kojom je izdan kazneni nalog protiv okr. zbog kaznenog djela iz čl. 139.st.2. KZ/11, a na koji je okr. u otvorenom roku podnio  prigovor, zbog čega je i odlučeno kao pod točkom I/ izreke.

 

U odnosu na točku II/ izreke

 

Pozvan da se očituje o optužbi, da li se smatra krivim za počinjenje kaznenog djela za koje se tereti optužbom, okr. se očitovao da se ne smatra krivim.

 

U svojoj obrani koju je dao na kraju dokaznog postupka, okr. iskazuje da je ispitan u P. postaji N. 12. siječnja 2020.,gdje je osporio djelo za koje se tereti. Navodi da je 10-15 dana prije kritičnog događaja raskinuo u prijateljskim odnosima vezu sa V. A. s kojom je bio u vezi nekih godinu dana jer je rekla da joj da malo slobode. Kritične zgode nepozvan došao je u ugostiteljski objekt B. garden, gdje je vidio  V. i T. s kojim je išao zajedno u školu a i znao je da je  V. prije njega bila s njim u vezi, no ne zna pojedinosti. Čim ih je vidio znao je da su ponovno zajedno, došao je za njihov stol, te povrijeđen što mu je lagala pitao ju je zašto ga je lagala, na što je rekla da nije.  Rekao joj je da ga je  lagala, na što su se podigli  a kad mu je  T. rekao da se  ne misli tući, rekao mu je da se ni on ne misli. Naime htio je sa V. razgovarati a T. nije bio u planu, po njemu  htio je glumiti nekog baju, zaštitnika. Izašli su, a  normalno  za njima, te rekao V. da stane samo  minut da joj kaže što ima reći i da će  na to otići na što je stala kod auta i rekla da mu nema više što reći. Zamolio ju je još dva tri puta  no rekla je da ne želi razgovarati, na što joj je T. rekao da sjedne   u auto što je  učinila. Stao je ispred T. auta,  i nije se htio maknuti dok ne razgovara s V., na što ga je  T. rukom blago gurnio, te je on gurnio njega, a potom  ga je T. ponovno odgurnio te  sjeo u auto i zaključao se na što je otišao u auto po metalnu palicu dužine 50 cm koja mu služi za odvrtanje kotača te se vratio do T. auta, a nakon pokušaja da otvori vrata otkinuo je kvaku, te nogom udario po braniku auta, no nije udarao  palicom po autu. Potom se vratio  u auto te krenuo za njima misleći da će  se V. predomisliti i stati i razgovarati sa njim no  nije  imao nikakvu namjeru da im bilo što učini. Pratio  ih je desetak minuta, a kako T. vozi sporo možda mu je to dugo trajalo. Stali su  pred jednom kućom, a on nekih 100 m  dalje. Osim njih dvoje vidio je još dvoje ljudi koje nije dobro vidio ali je pretpostavio da je jedan  D.. Otišao je vožnjom unatrag do kraja ulice i stao na  svjetlo te su mu  počeli dobacivati  da dođe do njih, da će mu razbiti pičku, odnosno dobacivao je muški glas za kojeg je siguran da nije T. jer bi ga prepoznao, a i on je uzvraćao da im mamu jebe, da će ih istući pri tom je  palicom  udarao po asfaltu no pri tom poimenice nije spominjao V. niti T.. Nakon izvjesnog vremena  se udaljio i otišao kući nakon čega su ga zvali u policijsku postaju. S tim u svezi nije točno da bi u bilo kojoj prilici V. rekao da to još nije gotovo, da će biti krvi i da će im se napiti krvi kao ni u toj drugoj ulici gdje  ih  je sustigao. Nakon tog događaja, nakon dva mjeseca pomirio  se s V. i sada su opet zajedno. Zbog ovog događaja nije  prekršajno odgovarao. Navodi da bi sve bi bilo drukčije da je bila sama.

 

U dokaznom postupku  izveden je dokaz ispitivanjem svjedoka V. A. i ošt. T. A., te svjedoka D. U. i S. P..

 

Iz svjedočkog iskaza  ošt. T. A. proizlazi da iskazuje sukladno kao u ODO O. dana 23. siječnja 2020. (list spisa 55-58). navodi kad je sa V. i došao do auta prišao im je okr. i rekao joj da stane da popričaju, na što mu je ona rekla da ne želi s njim pričati, te je sjela u auto i zaključala se. Htio je prići autu, međutim stao je ispred njega  i prepriječio se te mu  nije  dao da uđe u auto na što ga  je odgurnuo i ušao u auto. Navodi da je na to okr. otišao do svog automobila, uzeo bejzbol palicu, vratio se do njegovog automobila i počeo udarati bejzbol palicom po autu govoreći, "to još nije gotovo, krvi ću vam se napiti ".Zbog navedenih riječi prijetnji uplašio se za svoj život i život svjedokinje V. A.. Navodi da se toga dana okr. i on nisu  dogovarali da bi se našli na piću. Poznaje okr. jer su išli zajedno u školu,bili su  poznanici, a  jedno mjesec dana prije toga bili su i na piću. U vrijeme kritičnog događaja sa V. je bio u vezi 20-tak dana. V. mu je  rekla da je bila u vezi s okr. i  da su prekinuli, no nije mu rekla da su imali kakvih problema. Do toga dana  okr. ga nije zvao,  poručivao niti na bilo koji način izražavao da je nezadovoljan zbog te veze.

Na iskaz svjedoka primjedbu je stavila  braniteljica u odnosu na činjenicu ranijeg dogovora za zajedničko piće i u odnosu na riječi koje je nakon navodnog ulaska u automobil im navodno upućivao okrivljenik na što je svjedok iskazao da ostaje u cijelosti kod svog iskaza.

 

Iz svjedočkog iskaza  V. A. proizlazi da iskazuje sukladno kao u ODO O. dana 23. siječnja 2020. (list spisa 50-53). Dodaje da je kritične zgode 11. siječnja 2020.g. bila stvarno uznemirena i uplašena jer je  to ozbiljno shvatila kao prijetnju. Nakon toga okr. je dobio mjeru opreza zabrane približavanja prema njoj no negdje u lipnju ga je potražila te joj je rekao da je  tako reagirao što nije htjela s njim razgovarati i da ga je povrijedilo postupanje T. koji se ponašao zaštitnički s tim u svezi povlači prijedlog koji je podnijela protiv okrivljenika.               Riječi, to još nije gotovo, bit će krvi, krvi ću vam se napiti bile su upućene njoj i T. kad su prilazili autu. Vezano za  događaj u ulici Đ. Đ. ispred kućnog broja 50, bila je u autu, tresla se i  bila jako uplašena i uznemirena, pa iskreno ne može reći što je okr. vikao, niti želi  nagađati jer je bila van sebe i tresla  se.

              Primjedbi na iskaz svjedokinje nije bilo.

 

Iz svjedočkog iskaza D. U. proizlazi da  ošt. T. A. radi kod njega  i pričao mu je da se zabavlja sa V. A.. Kritične zgode ne može se točno sjetiti datuma i mjeseca ali se sjeća događaja, u večernjim satima nazvao ga  je T. te  rekao da je u kafiću došlo do naguravanja  s okr. i da je sa V. pobjegao iz kafića u auto gdje su  sakriveni te da mu je nanio na autu štetu, otkinuo  kvaku i lupao palicom po autu, te da sada bježe a da ih okr. prati autom  po N. i ne zna šta da radi na što mu je rekao da dođe pred njegovu  kuću, a da će on izaći van sa prijateljem S. P.. Ošt. je došao, a odmah iza njih na 15 m zaustavio se okr. koji je potom vožnjom unatrag otišao do raskrižja, stao na sred ceste i izašao iz vozila, uzeo palicu i lupao i strugao po asfaltu, psovao i prostačio i vikao prema njima da će im jebat mater ako budu zvali policiju, no ne sjeća se da li je ikome prijetio. Rekao mu je  samo da  dođe ako što želi a  T. je predložio da zove policiju no s  obzirom na udaljenost, okr. to nije mogao čuti. Potom je okr.  ušao u auto i otišao.  Navodi da se sve  dobro vidjelo iako je bilo oko 20,00 sati  jer je jaka ulična rasvjeta.

Iz svjedočkog iskaza S. P. proizlazi da je kritične zgode bio kod kolege U. kad ga je nazvao T., kojeg poznaje,  te mu rekao da ga netko ganja i prati na što mu je U. rekao da dođe kod njega pred kuću, te su izašli van a pred kuću je stao T. s jednom gospođu koju  ne poznaje te su njih dvoje izašli van iz auta. U ulicu je ušao auto a vozač se  zaustavio na udaljenosti od oko 100-150 m te izašao iz auta te počeo psovati, prijetiti i vikati u njihovom pravcu, prijetio je T. ali ne može ponoviti kojim riječima i što je rekao.  Navodi da se oni njemu nisu  obraćali, a  sve  je trajalo kratko, par minuta, na što se  taj drugi muškarac udaljio a oni ušli u kuću i po tom je došla policija.

              Primjedbi na iskaz svjedoka nije bilo.

 

Nije bilo daljnjih dokaznih prijedloga, nije bilo primjedbi na izvedene dokaze, kao niti prijedloga za dopunu dokaznog postupka.

 

Na kraju dokaznog postupka sud je izvršio uvid u izvadak iz KE za okr. na listu spisa 60 iz koje je razvidno da okr. nije kazneno niti prekršajno osuđivan.

 

Analizirajući svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno, te uspoređujući ih s materijalnom obranom okrivljenika, sud nalazi za utvrđeno i dokazano da je okr. počinio kazneno djelo u vrijeme i na način kako je to opisano u izreci presude, te da nema elemenata koji bi isključivali njegovu kaznenopravnu odgovornost.

 

Okrivljeniku se stavlja na teret da je počinio kazneno djelo prijetnje.

 

Okr.dosljedno tijekom postupka osporava da je ošt. T. A. kritične zgode u N. prijetio.

 

U postupku je bilo nesporno da je okr.

 

-nakon što mu je svjedokinja V. A. rekla da ne želi s njim razgovarati stao ispred automobila ošt. T. A. i da se nije htio maknuti dok  ne razgovara s V., na što ga je ošt. T. odgurnuo i sjeo u automobil te se zaključao sa svjedokinjom V.,

-da je potom iz svog automobila  uzeo metalnu palicu dužine 50 cm i vratio se do zaključanog automobila u kojem je sjedio ošt. T. A. sa svjedokinjom V. a nakon što je  pokušao otvoriti vrata, otkinuo  kvaku i  nogom udario po braniku auta,

      -da je potom vozilom pratio ošt. po N. najmanje 10 min,

-da je u U. Đ. Đ. ispred boja 50 vikao u pravcu ošt. "da im mamu jebe, da će ih istući " i pri tom  palicom  udarao po asfaltu

 

Sporno je u postupku bilo da li je okr. prijetio ošt T. A. riječima koje mu se stavljaju na teret podnesenom optužnicom.

 

Na temelju sukladnih svjedočkih iskaza ošt. T. A. i V. A. da je okr. u ulici  J. bana J. 21  vikao "to još nije gotovo, bit će krvi, krvi ću vam se napiti" te okolnosnog iskaza V. A. da su riječi bile upućene njoj i T.,  Sud nalazi utvrđenim da je okr.  iste zgode ošt. T. A. uputio narečene riječi prijetnje iz izreke presude.  S tim u svezi obrana okr. da nije prijetio ošt. T. A. je neutemeljena, nedokazana i neživotna. Ista je u suprotnosti sa svjedočkim iskazom ošt. T. A. i i V. A. koje je sud ocijenio istinitim. Neživotno je da okr. nije izrekao navedene riječi u okolnostima kad povrijeđen jer bivša djevojka ne želi razgovarati sa njim  i kad dolazi palicom  do zaključanog vozila u kojem ona sjedi sa  drugim partnerom, ošt. T. A., te pokušava ući u vozilo pri čemu otkida  kvaku i  udara po  autu.  Da je okr. izrekao navedene prijetnje proizlazi poredno i  iz obrane okr. u kojoj je naveo da njegovo postupanje ošt. može shvatiti kako želi,  kao prijetnju ili što god želi. 

 

Za napomenuti je da svjedokinja V. A. iskazuje da je narečene prijetnje okr. rekao kad su ona i ošt. prilazili autu, dok je ošt. iskazao da je narečene  prijetnje okr. vikao dok su bili u autu. Po ocijeni suda životno je i realno da svjedokinja slijed događaja interpretira na drugi način nego ošt. jer je kao što je navela  sva se tresla,  bila jako uplašena  i to shvatila kao ozbiljnu prijetnju.

 

U odnosu na izrečene prijetnje u ulici Đ. Đ. ispred kućnog broja 50, sud iste nalazi utvrđenim na temelju svjedočkog iskaza ošt. T. A. danog u ODO-u O. 23.siječnja 2020. da je okr. istom prilikom vikao: "bit će krvi" kao i druge prijetnje i svjedočkog iskaza S. P. da je okr. psovao, prijetio, vikao u njihovom pravcu i prijetio  ošt. T. A. te svjedočkog iskaza D. U. da je okr. psovao, prostačio i vikao prema njima.  Obrana okr. da je istom prilikom  vikao u pravcu ošt. "da im mamu jebe, da će ih istući " i pri tom  palicom  udarao po asfaltu ali da  se iste prijetnje nisu odnosile ošt. T. A. sud cijeni neutemeljenom i nedokazanom. Ista obrana je u suprotnosti sa svjedočkim iskazima ošt. i S. P. koje je sud ocijenio istinitim. Za sud je nesporno da su se iste riječi odnosile upravo na ošt. jer ga je okr. pratio ulicama grada N. najmanje 10 min, da ga je vidio s obzirom na javnu rasvjetu te po ocijeni suda  samo nastavljao sa izrečenim prijetnjama prethodno izrečenima da će biti krvi, te je životno  i logično da je po zaustavljanju vozila vikao i prijetio ošt. a kako to i proizlazi i iz svjedočkih iskaza ošt., i i S. P.., upravo riječima koje mu se stavljaju na teret u izreci presude, da to tako neće završiti i da će biti krvi. Za istaći je da okr. okolnosno iskazuje da je prepoznao glas svjedoka D. koji mu se istom prilikom obraćao, slijedom toga neuvjerljiva je i neživotna obrana okr. da  je samo uzvraćao na dovikivanje i prijetnje koje  mu je D. upućivao jer bi u tom slučaju obraćao se samo njenu a ne i ostalima.

 

Svjedočki iskaz V. A. sud je ocijenio istinitim, dan je okolnosno, detaljno jasno i uvjerljivo a okr. niti jednom dokazanom tvrdnjom isti nije doveo u sumnju. Svjedokinja unatoč tome što je odustala od kaznenog progona protiv okr, i pomirila se sa istim u svom iskazu jasno i nedvojbeno iskazuje o prijetnjama okr. prema ošt.

Sud je kao naprijed navedeno  svjedočki iskaz ošt. T. A. i S. P. ocijenio istinitima kao i svjedoka   D. U.. Svjedoci su  iskazivali jasno, životno, uvjerljivo i okolnosno, ne poznaju osobno okr. i nisu s njim u zavadi a okr. niti jednom dokazanom tvrdnjom nije doveo u sumnju iste.

Bezuspješan je pokušaj umanjenja kaznene odgovornosti okr. na način da se brani da se našao sa ošt. po prethodnom dogovoru, jer sud isto nije utvrdio u postupku, naime isto ošt. osporava, no i u slučaju istinitosti istog narečena okolnost ne bi utjecala na kazneno pravnu odgovornost okr.

 

              Kazneno djelo prijetnje je djelo apstraktnog ugrožavanja. Ono je ostvareno kada je radnja počinitelja u objektivnom smislu ozbiljna prijetnja.

 

Da se radi o ozbiljnim prijetnjama, pri čemu je ocjena suda da je ozbiljna prijetnja  svaka ona prijetnja koja je po svom sadržaju i okolnostima pod kojima je izražena objektivno podobna kod osobe kojoj je upućena izazvati osjećaj straha, osobne ugroženosti, nesigurnosti i nespokojstva, sud nalazi utvrđenim, na temelju svjedočkog iskaza ošt. da je bježao i zvao D. U.,  kao i da se zbog navedenih riječi prijetnji uplašio  za svoj život, svjedočkog iskaza D. U. da ga je ošt.  T. nazvao i rekao da bježe, svjedočkog iskaza V. A. da se tresla i bila uplašena,a što sve u svojoj ukupnosti nedvojbeno ukazuje na ozbiljnost prijetnje okr.

Da je prijetnja  bila ozbiljna sud cijeni i u odnosu na  okolnosti u kojima je prijetnja izrečena, okr.je izrekao navedene prijetnje dok se ošt. nalazio u zaključanom autu i pokušavao otvoriti vrata  kojom prilikom je pokidao bravu automobila  te udarao u vozilo pri tom držeći u ruci metalnu šipku dužine 50 cm, kao i činjenice da je pratio vozilom ošt. najmanje 10 min a potom nastavio sa protupravnim ponašanjem unatoč činjenici da je ošt. stao kod prijatelja i poslodavca U. te viče, prijeti, prostači i udara metalnom šipkom po asfaltu.

 

Obrana okrivljenika da nije ozbiljno mislio nema nikakvog utemeljenja no ta činjenica je irelevantna  za počinjenje kaznenog djela iz čl. 139. st. 2 KZ/11., to stoga što nije nužno da prijetnje budu i realizirane a po ocijeni suda namjera okrivljenika je nesporno bila  usmjerena na zastrašivanje ošt. a što poredno i okr. priznaje kao naprijed navedeno.

 

Za istaći je da  za ostvarenje kaznenog djela prijetnje nije odlučno da li osoba koja prijeti tu prijetnju doista  i kani ostvariti. Odlučna je namjera počinitelja koja je po ocijeni suda bila  usmjerena na ustrašivanje ili uznemiravanje, ali je nebitno je li ta namjera doista dovela do te posljedice.

 

U svakom slučaju po ocijeni suda  bi bilo neprihvatljivo, kada se njegove prijetnje ne bi uzele kao ozbiljne, u smislu opće poznatih tragičnih događaja kako u Hrvatskoj tako i u svijetu a pri tom činjenica da su se okr. i svjedokinja pomirili i žive zajedno nije od utjecaja na ublažavanje njegove kazneno pravne odgovornosti.

 

Na temelju provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da nema elemenata koji bi isključivali  kazneno pravnu odgovornost okrivljenika kao i da je bio ubrojiv u vrijeme počinjenja kaznenog budući ne postoje nikakve okolnosti koje bi upućivale na suprotan zaključak.

 

Kako je nesporno utvrđeno kao naprijed navedeno da je okr.   ozbiljno prijetio ošt. T. A., ponašanjem okrivljenika u cijelosti su ispunjena objektivna i subjektivna obilježja  kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje, opisano u članku 139. stavku 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavku 2. KZ/11, te ga je trebalo oglasiti odgovornim i kazniti.

 

Prilikom odlučivanja o izboru, vrsti i mjeri kaznenopravne sankcije okr., sud je imao u vidu sve okolnosti na strani okrivljenika koje utječu da kazna bude teža ili lakša, a osobito stupanj krivnje, usklađenost okrivljenikova ponašanja sa zakonom, pogibeljnost djela, te  zakonski minimum i maksimum zapriječene kazne.

 

Od olakotnih okolnosti na strani okrivljenika sud je cijenio obiteljske prilike, da je nezaposlen i da se bavi povremenim poslovima, prekršajnu i kaznenu neosuđivanost, dok  otegotne  okolnosti sud nije utvrdio, te je okrivljenika za navedeno kazneno djelo na temelju čl. 139.st.2. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od  7 (sedam) mjeseci. smatrajući da će se izrečenom kaznom u navedenom trajanju ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11 tj. da će se izrečenom kaznom utjecati kako na njega tako i na ostale  da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja istih.

 

Osim toga,  sud smatra da je kazna zatvora na koju je osuđen  okr. adekvatna okolnostima počinjenja kaznenog djela, kriminalnoj količini, kao i osobi samog okrivljenika ovo osobito stoga što okr. očito nije shvatio značenje svog postupanja i njegove posljedice, a što proizlazi iz navoda njegove obrane neka ošt. njegovo postupanje shvati kako god hoće, kao prijetnju ili što god želi kao i da je normalno da je krenuo za ošt. i pratio ih po mjestu najmanje 10 min.

 

Međutim smatrajući da se u konkretnom slučaju opća svrha kaznenopravnih sankcija iz čl. 41. KZ/11 može postići i uvjetnom osudom, uz  daljnju primjenu odredbi čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ/11, sud  je okrivljeniku izrekao uvjetnu osudu na način da se izrečena kazna zatvora za okr. u trajanju od 7 (sedam) mjeseci neće izvršiti ukoliko okr. u roku od 2 (dvije) godine  ne počini novo kazneno djelo. 

 

Naime,  obzirom na prethodno iznesene osobne prilike okrivljenika, da je kazneno i prekršajno neosuđivan, po ocijeni suda  odlaskom okrivljenika u zatvor na izdržavanje ove kazne zatvora  postigao  bi se  suprotan efekt u smislu specijalne prevencije, te po mišljenju suda  nije neophodno da se kazna zatvora na koju je okrivljenik  osuđen i izvrši,  te je mišljenja da će se i uvjetnom osudom ostvariti svrha   kažnjavanja iz čl. 41. KZ, te i uvjetnom osudom  u dovoljnoj mjeri utjecati na okrivljenika da više ne čini takva i slična kaznena djela, ali ujedno i djelovati u smjeru generalne prevencije, tj. utjecaja i na druge u njegovoj okolini da ne čine kaznena djela.             

 

Uvidom u Izvješće o uhićenju i dovođenju u pritvorsku policijsku postaju  od 11.siječnja 2020, na listu spisa 27-33, sud je utvrdio da je okr. uhićen 11.siječnja 2020., u 22,40 sati a uvidom u Pritvorski zapisnik od 12.siječnja 2020. na listu spisa 36-38 da je okr. pušten na slobodu 12.siječnja u 15,30 sati stoga na temelju  čl. 54. KZ/11, okrivljeniku će se u slučaju opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu zatvora, uračunati vrijeme uhićenja od 11.siječnja do 12.siječnja 2020.( na način da se prilikom izračunavanja jedan dan uhićenja izjednačava sa jednim danom zatvora).

 

              Oglasivši okrivljenika krivim, zbog navedenog kaznenog djela, sud je istog na temelju čl. 148. st. 6. u svezi čl. 145. st 2. toč. 6. ZKP/08 obvezao na plaćanje troškova kaznenog postupka  u iznosu od ukupno 905,00 kn  i to na ime troškova dolaska svjedoka na raspravu  u iznosu od 405,00 kn i 500,00 kn na ime paušalne svote,, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, a koji iznos odgovara kako imovinskim mogućnosti okrivljenika tako i težini i vrsti počinjenog kaznenog djela, a i dužini trajanja i složenosti ovog kaznenog postupka a plaćanjem troškova neće biti dovedena u pitanje njegova egzistencija jer se radi o radno sposobnoj osobi mlađe životne dobe koja obavlja povremene poslove.

 

Slijedom izloženog, odlučeno je kao u izreci presude.

 

U Osijeku,  23. ožujka  2021.

 

                                                                                              Sudac:

                                                                                     Jadranka Seletković, v.r.                                                                      

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:             

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana, računajući od dana primitka prijepisa istog.  Žalba se podnosi u 4 primjerka, putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.

 

DOSTAVITI:             

1.              ODO O. na K-DO-1274/2020

2.              Okr. M. B.

3.              branitelj S. P., odvj. iz O.

4.              ošt. T. A.

 

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

                                                                            Ljiljana Stolla