REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega, te Pameli Jerković, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice: J. Ž. iz S., Š. …, OIB: …, koju zastupa opunomoćenica K. Z., odvjetnica u S., G. … …, protiv tuženika: Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba u Zagrebu, Antuna Mihanovića 3, Zagreb, radi nepripadno isplaćenih mirovina, bez održavanja rasprave, dana 23. ožujka 2021.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži da se poništi rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 140-03/20-01/03349517616, URBROJ: 341-99-05/3-20-9057 od dana 25. studenog 2020.

Obrazloženje

U pravovremenoj tužbi, podnesenoj protiv rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 140-03/20-01/03349517616, URBROJ: 341-99-05/3-20-9057 od dana 25. studenog 2020., tužiteljica je, u bitnom, navela da u istom tuženik tek paušalno navodi razloge zbog kojih odbija žalbu ne ulazeći u meritum stvari, već da samo citira prvostupanjsko upravno rješenje. Nesporno je da je bila korisnica obiteljske mirovine nakon smrti svoga oca, Ž. J. te da je odredbom čl. 70. st. l. ZOMO određeno kako je korisnik može koristiti do 26. godine života. Tuženik da je bio dužan nakon što tužiteljica, napuni 26 godina života donijeti rješenje kojim istoj prestaje pravo po predmetnom osnovu. Međutim, da je tuženik predmetno rješenje donio sa zakašnjenjem od dva mjeseca da bi istovremeno donio i pobijano rješenje kojim se tužiteljici nalaže isplata iznosa koji joj je upravo tuženik sam uplatio. Nadalje, da tuženik nije mogao donijeti rješenje kojim se nalaže tužiteljici povrat nepripadno primljene novčane naknade jer da se u konkretnom radi o imovinsko-pravnom sporu koji da se treba rješavati pred mjesno nadležnim Općinskim sudom. Sukladno naprijed navedenom da se predlaže Naslovnom sudu donijeti presudu da se poništava osporeno rješenje tuženika.

Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da tužba nije osnovana. Osporeno rješenje da je doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa svim važećim zakonskim propisima. Navodi i razlozi izneseni u tužbi da nisu osnovani, odnosno da nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja. Pravomoćnim rješenjem Područne službe u S., broj … od dana 26. listopada 2020. da je tužiteljici, kao korisnici obiteljske mirovine, prestalo pravo na obiteljsku mirovinu s danom … sukladno čl. 70. st. 1. ZOMO-a, budući da je navršila 26 godina života te da je obustavljena isplata iste s danom …. U skladu sa nalogom za obračun mirovinskih primanja od dana 26. listopada 2020. i obračunom mirovinskih primanja Odsjeka za obračun mirovinskih primanja i doplatka za djecu Područne službe u S. od dana 27. listopada 2020. da su tužiteljici obračunata nepripadno isplaćena mirovinska primanja u svoti od 7.407,64 kn za razdoblje od 1. kolovoza 2020. do 30. rujna 2020. Kako je tužiteljica u navedenom razdoblju primila mirovinsko primanje koje joj ne pripada, da je pravilno u točki I. rješenja Područne službe u S., broj … od dana 28. listopada 2020. utvrđena nepripadna isplata u svoti od 7.407,64 kn sukladno čl. 166. st. 1. ZOMO-a. U odnosu na tužbene navode u kojima tužiteljica ističe da Zavod nije mogao donijeti rješenje kojim joj se nalaže povrat nepripadno primljene novčane naknade jer da se u konkretnom radi o imovinsko-pravnom sporu koji se treba rješavati pred mjesno nadležnim Općinskim sudom, da ističe da rješenje Područne službe u S., broj … od dana 28. listopada 2020. kojim je u točki II. izreke, tužiteljici naloženo da uplati svotu nepripadno isplaćenih mirovinskih primanja u roku od 15 dana od dana primitka navedenog rješenja, predstavlja ovršnu ispravu u smislu odredbi Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17) i da omogućava prisilnu naplatu potraživanja. Polazeći od navedenog, da je tužiteljici time dana mogućnost da u propisanom roku namiri nepripadno isplaćena mirovinska primanja što da je u skladu sa načelom učinkovitosti i ekonomičnosti propisanim odredbom čl. 10. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, br. 47/09, skraćeno: ZUP) i odredbama o izvršnosti rješenja propisanom čl. 133. ZUP. Tek u slučaju neizvršenja navedene obveze od strane obveznika, da Zavod podnošenjem tužbe pokreće postupak kod nadležnog redovnog suda. Slijedom navedenog, da smatra da je osporavano rješenje na zakonu utemeljeno i da predlaže da se donese presuda kojom će sud odbiti tužbeni zahtjev.

              Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 140-03/20-01/03349517616, URBROJ: 341-99-05/3-20-9057 od dana 25. studenog 2020. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u S., KLASA: UP/I 140-03/20-01/03349517616, URBROJ: 341-18-05/3-20-42197 od dana 28. listopada 2020., kojim rješenjem je pod točkom I. J. Ž., ovdje tužiteljici, utvrđena nepripadna isplata obiteljske mirovine za razdoblje od 1. kolovoza 2020. do 30. rujna 2020. u svoti od ukupno 7.407,64 kn. Pod točkom II. utvrđeno je da je J. Ž., ovdje tužiteljica, obvezna navedenu svotu nepripadno isplaćenih mirovinskih primanja uplatiti u roku od 15 dana računajući od dana primitka tog rješenja, u korist žiro računa Državnog proračuna, navedenog u Uputi za plaćanje nepripadno isplaćenih mirovinskih primanja u prilogu tog rješenja.

Kako stranke nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave (članak 36. točka 4. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, dalje: ZUS), a činjenice odlučne za rješavanje ovog spora su nesporne, sud je bez održavanja rasprave, na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, te pregledom dokumentacije priložene u sudskom spisu, kao i dokumentacije priložene u spisu tuženika, koji spis je sudu dostavljen uz odgovor na tužbu tuženika, ocijenio kako tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan. 

              Predmet spora je, sukladno odredbi čl. 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika.

              Člankom 70. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19, dalje: ZOMO) propisano je da dijete ima pravo na obiteljsku mirovinu i koristiti se tim pravom nakon navršene 15. godine života ako je u trenutku smrti osiguranika na redovitom školovanju ili započne takvo školovanje nakon smrti osiguranika. To pravo pripada djeci do kraja redovitog školovanja, ali najduže do navršene 26. godine života.

              Odredbom čl. 102. ZOMO propisano je da korisnik prava, opunomoćenik, centar za socijalnu skrb, odnosno ustanova za zbrinjavanje starijih i nemoćnih osoba iz članka 101. ovoga Zakona dužni su u roku od 15 dana prijaviti Zavodu svaku promjenu nastalu u osobnim ili u stvarnim okolnostima koja utječe na pravo ili na opseg korištenja toga prava.

              Prema odredbi čl. 166. st. 1. ZOMO osoba koja primi mirovinu ili neko drugo primanje iz mirovinskog osiguranja koje joj ne pripada dužna ga je vratiti Zavodu zbog stjecanja bez osnove. Stavkom 2. toč. 2. istog članka propisano je da obveza vraćanja davanja stečenog bez osnove (u daljnjem tekstu: nepripadna isplata) postoji kada je mirovina ili drugo primanje isplaćeno u većoj svoti od pripadajuće, dok je stavkom 3. istog članka propisano  da Zavod rješenjem u upravnom postupku po službenoj dužnosti utvrđuje visinu nepripadno isplaćenih sredstava stečenih bez osnove prema ovome članku.

              Uvidom u spis tuženog tijela broj: … utvrđeno je: da je postupak za utvrđivanje nepripadnosti isplate pokrenut po službenoj dužnosti; da je tužiteljici rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u S., KLASA: UP/I 140-03/20-01/03349517616, URBROJ: 341-18-05/3-20-41970 od dana 26. listopada 2020. obustavljena isplata obiteljske mirovine s danom … (koje je tužiteljica uredno zaprimila te na isto nije uložila žalbu); da je tužiteljici za razdoblje od 1. kolovoza 2020. do 30. rujna 2020. izvršena nepripadna isplata mirovine u iznosu od 7.407,64 kn; temeljem navedenog doneseno je prvostupanjsko upravno rješenje, a povodom žalbe na isto doneseno je osporeno rješenje tuženika.

            Dakle, nakon što je tužiteljici rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u S., KLASA: UP/I 140-03/20-01/03349517616, URBROJ: 341-18-05/3-20-41970 od dana 26. listopada 2020. obustavljena isplata obiteljske mirovine s danom … upravna tijela su bila dužna, temeljem gore citirane odredbe čl. 166. st. 3. ZOMO, izvršiti obračun nepripadno isplaćene obiteljske mirovine (za razdoblje od 1. kolovoza 2020. do 30. rujna 2020.) kako je to pravilno i učinjeno u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, a potom mogu tužiteljicu i pozvati da dobrovoljno navedeni iznos uplati u korist sredstava Državnog proračuna.

Neovisno o tome je li javnopravno tijelo donijelo rješenje kojim se utvrđuje obveza vraćanja, odnosno nalaže vraćanje u određenom roku, tužiteljica može tu svoju obvezu ispuniti i dobrovoljno. U slučaju neispunjenja obveze vraćanja primljenog iznosa mirovine koji tužiteljici nije pripadao, točka II. izreke prvostupanjskog rješenja kojom je utvrđeno da je tužiteljica obvezna iznos nepripadno isplaćenih mirovinskih primanja uplatiti u određenom roku ne isključuje obvezu javnopravnog tijela da u odgovarajućem sudskom postupku pred nadležnim sudom pokrene postupak radi vraćanja nepripadno primljenog iznosa. Stoga, spornim dijelom prvostupanjskog rješenja se ne odlučuje o imovinskopravnom zahtjevu o kojem treba odlučivati u sudskom postupku, već se njime samo utvrđuje da postoji obveza vraćanja nepripadnog iznosa mirovine i određuje rok za dobrovoljno ispunjenje obveze po proteku kojeg se može pokrenuti postupak pred nadležnim sudom radi vraćanja stečenog bez osnove. Iz navedenoga proizlazi da je tim dijelom prvostupanjskog upravnog rješenja javnopravno tijelo samo odgodilo mogućnost podnošenja tužbe sudu radi vraćanja stečenog bez osnove do proteka roka određenog za dobrovoljno ispunjenje obveze (istovjetno pravno stajalište izneseno je u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem: Usž-729/17-2 od dana 13. srpnja 2017.), radi čega je neosnovan prigovor tužiteljice kako se u konkretnom radi o imovinsko-pravnom sporu koji se treba rješavati pred mjesno nadležnim Općinskim sudom.

Naime, tužiteljica ne može u ovom upravnom sporu s uspjehom isticati prigovore koji se odnose na donošenje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u S., KLASA: UP/I 140-03/20-01/03349517616, URBROJ: 341-18-05/3-20-41970 od dana 26. listopada 2020., jer je iste valjalo iznijeti u žalbi na to rješenje. Ovdje ipak valja istaći da na zakonitost osporenog rješenja tuženika nije i ne može biti od utjecaja činjenica da rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u S., KLASA: UP/I 140-03/20-01/03349517616, URBROJ: 341-18-05/3-20-41970 od dana 26. listopada 2020., doneseno sa zakašnjenjem od dva mjeseca kako to ističe tužiteljica, jer je navedeno rješenje doneseno po službenoj dužnosti kada je uočena nepripadna isplata obiteljske mirovine tužiteljici, a tim više jer je u konkretnom slučaju tužiteljica ta koja je bila dužna, sukladno gore citiranoj odredbi čl. 102. ZOMO, prvostupanjsko upravno tijelo obavijestiti o svim promjenama koje se tiču ostvarivanja prava na obiteljsku mirovinu (a koje je ista nesporno i ostvarivala do navršene 26. godine života sukladno gore citiranoj odredbi čl. 70. st. 1. ZOMO).

Slijedom svega naprijed navedenog, po ocjeni ovog Suda, niti ostali prigovori tužiteljice izneseni u tužbi nisu od utjecaja radi donošenja eventualno drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari iz razloga što je u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na štetu tužiteljice.

U izloženim okolnostima, a uzimajući u obzir navedene zakonske odredbe, osporavana odluka tuženika je zakonita. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ br. 47/09, dalje: ZUP-a), a na koje ovaj Sud, temeljem članka 31. stavka 2. ZUS-a, pazi po službenoj dužnosti.

Radi toga je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan te odlučiti kao u izreci.

U Splitu, 23. ožujka 2021.

   S U D A C

     Sandra Ćoraš Gega, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sud Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. ZUS-a).

DN-a:

-          opunomoćenici tužiteljice K. Z., odvjetnici u S., G. . uz odgovor na tužbu

-          tuženiku Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnjoj službi, Zagreb, Antuna Mihanovića 3

-          u spis

RJ:

1. Vrijednost predmeta spora je neprocjenjiva.
2. Oslobođena plaćanja sudske pristojbe na temelju članka 11. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 118/18).
3. Kalendar 60 dana.