1                          Poslovni broj Gž Ovr-487/2020-2

 

 

 

 

 

 

 

             

Poslovni broj Gž Ovr-487/2020-2

 

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Heleni Vlahov Kozomara, u pravnoj stvari ovrhovoditelja P. K. iz Z., OIB: ...., zastupanog po punomoćnici T. M. P., odvjetnici iz Z., protiv ovršenika A. K. iz K. T., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku A. H., odvjetniku iz Z., radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovršenika podnesenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 32 Ovr-10526/2015-23 od 12. lipnja 2020., 23. ožujka 2021., 

 

r i j e š i o  j e

 

1. Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 32 Ovr-10526/2015-23 od 12. lipnja 2020. u točki I. i IV. izreke.

 

2. Odbacuje se žalba ovršenika izjavljena protiv točke V. rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-10526/2015-23 od 12. lipnja 2020. kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

              Rješenjem suda prvog suda u točki I. izreke naloženo je ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju trošak postupka u iznosu od 1.000,00 kn u roku od osam dana.

 

U točki II. izreke odbačen je zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška u iznosu od 1.000,00 kn.

 

U točki III. izreke odbijen je zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška postupka u preostalom iznosu od 1.000,00 kn te naknadom sudske pristojbe po odluci suda.

 

U točki IV. izreke odbijen je zahtjev ovršenika za naknadu troška postupka u iznosu od 3.250,00 kn.

 

U točki V. izreke odbačen je zahtjev treće osobe za naknadu troška postupka u iznosu od 3.7500,00 kn.

 

Protiv tog rješenja u točki I., IV. i V. izreke žali se ovršenik zbog bitne povrede odredaba postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjenog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

 

U žalbi navodi da trošak pristupa na ročište nije bio potreban za ovrhu jer ovrhovoditelj u konkretnom slučaju nije imao temelje da uopće pokreće postupak jer je ovršenik tražbinu prema ovrhovoditelju ispunio i prije njegova pokretanja, posebice prije spornog ročišta, a čije ispunjenje je ovrhovoditelj ostvario u drugom postupku, točnije u postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Zaboku pod poslovnim brojem Ovr-769/2014. U tom postupku ovrhovoditelj je ostvario pravo na sve troškove koji su bili potrebni za provođenje ovrhe. Slijedom toga niti jedna radnja ovrhovoditelja u ovom postupku nije bila potrebna za provođenje ovrhe, dapače, ovrhovoditelj je, sukladno odredbi čl. 14. st. 5. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 - dalje OZ), ovršeniku neosnovano prouzročio troškove te trećoj osobi J. K.. Također pošto je ovrhovoditelj povukao ovršni prijedlog u konkretnom slučaju, sud prvog stupnja trebao je primijeniti odredbu čl. 14. st. 5. OZ-a i čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku  ("Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje ZPP). Vezano za točku V. izreke rješenja, ovršenik ističe kako sud nije primijenio relevantne odredbe Zakona o parničnom postupku, a koji se primjenjuje kao lex generalis u odnosu na Ovršni zakon koji je lex specialis. Navodi da treća osoba ima pravni interes, kao supruga ovršenika i vlasnica ½ dijela nekretnine iz ovršnog prijedloga, da ovršenik uspije u postupku, time joj svakako pripada primjena navedene odredbe i pravo na naknadu troškova postupka koje joj je ovrhovoditelj prouzročio.

 

Predlaže pobijano rješenje u točki I., IV. i V. izreke preinačiti na način da se odbije zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka u cijelosti, te naložiti ovrhovoditelju da naknadi trošak postupka ovršeniku u iznosu od 3.250,00 kn i trećoj osobi u iznosu od 3.750,00 kn uvećano za porez na dodanu vrijednost (dalje: PDV).

 

Žalba u odnosu na točku I. i IV. izreke pobijenog rješenja nije osnovana, dok žalba u odnosu na točku V. izreke je nedopuštena.                   

 

              Sud prvog stupnja utvrđuje da je rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalne službe u Sesvetama poslovnog broja Ovr-10526/15 od 4. studenog 2015. određena ovrha na nekretninama ovršenika, a na temelju pravomoćne i ovršne presude tog suda od 5. prosinca 2001. poslovnog broja P2-1361/2001. Utvrđuje da je rješenjem istog suda  poslovni broj Ovr-10526/2015 od 14. travnja 2016. obustavlja predmetna ovrha.

 

              Odlučujući o zahtjevu ovrhovoditelja za naknadu troškova, primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 69/93., 87/93., 16/94., 11/96., 91/04., 37/05., 59/07., 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 - dalje Tarifa) ovrhovoditelju je priznat trošak pristupa na ročište održano 4. veljače 2016. u iznosu od 1.000,00 kn, sukladno Tbr. 12. t. 1. Tarife, a temeljem odredbe čl. 14. st. 4. OZ-a.

 

              U odnosu na zahtjev ovršenika za naknadu troškova postupka sud prvog stupnja utvrđuje da je ovršenik podneskom od 26. travnja 2016. izvijestio sud da odustaje od žalbe izjavljene 2. prosinca 2015. protiv rješenja o ovrsi u tom predmetu, a trošak pristupa na ročište održano 4. veljače 2016. prema ocjeni suda, ne predstavlja trošak koji je ovrhovoditelj neosnovano prouzročio ovršeniku s obzirom da iz stanja spisa proizlazi kako je ovrhovoditelj vodio ovaj postupak radi naplate svog pendentnog potraživanja, a obustavu kojeg je predložio kada je njegovo potraživanje bilo podmireno, pa primjenom odredbe čl. 14. st. 5. OZ-a pa odbija zahtjev ovršenika za naknadu troška.

 

              Nadalje, utvrđuje da zahtjev treće osobe za naknadu troška nije osnovan uz obrazloženje da treća osoba nije stranka u postupku pozivom na odredbu iz čl. 14. OZ-a njen zahtjev odbacuje.

 

              Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da ovrhovoditelju pripada pravo trošak u iznosu od 1.000,00 kn.

 

              Prema odredbi čl. 14. st. 1. OZ-a troškove postupka u vezi s određivanjem i provedbom ovrhe prethodno snosi ovrhovoditelj, odnosno predlagatelj osiguranja, dok je stavkom 4. istog članka propisano da ovršenik, odnosno protivnik osiguranja dužni su ovrhovoditelju, odnosno predlagatelju osiguranja naknaditi  troškove koji su bili potrebni za ovrhu ili osiguranje.

 

U konkretnom slučaju ovaj ovršni postupak koji je ovrhovoditelj pokrenuo radi namirenja novčane tražbine ovrhom na nekretnini ovršenika je obustavljen iz razloga što je ovršenik u drugom ovršnom postupku koji se vodio kod Općinskog suda u Zaboku pod poslovnim brojem Ovr-769/2014 radi namirenja iste tražbine ovrhovoditelja, dana 23. prosinca 2015. i 4. siječnja 2016, dakle nakon podnošenja prijedloga za ovrhu u ovom predmetu ( 15. listopada 2015. ) otplatio cjelokupni dug ovrhovoditelja.

 

              Imajući u vidu razloge obustave postupka ovrhe, ocjena je ovog suda da su troškovi koje ovršenik zahtijeva nisu neosnovani prouzročeni od strane ovrhovoditelja budući da ovrhovoditelj s obzirom na postojanje tražbine bio ovlašten pokrenuti postupak ovrhe radi ostvarenja novčane tražbine utvrđene pravomoćnom i ovršnom presudom. Naime, cilj ovršnog postupka je prisilno namirenje ovršive tražbine ovrhovoditelja, pa ovrhovoditelj ima pravo odrediti predmet i sredstvo ovrhe, pa tako i u slučaju da ovrha na nekom predmetu nije moguće provesti, ima pravo predložiti drugi predmet za koji smatra da će biti adekvatan za uspješnu provedbu ovrhe. Dispozicija u tom smislu, sama po sebi ne znači da su troškovi nastali pri pokušaju provedbe ovrhe na ranije odabranom predmetu bili nepotrebni, naprotiv, u konkretnom slučaju su ti troškovi nastali zbog legitimnog pokušaja ovrhovoditelja da ovrhom na nekretnini naplati svoju ovršivu tražbinu.  

 

              Prema tome ovršenik je dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove postupka koji su bili potrebni za ovrhu, a primjenom odredbe čl. 14. st. 4. OZ-a.

             

              Iz navedenih razloga valjalo je žalbu ovršenika odbiti kao neosnovanu i rješenje suda prvog stupnja potvrditi u točki I. i IV. izreke, a kako je odlučeno u točki 1. izreke ovog rješenja pozivom na odredbu iz čl. 380. t. 2. ZPP-a.

 

              Istovremeno je žalbu ovršenika izjavljenu protiv točke V. rješenja valjalo odbaciti kao nedopuštenu jer je izjavljena od strane neovlaštene osobe, a kako je odlučeno u točki 2. izreke ovog rješenja pozivom na odredbu iz čl. 380. t. 1. ZPP-a.   

                 

U Rijeci 23. ožujka 2021.

 

Sutkinja

Helena Vlahov Kozomara