- 1 -              Revt 655/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Revt 655/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja U. osiguranje d.d., OIB … sa sjedištem u Z., P. 13A, zastupanog po punomoćniku K. Š. odvjetniku u Z., protiv tuženika D. A. OIB … iz U., J. D. 8, zastupanog po punomoćnici J. M. odvjetnici u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv točke I izreke presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-5181/2015-2 od 27. rujna 2017., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3609/09 od 14. veljače 2013. u točki 1. I., II. i III. izreke te u dijelu točke 2. izreke, u sjednici vijeća održanoj 23. ožujka 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim je zahtijevao od tuženika isplatu iznosa od 899.302,33 kn sa zateznim kamatama tekućim od 19. svibnja 2006. do isplate (točka 1. I. izreke) te iznosa od 7.159,93 kn sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe do isplate (točka 1. II. izreke), kao i naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate (točka 1. III. izreke). Tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 102.550,00 kn (točka 2. izreke), dok je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 101.300,00 kn (točka 3. izreke).

 

              Drugostupanjskom presudom djelomično je odbijena kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena presuda suda prvog stupnja u točki 1.I., II. i III. izreke te u dijelu točke 2. izreke kojim je tužitelju naloženo naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 56.292,60 kn (točka I. izreke). Nadalje, djelomično je prihvaćena žalba tužitelja i preinačena točka 2. izreke presude suda prvog stupnja u dijelu kojim je tužitelju naloženo naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 35.675,35 kn te je u tom dijelu odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan (točka II. izreke), dok je žalba tuženika odbijena i potvrđena točka 3. izreke presude suda prvog stupnja (točka III. izreke). Drugostupanjskim rješenjem djelomično je uvažena žalba tužitelja i ukinuta točka 2. izreke presude suda prvog stupnja u dijelu kojim je tužitelju naloženo naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 10.578,05 kn te je u tom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka odbačen kao nedopušten.

 

              Protiv točke I. drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj, na temelju odredbe članka 382. stavak 1. točka 1. u vezi članka 497.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH – dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u vezi članka 7. stavak 1. ZPP i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 6. ZPP. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske ukidanje pobijane presude u točki I. izreke te ukidanje prvostupanjske presude u točki 1./I. II. i III. izreke te vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

              Revizija nije osnovana.

 

              Na temelju članka 392.a stavka 1. ZPP-a revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

              Tužitelj se neosnovano poziva na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 7. stavak 1. ZPP te odredbe članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP. Odredbom članka 7. stavak 1. ZPP propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Pravilno drugostupanjski sud navodi da tužitelj nije iznio odlučne činjenice u čemu bi se sastojao utjecaj tuženika na upravu tužitelja (obzirom je tuženik bio u radnom odnosu kod tužitelja i time u podređenom položaju u odnosu na članove uprave), pa uzimajući u obzir da tužitelj nije konkretizirao u čemu bi se sastojao utjecaj tuženika na upravu tužitelja sud nije izvodio niti dokaz saslušanjem svjedoka (M. P., kako sada u reviziji tužitelj navodi, na okolnost utjecaja tuženika na P. T., članicu uprave). Naime, prema odredbi članka 241. ZPP stranka koja predlaže da se određena osoba sasluša kao svjedok mora prije toga naznačiti o čemu ona treba svjedočiti. Slijedom toga, nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP na koju ukazuje tužitelj u reviziji, odnosno tužitelju nije uskraćena mogućnost raspravljanja pred sudom.

 

              Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete na temelju odredbe članka 273. stavak 1. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“, broj 111/93, 34/99, 121/99, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11 i 112/12, dalje tekstu: ZTD) u iznosu od 899.302,33 kn sa zateznim kamatama tekućim od 19. svibnja 2006. do isplate te iznosa od 7.159,93 kn sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe do isplate.

 

              U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

              - da su 10. svibnja 2006. tužitelj i društvo P.-D. d.o.o. zaključili Ugovor o eskontiranju mjenica broj 5/06, kojim ugovorom tužitelj eskontira mjenice pod uvjetom da prodavatelj tj. P. D. d.o.o. preda kupcu , tj. tužitelju originalne mjenice te da se eskont izvrši po stopi od 6,5 % godišnje konfornom metodom tako da je ukupni iznos potraživanja po tom ugovoru o eskontu 2.424.300,00 kn, kojim ugovorom se tužitelj obvezao društvu P.-D. d.o.o. da će mu po odbitku diskonta u iznosu od 211.697,67 kn isplatiti iznos od 2.604.065,00 kn uplatom na žiro-račun, a društvo P.-D. d.o.o. se obvezalo, kao osiguranje naplate mjenica, dati tužitelju instrument osiguranja i to zalogom prava na nekretnini, bjanko zadužnice 2 kom na iznos od 1.000.000,00 kn ovjerene kod javnog bilježnika i dvije bjanko mjenice,

              - da su 29. svibnja 2006. P.-D. d.o.o. i tužitelj potpisali aneks kojim aneksom mijenjaju Ugovor o eskontu mjenica broj 5/06 tako da se eskont izvrši po stopi od 8 % godišnje konfornom metodom,

              - da su 16. svibnja 2006. Sporazum o zasnivanju založenog prava potpisali tužitelj kao vjerovnik, P.-D. d.o.o. kao dužnik i A. d.o.o. kao založni dužnik, da radi osiguranja tražbine vjerovnika dužnik dopušta da se u korist vjerovnika uknjiži založno pravo na nekretninama upisanim u zemljišne knjige Općinskog suda u Vukovaru zk. ul. br. 8450 k.o. V. kč. br. 4071/48 kuća i dvor P. površine 48 m/2, da na temelju ovog sporazuma vjerovnik ishodi uknjižbu založnog prava na tim nekretninama i da su stranke suglasne da kao jedini uvjet koji mora biti ispunjen da bi se na njega stavila potvrda ovršnosti ako je vjerovnik uz zahtjev dostavio protest podignut zbog neplaćanja mjenice opisane u članku 1. tog Sporazuma,

              - da je iznos iz članka 3. Ugovora o eskontiranju mjenica - iznos od 2.000.604,65 kn isplaćen od strane tužitelja u korist P.-D. do.o. dana 18.05.2006. na žiro-račun cesionara H. A. A. C. d.o.o. temeljem Ugovora o cesiji od 17. svibnja 2006. između O. Z. d.d. (cesus), P.-D. d.o.o. (cedent) i H. A. A. c. d.o.o. (cesionar).

              - da uprava tužitelja prilikom sklapanja navedenog ugovora i sporazuma nije zaštitila interese društva čime je društvu nastala šteta,

              - da su mjenice predane tužitelju neispunjene i nemaju nikakvo značenje niti bilo kakvu vrijednost te kao takve nisu sredstvo osiguranja plaćanja,

              - da je tuženik bio radnik tužitelja, na temelju ugovora o radu zaključenog 2. rujna 2002. za obavljanje radnog mjesta izvršni direktor naplate u sektoru financija i računovodstva, da su odgovornosti i ovlaštenja navedenog radnog mjesta: naplata i potraživanje dospjelih obveza, poslovi premije i kreditnih plasmana na području RH, prodaja proizvoda i programa osiguranja u dogovoru s prodajom, ostali poslovni iz djelokruga osiguranja i financija te da je osim navedenih poslova radnik dužan obavljati i sve druge poslove po nalogu poslodavca,

              - da je tuženik bio odgovoran upravi društva tužitelja te da je potpisivao dokumentaciju i obavljao poslove za koje nije bio ovlašten, a da mu je punomoći dodjeljivala P. T. kao član uprave tužitelja,

              - da su tužitelj i tuženik 26. ožujka 2007. sporazumno raskinuli ugovor o radu.

 

              Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja je ocijenio da je tuženik bio odgovoran upravi tužitelja i da je radio po uputi i nalogu uprave tužitelja, slijedom čega nije imao utjecaj na upravu društva niti je mogao koristiti svoj utjecaj u društvu da navede članove uprave da poduzmu nešto na štetu društva. Prema tome, sud je ocijenio da tuženik nije bio osoba od utjecaja koja bi mogla djelovati na upravu tužitelja koristeći svoj položaj u društvu, jer je položaj tuženika bio podređen od položaja člana uprave tužitelja. Stoga je odbio tužbeni zahtjev, ocjenjujući da tuženik nije odgovoran za štetu na temelju odredbe članka 273. stavak 1. ZTD jer nije bio u položaju koristiti svoj utjecaj u društvu, već je u odnosu na upravu društva bio u podređenom položaju.

 

              Pravilno je drugostupanjski sud potvrdio presudu suda prvog stupnja, smatrajući da je isti dao jasne razloge o ocjeni odlučnih činjenica i o primjeni odredbe članka 273. st. 1. ZTD, obrazlažući da tužitelj nije niti u tužbi niti tijekom postupka iznio odlučne činjenice u čemu bi se taj drugi utjecaj sastojao, kada formalnog utjecaja, u smislu formalno nadređenog položaja tuženika u odnosu na upravu, nije bilo.

 

              Vezano uz navode revidenta o izuzeću sutkinje drugostupanjskog suda, predsjednice vijeća M. M., da se trebala izuzeti u ovom predmetu, obzirom je zatražila izuzeće u postupku koji se protiv P. T. kao predsjednice uprave društva tužitelja vodio pred Trgovačkim sudom u Z. pod brojem P…, valja reći da je u ovom predmetu tužba u odnosu na tuženicu P. T. povučena, o čemu je sud prvog stupnja dana 15. prosinca 2010. donio rješenje broj P…. Slijedom navedenog, u trenutku odlučivanja suda drugog stupnja o žalbi protiv presude suda prvog stupnja, P. T. više nije stranka u postupku.

 

              Prema tome, obzirom se nisu ostvarili revizijski razlozi, to je na temelju članka 393. ZPP, valjalo odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 23. ožujka 2021.

 

                                                                                                  Predsjednica vijeća:

                                                                                                  Katarina Buljan, v.r.