1              Poslovni broj: I Kž-Us-5/2021-4

 

Poslovni broj: I Kž-Us-5/2021-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća, te Željka Horvatovića i Snježane Hrupek-Šabijan, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog T. S. i dr., zbog kaznenog djela iz članka 291. stavka 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbi Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj: A-DO-8/2020 od 5. veljače 2021., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj: Kv-I-Us-139/20 (K-Us-8/19) od 21. siječnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 23. ožujka 2021.,

 

 

r i j e š i o  j e

 

             

Odbija se žalba Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu kao neosnovana.

 

 

     Obrazloženje

 

 

Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, na temelju članka 160. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), odbijen je prijedlog predlagatelja osiguranja oštećene R. H., zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, za određivanje privremene mjere radi osiguranja imovinskopravnog zahtijeva kojom se: zabranjuje optuženom T. S. da otuđi ili optereti do visine od 540.522,81 kunu i 1360 eura i to 8. suvlasnički  dio: 3/8 ZK tijela III, stambena dvorišna zgrada br. 66 u U. T. B. br. …, sagrađena na k.č.br. … zk.ul. …, k.o. G. Z. kod Općinskog suda u Zagrebu.

 

Protiv tog rješenja Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu je podnijelo žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te je predložilo da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a podredno da se preinači na način da se usvoji prijedlog za određivanje privremene mjere osiguranja imovinskopravnog zahtijeva.

 

Žalba nije osnovana.

 

Nije u pravu žalitelj kad u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka kaznenog zakona iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., jer pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

 

Ovu povredu žalitelj vidi u tome što prvostupanjski sud „nije razmotrio“ činjenicu da vrijednosti pokretnina u vlasništvu protivnika osiguranja optuženog T. S. (osobno vozilo marke Fiat 500, staro 13 godina, motocikl marke Gillera Runner 180, starosti 10 godina), kao i da visina njegove plaće koju ostvaruje nakon što je prestao obnašati zastupničku dužnost u Hrvatskom saboru ( 50% plaće koju je primao kao zastupnik, a koju će još primati do … 2021.), nije dostatna za namirenje imovinskopravnog zahtijeva oštećene R. H., a koje okolnosti upućuju na opasnost da bi protivnik osiguranja bez određivanja privremene mjere, raspolagao svojom imovinom i na taj način predlagatelju osiguranja onemogući naplatu imovinskopravnog zahtijeva koji mu je dosuđen.

 

Naime, nepravomoćnom presudom Županijskog suda u Zagrebu broj K-Us-8/19 od 16. prosinca 2020. optuženi T. S. i optužena S. Z. proglašeni su krivima i osuđeni za više kaznenih djela iz članka 291. stavak 2. u svezi stavka 1. i članka 52. KZ/11. i članka 279. stavka 1. KZ/11., te je optuženi S. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 godine, a optužena S. Z. na kaznu zatvora u trajanju od 4 godine i 6 mjeseci. Istom presudom, na temelju čl. 158. stavak 2. ZKP/08., oštećenoj R. H. je djelomično dosuđen imovinskopravni zahtjev u iznosu od 590.098,00 kuna te je optuženicima naloženo da R. H. solidarno isplate taj iznos zajedno s zakonskom zateznom kamatom, dok je s preostalim dijelom imovinskopravnog zahtijeva od 8,615,24 kune, R. H. upućena u parnicu. 

 

Žalitelj u žalbi neosnovano tvrdi da prvostupanjski sud nije razmotrio sve okolnosti koje su navedene u prijedlogu za određivanje privremene mjere osiguranja imovinskopravnog zahtijeva, a koje su bitne za određivanje te privremene mjere. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je prvostupanjski sud imao u vidu vrijednosti pokretnina u vlasništvu protivnika osiguranja, kao i visinu njegovih novčanih prihoda, koje okolnosti je sud pravilno ocijenio. Osim toga, u pobijanom rješenju sud je iznio jasne i određene razloge zbog kojih je smatrao opravdanim da prijedlog za određivanje privremene mjere osiguranja imovinskopravnog zahtijeva odbije, navodeći da „predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim postojanje opasnosti da će bez određivanja privremene mjere optuženi T. S. spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati“, a koji razlog, kao pravilan, prihvaća i ovaj Visoki kazneni sud, kao drugostupanjski sud.

 

Zbog naprijed iznesenih razloga žalba predlagatelja osiguranja zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., nije osnovana.

 

Nije u pravu žalitelj ni kad prvostupanjsko rješenje pobija zbog pogrešne primjene materijalnog prava odnosno odredbe članka 344. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. - dalje: OZ), na koju zakonsku odredbu se prvostupanjski sud pozvao u odluci kojom je odbio prijedlog predlagatelja osiguranja za određivanje privremene mjere osiguranja imovinskopravnog zahtijeva.

 

O povredi materijalnog prava radilo bi se da je u pogledu merituma ove pravne stvari odnosno prijedloga predlagatelja osiguranja za određivanje privremene mjere osiguranja imovinskopravnog zahtijeva primijenjen zakon koji se ne može primijeniti, kako je to i propisano u članku 469. točka 4. ZKP/08., što međutim ovdje nije slučaj jer se odredba članka 344. stavak 1. OZ-a odnosi upravo na ovu privremenu mjeru. 

 

Prema tome, i po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski sud je ispravno svoju odluku kojom je odbio prijedlog predlagatelja osiguranja za određivanje privremene mjere radi osiguranja imovinskopravnog zahtijeva, temeljio na odredbi članka 344. stavak 1. OZ, u kojoj su propisane bitne zakonske pretpostavke za određivanje privremene mjere osiguranja imovinskopravnog zahtijeva.

 

Slijedom iznesenog, a budući da je rješenje donijelo ovlašteno tijelo i da na štetu optuženika nije povrijeđen kazneni zakon, na koje povrede Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u skladu s odredbom članka 494. stavak 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, na  temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08., odlučiti kao u izreci.

 

 

U Zagrebu 23. ožujka 2021.