3 Povrv-287/2020-33                                                 

 

        

   Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

  Osijek, Zagrebačka 2                                                                                      3 Povrv-287/2020-33                                                         

 

              U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU, po sucu pojedincu Gordani Njari, u pravnoj stvari tužitelja N. R. d.o.o., OIB …, Đ., B. J.. J. 35, kojeg zastupa punomoćnik J. J., odvjetnik u Đ., protiv tuženika G. Đ., OIB …, D.. F. T. 4, kojeg zastupa punomoćnik H. G. odvjetnik u O., radi isplate iznosa od 49.250,00 kn kn, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 16. veljače 2021. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, te ročišta za objavu presude od 19. ožujka 2021.            

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

I.  Platni iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika N. B. iz Đ. poslovni broj Ovrv-276/18. od 27. kolovoza 2018. održava se na snazi  u dijelu u kojem je naloženo tuženiku tužitelju namiri tražbinu u iznosu od 49.250,00 kn (slovima: četrdesetdevettisućadvjestopedesetkuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom: 

 

-          na iznos od 9.850,00 kn od 15. ožujka 2018. do isplate,

-          na iznos od 9.850,00 kn od 15. travnja 2018. do isplate,

-          na iznos od 9.850,00 kn od 15. svibnja 2018. do isplate,

-          na iznos od 9.850,00 kn od 15. lipnja 2018. do isplate,

-          na iznos od 9.850,00 kn od 15. srpnja 2018. do isplate,

 

po stopi od 9,09% godišnje do 30. lipnja 2018., po stopi od 8,82% godišnje od 1. srpnja 2018., do 31. prosinca 2018., po stopi od 8,54% godišnje od 1. siječnja 2019. do 30 lipnja 2019, po stopi od 8,30% godišnje od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019, po stopi od  8,11% godišnje od 1. siječnja 2020 do 30. lipnja 2020.,  po stopi od 7,89% godišnje od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. i po stopi od 7,75% godišnje od 1. siječnja 2021. isplate,a u slučaju promjene stope, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, te za nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 2.090,62  kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. kolovoza 2018. do 31. prosinca 2018. po stopi od 6,82%

godišnje, od 1. siječnja 2019. do 30 lipnja 2019,  po stopi od 6,54% godišnje, od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi od 6,30% godišnje, od 1. siječnja 2020 do 30. lipnja 2020.  po stopi od  6,11% godišnje, od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi od

 

-          2 -

 

5,89% godišnje i po stopi od 5,75% godišnje od 1. siječnja 2021. do isplate a  u slučaju promjene stope, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna               poena, sve u roku od osam dana.

 

              II Tuženik je dužan tužitelju naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 7.404,50 kn u roku od 8 dana.

 

              III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 2.187,50 kn.

 

 

Obrazloženja

 

 

Na tužiteljev prijedlog javni bilježnik N. B. iz Đ. je izdao  rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave – analitičke kartice financijskog knjigovodstva pod poslovnim brojem Ovrv-276/2018. od 27. kolovoza 2018. kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 49.250,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana dospijeća  pojedinačnih iznosa računa do isplate i troškovima postupka.

 

              Tuženik je protiv rješenja o ovrsi izjavio prigovor pa je isto stavljeno izvan snage, a postupak nastavljen  kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

 

U prigovoru tuženik navodi da se potraživanje tužitelja temelji na Ugovoru o pružanju promidžbenih i informativnih usluga sklopljenim između parničnih stranaka 2. siječnja 2017. koji je tuženik otkazao dopisom od 30. siječnja 2018. i podmirio obvezu tužitelja za siječanj 2018. u skladu s čl. 4. predmetnog Ugovora.

 

Tužitelj osporava navode tuženika ističući da Ugovor nije otkazan do datuma predviđenog u čl. 4. Ugovora pa se smatra da su stranke i dalje u ugovornom odnosu.

 

Navodi da je predmetni Ugovor zaključen između stranaka za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2017., s tim da se važenje ugovora produžuje za naredno razdoblje od 12 mjeseci, osim ukoliko tuženik kao naručitelj izričito i pisanim putem, preporučenom poštanskom pošiljkom ne otkaže predmetni Ugovor najkasnije do 31. svibnja 2017.

 

Kako Ugovor nije otkazan do tog datuma, tužitelj smatra da su stranke i dalje u ugovornom odnosu.

 

Nadalje, navodi da je tuženik uredno plaćao račune ispostavljene od strane tužitelja za ugovorene usluge zaključno do mjeseca siječnja 2018., dok nije podmirio račune za veljaču, ožujak, travanj, svibanj i lipanj 2018. koji su predmet ovog postupka.

 

Tuženik ističe da odredba čl. 4. Ugovora na koju se poziva tužitelj nije sukladna propisima, a niti poštenju u poslovanju, te je u suprotnosti s čl. 3. Ugovora, jer nakon raskida

 

-          3 -

 

 

Ugovora nije postojala obveza tuženika na plaćanje po Ugovoru jer nije niti bilo usluge emitiranja.

 

Navodi da se u konkretnom slučaju trebaju primijeniti odredbe čl. 360. u svezi s čl. 368. ZOO-a koje govore o učincima ugovora raskinutog zbog neispunjenja. Ističe da tužitelj nije ispunjavao svoju ugovornu obvezu što proizlazi, između ostalog, iz sadržaja dopisa gradonačelnika od 7. ožujka 2018. u kome se navodi da je raskid ugovora od strane tuženika zatražen jer tuženik nije pratio i izvještavao o radu izvršnog tijela, predstavničkog i njihovih radnih tijela, a u prilog tome da je Ugovor raskinut govori i dopis gradonačelnika od 19. travnja 2018. kojim je tuženik vratio račun tužitelju.

 

Dodaje da tužitelj nije dokazao da je zaista emitirao jinglove i obavijesti u razdoblju od ožujka do srpnja 2018. u skladu sa svojom obvezom iz čl. 2. Ugovora, te ističe da je odredba čl. 4. Ugovora ništetna jer je protivna načelu savjesnosti i poštenja obzirom da je tadašnji gradonačelnik Z. V., znajući da se približavaju lokalni izbori, zaključio štetan ugovor sa tužiteljem, na način da su smišljeno i zlonamjerno ostavljeni kratki rokovi otkazivanja istog Ugovora, a potpisnicima Ugovora je bilo poznato da se održavaju izbori 21. svibnja 2017. te da rezultati neće biti proglašeni prije 4. lipnja 2017., te da eventualno novoizabrani gradonačelnik neće biti u mogućnosti otkazati navedeni Ugovor.

 

Također navodi da je iz ponude br. 14/18. od l9. veljače 2018. koju je tužitelj uputio tuženiku vidljivo da su se stranke ponašale kao da je raskinut Ugovor od 2. siječnja 2017.,  međutim, između stranaka nije nastavljena poslovna suradnja zbog neispunjenja obveza od strane tužitelja.

 

Tužitelj osporava navode tuženika ističući da  iz sadržaja samog raskida proizlazi da je Ugovor raskinut jer je tuženiku bio otegotan čl. 4. Ugovora, te ističe da je navedena ugovorna odredba jasna i nedvosmislena, te se sukladno odredbi čl. 319. ZOO-a primjenjuje onako kako glasi, slijedom čega raskid Ugovora od strane tuženika ne proizvodi pravni učinak.

 

U odnosu na prigovor ništetnosti istaknut od strane tuženika, tužitelj navodi da je u konkretnoj pravnoj stvari riječ o ugovornom odnosu zasnovanom na načelima slobodnog ugovaranja, te da držanje tuženika od proglašenja rezultata izbora u lipnju 2017. do siječnja 2018., te činjenice da je tuženik uredno podmirivao račune u vremenu od 6 mjeseci od izbora i promjene vlasti ne potvrđuju tvrdnje tuženika o ništetnosti navedene odredbe čl. 4. Ugovora.

 

U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dokumentaciju u spisu koju čini: analitička kartica financijskog knjigovodstva na iznos od 49.250,00 kn, dopis tuženika od 30. siječnja 2018. s dostavnicom, kartica partnera od 4. rujna 2018., Ugovor o pružanju promidžbenih i informativnih usluga od 2. siječnja 2017., ponuda br. 14/18 od 19. veljače 2018, dopis tuženika od l9. travnja 2018.,  20. srpnja 2018. i 7. ožujka 2018., e mail korespondencija između parničnih stranaka od 15. svibnja, 14. kolovoza,  2. listopada, 18. listopada, 24. studenog, 22. prosinca 2017.,objave na Web stranicama tužitelja od kolovoza 2017. do lipnja 2018.(list spisa 93-107), e mail tužitelja od l9. veljače 2018. i tonski zapis na DVD-u (list spisa 130).

 

 

-          4 -

 

Nije sporno tijekom postupka da su tužitelj i tuženik zaključili Ugovor o pružanju promidžbenih i informativnih usluga od 2. siječnja 2017. temeljem kojeg se je tužitelj obvezao u vlastitim radio emisijama emitirati tonske priloge u vijestima ukoliko događaji ili obavijesti udovoljavaju zakonu o javnom interesu, te promidžbene jinglove ili obavijesti Grada Đ. dužine trajanja do 60 sek.  (čl. 2. Ugovora), a čl. 3. Ugovora se je tuženik obvezao tužitelju za dogovorene usluge plaćati u 12 jednakih obročnih rata po 7.880,00 kn + PDV mjesečno.

 

U čl. 4. je navedeno da se Ugovor zaključuje na razdoblje od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2017.,s time da se ugovor nastavlja i produžuje za razdoblje narednih 12 mjeseci do 31. prosinca 2018. ukoliko tuženik izričito i pismeno, putem preporučene pošte ne otkaže ugovor i nastavak poslovne suradnje, a takvu obavijest je dužan poslati izvršitelju usluga najkasnije do 31. svibnja 2017.

 

Sporno je u konkretnom slučaju da li je predmetni Ugovor otkazan od strane tuženika dopisom od 30. siječnja 2018., te da li je ništetna odredba čl. 4. predmetnog Ugovora.

 

Sud je ocijenio neosnovanim tuženikov prigovor ništetnosti odredbe čl. 4. Ugovora.

 

Sukladno čl. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05.,  41/08., 78/15. i 29/18. u daljnjem tekstu ZOO-a) sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, a ne mogu ih uređivati suprotno Ustavu RH, prisilnim propisima i moralu društva. Zakonski zastupnici parničnih stranaka su potpisom i ovjerom pečatom predmetnog Ugovora                        svojom slobodnom voljom ugovorile primjenu ove odredbe, dakle, tuženik je potpisom Ugovora pristao na primjenu čl. 4. Ugovora temeljem kojeg je bio dužan otkazati ugovor najkasnije do 31. svibnja 2017.

 

Tuženik nije naveo kojim prisilnim propisima bi bila protivna navedena odredba, a prema stavu ovog suda navedena odredba čl. 4. nije protivna Ustavu RH, prisilnim propisima a ni moralu društva, pa ista nije ništetna u smislu čl. 322. ZOO-a.

 

Sukladno čl. 360. st. 1 ZOO-a, u dvostrano obveznim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili pod pretpostavkama predviđenim u idućim člancima, raskinuti ugovor jednostavnom izjavom, ako raskid ugovor ne nastupa po samom Zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete.

 

Tuženik je u konkretnom slučaju ukoliko je smatrao da tužitelj ne ispunjava svoje obveze, imao mogućnost raskinuti ugovor izjavom do 31. svibnja 2017. kako je to ugovoreno čl. 4. Ugovora, pa kako isti to nije učinio Ugovor nije raskinut te isti i dalje obvezuje tuženika.

 

Osim toga, iz sadržaja izjave tuženika o raskidu ugovora od 30. siječnja 2018. je vidljivo da tuženik kao razlog raskida ugovora ne navodi neizvršavanje obveza od strane tužitelja već isti raskida zbog toga što tužitelj nije pristao izmijeniti  čl. 4. Ugovora, te također navodi da želi nastaviti suradnju s tužiteljem u vidu narudžbi u skladu s cjenikom tužiteljevih usluga i moli tužitelja da fakturira usluge prema narudžbama od strane Grada Đ. po navedenim cijenama. (list spisa 9)

 

-          5   -

 

Neodlučni su za donošenje odluke navodi tuženika da je tužitelj upućivanjem nove ponude tuženiku br. 14/18. od l9. veljače 2018. za emitiranje spotova (list spisa 61) priznao da je raskinut raniji poslovni odnos između stranaka, te da je započeo sa tužiteljem novu poslovnu suradnju, iz razloga što tuženik nije dokazao, a niti je tvrdio da je takvu ponudu prihvatio te da bi prihvatom te ponude bio zasnovan novi ugovorni odnos između stranaka u smislu čl. 252. ZOO-a.

 

Tužitelj je kao dokaz da je ispunjavao obveze iz Ugovora dostavio izvješća o aktivnostima tuženika koja  je objavljivao na svojim web stranicama u razdoblju od veljače do lipnja 2018. (list spisa 81-107) i tonski zapis na DVD-u (list spisa 130) kao dokaz da je u eteru objavljivao izvješća o aktivnostima tuženika koji je sud preslušao u nazočnosti punomoćnika stranaka na ročištu od 16. veljače 2021. te je iz preslušane snimke utvrdio da je tužitelj pratio i izvještavao o radu tuženika čime je ispunio svoju obvezu preuzetu Ugovorom o pružanju promidžbenih i informativnih usluga od 2. siječnja 2017.

 

Slijedom navedenog tužitelj osnovano od tuženika potražuje neplaćene račune za izvršenu uslugu za period od veljače do lipnja 2018. svaki u iznosu od 9.850,00 kn odnosno u ukupnom iznosu od 49.250,00 kn.

 

Ocjenom provedenog dokaznog postupka, svakog dokaza pojedinačno i svih dokaza zajedno sud je došao do uvjerenja da je tužbeni zahtjev osnovan pa je održao na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika za iznos od glavnog duga od 49.500,00  kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od valute dospijeća pojedinačnih iznosa računa do isplate, te za nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 2.090,62  kn sa zateznom kamatom tekućom od  donošenja rješenja o ovrsi  do isplate, sukladno čl. 451. st. 3 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01., 117/03., 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13. i 89/14. u daljnjem tekstu ZPP), te je presudio kao u izreci presude sukladno čl. 29. st. 1 i 2 i čl. 590. ZOO-a.

 

Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. l54. st. l a u svezi s čl. l55. ZPP-a pa je tužitelju dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od 7.404,50 kn na ime troškova zastupanja po punomoćniku – odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14. i 107/15.) Tbr. 8. t. l Tbr.  9 t. 1 i Tbr. 42, –  za sastav podneska od 15. listopada 2018. – 1.250,00 kn s PDV-om, za pristup na ročište od 13. prosinca 2018. – 1.250,00 kn s PDV-om, za sastav podneska od 7. prosinca 2020. – 1.250,00 kn s PDV-om, pristup na ročište od 8. prosinca 2020. – 1.250,00 kn s PDV-om, pristup na ročište od 14. siječnja 2021. – 312,50 kn s PDV-om, pristup na ročište od 16. veljače 2021. – 1.250,00 kn s PDV-om, te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 842,00 kn u skladu sa Tarifom sudskih pristojbi  Tbr. 2 st. 1 a koja je sastavni dio Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/19.)     

 

              Sud  nije tužitelju priznao trošak sastava podneska od 13. siječnja 2021. u iznosu od 1.250,00 kn s PDV-om jer isti nije bio potreban za vođenje postupka, kao niti trošak pristupa na ročište od 14. siječnja 2021. u punom iznosu od 1.250,00 kn s PDV-om budući je navedeno ročište odgođeno prije početka raspravljanja pa tužitelju pripada na 25% ovog iznosa sukladno Tbr. 9. t. 5 OT-a odnosno iznos od 312,50 kn s PDV-om.

 

 

-          6  -

 

              Slijedom navedenog valjalo je za ukupan iznos od 2.187,50 kn odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka kao što je to u točki III izreke presude.

 

              Trošak ovršnog postupka u iznosu od 2.090,60 kn je tužitelju priznat u točki I izreke presude kojom je održan na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika.

 

 

U Osijeku, 19. ožujka 2021.                   

 

ZAPISNIČAR                                                                                                    S U D A C

Sanja Ban                                                                                                         Gordana Njari

 

 

 

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude može nezadovoljna stranka izjaviti žalbu Visokom Trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku od 8  dana pismeno u 2 primjerka putem ovog suda.