- 1 -              Rev 244/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 244/2021-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L. T., D. V., I. A. i D. T.-F., svi iz S., i svi zastupani po punomoćnici M. J., odvjetnici u S., protiv tuženika K. D. iz S., zastupanog po punomoćnici V. V., odvjetnici u S., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-2278/2019-2 od 12. prosinca 2019., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pst-517/12 od 11. prosinca 2012., u sjednici održanoj 23. ožujka 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Ukida se presuda Županijskog suda u Splitu broj Gž-2278/2019-2 od 12. prosinca 2019. te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje pred izmijenjenim vijećem.

 

O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja te je utvrđeno da je prohodna ravna terasa koja predstavlja zajednički dio zgrade suvlasništvo tužitelja i tuženika srazmjerno njihovim suvlasničkim dijelovima na nekretnini označenoj kao k.č.br. zgr. 5234 iz z.k.ul. 15129 k.o. S., pa se ovlašćuju tužitelji da temeljem presude zatraže i postignu upis brisanja prava vlasništva prohodne terase upisane na ime tuženika u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu. U toč. II. izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženiku da tužiteljima naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 12.086,76 kn.

 

Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda te je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kao i njihov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka, a ujedno je naloženo tužiteljima da tuženiku na ime troškova parničnog postupka naknade 12.093,75 kn.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju su izjavili tužitelji na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), predlažući da ovaj sud prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu, a podredno da istu ukine i vrati drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje pred drugim vijećem.

 

Tuženik nije dostavio odgovor na reviziju.

 

Revizija je osnovana.

 

Temeljem odredbe čl. 391. st. 1. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

Ovaj sud je rješenjem broj Revd 1267/2020-2 od 16. lipnja 2020. dopustio tužiteljima izjavljivanje revizije zbog slijedećeg pravnog pitanja:

 

"Je li drugostupanjski sud prilikom ponovnog odlučivanja ovlašten odstupiti od pravnog shvaćanja i jasne upute revizijskog suda iznesene u istom predmetu, odnosno je li drugostupanjski sud kome je predmet vraćen na ponovno suđenje vezan u tom predmetu pravnim shvaćanjem na kojemu se temelji rješenje revizijskog suda kojim je ukinuta pobijana drugostupanjska odluka?"

 

Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja da prohodna ravna terasa predstavlja zajednički dio zgrade i ujedno suvlasništvo tužitelja i tuženika, a slijedom čega predmet spora je i zahtjev tužitelja da se izvrši upis brisanja prava vlasništva tuženika na spornoj prohodnoj ravnoj terasi.

 

Prvostupanjski sud je na temelju utvrđenih odlučnih činjenica zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan jer da predmetna sporna terasa čini zajednički dio zgrade stranaka u kojem su tužitelji i tuženik vlasnici stanova kao posebnih dijelova zgrade te da sporna terasa nije pripadak tuženikova stana i slijedom toga da tuženik nije isključivi vlasnik iste. Takav zaključak prvostupanjski sud temelji na odredbi čl. 372. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09 – dalje: ZVDSP) iz razloga što tužitelji kao vlasnici posebnih dijelova zgrade i suvlasnici zajedničkih dijelova zgrade nisu dali suglasnost tuženiku i njegovom pravnom predniku za stjecanje prava vlasništva sporne terase kao posebnog dijela nekretnine.

 

Drugostupanjski sud, za razliku od prvostupanjskog suda, primjenom odredbe čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP, zaključio je da sporna terasa nije zajednički dio zgrade, već suprotno tome, da je sastavni dio posebnog dijela nekretnine tuženika. Pritom drugostupanjski sud zaključuje da su tužitelji kod zaključenja ugovora o kupoprodaji stana na kojemu postoji stanarsko pravo dali suglasnost da će omogućiti nadogradnju radi izgradnje stana, a sukladno urbanističkim uvjetima i građevinskoj dozvoli, na koji način da su ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 372. st. 3. ZVDSP za stjecanje prava vlasništva tuženika sporne terase. Nadalje, drugostupanjski sud smatra kako izjava tuženika od 30. prosinca 1992. nema pravne učinke jer tuženik ne smije samovoljno odstupati od utvrđenih i propisanih uvjeta građenja jer je on u obvezi upravo izgraditi objekt kako je to utvrđeno upravnim aktima.

 

Ovaj sud je rješenjem broj Rev 475/2014-2 od 26. veljače 2019. povodom revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gžp-555/13 od 5. rujna 2013. ukinuo tu presudu drugostupanjskog suda i predmet vratio na ponovno odlučivanje drugostupanjskom sudu pri čemu je ovaj sud izrazio jasno pravno shvaćanje u vezi izjave tuženika od 30. prosinca 1992., odnosno da je ta izjava bitna u vezi pravnog statusa sporne terase i da li ju je drugostupanjski sud dužan cijeniti. Naime, navedenom izjavom tuženik se obvezao tužiteljima da će sporna ravna terasa imati isti izgled, funkciju i pravni status kao što je to bilo i do nadogradnje na zgradi.

 

Drugostupanjski sud nakon prvotne ukidne odluke ovoga suda zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka u ponovljenom postupku ponovno ne cijeni navedenu izjavu niti analizira izjavu tuženika već jednostavno navodi da ta izjava nije bitna i da nema stvarnopravne učinke za ovaj spor. Na taj način drugostupanjski sud je postupio suprotno čl. 394.a ZPP jer nije prihvatio pravno shvaćanje ovoga suda u ranijoj ukidnoj odluci, na koji način je ponovno počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 394.a ZPP jer je takvo postupanje bilo od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke. U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će cijeniti izjavu tuženika od 30. prosinca 1992. i to posebno onaj dio izjave u kojoj se tuženik obvezao da neće mijenjati stvarno i pravno stanje na spornoj terasi.

 

Obzirom na navedeno, valjalo je temeljem odredbe čl. 394. st. 1. alineja 1. ZPP ukinuti drugostupanjsku presudu i riješiti kao u izreci, a odlučeno je da se predmet vrati drugom vijeću radi ponovnog odlučivanja o žalbi tužitelja.

 

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 4. ZPP.

 

Zagreb, 23. ožujka 2021.