9 P-90/2020

REPUBLIKA HRVATSKA TRGOVAČKI SUD U ZADRU STALNA SLUŽBA U ŠIBENIKU

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Trgovački sud u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, OIB 39670464653, po sucu Tereziji Goreta, u pravnoj stvari tužitelja Š.B. iz Š., zastupan po punomoćnicima iz Z.O. N.M. I S.M. iz Š.,  protiv tuženika S.d.d. iz Š. , zastupan po punomoćnicima iz odvjetničkog ureda V. i P. iz Š., radi isplate, na ročištu objave održanom dana 22. ožujka 2021. godine, 

p r e s u d i o j e

1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

I. Nalaže se tuženiku S.d.d. Š., da tužitelju Š.B. iz Š., isplati naknadu za korištenje čest.zem. 3841/2 površine 867 m2, čest.zem. 3841/3 površine 29.121 m2 i čest.zem.3841/4 površine 5.662 m2 sve upisano u zemljišnoj knjizi Z.U.758 K.O. D. P., u iznosu od 11.051.500,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku i to: 

- za 1/2009 na iznos od 161.000,00 kuna od 15.02.209. godine do isplate,
- za 2/2009 na iznos od 356.500,00 kuna od 15.03.2009. godine do isplate,
- za 3/2009 na iznos od 356.500,00 kuna od 15.04.2009. godine do isplate,
- za 4/2009 na iznos od 356.500,00 kuna od 15.05.2009. godine do isplate,
- za 5/2009 na iznos od 356.500,00 kuna od 15.06.2009. godine do isplate,
- za 6/2009 na iznos od 356.500,00 kuna od 15.07.2009. godine do isplate,
- za 7/2009 na iznos od 356.500,00 kuna od 15.08.2009. godine do isplate,
- za 8/2009 na iznos od 356.500,00 kuna od 15.09.2009. godine do isplate,
- za 9/2009 na iznos od 356.500,00 kuna od 15.10.2009. godine do isplate,
- za 10/2009 na iznos od 356.500,00 kuna od 15.11.2009. godine do isplate,
- za 11/2009 na iznos od 356.500,00 kuna od 15.12.2009. godine do isplate,

- 2 - 9 P-90/2020

- za 12/2009 na iznos od 356.500,00 kuna od 15.01.2010. godine do isplate,
- za 01/2010 na iznos od 356.500,00 kuna od 15.02.2010. godine do isplate,
- za 02/2010 na iznos od 356.500,00 kuna od 15.03.2010. godine do isplate,
- za 03/2010 na iznos od 356.500,00 kuna od 15.04.2010. godine do isplate,
- za 04/2010 na iznos od 356.500,00 kuna od 15.05.2010. godine do isplate,
- za 05/2010 na iznos od 356.500,00 kuna od 15.06.2010. godine do isplate,
- za 06/2010 na iznos od 356.500,00 kuna od 15.07.2010. godine do isplate,
- za 07/2010 na iznos od 356.500,00 kuna od 15.08.2010. godine do isplate,
- za 08/2010 na iznos od 356.500,00 kuna od 15.09.2010. godine do isplate,
- za 09/2010 na iznos od 356.500,00 kuna od 15.10.2010. godine do isplate,
- za 10/2010 na iznos od 356.500,00 kuna od 15.11.2010. godine do isplate,
- za 11/2010 na iznos od 356.500,00 kuna od 15.12.2010. godine do isplate,
- za 12/2010 na iznos od 356.500,00 kuna od 15.01.2011. godine do isplate,
- za 01/2011 na iznos od 356.500,00 kuna od 15.02.2011. godine do isplate,
- za 02/2011 na iznos od 356.500,00 kuna od 15.03.2011. godine do isplate,
- za 03/2011 na iznos od 356.500,00 kuna od 15.04.2011. godine do isplate,
- za 04/2011 na iznos od 356.500,00 kuna od 15.05.2011. godine do isplate,
- za 05/2011 na iznos od 356.500,00 kuna od 15.06.2011. godine do isplate,
- za 06/2011 na iznos od 356.500,00 kuna od 15.07.2011. godine do isplate,
- za 07/2011 na iznos od 356.500,00 kuna od 15.08.2011. godine do isplate,
- za 08/2011 na iznos od 356.500,00 kuna od 15.09.2011. godine do isplate,
po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za osam postotnih poena.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročene parnične troškove zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od utuženja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za osam postotnih poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

2. Dužan je tužitelj naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 680.258,75 kuna u roku od 8 dana.

i

r i j e š i o j e

Ne dopušta se preinaka tužbe od dana 01. srpnja 2020. godine.

Obrazloženje

Tužitelj je u tužbi i tijekom raspravljanja naveo da je on je isključivi vlasnik nekretnina oznake čest. zem. 3841/1,3841/2, 3841/3,3841/4 upisanih u zk.ul.br.758 k.o. D. P., a što da je vidljivo iz vlasničkog lista, ali da je u zemljišnoj knjizi, kao vlasnik predmetnih nekretnina naznačena  B.K.S.Š., ali  međutim da kako se ovdje radi o jednoj te istoj pravnoj osobi, biskupiji, koja je osnovana od strane Svete Stolice 01. svibnja 1298. godine, razvidno je da ta biskupija i danas djeluje, ali sada pod nazivom Š.B. sa sjedištem u Š. a, uslijed čega je tužitelj aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari.

- 3 - 9 P-90/2020

Nadalje, tužitelje u tužbi posebno istakao da je tuženik nekretnine oznake čest. zem. 3841/2,3841/3, 3841/4 upisane u zk.ul.br.758 k.o. D.P. ukupne pov. 35650 m2, koristio u razdoblju od 18.01.1999. godine do 17. siječnja 2009. godine, temeljem Ugovora o koncesiji pomorskog dobra, koji je sklopio dana 18.01.1999. godine, sa Županijskim poglavarstvom Š.K. županije, kao davateljem koncesije, te da je nakon isteka koncesije dana 17. siječnja 2009. godine, tužitelj kao nositelj knjižnog prava na predmetnim nekretninama tražio da mu tuženik vrati te nekretnine u vlasnički posjed, međutim da se tuženik  oglušio na zahtjev tužitelja, tako da tuženik navedene nekretnine i dalje drži u posjedu, ali sada bez ikakvog pravnog osnova, koristeći ih i dalje u svoje poslovne namjene, te da je tuženik ovdje pasivno legitimiran.

Nadalje, tužitelj je u svojoj tužbi naveo da se uvidom u zemljišnu knjigu može utvrditi: - da je na temelju prijavnog lista br.UP/I-932-07/2000-01/1518 od 28.07. 2000.godine i nacrta izvršeno cijepanje osnovne čest.zem.3841 u čest.zem. 3841/1,3841/2,3841/3,3841/4, koji prijavni list je proveden u zemljišnoj knjizi pod br.Z-2159/04 dana 26.02.2004. godine, a kao stvarnopravni ovlaštenik uknjižena je B.K.S.Š., ovdje tužitelj, da je bilo upisano pravo vlasništva na ime tužitelja, s katastarskom kulturom «neplodno» za čest.zem.3841/2 i 3841/4, te «bazen» za čest.zem.3841/3 k.o. D.P., da je na temelju prijavnog lista br.UP/I-932-07/09-02/247 i nacrta mijenjana i oznaka kulture, pa je tako čest.zem.3841/2, do tada označena kao «neplodno», površine 867 m2, promijenjeno u «obala», čest.zem.3841/3, do tada označena kao «bazen», površine 29121 m2, promijenjeno u «more», čest.zem.3841/4, do tada označena kao «neplodno», površine 5662 m2, promijenjeno u «obala», te da je sve navedeno vidljivo  iz povijesnog izvatka zk.ul.br.758 k.o. D.P., od 10.06.2011.g.

Zbog svega navedenog u svojoj tužbi, tužitelj od tuženika potražuje naknadu za korištenje predmetnih nekretnina, temeljem odredbi čl.1120. Zakona o obveznim odnosima (NN br.35/05), i to 10,00 kn (desetkuna) po jednom m2 ili za 35650 m2 potražuje iznos od 356.500,00 kn mjesečno ili za 31 mjesec, tj. od 18. siječnja 2009. g., pa do utuženja, potražuje ukupan iznos naknade u visini od 11.051.500,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos, sve do konačne isplate.

Nadalje, tužitelj je dana 01. srpnja 2020. godine dostavio sudu podnesak kojim je preinačio tužbeni zahtjev na način da sada traži od tuženika naknadu za korištenje nekretnine čest.br. 3841/1 K.O. D.P. za razdoblje od 2009. godine u iznosu o d 165.000,00 kuna, za 2010. u iznosu od 165.000,00 kuna, za  2011. godine  u iznosu od165.000,00 kuna sve uvećano za zakonske zatezne kamate

Tuženik je u svom odgovoru na tužbu prvenstveno istakao prigovor stvarne nenadležnosti trgovačkog suda, jer da naime, prema članku 34.b, Zakona o parničnom postupku, trgovački sudovi su nadležni za sporove između pravnih osoba, ako se radi o sporu u vezi s njihovom djelatnošću.

Nadalje, tuženik je u svom odgovoru na tužbu naveo kako tužitelj traži isplatu naknade za korištenje nekretnina, a da je nedvojbeno da tužiteljeva djelatnost nije iznajmljivanje nekretnina, jer to sigurno ne predstavlja „djelatnost vjerskih organizacija, a kako se ovdje radi o sporovima koji proizlaze iz poslova s nekretninama, to da bi za predmetni spor bio nadležan sud opće nadležnosti odnosno Općinski sud u Šibeniku, kao mjesno nadležni sud.

 

 

- 4 - 9 P-90/2020

Isto tako, tuženik je u svom odgovoru na tužbi uložio prigovor nedostatka aktivne legitimacije, jer je kao zemljišnoknjižni vlasnik predmetnih čest. zem. 3841/1, 3841/2, 3841/3 i 3841/4, Z.U. 758, K.O. D.P., upisana „B.K.S.Š.“, dok tužbu podnosi „Š.B.“, i ne podnosi nijedan relevantan dokaz o pravnom sljedništvu, te da zbog naravi predmetnih nekretnina koje predstavljaju pomorsko dobro, tužitelj nije aktivno legitimiran za poduzimanje bilo kakvih radnji, pa tako ni tužbi za zaštitu predmetnih nekretnina, obzirom da je ovlaštenik za zaštitu pomorskog dobra samo Republika Hrvatska.

Tuženik je, nadalje, u svom odgovoru na tubu naveo kako je točno  da tuženik drži u nesmetanom posjedu od 1968. godine, kada je osnovano tada društveno poduzeće „S“, kasnije pretvorbom postalo dioničko društvo „S.“ nekretnine koje nose oznaku čest. zem. 3841/2 i 3841/4, u naravi obala i čest. zem. 3841/3, u naravi more, sve K.O. D.P., te da prema članku 3. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, unutarnje vode i teritorijalno more (čest. zem. 3841/3), te dio kopna koji je po svojoj prirodi namijenjen općoj upotrebi ili je proglašen takvim, a to su: morska obala (čest. broj 3841/2 i 3841/4), čine pomorsko dobro, koje po članku 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/97 i 73/2000, dalje ZOVO) nije sposobno biti objektom prava vlasništva, to ni tužitelj ne može biti vlasnik predmetnih nekretnina i prema članku 3. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, pomorsko dobro je opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, ima njezinu osobitu zaštitu, dok prema članku 10. istog Zakona, pomorskim dobrom upravlja, vodi brigu i zaštitu i odgovara Republika Hrvatska, koja je, dakle, jedina legitimirana podnositi tužbe radi zaštite pomorskog dobra i da je očito  iz citiranih zakonskih odredbi, da predmetne nekretnine koje po sili zakona predstavljaju pomorsko dobro, da ne mogu biti vlasništvo bilo koje fizičke ili pravne osobe, pa tako ni Š. b..

Isto tako, tuženik je u svom odgovoru na tužbu posebno istakao da nepobitnu činjenicu da   predmetne nekretnine predstavljaju more i obalu, a  što da je potvrđeno podacima iz zemljišnih knjiga, kao i katastarskih operata, potvrđuje i činjenica da je Šibensko-kninska županija svojom odlukom o koncesiji pomorskog dobra  od 10.12.1998. godine, predmetne nekretnine dala u koncesiju tuženiku „S.“ d.d. radi završetka gradnje i gospodarskog korištenja luke posebne namjene - luke nautičkog turizma, kako je to prikazano na situacionom nacrtu koji je sastavni dio te odluke, te da zbog svega navedenog u ovakvoj parnici nije moguće ni donijeti presudu zbog ogluhe, izostanka ili priznanja, jer prema članku 3. stavku 3. Zakona o parničnom postupku „sud neće uvažiti raspolaganja stranaka koja su u suprotnosti s prisilnim propisima....“ i da kako tužitelj nije niti je mogao biti vlasnik predmetnih nekretnina iz čega crpi svoje pravo na naknadu za korištenje nekretnina, to je neosnovan i zahtjev za isplatu takve naknade.

Tuženik se podneskom od 2.srpnja 2020. godine protivio preinačenom tužbenom zahtjevu i kojem protivljenju preinačenja je ustrajao na ročištu održanom 4.veljače 2021. godine.

U postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem zk izvatka zk.ul.br.758 k.o. D.P. od 05.09.2011.,povijesnog izvatka zk.ul.br.758 k.o. Donje Polje, preslike obavijesti Središnjeg državnog ureda za upravu Klasa:070-01/04-01/612 od 14. rujna 2004., preslike obavijesti o razvrstavanju od 02. veljače 2005. godine, Ugovora o koncesiji od 18. siječnja 1999. godine, Zahtjeva tužitelja br.23/2009. od 21.01.2009. godine, Odluke o koncesiji na pomorskom dobru od 10.12.1998. godine, iskaza zem.posjeda iz 1881. godine čiji se izvornik čuva u Državnom arhivu u Splitu.

 

- 5 - 9 P-90/2020

Tužbeni zahtjev od dana 21. rujna 2011. godine je neosnovan, dok sud ne dopušta preinaku tužbenog zahtjeva od dana 01. srpnja 2020. godine.

Kao prvo potrebno je naglasiti da je tužitelj u ovoj pravnoj stvari dana 21. rujna 2011.

godine ustao s tužbom za isplatu naknade za korištenje čest.zem. 3841/2, čest.zem. 3841/3 i čest.zem. 3841/4, sve K.O. D.P., za razdoblje od siječnja 2009. godine do kolovoza 2011. godine u iznosu od 356.500,00 kuna za svaki mjesec zajedno sa zakonskim kamatama.

 

Dana 01. srpnja 2020. godine tužitelj je preinačio tužbeni zahtjev na način da sada traži naknadu za korištenje nekretnine čest.br. 3841/1, K.O. D.P., koja nije bila predmet prvotnog istaknutog tužbenog zahtjeva i to za 2009.godinu, za 2010. godinu i 2011. godinu u iznosu od 165.000,00 kuna za svaku godinu a kako se tuženik protivio preinačenom tužbenom zahtjevu te ustrajao u protivljenju na ročištu od 4. veljače 2021. godine ovaj sud nije dopustio preinaku, već je zaključio raspravljanje u ovoj pravnoj stvari, te je valjalo riješiti kao u izreci. 

Naime, za naglasiti je da je ovaj postupak pokrenut dana 21. rujna 2011. godine te se u istom primjenjuje Zakon o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,88/05,2/07,85/08,96/08,123/08,57/11 i 148/1, dalje: ZPP) te je odredbom čl. 190. st. 1. propisano da tužitelj može do zaključenja glavne rasprave preinačiti tužbu, dok je st.2. propisano da nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika; ali i kad se tuženik protivi sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsihodno za konačno rješenje odnosa među strankama. 

Međutim, kako je u konkretnoj pravnoj stvari razvidno da je tužitelj preinačenim  tužbenim zahtjevom od 01. srpnja 2020. godine u potpunosti promijenio tužbeni zahtjev jer čest.zem. 3841/1 uopće nije bila predmet tužbenog zahtjeva od 21. rujna 2011. godine a tužitelj je i u preinačenom tužbenom zahtjevu znatno snizio tužbeni zahtjev, to je ovaj sud ocijenio da preinačenje tužbenog zahtjeva nije svrsihodno za konačno rješenje odnosa među strankama jer je isti preinačen, po ocjeni ovog suda, zbog činjenice što su nekretnine koje su bile predmet spora čest.zem. 3841/2, 3841/3 i 3841/4 proglašene pomorskim dobrom pravomoćnom djelomičnom presudom ovog suda pod poslovnim brojem P-326/2012 od 17. studenog 2015. godine.

Kako ovaj sud nije prihvatio preinaku tužbenog zahtjeva od 01. srpnja 2020. godine, to je valjalo odlučiti o postavljenom tužbenom zahtjevu od dana 21. rujna 2011. godine.

Tužbenim zahtjevom od dana 21. rujna 2011. godine tužitelj je tražio isplatu naknade za korištenje čest.zem. 3841/2, čest.zem. 3841/3 i čest.zem. 3841/4, sve K.O. D.P., za razdoblje od siječnja 2009. godine do kolovoza 2011. godine u iznosu od 356.500,00 kuna za svaki mjesec zajedno sa zakonskim kamatama.

Pregledom izvatka iz zemljišne knjige te pregledom spisa ovog suda pod poslovnim brojem P-326/2012 od 17. studenog 2015. godine jasno proizlazi da su utužene nekretnine pomorsko dobro te tužitelj nije ovlašten od tuženika tražiti naknadu za

- 6 - 9 P-90/2020

korištenje istih jer je za naknadu istih tuženik ovlaštena Republika Hrvatska, odnosno Šibensko-kninska županija kojoj je tuženik i plaćao koncesiju kako to proizlazi iz ugovora o koncesiji od 18. siječnja 1999. godine.

Slijedom navedenog temeljem odredbe čl. 112. Zakona o obveznim odnosima
(Narodne novine 35/05) presuđeno je kao u izreci.

 

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.1. i čl.155. ZPP-a, pa je tuženiku obzirom na vrijednost predmeta spora te obzirom na uspjeh u parnici,  sukladno Tbr. 7. i 9 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12) priznat trošak odgovora na tužbu u iznosu od 77.100,00 kuna, za zastupanje na ročištu od 21.2.2012.g., zastupanje na ročištu od 16.4.2013.g., za zastupanje na ročištu od 30.6.2020.g. i zastupanje na ročištu od 1.10.2020.g. i 4.veljače 2021. godine, (5x 77.100,00 kuna) te za sastav podneska od 14.6.2019. godine u iznosu  od 500,00 kuna, te za sastav podneska od 1.10.2010.g. u iznosu  od 77.100,00 kuna što uvećano za troškove PDV-a iznosi 675.258,75 kuna. Ujedno je tužitelju sukladno Tbr.1.i 2. Tbr. 2. t. 2. Zakona o sudskim pristojbama „Narodne novine“ 26/03), priznat trošak pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 5.000,00 kuna.

                    Slijedom navedenog tuženiku je priznat ukupni parnični trošak u iznosu od 680.258,75 kuna, kako je odlučeno u točci 2. izreke.  

U Šibeniku, 22.ožujka 2021. godine

SUDAC

Terezija Goreta

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana, žalba se podnosi ovom sudu, u dovoljnom broju primjeraka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud RH u Zagrebu.

DN-a:

- Punomoćnicima stranaka

Broj zapisa: eb2f8-e80a4

Kontrolni broj: 0e5ea-6b20d-0cc73

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=TEREZIJA GORETA, L=ZADAR, O=TRGOVAČKI SUD U ZADRU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati
izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Zadru potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.