- 1 -              Rev 306/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 306/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. V. iz R. S., P., OIB: …, koju zastupa punomoćnik R. F., odvjetnik u P., protiv tuženika R. M. iz R., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik S. L., odvjetnik u R., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola broj Gž-2072/14-2 od 28. rujna 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rovinju - Rovigno broj P-73/13-7 od 13. svibnja 2014., u sjednici održanoj 23. ožujka 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila da joj tuženik isplati iznos od 352.000,00 kn, zajedno sa zateznom kamatom tekućom na pojedine mjesečne iznose počev od 1. travnja 2008. do 1. ožujka 2013., a sve kako je to navedeno u toč. I. izreke prvostupanjske presude. Ujedno je tužiteljica obvezana tuženiku nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 14.450,00 kn.

 

Presudom suda drugoga stupnja odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je pravodobno podnijela reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužiteljica predlaže da se revizija prihvati, pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija tužiteljice nije osnovana.

 

U konkretnom slučaju dopuštena je revizija prema vrijednosnom kriteriju, dakle revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, revizijski sud na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet ovog parničnog postupka je zahtjev tužiteljice za naknadu štete zbog izmakle koristi iz čl. 1089. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 - dalje ZOO). Prema odredbi čl. 1089. st. 3. ZOO pri ocjeni izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

 

Suprotno tvrdnji tužiteljice sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ista ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, ima razloga o odlučnim činjenicama te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je u razdoblju za koji tužiteljica potražuje isplatu izmakle koristi ista bila u posjedu stana u zgradi u R.,

 

- da je u posjed tog stana uvedena u ovršnom postupku kod istoga suda broj Ovr-496/06 od 16. travnja 2007.,

 

- da su i nakon uvođenja tužiteljice u posjed bili vođeni parnični postupci između parničnih stranaka,

 

- da navedeni drugi parnični postupci nisu utjecali na mogućnost tužiteljice da predmetni stan ekonomski iskorištava, da ga daje u najam ili iznajmljuje turistima,

 

- da u tim parničnim postupcima nisu bile izdane nikakve privremene mjere ili neke slične mjere koje bi tužiteljicu onemogućile u ekonomskom iskorištavanju spornog stana.

 

Obzirom na takva činjenična utvrđenja zaključak je nižestupanjskih sudova da tuženik nije tužiteljici prouzročio štetu u vidu izmakle koristi, jer samo vođenje parničnih postupaka nije imalo za posljedicu nemogućnost ekonomskog iskorištavanja predmetnog stana.

 

Kod toga drugostupanjski sud posebno navodi da vođenje sudskih postupaka ne predstavlja ograničenje prava vlasništva, a niti pravni nedostatak stvari u smislu čl. 430. ZOO, a niti predstavljaju teret nekretnine u pravnom smislu što bi imalo za posljedicu obvezu tuženika da tužiteljici naknadi štetu u vidu izmakle koristi.

 

Navedeno shvaćanje nižestupanjskih sudova pravilnim prihvaća i revizijski sud, te isto nije dovedeno u pitanje revizijskim razlozima tužiteljice.

 

Tužiteljica u reviziji ponavlja svoju tvrdnju da je pogrešno stajalište nižestupanjskih sudova da vođenje različitih parničnih postupaka od strane tuženika protiv tužiteljice može promatrati odvojeno od načina korištenja stana. Tužiteljica smatra da su sudski postupci u pravilu nepredvidivi i da je teško ocijeniti kakva će se odluka donijeti. Posebno kod toga ukazuje na parnični postupka kod Općinskog suda u Rovinju broj P-269/11 u kojem je tuženik tražio predaju posjeda spornog stana i zabranu upotrebljavanja od strane tužiteljice.

 

I gore navedena tvrdnja tužiteljice u reviziji zapravo potvrđuje pravilnost i zakonitost pobijane odluke drugostupanjskog suda. Naime, kako je tužiteljica u ovršnom postupku 16. travnja 2007. uvedena u posjed predmetnog stana, to je ista nakon toga mogla taj stan koristiti sama ili ga iznajmljivati, neovisno o činjenici što je tuženik vodio parnične postupke protiv tužiteljice. U postupku koji se posebno apostrofira protiv tužiteljice nije bila izdana nikakva privremena mjera zabrane korištenja predmetnog stana, zabrane iznajmljivanja istoga, pa je pravilan zaključak nižestupanjskih sudova da vođenje parničnih postupaka ne predstavlja ograničenje prava vlasništva, a niti pak pravni nedostatak stvari, posebno ne u slučaju ako se stan namjeravao iznajmljivati podstanarima ili turistima.

 

Radi navedenog nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa je valjalo reviziju tužiteljice odbiti na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 23. ožujka 2021.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Katarina Buljan, v. r.