1               Poslovni broj: II Kž-81/2021-5

Poslovni broj: II Kž-81/2021-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Sanje Katušić-Jergović, predsjednice vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i mr.sc. Ljiljane Stipišić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. O., zbog kaznenog djela iz članka 166. stavka 2. u vezi sa člankom 158. stavkom 5. i 1. te člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog D. O. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu, broj Kvm-10/2021-6 (Kzd-1/2021-15.) od 25. veljače 2021. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 22. ožujka 2021.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba optuženog D. O. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, broj Kvm-10/2021-6 (Kzd-1/2021-15.) od 25. veljače 2021., u tijeku postupka nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj KOz-DO-18/2020-1 od 14. prosinca 2020., zbog teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta u pokušaju iz članka 166. stavka 2. u vezi sa člankom 158. stavkom 5. i 1. te člankom 34. KZ/11., pod točkom I. na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženog D. O. po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Pod točkom II. optuženiku je u istražni zatvor uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 15. kolovoza 2020. pa nadalje.

Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je optuženik po branitelju, odvjetniku D. Z., bez navođenja zakonske osnove pobijanja, s prijedlogom da se istražni zatvor zamijeni odgovarajućom mjerom opreza iz članka 98. ZKP/08.

Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.

Žalba nije osnovana.

U žalbi je optuženik osporio postojanje osnovane sumnje da bi počinio inkriminirano kazneno djelo kao i postojanje posebne zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

Međutim, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje opće i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog D. O. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i to kao nužne i za sada jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha. Za svoju odluku iznio je jasne, valjane, neproturječne i dostatne razloge, a koje razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud. Jednako tako, prvostupanjski sud je iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom.

Prvostupanjski sud je ispravno utvrdio i valjano obrazložio da osnovana sumnja da je optuženik počinio kazneno djelo koje mu se podignutom optužnicom stavlja na teret u ovom kaznenom postupku proizlazi iz činjenice da je optužno vijeće potvrdilo predmetnu optužnicu te iz dokaza na kojima se optužnica temelji, a koje dokaze je pobliže i naveo u pobijanom rješenju pa je i prema ocjeni drugostupanjskog suda ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora.

Optuženik u žalbi iznosi vlastitu analizu i ocjenu iskaza svjedoka M. O., a također osporava vjerodostojnost i prihvatljivost nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka. Time se žalitelj upušta u vrijednosnu ocjenu izvedenih dokaza i predlaže izvođenje novih dokaza, no o tome nije ovlašten odlučivati Visoki kazneni sud prilikom razmatranja žalbe podnesene protiv rješenja o produljenju istražnog zatvora, jer je to u nadležnosti raspravnog vijeća. Osnovanost sumnje prilikom odlučivanja o potrebi daljnje primjene istražnog zatvora utvrđuje se na osnovu sadržaja postojećih dokaza bez ulaženja u vrijednosnu ocjenu istih.

Nasuprot žalbenim navodima optuženika, da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da prekršaji i jedan imovinski delikt upućuju na postojanje iteracijske opasnosti jer se ne radi o istovrsnim djelima, prvostupanjski sud zaključak o postojanju posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora s pravom temelji u činjenici da prema izvatku iz prekršajne evidencije i spisu predmeta priležećim preslikama pravomoćnih prekršajnih presuda proizlazi da je dva puta prekršajno kažnjavan zbog prekršaja iz članka 10. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a iz izvatka iz kaznene evidencije i preslike pravomoćne presude Općinskog suda u Čakovcu broj K-140/2019 od 19. studenog 2019. proizlazi da je osuđen zbog kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 228. stavkom 1. KZ/11. Naime, iako je točno da optuženik nije osuđen za istovrsno kazneno djelo, ta činjenica ipak upućuje na to da optuženikovo ranije ponašanje nije bilo usklađeno s pravnim poretkom te da ranija osuda nije utjecala na njega da promjeni svoje ponašanje i prestane s činjenjem kaznenih djela. Štoviše, osnovano se sumnja da je predmetno kazneno djelo počinio za vrijeme provjeravanja iz te ranije pravomoćne kaznene presude kao i da je ispoljavao agresivnost prema bliskim osobama, zbog čega je prekršajno osuđivan.

Povezujući dosadašnju sklonost optuženika nepoštivanju zakona sa činjenicom da iz provedenog psihijatrijskog vještačenja proizlazi da je optuženik osoba s poremećajem osobnosti koji karakteriziraju neobaziranje na društvene norme i obveze te bešćutnost i ravnodušnost prema osjećajima drugih ljudi, te da se osnovano sumnja da je predmetno kazneno djelo pokušao počiniti prema vlastitoj nećakinji u dobi od svega devet godina, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da izložene okolnosti predstavljaju osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja kaznenih djela, zbog čega je protiv optuženika primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. nadalje nužna i za sada jedina prikladna mjera za otklanjanje te opasnosti.

Na pravilnost takve odluke bez utjecaja je navod optuženika da mu je majka djeteta sve oprostila i da je spreman pridržavati se mjera opreza zabrane približavanja i uspostave kontakata i veze sa žrtvom jer s obzirom na sve navedeno, prvostupanjski sud opravdano zaključuje da se opasnost od ponavljanja kaznenih djela za sada može prevenirati jedino mjerom istražnog zatvora jer se ista svrha ne bi se mogla ostvariti zamjenom istražnog zatvora nekom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08.

Nije u pravu optuženik niti kada upire na povredu načela razmjernosti jer, sukladno odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08., vodeći računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela i kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku te potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, ovaj sud ocjenjuje da za sada nije došlo do povrede načela razmjernosti.

Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 22. ožujka 2021.