- 1 -              Rev-x 120/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 120/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Agencije za ..., Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik J. Š., odvjetnik u Z., protiv tuženika Grada Paga, OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica N. S., odvjetnica u Z., radi isplate, odlučujući o revizijama tužitelja i tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-573/17-2 od 12. rujna 2017., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1390/15-126 od 24. studenog 2016., u sjednici održanoj 23. ožujka 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbijaju se revizije tužitelja i tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-573/17-2 od 12. rujna 2017., u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1390/15-126 od 24. studenog 2016., kao neosnovane.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju 413.073,60 kn sa zateznim kamatama na iznos od 84.889,00 kn od 28. ožujka 2006. do isplate i na iznos od 328.184,60 n od 12. listopada 2006. do isplate (točka I. izreke), dok je u preostalom iznosu od 1.096.904,86 kn sa zateznim kamatama na pojedine iznose pobliže naznačenim u tom dijelu izreke (točka II. izreke), te je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (točka III. izreke).

 

Drugostupanjskom presudom potvrđena je presuda suda prvog stupnja u dijelu pod točkom I. izreke (točka I. izreke), te u dijelu pod točkom II. izreke kojim je tužbeni zahtjev odbijen za iznos od 798.483,10 kn sa zateznim kamatama kako je pobliže naznačeno u tom dijelu izreke (točka II. izreke).

 

Rješenjem drugostupanjskog suda ukinuta je prvostupanjska presuda u dijelu točke II. izreke kojim je zahtjev tužitelja odbijen za iznos od 298.421,76 kn sa zateznim kamatama od 17. kolovoza 2005. do isplate i u tom dijelu je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (točka I. izreke). Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku (točka II. izreke).

 

Protiv presude suda drugog stupnja u dijelu pod točkom II. izreke, tužitelj je podnio reviziju iz članka 382. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53791, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/17 i 70/19 - u nastavku teksta: ZPP). Reviziju podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti drugostupanjsku presudu u dijelu pod točkom II. izreke na način da se tužbeni zahtjev u cijelosti prihvati, podredno ukinuti nižestupanjske odluke u pobijanom dijelu i u tom dijelu predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

Tuženik podnosi reviziju protiv točke I. izreke drugostupanjske presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka. Predlaže ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

Odgovori na revizije nisu podneseni.

 

Revizije nisu osnovane.

 

Sukladno odredbi članka 392. a stavak 1. ZPP-a, revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se presuda pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Neosnovano revidenti upiru da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer se pobijane presude u svemu mogu ispitati budući da sadrže jasne i neproturječne razloge o svim činjenicama odlučnim za ovaj spor.

 

Za istaknuti je da tuženik, osporavajući nalaz i mišljenje građevinskog vještaka kroz razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, zapravo ističe prigovore činjenične naravi što prema odredbi članka 385. stavak 1. ZPP-a, u reviziji nije dopušteno.

 

Uz to, drugostupanjski sud je odgovorio na odlučne žalbene navode obrazlažući svoju odluku pravno uvjerljivim razlozima koje u cijelosti prihvaća i revizijski sud, dakle, ocijenio je sve žalbene razloge koji su od odlučnog značenja, kao i one na koje pazi po službenoj dužnosti, stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog iz članka 375. stavak 1. ZPP-a, na koju se tuženik opisno poziva.

 

U odnosu na ocjenu dokaza, tužitelj navodi da je pogrešna jer da su nižestupanjski sudovi zanemarili iskaz svjedoka Š. i V. te da nisu ocijenili iskaz svjedoka P., u dijelu kojim navodi da su troškovi popravka grilja i krova nastali radi nekorištenja zgrade, pa da s obzirom na ovakav sadržaj iskaza svjedoka nije bio potrebno provođenje građevinskog vještačenja.

 

Međutim, pravo na ocjenu provedenih dokaza pridržano je za sud (članak 8. ZPP), kojemu pripada i ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP), stoga postupanjem suda prema toj ovlasti i time što činjenice nisu ocijenjene sukladno tvrdnjama revidenta, nije ostvarena niti bitna povreda na koju se ukazuje revizijom tužitelja.

 

Predmet spora u revizijskom dijelu postupka je zahtjev tužitelja za isplatu 1.211.556,70 kn sa zateznim kamatama i to po osnovi štete koju je pretrpio zbog neurednog ispunjenja ugovorne obveze od strane tužene stranke - iz ugovora o međusobnim pravima i obvezama glede izgradnje stambene građevine prema provedbenom programu društveno poticajne stanogradnje od 28. kolovoza 2003.

 

U postupku koji je prethodio reviziji, uz ostalo, utvrđeno je:

 

- da je između stranaka sklopljen ugovor o međusobnim pravima i obvezama u pogledu izgradnje stambene građevine prema provedbenom programu društveno poticajne stanogradnje od 28. kolovoza 2003.,

 

- da tuženik nije ispunio svoje obveze preuzete navedenim ugovorom, definirane u odredbi članka 4. tog ugovora,

 

- da je člankom 5. ugovora utvrđen rok na način da će se poslovi izvršiti u rokovima utvrđenim terminskim planom građenje i to najkasnije do dovršetka građevinsko-obrtničkih radova, odnos potpunog dovršetka građevine,

 

- da iz zapisnika Povjerenstva za tehnički pregled od 9. srpnja 2004. proizlaze primjedbe inspektora i predsjednika povjerenstva te je tuženiku dan rok od 30 dana za otklanjanje ti nedostataka, nakon čega se može izdati uporabna dozvola,

 

- da iz dopisa tuženika tužitelju od 30. rujna 2004. i 2. prosinca 2004. proizlazi da i sam navodi kako svi radovi koje se obvezao izvršiti nisu završeni na vrijeme,

 

- da iz zapisnika Povjerenstva za tehnički pregled od 20. listopada 2006. proizlazi da su u potpunosti otklonjeni nedostaci utvrđeni zapisnikom o tehničkom pregledu od 9. srpnja 2006., te kako je izvršeno spajanje instalacija objekta na infrastrukturne instalacije, vodovod, električnu mrežu i osiguran vatrogasni pristup objektu i parking,

 

- da je uporabna dozvola za objekt izdana 30. listopada 2006., kao i da tuženik nije priložio relevantne dokaze iz kojih bi proizlazilo da je u skladu s ugovorom izvršio sve radove za koje se obvezao.

 

Na temelju ovih utvrđenja, kao i provedenog građevinskog vještačenja, nižestupanjski sudovi zaključuju da vrijednost radova čije je troškove snosio tužitelj, iako ih je prema odredbi članka 4. Ugovora morao snositi tuženik, iznosi ukupno 413.073,60 kn, stoga primjenom odredbe članka 17. i 262. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - u nastavku teksta: ZOO), obvezuju tuženika na isplatu navedenog iznosa sa zateznim kamatama.

 

U preostalom iznosu od 798.483,10 kn, koji se odnosi na tražbinu za troškove izgradnje projektne dokumentacije (u iznosu od 57.340,00 kn) te daljnje iznose iz  okončane situacije od 20. listopada 2006., koji se odnose na sanaciju same građevine kako izvana tako i iznutra, primjenom pravila o teretu dokazivanja (članak 219. u svezi člana 221.a. ZPP), nižestupanjski sudovi su djelomično odbili tužbeni zahtjev.

 

S obzirom da tužitelj revizijskim navodima, kako je već rečeno, u bitnome osporava nalaz i mišljenje vještaka dovodeći ga u svezu s iskazima svjedoka i iznoseći svoje viđenje činjenične situacije, dakle, ističe činjenične prigovore zbog kojih se revizija ne može podnijeti, to takvim navodima tužitelj niti ne može uspješno osporiti materijalnopravnu pravilnost pobijane presude (članak 385. ZPP). S druge strane, tuženik u svojoj reviziji uopće nije istaknuo revizijske razloge materijalnopravne naravi.

 

Revizijski sud bez daljnjega prihvaća razloge koje je u obrazloženju pobijane odluke istaknuo drugostupanjski sud jer je pravilno ispitao i razmotrio, te odgovorio na sva bitna činjenična i pravna pitanja ovog spora.

 

Glede primjene materijalnog prava u sadržaju obrazloženja drugostupanjske presude izneseni su iscrpni i jasni razlozi koje ovaj sud u cijelosti prihvaća pa se umjesto posebnog obrazloženja u kojem bi te razloge trebalo samo ponoviti, revizijski sud poziva na odnosne razloge na temelju članka 396.a stavak 1. ZPP-a, kojim je određeno da u slučaju kada odbije reviziju iz članka 382. stavak 1. ZPP-a revizijski sud se može umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća.

 

Sukladno odredbi članka 396.a stavak 2. ZPP-a na internetskim stranicama objavit će se drugostupanjska odluka na koju se poziva ovaj sud.

 

Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 393. ZPP-a, revizije stranaka valjalo je odbiti i presuditi kao u izreci.

 

Zagreb, 23. ožujka 2021.