- 1 -              Revd 429/2021-3

Broj: Revd 429/2021-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Viktorije Lovrić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Q. d.o.o., OIB:..., Z., kojeg zastupa punomoćnik D. K., odvjetnik iz Odvjetničkog društva G., K. & K. d.o.o., u Z., protiv tuženika Grad Zagreb, OIB:..., Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-4225/2019-3 od 14. listopada 2020., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2093/2012 od 4. ožujka 2019. ispravljena rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2093/2012 od 30. travnja 2019., u sjednici održanoj 23. ožujka 2021.,

r i j e š i o   j e:

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog, kao neosnovan.

Obrazloženje

Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-4225/2019-3 od 14. listopada 2020., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2093/2012 od 4. ožujka 2019. ispravljena rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2093/2012 od 30. travnja 2019.

Tužitelj u odgovoru na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije osporava dopuštenost revizije i predlaže prijedlog odbaciti te potražuje trošak sastava istog.

Postupajući sukladno odredbama 385., 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postupovnopravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije koje se odnosi na primjenu čl. 375. st. 1. ZPP nije važno za odluku u ovom sporu, jer postavljanjem istog podnositelj polazi od procesnih pretpostavki koje nisu ostvarene (da drugostupanjski sud u obrazloženju presude nije ocijenio žalbene navode koji su od odlučnog značenja). Nadalje, materijalnopravna pitanja nisu važna za odluku u ovom sporu niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer postavljanjem istih (može li se poistovjetiti pristup građevini i dio dvorišta, je li izvođenjem asfaltiranja na česticama izvršena faktična deposedacija i kada započinje teći zastarni rok na ime potraživanja prijašnjeg vlasnika za isplatu naknade zbog faktične deposedacije) tuženik polazi od pogrešnih činjeničnih pretpostavki (da predmetna čestica predstavlja pristupni put/dio dvorišta stambenog objekta; da je cesta dovršena još 1997., odnosno najkasnije 2004. postavljanjem nogostupa odnosno prije asfaltiranja 2008.; te da zastarni rok počinje teći od 1997.) koje nemaju uporište u stanju spisa, a odluke na koje se kao razloge važnosti poziva su donesene u drugačijim činjeničnim situacijama.

Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP riješeno kao u izreci.

Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP).

Zagreb, 23. ožujka 2021.