- 1 -              Rev 4250/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 4250/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja H. - P. p. d.o.o., Z., S. c. 11, OIB … i II-tužitelja  H. - C. d.o.o., Z., T. k. T. 11/I, OIB …, oboje zastupani po punomoćniku Ž. S. odvjetniku u Z., protiv I-tuženika H. o. k. d.d., Z., C. 6, OIB …, zastupanog po punomoćniku Ž. O. odvjetniku u Z. i II-tuženika T. osiguranje d.d., Z., A. H. 4, OIB …, zastupanog po punomoćniku H. L. odvjetniku u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji II-tuženika protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž-1598/2017-2 od 4. lipnja 2019., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3540/15-35 od 24. listopada 2017., u sjednici održanoj 23. ožujka 2021.,

 

 

 

r i j e š i o   j e:

 

 

              Revizija se odbija, kao neosnovana.

 

 

 

Obrazloženje

 

 

              Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

              I. Nalaže se prvotuženiku H. o. k. d.d., Z., C. 6, OIB: … isplatiti prvotužiteljima H. - P. p. d.o.o., Z., S. c. 11, OIB: … i drugotužitelju  H. - C. d.o.o., Z., T. k. T. 11/I, OIB: … iznos od 294.212,02 kn sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 06. rujna 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate i utvrđene po Hrvatskoj narodnoj banci za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i naknaditi im trošak ovog postupka u iznosu od 53.125,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 24. listopada 2017. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate i utvrđene po Hrvatskoj narodnoj banci za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

              II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim predlaže naložiti drugotuženiku T. osiguranju d.d, Z., A. H. 4, OIB: … solidarnu isplatu iznosa od 294.212,02 kn sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 06. rujna 2008. do isplate kao i da im solidarno naknadi trošak parničnog postupka sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

 

              III. Nalaže se prvotužiteljima H. - P. p. d.o.o., Z., S. c. 11, OIB: … i drugotužitelju  H. – C. d.o.o., Z., T. k. T. 11/I, OIB: … naknaditi trošak ovog postupka drugotuženiku T. osiguranju d.d, Z., A. H. 4, OIB: … u iznosu od 37.500,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 24. listopada 2017., do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate i utvrđene po Hrvatskoj narodnoj banci za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.''.

 

              Drugostupanjskom presudom je suđeno:

 

              „Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Poslovni broj: 142 Pn-3540/15-35 od 24. listopada 2017. i sudi:

 

              I. Nalaže se prvotuženiku H. o. k. d.d., Z., C. 6 i  drugotuženiku T. osiguranju d.d, Z., A. H. 4,  da solidarno isplate tužiteljima H. - P. p. d.o.o., Z., S. c. 11 i drugotužitelju  H. - C. d.o.o., Z., T. k. T. 11/I, OIB… iznos od 294.212,02 kn sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od  24. listopada 2017. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate i utvrđene po Hrvatskoj narodnoj banci za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i naknaditi im solidarno trošak parničnog postupka u iznosu od 53.750,00 kn. sa zateznom kamatom tekućom od 24. listopada 2017. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate i utvrđene po Hrvatskoj narodnoj banci za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

              S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na početak tijeka zateznih kamata od 06. rujna 2008.  pa do 23. listopada 2017. tužitelji se odbijaju.

 

              Tužitelji i I. tuženik se odbijaju sa zahtjevima za naknadu troškova žalbi.

 

              Tužitelji i II. tuženik se odbijaju sa zahtjevima za naknadu troškova odgovora na žalbe.“.

 

              Protiv drugostupanjske presude, reviziju je, pozivajući s na razloge iz čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14– dalje: ZPP), dakle, podnoseći redovnu reviziju u smislu čl. 382. st. 1. ZPP-a, a koje se odredbe pri ovome odlučivanju primjenjuju temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/19), podnio II-tuženik. Predlaže sudu preinačiti pobijanu odluku. Zahtijeva trošak revizije.

 

              Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

              Revizija nije osnovana.

 

              Postupajući sukladno odredbi čl. 392. a. st. 1. ZPP-a revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

              Iako revident navodi da reviziju izjavljuje „zbog razloga navedenih u čl. 385. st. 1. ZPP-a“ iz čega bi proizlazilo da je izjavljuje i iz razloga postupovnopravnih povreda, njegovi se revizijski navodi, sadržajno ih sagledavajući (a ovaj sud jedino ispituje odluku u okviru tako određeno navedenih i obrazloženih razloga), mogu svesti jedino na upućivanje na pogrešnu primjenu materijalnog prava.

 

              Predmet spora je zahtjev tužitēlja da im tuženici solidarno nakade imovinsku štetu nastalu na lokomotivi u vlasništvu tužitēlja, a koja oštećenja su nastala u prometnoj nezgodi koja se dogodila  19. travnja 2008., u kojoj je lokomotiva na pružnom prijelazu naletjela na teretno vozilo sastavljeno od vučnog i priključnog vozila te su činjenična utvrđenja, bitna za ovaj, revizijski stupanj postupka, sljedeća:

              - da je 19. travnja 2008. došlo do naleta brzog putničkog vlaka na teško teretno cestovno motorno vozilo s poluprikolicom,

              - da je do naleta došlo na željezničko - cestovnom prijelazu ŽCP - 103 koji je osiguran polubranicima te svjetlosnim i zvučnim uređajima koji su u trenutku štetnog događaja bili ispravni i uključeni,

              - da je vlak udario u zadnji kraj poluprikolice,

              - da je do prometne nesreće došlo jer vozač teretnog vozila kojemu je bila priključena poluprikolica nije poštivao prometnu signalizaciju, odnosno svjetlosno - zvučnu signalizaciju na željezničko - cestovnom prijelazu, koji su u trenutku štetnog događaj bili ispravni i uključeni, uslijed čega je došlo do naleta brzog vlaka broj … na zadnji kraj poluprikolice teretnog vozila,

              - da su na lokomotivi nastala oštećenja u visini utuženog iznosa,

              - da je vozač teretnog vozila na kojem je bila priključena poluprikolica postupio suprotno odredbi čl. 34. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (''Narodne novine'', broj 105/04, 142/06, 60/08 i 67/08, dalje u tekstu: ZOSPC) te odredbama čl. 136. st. 1. i čl. 137. st. 1. ZOSPC –a, kao i odredbi čl. 51. st. 2. Zakona o sigurnosti u željezničkom prometu (''Narodne novine'', broj 40/07), pa da je vozač teretnog vozila na kojem je bila priključena poluprikolica, dakle vozač vučnog vozila, isključivo odgovoran za nastanak prometne nezgode,

              - da je vučno vozilo osigurano kod I-tuženika policom obveznog automobilskog  osiguranja,

              - da je priključno vozilo osigurano kod II-tuženika policom osiguranja od obvezne automobilskoj odgovornosti.

 

              Preinačujući prvostupanjsku presudu na način da umjesto (prvostupanjskom presudom utvrđene) pojedinačne i isključive odgovornosti I-tuženika, kao osiguratelja vučnog vozila, utvrđuje solidarnu odgovornost obaju tuženika (dakle, solidarno i II-tuženika, kao osiguratelja priključnog vozila) drugostupanjski sud se poziva na odredbu čl. 22. st. 5. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (''Narodne novine'', broj 151/05 – dalje: ZOOP) kojom je propisano: „Ako je šteta nastala od vučnog ili priključnog vozila dok su oba vozila bila spojena i činila jednu cjelinu,  za štetu trećim osobama solidarno odgovaraju vlasnici obaju vozila, pa oštećena osoba može podnijeti odštetni zahtjev ili osiguratelju vučnog ili osiguratelju priključnog vozila.“. Nadodaje da: „Kako su tužitelji za naknadu štete utužili oba osiguratelja solidarno, pogrešno sud prvog stupnja smatra, pozivajući se na odredbe članka 1068. stavka  1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje  u tekstu: ZOO) i članka 1072. stavka  1. ZOO., da II-tuženik nije solidarno odgovoran u ovom predmetu, budući se na tužitelje koji su oštećenici u ovom predmetu  primjenjuje citirana odredba Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (…)“.

 

              Zauzimajući izraženo pravno shvaćanje u pobijanoj odluci, drugostupanjski je sud, na tako utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo.

 

              Sporeći materijalno pravo revident izražava pravno shvaćanje da se trećom osobom u smislu odredbe čl. 22. st. 5. ZOOP-a (iako se revident poziva na st. 6. toga članka, no, po sadržaju revizijom citirane odredbe je jasno da se, ratione temporis, radi o stavku 5.) ne bi moglo smatrati „drugog imatelja opasne stvari“, nego samo treću osobu „u smislu definicije „treće osobe“ iz ZOO-a kao npr. putnika i pješaka…“. Tako bi, prema pravnom shvaćanju revidenta, izostajala solidarna odgovornost osiguratelja priključnog vozila prema vlasniku opasne stvari (oštećeniku) za imovinsku štetu nastalu na oštećenikovom vozilu (opasnoj stvari) bilo vučnim ili priključnim vozilom, nego da postoji isključiva odgovornost osiguratelja vučnog vozila.

 

              Pojam treće osobe u konkretnom slučaju sasvim sigurno obuhvaća i vlasnika vozila na kojem je, u okolnostima podudarnim s ovopredmetnim, nastala šteta.

 

              U tom smislu je i za primijetiti da je odredbom članka 22. st. 1. ZOOP-a određeno: „(1) Vlasnik vozila dužan je sklopiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari“.

 

              Ovaj sud ne vidi razloga da bi se pojam treće osobe različito tumačio u odredbama citiranih stavaka (st. 1. i st. 5.), niti, protivno navodima revidenta, uočava da bi u okviru takvog tumačenja postojao nesklad između odredbe čl. 22. st. 5. i stavka 4. istoga članka ZOOP-a koji glasi: „(4) Osiguranje od automobilske odgovornosti pokriva štetu nastalu od vučnog vozila kao i štetu nastalu od priključnog vozila“.

 

              Navod revidenta da se trećom osobom u smislu čl. 22. st. 5. ZOOP-a ne bi mogao smatrati imatelj opasne stvari, jer se „u odštetnom pravu pod sintagmom „treće osobe“ smatra svaka osoba koja u prometnoj nezgodi nije imatelj opasne stvari kao npr. pješak, putnik…“, neodrživ je, osobito zato jer bi takvo pravno shvaćanje isključilo čak i mogućnost „uobičajenih“ slučajeva naknade imovinske štete na vozilu (u kojima se ne pojavljuje dvojba o solidarnoj odgovornosti) po ugovorima o obveznom automobilskom osiguranju oštećenicima (vlasnicima tih vozila) po čl. 22 st. 1. ZOOP-a, koji također koristi pojam „trećih osoba“.

 

              Činjenica da se odredbom čl. 1068. ZOO-a određuje: Sastavnim dijelom motornog vozila smatra se i s njime povezana prikolica“, pa da bi se, po navodima revidenta, time isključila odgovornost osiguratelja priključnog vozila, jer da bi priključno vozilo zapravo funkcionalno ušlo u cjelinu s vučnim – ne utječe na solidarnu odgovornost u smislu čl. 22. st. 5. ZOOP-a, koji u konkretnom slučaju predstavlja posebni propis kojim se definira opseg odgovornosti obaju osiguratelja tj. obaju tuženika.

 

              Ovaj se sud nije upuštao u analizu revizijskih navoda o odredbama općih uvjeta za obvezno automobilsko osiguranje obaju tuženika iz kojih bi eventualno proizlazio izostanak odgovornosti jednog od njih, jer se regulacija pravnog odnosa osiguratelja (obveznog automobilskog osiguranja) prema trećim sobama ne temelji na ugovornim odredbama između toga osiguratelja i njegovog osiguranika nego na (prvenstveno i u konkretnom slučaju) odredbama ZOOP-a.

 

              Konačno, ovaj sud skreće pažnju revidentu na revizijsku odluku poslovnog broja Revx 933/16-3 od 27. lipnja 2017. (i u onima na koje se poziva u samoj toj odluci) u kojoj se izražava pravno shvaćanje u bitno podudarnoj činjenično-pravnoj situaciji, a u pogledu odgovornosti društva za osiguranje u konkretnim slučajevima.

 

              Na osnovu svega obrazloženog valjalo je, na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a, odbiti reviziju jer je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena.

 

Zagreb, 23. ožujka 2021.