- 1 -              Rev 2357/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2357/2019-2

 

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja J. A. S. iz Š., 6312 S., E. 12 i II. tužiteljice M. K. S. iz Š., 6300 Z., P. 1, oboje zastupani po punomoćnici M. B. odvjetnici u P., protiv I. tužene M. G. - G. iz A., A-8341 P., H. 5, OIB …, zastupane po punomoćniku S. V. odvjetniku u R., II. tužene J. V. G. iz A., 1060 W., S. 9/17, OIB … i III. tužene M. E. G. iz Š., 1700 F., BD. D. P. 57, OIB …, zastupane po punomoćniku E. K. odvjetniku u P., radi isplate i predaje stvari, odlučujući o reviziji I. tužene i o reviziji II. i III. tuženica protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1047/2018-4 od 11. prosinca 2018. kojom je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presuda Općinskog suda u Puli - Pola, poslovni broj P-1521/17-77 od 15. svibnja 2018., u sjednici održanoj 23. ožujka 2021.,

 

 

r i j e š i o  j e :

 

 

              I. Glede pravnog pitanja:

              "Je li po izjavljenom prigovoru tuženika da isti odgovaraju samo do visine vrijednosti svog nasljednog dijela sud dužan utvrditi visinu naslijeđenog dijela svakog od tuženika?"

 

              prihvaća se revizija II. i III. tuženica te se ukida presuda Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1047/2018-4 od 11. prosinca 2018. i presuda Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj P-1521/17-77 od 15. svibnja 2018. u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev I. i II. tužitelja protiv II. i III. tuženica za isplatu 46.889,94 kn sa zateznim kamatama tekućim od 10. veljače 2005. pa do isplate i u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev II. i III. tuženica za naknadu parničnog troška te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              II. Glede pravnog pitanja:

              "Ako jedan ili više nasljednika stupi u procesno pravni položaj pok. tuženika protiv kojeg je podnesena tužba radi predaje stvari, na kome je teret dokazivanja da su te stvari u posjedu novih tuženika?"

 

              revizija II. i III. tuženica odbacuje se kao nedopuštena.

 

              III. Revizija I. tužene odbacuje se kao nedopuštena.

 

              IV. Odluka o zahtjevu II. i III. tuženica za naknadu parničnog troška revizijskog dijela postupka ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

 

              Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

              " I Nalaže se tuženicama da tužiteljima solidarno isplate iznos od 437.945,46 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. veljače 2005. godine pa do 31. prosinca 2007. godine po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dna nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

              II Tuženice su dužne vratiti tužiteljima porculansko antikno posuđe Rosenthal, model Regina sa cvjetnim uzorkom, srebrni pribor za jelo, četiri slike Janeza Bernika (veličine 120 cm/100 cm), dvije kamene slike Karla Haslera (veličine 30 cm/40 cm), jednu sliku Repnika iz 1970. godine, naiva (veličine 80 cm/100 cm), jednu sliku Barda Jukundusa (veličine 60 cm x 100 cm), pet slika kamenog križa (veličine 20 cm x 30 cm) i jedno poprsje Agripipina Minor (visine 30 cm), sve u roku od 15 dana.

 

              III Tuženice su dužne tužiteljima solidarno naknaditi parnični trošak u iznosu od 103.724,82 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. svibnja 2018. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dna nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

              IV  O d b i j a  s e tuženici sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelosti.".

 

              Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

              " I Djelomičnim uvažavanjem žalbi tuženica, preinačava se presuda Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj: P-1521/17-77 od 15. svibnja 2018. i to u toč. I, III i IV izreke te se u tom dijelu sudi:

 

              "Nalaže se tuženicama da tužiteljima solidarno isplate iznos od 46.889,94 kuna (četrdesetšesttisućaosamstoosamdesetdevetkuna i devedesetčetirilipe) sa zateznom kamatom tekućom od 10. veljače 2005. pa do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

 

              U preostalom dijelu, a za iznos od 391.055,52 kune (tristodevedesetjednutisućupedeset petkuna i pedesetdvijelipe) i uz to pripadajućih zateznih kamata, odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja.

 

              Svaka stranka snosi svoje troškove postupka te se odbijaju zahtjevi tužitelja i tuženica za nadoknadu troškova postupka."

 

              II U preostalom dijelu se žalbe tuženica djelomično odbijaju kao neosnovane te se u toč. II izreke potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj: P-1521/17-77 od 15. svibnja 2018.".

 

              Protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev I. i II. tužitelja protiv I. tužene i u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev I. tužene za naknadu parničnog troška, reviziju u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) podnijela je I. tužena iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava.

 

              Protiv drugostupanjske presude u istom dijelu I. tužena podnijela je i reviziju u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP naznačivši slijedeća pravna pitanja za koje smatra da su važna za  osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni:

              1. Da li je tužitelj koji potražuje isplatu određenog iznosa na ime izvršenog ulaganja dužan u skladu sa pravilima o teretu dokazivanja, za potrebe vještačenja i očitovanja protustranke, sačiniti adekvatnu specifikaciju radova u smislu iznošenja odlučnih činjenica i priložiti dokaze o izvršenim ulaganjima na kojima temelji svoj zahtjev?,

              2. Da li sud može odluku o predaji konkretno određenih stvari, utemeljiti na uopćenom iskazu stranke o bitnim činjenicama, ako je iskaz dan prije nego li je postavljen tužbeni zahtjev koji se tiče navedenih okolnosti, te da li je u tom slučaju sud dužan omogućiti stranci da dopuni svoj iskaz odnosno pozvati ga da u roku podnese obrazloženi odgovor na tužbu?,

              3. Da li je sud dužan cijeniti prigovor zastare koji u tijeku postupka iznese nasljednik tuženika koji je stupio u parnicu?,

              4. Da li sud može odluku o trošku utemeljiti mimo odredbe čl. 154. st. 2. ZPP na možebitnim uvjerenjima tužitelja u trenutku pokretanja parničnog postupka?.

 

              Protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev I. i II. tužitelja protiv II. i III. tuženica i u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev II. i III. tuženica za naknadu parničnog troška, reviziju su u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, podnijele II. i III. tužene naznačivši slijedeća pravna pitanja za koje smatraju da su važna za  osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni:

              1. "Je li po izjavljenom prigovoru tuženika da isti odgovaraju samo do visine vrijednosti svog nasljednog dijela sud dužan utvrditi visinu naslijeđenog dijela svakog od tuženika?,

              2. "Ako jedan ili više nasljednika stupi u procesno pravni položaj pok. tuženika protiv kojeg je podnesena tužba radi predaje stvari, na kome je teret dokazivanja da su te stvari u posjedu novih tuženika?".

 

              Tužitelji nisu podnijeli odgovor na reviziju I. tužene, a niti na reviziju II. i III. tuženica.

 

              Revizija I. tužene podnesena prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP nije dopuštena.

 

              Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

              1) ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn,

              2) ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa,

              3) ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b toga Zakona.

 

              Kako pobijana drugostupanjska presuda nije donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, te kako ta presuda nije donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b ZPP, to je dopuštenost revizije I. tužene podnesene u smislu odredbe čl. 382. st. 1. ZPP ispitana prema vrijednosnom kriteriju te je utvrđeno da tom kriteriju nije udovoljeno. Ovo stoga što vrijednost predmeta spora pobijanog dijela drugostupanjske presude niti glede tužbenog zahtjeva za isplatu, a niti glede tužbenog zahtjeva za predaju stvari ne prelazi 200.000,00 kn.

 

              Stoga, dakle revizija I. tužene podnesena u smislu odredbe čl. 382. st. 1. ZPP nije dopuštena.

 

              Niti revizija I. tužene podnesena u smislu odredbe čl. 382. st. 2. nije dopuštena.

 

              Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

 

              1. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

 

              2. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

 

              3. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima, te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati sudsku praksu.

 

              Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji st. 2 toga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

              Postupajući pak sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojom se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

 

              U reviziji I. tužene naznačeno pravno pitanje pod rednim brojem 1. nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Ovo stoga što odgovor na to pitanje ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja.

 

              Glede u reviziji I. tužene naznačenog pravnog pitanja pod rednim brojem 2. revizija I. tužene nema sadržaj propisan odredbom čl. 382. st. 3. ZPP. Ovo stoga što I. tužena u reviziji glede tog pitanja nije na određen način izložila razloge zbog kojih smatra da bi to pravno pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

              Glede pravnog pitanja u reviziji I. tužene naznačenog pod rednim brojem 3., ovaj revizijski sud ocjenjuje da to pitanje nema značaj pravnog pitanja u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

 

              Glede u reviziji I. tužene naznačenog pravnog pitanja pod rednim brojem 4., za ukazati je da u tom dijelu revizija nije dopuštena.

 

              Ovo stoga što pravomoćno rješenja o troškovima parničnog postupka (čl. 129. st. 5. ZPP) nije rješenje protiv kojega bi bila dopuštena revizija (čl. 400. st. 1. ZPP). Riječ je o pravnom shvaćanju revizijskog suda sa sjednice Građanskog odjela od 16. studenog 2015.

 

              Stoga niti revizija I. tužene podnesena u smislu odredbe čl. 382. st. 2. nije dopuštena.

 

              S obzirom na izneseno valjalo je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i st. 2. i odredbe čl. 392.b st. 2 i st. 3. ZPP odlučiti kao pod stavkom III. izreke ovog rješenja.

 

              Revizija II. i III. tuženica glede pravnog pitanja naznačenog pod rednim brojem 1. je dopuštena i osnovana.

 

              To pravno pitanje važno je za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer je pobijanja drugostupanjska presuda utemeljena na pravnom shvaćanju glede tog pravnog pitanja, a koje pravno shvaćanje nije podudarno sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda iznesenog u rješenju broj Revx-741/16-2 od 13. veljače 2018.

 

              Naime, pobijana drugostupanjska presuda je utemeljena na pravnom shvaćanju da nasljednici solidarno odgovaraju za dugove ostavitelja do visine vrijednosti naslijeđene imovine, ali da je visina vrijednosti naslijeđenog dijela svakog pojedinog nasljednika odlučna tek za odnos između nasljednika, a ne i za odnos između vjerovnika i nasljednika.

 

              Revizijski sud je pak, u prije navedenom rješenju zauzeo slijedeće pravno shvaćanje "nasljednici odgovaraju solidarno za dugove ostaviočeve i to svaki do visine svog nasljednog dijela, a što znači da vjerovnik može zahtijevati od svakog pojedinog nasljednika ispunjenje obveze, ali samo do visine naslijeđenog dijela tog pojedinog nasljednika".

 

              Ovaj revizijski sud ostaje kod navedenog pravnog shvaćanja.

 

              Dakle, nižestupanjski sudovi pogrešno su primijenili materijalno pravo kada su odlučili o tužbenom zahtjevu I. i II. tužitelja protiv II. i III. tuženica za isplatu predmetnih novčanih sredstava i to materijalno pravo iz odredbe čl. 139. st. 4. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 48/03), a koja odredba glasi: "Kad ima više nasljednika, oni odgovaraju solidarno za ostaviteljeve dugove, i to svaki do visine vrijednosti svog nasljednog dijela, bez obzira je li izvršena dioba nasljedstva".

 

              Zbog, u tom dijelu pogrešnog pravnog pristupa spornom odnosu među strankama, nižestupanjski sudovi propustili su raspraviti i utvrditi činjenice vezane za visinu vrijednosti naslijeđene imovine svake od II. i III.  tuženica.

 

              Radi nepravilnosti odluke nižestupanjskih sudova o tužbenom zahtjevu I. i II. tužitelja protiv II. i III. tuženica (koji se odnosi na isplatu), kao nepravilna ukazuje se i odluka nižestupanjskih sudova o zahtjevu II. i III. tuženica za naknadu parničnog troška.

 

              Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP odlučiti kao pod stavkom I. izreke ovog rješenja.

 

              U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će nakon što raspravi i utvrdi činjenice na koje mu je ukazano ovim rješenjem, ponovno odlučiti o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva I. i II. tužitelja protiv II. i III. tuženica za isplatu 46.889,94 kn sa pripadajućim zateznim kamatama.

 

              U reviziji II. i III. tuženica naznačeno pravno pitanje pod rednim brojem 2. nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Ovo stoga što se to pitanje odnosi isključivo na okolnosti konkretnog slučaja.

 

              Stoga, valjalo je na temelju odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP riješiti kao pod stavkom II. izreke ovog rješenja.

 

              Odluka o zahtjevu II. i III. tuženica za naknadu parničnog troška revizijskog dijela postupka osniva se na čl. 166. st. 3. ZPP (st. IV izreke ovog rješenja).

 

Zagreb, 23. ožujka 2021.