1              Poslovni broj: 8 Kž-246/2021-3

 

Poslovni broj: 8 Kž-246/2021-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Sonje Brešković Balent, kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Mirjane Rigljan kao članica vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog J. P. zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. Kaznenog zakona (NN 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući povodom žalbi optuženika podnesenih protiv presude Općinskog suda u Varaždinu broj K-328/2020 od 27. siječnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 22. ožujka 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

1. Povodom žalbe optuženog J. P., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni na način da se za kaznena djela zbog kojih je prvostupanjskom presudom optuženi J. P. proglašen krivim, uzimaju kao utvrđene pojedinačne kazne i to za kazneno djelo prisile prema službenoj osobi u pokušaju iz članka 314. stavak 1. u vezi sa člankom 34. KZ/11. u trajanju 7 (sedam) mjeseci, za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 3. KZ/11. u svezi stavka 2. KZ/11. na štetu I. T. u trajanju 7 (sedam) mjeseci, za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 3. KZ/11. u svezi stavka 2. KZ/11. na štetu Ž. B. u trajanju 7 (sedam) mjeseci, za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 3. KZ/11. u svezi stavka 2. KZ/11. na štetu A. F. u trajanju 7 (sedam) mjeseci, za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 3. KZ/11. u svezi stavka 2. KZ/11. na štetu M. K. u trajanju 7 (sedam) mjeseci te se primjenom članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. optuženi J. P. osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, a na temelju članka 57. KZ/11. optuženiku se izriče djelomična uvjetna osuda tako što će dio kazne na koju je optuženik osuđen u trajanju 7 (sedam) mjeseci izvršiti, a dio kazne u trajanju 11 (jedanaest) mjeseci se neće izvršiti ako optuženik u roku 4 (četiri) godina ne počini novo kazneno djelo, time da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.

 

Na temelju čl. 54. KZ/11. u neuvjetovani dio kazne zatvora optuženom J. P. uračunava se vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 15. kolovoza 2020. do 15. ožujka 2021.

              2. Odbijaju se žalbe optuženog J. P. kao neosnovane i u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje se prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

              Pobijanom presudom Općinski sud u Varaždinu proglasio je krivim optuženog J. P. zbog počinjenja kaznenog djela protiv javnog reda – prisilom prema službenoj osobi u pokušaju iz članka 314. stavak 1. u vezi sa člankom 34. KZ/11. te četiri kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnjom iz članka 139. stavak 3. KZ/11. počinjena na štetu I. T., Ž. B., A. F. i M. K. te mu je na temelju članka 314. stavak 1. u vezi sa člankom 34. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju 7 (sedam) mjeseci, na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11. za svako od četiri kaznenih djela prijetnje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju po 7 (sedam) mjeseci za svako, na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11. uz primjenu članka 51. stavak 2. KZ/11. osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine. Na temelju članka 58. stavak 1. KZ/11. optuženom J. P. je opozvana uvjetna osuda koja mu je izrečena presudom Općinskog suda u Virovitici pod brojem K-298/2019 od 10. ožujka 2020., koja je postala pravomoćna 10. ožujka 2020. te kojom je optuženik osuđen na kaznu zatvora u trajanju 11 (jedanaest) mjeseci, uvjetno na 3 (tri) godine te će se nad optuženikom izvršiti kazna zatvora u trajanju 11 (jedanaest) mjeseci, zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 315. stavak 1. KZ/11. te se ujedno sukladno članku 58. stavak 3. KZ/11. ta kazna zatvora od 11 (jedanaest) mjeseci smatra optuženiku utvrđenom. Potom je na temelju članka 53. stavak 1. u vezi članka 51. stavak 2. u vezi članka 58. stavak 1. i stavak 3. KZ/11. u vezi članka 314. stavak 1. u vezi članka 34. KZ/11., članka 139. stavak 3. KZ/11. te članka 315. stavka 1. KZ/11. pa je sukladno članku 58. stavak 3. KZ/11. uzeta kao utvrđena prethodna kazna zatvora u trajanju 2 (dvije) godine te je optuženi J. P. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine i 9 (devet) mjeseci. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom J. P. je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme od uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 15. kolovoza 2020. od 2 sata pa nadalje. Na temelju članka 69. stavak 1.-3. KZ/11. prema optuženiku je primijenjena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja mjera će trajati do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena, ali u svakom slučaju do prestanka izvršenja kazne zatvora. Na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 147/13., 152/14., 70/17. i 126/09. - dalje u tekstu ZKP/08.) optuženik je oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08. Nadalje, na temelju članka 452. točka 3. ZKP/08. odbijena je optužba protiv optuženog J. P. da bi počinio kazneno djelo protiv imovine – oštećenjem tuđe stvari, opisano i kažnjivo po članku 235. stavku 1. KZ/11.

 

              Protiv presude žalbu je podnio optuženi J. P. putem branitelja T. R., odvjetnika u V., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i odluke o troškovima kaznenog postupka s prijedlogom da drugostupanjski sud "osuđujuću presudu ukine i okrivljenika oslobodi krivnje" te putem branitelja D. R., odvjetnika u Z., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. stavak 1. ZKP/08.), zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (članak 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.), zbog odluke suda o kazni (članak 471. stavak 1. ZKP/08.) te zbog povrede Kaznenog zakona s prijedlogom da drugostupanjski sud usvoji žalbu optuženika, ukine pobijanu presudu i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Državni odvjetnik je podnio odgovor na žalbu optuženika podnesenu putem branitelja T. R., odvjetnika u V., predloživši da drugostupanjski sud odbije žalbu optuženika te potvrdi prvostupanjsku presudu.

 

Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu.

 

Žalbe optuženika nisu osnovane.

 

Nije u pravu optuženik kada žalbom upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 467. stavak 1. u vezi sa člankom 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 smatrajući da je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude, a u odnosu na ključne elemente osnovanosti optužbe te činjenice na kojima se temelji stav suda o krivnji optuženika u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno ti su razlozi nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, dok o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika. Naime, sud je u cijelosti i potpuno utvrdio činjenično stanje i s obzirom na tako utvrđeno činjenično stanje dao jasne, određene i potpune razloge zašto neke činjenice i na temelju kojih dokaza smatra utvrđenim, a između istaknutih razloga ne postoji proturječje.

 

Neosnovano optuženik u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud u cijelosti usvojio nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještaka, a propustio obrazložiti ijednom rečenicom kako se utvrđeno psihičko stanje optuženika u vrijeme izvršenja djela reflektira na samo biće kaznenog djela za koje se optužuje, a s obzirom da iz prvostupanjske presude proizlazi da je optuženik uslijed teškog, kompliciranog pijanog stanja, psihički bio teško destabiliziran, a njegove sposobnosti da shvati suštinu i bit svojeg ponašanja bile teško narušene, odnosno bitno smanjene, stoga je njegova sposobnost da upravlja svojom voljom i postupcima bila teško narušena, ali ne i isključena pa je sud prihvaćajući nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještaka zaključio da je optuženik tempore criminis u okviru bitno smanjene ubrojivosti imao svijest o težini i posljedicama izgovorenih riječi prema oštećenicima, a posljedice u vidu osjećaja straha i uznemirenost oštećenika je i htio postići.

 

U odnosu na tvrdnju žalitelja da je jedno od osnovnih obilježja kaznenog djela prijetnje, osim u sadržaju riječi, i u ozbiljnosti namjere ostvarenja izrečenih riječi i to kako u objektivnom smislu – stvarna mogućnost ostvarenja, tako i u subjektivnom smislu, motiviranost počinitelja i stanje svijesti, valja istaći da je za postojanje kaznenog djela prijetnje dostatno da je počinitelj drugome uputio prijeteće riječi, odnosno ozbiljno prijetio. Kazneno djelo prijetnje je dovršeno u trenutku kada nastupa strah, nespokojstvo, nesigurnost ili uznemirenosti kod adresata, a je li počinitelj prijetnju namjeravao ostvariti ili ne, iz kojih je razloga prijetio i s kojim ciljem, nije bitno za opstojnost samog kaznenog djela. Riječi koje je izgovorio optuženik, a koje se navode u činjeničnom opisu izreke, su objektivno podobne da uznemire i ustraše osobu kojoj su upućene, što su kod oštećenih I. T., Ž. B., A. F. i M. K. i izazvale, a što je sud utvrdio temeljem analize njihovih iskaza. Obzirom da je takvom zaključku suda prethodila sveobuhvatna analiza iskaza svih sudionika događaja, osim optuženika i iskaza oštećenika te iskaza svjedoka L. P., R. A., J. T., neosnovana je tvrdnja optuženika da je u presudi izostala analiza iskaza svjedoka i oštećenika.

 

Bez obzira na fizičku i psihološku spremnost oštećenika - policajaca, čestu izloženost sličnim situacijama, kao i činjenicu da raspolažu sredstvima prisile, ne znači da tijekom obavljanja službe moraju imati viši prag tolerancije na upućene prijetnje, upravo suprotno kao službene osobe imaju pravo na posebnu zaštitu vlastite sigurnosti tijekom obavljanja službe zbog čega ovakva kaznena djela predstavljaju teži, kvalificirani oblik prijetnje, a s obzirom na svojstvo žrtve.

 

Nadalje, nije u pravu optuženik kada tvrdi da četiri kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. KZ/11. koja je počinio na štetu oštećenih policajaca I. T., Ž. B., A. F. i M. K. ima karakter produljenog kaznenog djela, jer je kazneno djelo prijetnje kazneno djelo protiv osobnih sloboda kojima se štiti osobna sigurnost osobe pa sukladno članku 52. stavak 2. KZ/11. ovakva kaznena djela se ne mogu pravno označiti kao produljena.

 

Pobijajući odluku o kazni optuženik ističe da je prvostupanjski sud prilikom određivanja visine kazne precijenio značaj otegotnih okolnosti te s obzirom na njegovo psihičko stanje nije bilo mjesta da se uvjetna osuda opozove. Suprotno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud je sasvim ispravno cijenio kao olakotno da je slabijeg imovnog stanja, otac je troje malodobne djece, a u vrijeme počinjenja djela je bio bitno smanjeno ubrojiv, dok mu je kao otegotno cijenio raniju prekršajnu i kaznenu osuđivanost.

 

Obzirom na istaknute olakotne i otegotne okolnosti pojedinačno utvrđene kazne za svako od kaznenih djela za koje optuženik proglašen krivim pobijanom presudom su primjerene jačini povrede zaštićenog dobra, pobuda iz kojih su kaznena djela počinjena, načinu počinjenja kaznenih djela, životu optuženika prije počinjenja djela, njegovim osobnim i imovinskim prilikama, ponašanju nakon počinjenja djela i odnosu prema oštećenicima.

 

Međutim, ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 476. stavak 1. ZKP/08. ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon na štetu optuženika kada je opozvao uvjetnu osudu iz presude Općinskog suda u Virovitici broj K-298/2019. jer nisu ispunjeni uvjeti za opoziv uvjetne osude.

 

Naime, optuženik je inkriminirana kaznena djela počinio u vrijeme roka kušnje iz ranije pravomoćne presude Općinskog suda u Virovitici broj K-298/2019 od 10. ožujka 2020., pravomoćne 10. ožujka 2020. kojom je optuženik zbog počinjenja kaznenog djela napada na službenu osobu iz članka 315. stavak 1. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju 11 (jedanaest) mjeseci, uz rok kušnje u trajanju 3 (tri) godine.

 

Prema članku 58. stavak 1. KZ/11. sud će opozvati uvjetnu osudu ako osuđeniku za jedno ili više kaznenih djela počinjenih za vrijeme provjeravanja izrekne kaznu zatvora u trajanju duljem od jedne godine, a sukladno članku 58. stavak 3. KZ/11. kod opoziva uvjetne osude, sud će raniju uvjetnu kaznu i kaznu za novo kazneno djelo, odnosno za nova kaznena djela, uzeti kao utvrđene te izreći jedinstvenu kaznu prema odredbama članka 53. KZ/11. Iz članka 53. stavak 1. KZ/11. proizlazi da se u toj situaciji izriče jedinstvena kazna za sva kaznena djela primjenom odredbi o stjecaju iz članka 51. ZKP/08. uzimajući prije izrečenu kaznu kao već utvrđenu.

 

U pobijanoj presudi prvostupanjski sud je prvo utvrdio pojedinačne kazne za sva kaznena djela za koja je optuženika proglasio krivim, za kazneno djelo prisile prema službenoj osobi sedam mjeseci zatvora, za svako od četiri kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. KZ/11. po sedam mjeseci zatvora, da bi potom primijenio odredbe o stjecaju u odnosu na kaznena djela prijetnje i za četiri kaznena djela prijetnje osudio optuženika na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju dvije godine, potom opozvao uvjetnu osudu pa ponovo osudio optuženika na jedinstvenu kaznu zatvora.

 

Ovakav način izricanje jedinstvene kazne, odnosno u istoj odluci istovremena osuda na dvije jedinstvene kazne zatvora je protivna citiranoj odredbi članka 58. stavak 1. KZ/11. Sukladno članku 58. stavak 1. KZ/11. je trebao, a nakon što je utvrdio pojedinačne kazne, bez primjene odredbi o stjecaju za dio inkriminacije, ocijeniti postojanje uvjeta za obligatorni opoziv uvjetne osude iz članka 58. stavak 1. KZ/11. S obzirom da su pojedinačno utvrđene kazne za svih pet kaznenih djela po sedam mjeseci, nije bilo mjesta primjeni odredbi članka 58. stavak 1. KZ/11. jer niti jedna od pojedinačno utvrđenih kazni nije u trajanju duljem od jedne godine.

 

Pogrešno primjenjujući odredbe članka 58. stavak 1. KZ/11. a slijedom te pogrešne primjene i pogrešna primjena odredbe o stjecaju na dio inkriminacije iz aktualnog postupka, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio kazneni zakon na štetu optuženika jer je za dio utvrđenih kazni primijenio odredbe o stjecaju, i osudio "međupresudom" optuženika na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju dvije godine koja posljedično znači obligatorni opoziv prethodne uvjetne osude, iako za to ispravnom primjenom odredbi članka 58. stavak 1 KZ/11. nije bilo mjesta.

 

Slijedom navedenog, drugostupanjski sud je preinačio pobijanu presudu na način da se uvjetna osuda iz presude Općinskog suda u Virovitici broj K-298/19 od 10. ožujka 2020., pravomoćna 10. ožujka 2020. ne opoziva, prihvatio je po prvostupanjskom sudu utvrđene pojedinačne kazne za kaznena djela prisile prema službenoj osobi i prijetnje od po sedam mjeseci za svako i potom, imajući u vidu ličnost počinitelja kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka, da je kritične zgode bio u stanju teškog, kompliciranog pijanog stanja, psihički teško destabiliziran, bitno smanjeno ubrojiv, kao i činjenicu da su inkriminirana djela počinjena u kratkom vremenskom razdoblju, u kontinuitetu, osudio optuženika na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci. Imajući u vidu da je optuženik u vrijeme počinjenja inkriminiranog djela bio star trideset godina, neosuđivan, da je od počinjenja djela bio u istražnom zatvoru, drugostupanjski sud nalazi da i bez izvršenja cjelokupne kazne zatvora će se u dovoljnoj mjeri utjecati na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela, stoga mu je izrekao djelomičnu uvjetnu osudu i odredio da će se dio kazne u trajanju sedam mjeseci izvršiti, dok preostali dio kazne u trajanju jedanaest mjeseci se neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja u trajanju četiri godine ne počini novo kazneno djelo, time da, sukladno odredbi članka 57. stavak 5. KZ/11. vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.

 

Na temelju čl. 54. KZ/11. u neuvjetovani dio kazne zatvora drugostupanjski sud je optuženom J. P. uračunao vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 15. kolovoza 2020. do 15. ožujka 2021., obzirom da je do donošenja ove drugostupanjske odluke istekao uvjetovani dio kazne.

 

Izrečena pojedinačne kazne, jedinstvena kazna i izrečena djelomična uvjetna osuda primjerene su svim istaknutim olakotnim i otegotnim okolnostima te zajedno sa primijenjenom sigurnosnom mjerom obveznog liječenja od ovisnosti od alkohola pogodne ostvariti svrhu kažnjavanja kako glede specijalne tako i generalne prevencije.

 

Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 486. stavak 1. ZKP/08. odlučeno je kao pod točkom 1. izreke presude, a na temelju odredbe članka 482. u odnosu na točku 2. izreke presude.

 

 

U Zagrebu 22. ožujka 2021.