- 1 -              Rev 2214/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2214/2017-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari ovrhovoditelja D. R., OIB … iz Z., M. B. 1, zastupanog po punomoćniku D. R. odvjetniku u Z., protiv ovršenika Grada Z., OIB …, T. S. R. 1, Z., zastupanog po punomoćniku M. R. odvjetniku u O. društvu P., R., L. & Partneri u Z., radi ovrhe, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžovr-1022/11-2 od 17. rujna 2013. kojim je ukinuto rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrpl-4436/10 od 28. rujna 2010. i odbačen prijedlog za ovrhu od 16. srpnja 2010., u sjednici održanoj 23. ožujka 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

              I. Prihvaća se revizija ovrhovoditelja i ukida se rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžovr-1022/11-2 od 17. rujna 2013. u dijelu pod točkama I. i III. izreke te se predmet u tom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

              II. Odlučivanje o troškovima revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjski sud je rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovrpl-4436/10 od 28. rujna 2010. odredio ovrhu pljenidbom i prijenosom novčane tražbine radi naplate iznosa od 12.801,24 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. prosinca 2008. do isplate, iznosa od 4.002,27 kn na ime nepodmirenih zakonskih zateznih kamata tekućih od dospijeća do 18. prosinca 2008. kao i radi naplate troškova ovršnog postupka u iznosu od 1.230,00 kn sa zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi do isplate. Sud prvog stupnja je rješenjem poslovni broj Ovrpl-4436/10-4 od 12. studenog 2010. odbio kao neosnovan prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe određene rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovrpl-4436/10 od 28. rujna 2010.

 

              Drugostupanjskim rješenjem uvažena je žalba ovršenika, ukinuto je rješenje o ovrsi suda prvog stupnja poslovni broj Ovrpl-4436/10 od 28. rujna 2010. te je odbačen prijedlog za ovrhu od 16. srpnja 2010. (točka I izreke). Odbijena je žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđeno rješenje suda prvog stupnja poslovni broj Ovrpl-4436/10-4 (kojim je odbijen prijedlog za odgodu ovrhe) od 12. studenog 2010. (točka II. izreke). Naloženo je ovrhovoditelju naknaditi ovršeniku trošak žalbe u iznosu od 615,00 kn (točka III. izreke), dok je odbijen zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška odgovora na žalbu (točka IV. izreke).

 

              Protiv dijela drugostupanjskog rješenja ovrhovoditelj je podnio reviziju iz članka 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku  („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje u tekstu: ZPP). Predlaže preinačenje drugostupanjskog rješenja u pobijanom dijelu na način da se žalba ovršenika odbije kao neosnovana, kao i zahtjev ovršenika za naknadu troškova žalbenog postupka te da se potvrdi rješenje o ovrsi suda prvog stupnja poslovni broj Ovrpl-4436/10 od 28. rujna 2010., uz naknadu troškova revizije.

 

              Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

              Revizija je osnovana.

 

              Člankom 12. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08, dalje u tekstu: OZ) propisano je da je u ovršnom postupku dopuštena samo revizija iz članka 382. st. 2. ZPP, dok je člankom 19. st. 1. OZ propisano da se u ovršnom postupku na odgovarajući način (supsidijarno) primjenjuju odredbe ZPP.

 

              Prema odredbi članka 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija prema odredbi članka 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Prema odredbi članka 382. st. 3. ZPP u reviziji iz članka 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

              Ovrhovoditelj postavlja sljedeće pitanje:

              "Da li je Županijski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 35. st. 1. i čl. 35. st. 3. Ovršnog zakona kada je ukinuo rješenje o ovrsi i odbacio prijedlog za ovrhu radi isplate potraživanja ovrhovoditelja u iznosu od 12.801,24 kn sa zateznim kamatama tekućim od 19. 12. 2008. do isplate te iznosa od kn 4.002,27 na ime nepodmirenog dijela zateznih kamata dospjelih do 18.12.2008., s obrazloženjem da predmetno potraživanje ovrhovoditelja  nije istovjetno tražbini iz ovršne isprave budući da je ovršnim zahtjevom zatražena isplata u iznosu različitom od onoga iz ovršne isprave te zateznih kamata sa drugačijim tijekom od onoga kako je ovrhovoditelju dosuđeno ovršnom ispravom, iako je ovršnom ispravom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj Pr-20264/04 od 18.12.2008., ovrhovoditelju dosuđen iznos od kn 12.801,24 sa zateznim kamatama s različitim tijekom na pojedinačne iznose od 2004. godine do isplate, dakle veći iznos od onoga koji potražuje u ovršnom postupku?“

 

              Obrazlažući razloge važnosti revident se poziva na odluku Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž 1963/12 od 27. svibnja 2013. te odluke Županijskog suda u Zagrebu broj Gžovr-3990/11-2 od 22. svibnja 2012., Gžovr-4470/11-2 od 1. ožujka 2011. i Gžovr-1086/12 od 16. travnja 2013.

 

              Prema odredbi članka 392.a st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

 

              Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s navedenim odredbama ovaj sud je ocijenio da je pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i da je stoga revizija dopuštena.

 

              Prema odredbi članka 35. st. 1. OZ prijedlog za ovrhu mora sadržavati zahtjev za ovrhu u kojem će, uz ostale podatke biti naznačena tražbina čije se ostvarenje traži, dok je stavkom 3. istoga članka  propisano da će sud odbaciti prijedlog za ovrhu koji ne sadrži sve propisane podatke, bez pozivanja ovrhovoditelja na dopunu ili ispravak.

 

              U prijedlogu za ovrhu, ovrhovoditelj je naveo da je obveza ovršenika djelomično prestala prijebojem međusobnih potraživanja ovrhovoditelja i ovršenika (što se odnosi na obvezu isplate dijela zakonskih zateznih kamata dospjelih do 18. prosinca 2008. u iznosu od 4.612,32 kn), a da je ostao nepodmiren dio zakonskih zateznih kamata dospjelih do 18. prosinca 2008. u iznosu od 4.002,27 kn kao i cjelokupna glavnica (12.801,24 kn).

 

              Drugostupanjski sud je, pozivajući se na odredbu članka 35. st. 1. i 3. OZ, ukinuo rješenje o ovrsi i odbacio prijedlog za ovrhu jer da on ne sadrži točnu i pravilnu oznaku predmetne tražbine, obrazlažući pri tom da je izreka pobijanog rješenja o ovrsi u nesuglasju s izrekom priložene ovršne isprave budući je ovršnim zahtjevom zatražena isplata u iznosu različitom od onoga iz ovršne isprave te zateznih kamata sa drugačijim tijekom od onog kako je ovrhovoditelju dosuđeno ovršnom ispravom.

 

              Ocjena je ovog suda da izraženo shvaćanje drugostupanjskog suda nije pravilno.

 

              Naime, ovrhovoditelj je ovlašten od ovršenika zahtijevati namirenje cijele svoje novčane tražbine utvrđene ovršnom ispravom ili pak dijela te tražbine, umanjujući svoj zahtjev (jer je primjerice za dio tražbine namiren prije pokretanja ovršnog postupka ili je pak obveza ovršenika djelomično prestala prijebojem).

 

              Pritom valja imati na umu da vjerovnik koji od dužnika zahtijeva glavnicu, kamate i troškove na temelju ovršne isprave ima pravo uračunavanja u skladu s člankom 172. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), tako da se prvo namiruju troškovi, zatim kamate i potom glavnica.

 

              U slučaju kada je obveza ovršenika djelomično prestala prije pokretanja ovršnog postupka, ovrhovoditelj je dužan u prijedlogu za ovrhu, naznačiti, uz ostale podatke propisane člankom 35. OZ, i tražbinu čije ostvarenje traži, na način da naznači iznose koji mu (po njegovom shvaćanju) nisu podmireni prije pokretanja ovršnog postupka.

 

              Upravo sve to je ovrhovoditelj i naznačio u podnesenom prijedlogu za ovrhu pa zato nije niti bilo razloga da se ukine rješenje o ovrsi i prijedlog za ovrhu odbaci iz razloga sadržanih u članku 35. OZ.

 

              Stoga je drugostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 35. st. 1. i 3. OZ-a kada je ukinuo rješenje o ovrsi i odbacio prijedlog za ovrhu s obrazloženjem da je ovršnim zahtjevom zatražena isplata u iznosu različitom od onoga iz ovršne isprave te zateznih kamata s drugačijim tijekom od onog kako je ovrhovoditelju dosuđeno ovršnom ispravom, pa da stoga prijedlog za ovrhu ne sadrži točnu i pravilnu oznaku predmetne tražbine. Međutim, ne postoje uvjeti za preinaku drugostupanjske odluke jer ukidanjem rješenja o ovrsi te odbacivanjem iz navedenih razloga prijedloga za ovrhu, drugostupanjski sud nije ocijenio ostale žalbene navode, pa je stoga na temelju odredbe članka 395. st. 2. u vezi s člankom 400. st. 3. ZPP i člankom 19. st. 1. OZ uz prihvaćenje revizije pobijanu drugostupanjsku odluku valjalo ukinuti i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

              Odluka o troškovima revizijskog postupka donesena je na temelju članka 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 23. ožujka 2021.