Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U SPLITU
P-2520/2017
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sudcu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari tužitelja
A. M. iz P., O.: …, kojeg zastupa punomoćnica
V. K., odvjetnica u S., protiv tuženika pod 1 J. B., O.: …, iz
Z., pod 2 Ž. G. K., O.: …., iz
J., N. Z., koje zastupa punomoćnica M. B., odvjetnica u S.
i pod 3 J. G., O.: …., iz Z., radi utvrđenja i
uknjižbe prava suvlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. veljače 2021.
u nazočnosti punomoćnica stranaka, na ročištu radi objave 19. ožujka 2021.
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se da je tužitelj A. M. iz P., O.:
…, stekao pravo suvlasništva za ½ dijela slijedećih realnih dijelova nekretnine
oznake čest. zem. 2768, vinograd, Z. 365 K. K.:
- realnog dijela površine 640 m2 koji je na S. lica mjesta U. V. rujan 2020. godine", a
koja prileži D. nalaza vještaka za geodeziju u predmetu P-2520/2017 "U V., rujan 2020.
godine", stalnog sudskog vještaka za geodeziju R. R., ing. geod., označen žutom
bojom i slovima A-B-C-F-E-D-A te
- realnog dijela površine 1346 m2 koji je na S. lica mjesta U. V. rujan 2020. godine", a
koja prileži D. nalaza vještaka za geodeziju u predmetu P-2520/2017 U. V. rujan 2020.
godine", stalnog sudskog vještaka za geodeziju R. R., ing. geod., označen crvenom
bojom i slovima G-H-I-J-G.
II Ovlašćuje se tužitelj temeljem ove presude, a bez daljnjeg odobrenja ili sudjelovanja
tuženika, u zemljišnoj knjizi za KO K. zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva
nekretnina koje će se, po provedenoj parcelaciji nekretnine oznake čest. zem. 2768, vinograd,
ZU 365 KO K., formirati od realnih dijelova te nekretnine označenih u točki I ove presude,
sve na svoje ime za ½ dijela, uz prethodno brisanje prava suvlasništva tih nekretnina s imena
tuženika pod 1 J. B., O.: …, iz Z.,
za ¼ dijela, pod 2 Ž. G. K. rođ. G., O.: …, iz J., N.
Z., za 1/8 dijela i pod 3 J. G., O.: …, iz Z.,
za 1/8 dijela.
III Nalaže se tuženicima u roku od 15 dana naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 10.600,00 kn.
O b r a z l o ž e nj e
Dana 16. svibnja 2017. tužitelj je ustao protiv tuženika pod 1-3 te ranije označene tužene
pod 4 V. B., tužbom radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva na nekretnini oznake
čest. zem. 2768 Z. 365 K. K. za cijelo. Navodi kako su tuženici upisani kao suvlasnici
predmetne nekretnine čiji je stvarni vlasnik i posjednik upravo tužitelj, jer ju je početkom
dvadesetog stoljeća kupio njegov djed A. M. pok. K., koji je za života svoju
nepokretnu imovinu podijelio sinovima K., A. (T.) i J. (B.), dok su kćerke
K. i M. isplaćene u novcu. Dodaje kako je prilikom ove diobe predmetna nekretnina
pripala u posjed i vlasništvo njegovom ocu K. M., a nakon njegove smrti tužitelju
za cijelo, jer se njegova sestra K. A. odrekla svog nasljednog dijela u koristi tužitelja,
dok su mu sestre A. S. i M. M. svoje nasljedne suvlasničke dijelove
naknadno darovale. Nadalje navodi kako je predmetna nekretnina položena uz kuću njegove
obitelji te s istočne, zapadne i južne strane okružena nekretninama u vlasništvu obitelji
M., s kojima čini jedinstvenu cjelinu i kako se na tom spornom prostoru nalaze stabla
badema i maslina koje obitelj tužitelja obrađuje i koristi. Na kraju spominje kako je predmetna
nekretnina u službenoj katastarskoj evidenciji iz njemu nepoznatih razloga upisana kao
isključivi posjed njegove strine F. M., s kojom na okolnost vlasništva i posjeda
nema nikakvog spora.
U svojim odgovorima od 14., 19. , 20. i 26. lipnja 2017. tuženici su se usprotivili
tužbenim navodima i postavljenom tužbenom zahtjevu uz obrazloženje kako su upisani
suvlasnici predmetne nekretnine temeljem nasljeđivanja, odnosno valjanih pravnih poslova i
kako se radi o zakonitom nizu upisa, dok tužitelj svoje tvrdnje nije potkrijepio potrebnim
dokazima.
Dana 28. veljače 2018. zaprimljen je odgovor ranije označene tužene pod 4 V.
B., u odnosu na koju je tužitelj u tijeku postupka povukao tužbu, što je sud utvrdio
rješenjem od 17. travnja 2019.
U tijeku postupka sud je izveo dokaze pregledom vlasničkih listova od 15. svibnja i 7.
lipnja 2017. , izjave od 15. svibnja 2017., zaključka U. za katastar S., I. V. od 4.
svibnja 2017., djelomičnog rješenja U. državne uprave u S. Ž., I. S. od
28. prosinca 2011., rješenja K. suda u V. broj I 4/48-21 od 31. ožujka 1950., rješenja
Općinskog suda u Zagrebu broj IV-O-9523/97 od 12. siječnja 1998., broj VI-O-1326/89 od 29.
ožujka 1989. i broj XVI-O-2306/72 od 7. studenog 1974., ugovora o darovanju nekretnina od
11. travnja 2006. i njegovog aneksa od 19. svibnja 2006., rješenja o nasljeđivanju Općinskog
suda u Zagrebu broj V-O-7144/89 od 17. siječnja 2005., izjava od 6. svibnja 1917. i 1. prosinca
1918., uvjerenja o povijesti promjena na katastarskim česticama U. za katastar S.,
I. V. od 17. svibnja 2017. s prilozima, rješenja o nasljeđivanju broj O-149/89, O-
2125/90 od 14. svibnja 1991., O-1048/77 od 6. prosinca 1977., broj O-656/71 od 28. prosinca
1971. i broj O-1723/82 od 27. prosinca 1982., ugovora o darovanju od 14. studenog 2013. i
njegovog dodatka od 14. siječnja 2014., smrtovnice od 24. listopada 1960., pogodbe od 14.
rujna 1935., povijesnog vlasničkog lista od 20. travnja 2018., vlasničkog lista od 18. ožujka
2004., oporuke od 5. listopada 2005., zapisnika U. za katastar, I. V. od 10. listopada
2006., poreznog rješenja od 24. listopada 2006. s ispisom naloga za uplatu od 17. siječnja 2007.,
rješenja broj Z-329/06 od 2. studenog 2009., rješenja Ministarstva kulture od 11. prosinca
2012., preslike katastarskog plana od 2. kolovoza 2010., izjave od 29. svibnja 2018., očevidom
održanim na licu mjesta 11. ožujka 2020. uz sudjelovanje sudskog vještaka za geodeziju R.
R. i pregledom njegovog nalaza od 18. svibnja 2020. s prilozima te dopunom vještva od
25. rujna 2020. s prilogom, saslušanjem svjedoka M. K., R. i A. M., J.
Ž., F. i K. M., R. M. te tužitelja i tuženika pod 1-3 kao parničnih
stranaka.
Podneskom od 21. prosinca 2020. tužitelj je konačno postavio tužbeni zahtjev na način
koji je sadržajno praktički istovjetan izreci ove presude.
Parnične stranke zatražile su naknadu troška.
Tužbeni zahtjev je osnovan.
Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi ima li tužitelj valjanu pravnu osnovu za
stjecanje prava suvlasništva za ½ dijela u odnosu na ovdje sporne dijelove nekretnine čest. zem.
2768 KO K..
Odredbom iz članka 388. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima
(„NN“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09
dalje ZV) propisano je kako se stjecanje, promjene, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do
stupanja na snagu toga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku
stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. U tužbi, ali i na pripremnom
ročištu 15. ožujka 2018. tužitelj tvrdi kako je njegov djed A. M. pok. K. stekao
pravo vlasništva na temelju kupoprodaje koju je sklopio s pravnim prednicima tuženika, a kako
se radi o pravnom poslu sklopljenom početkom dvadesetog stoljeća, u ovom slučaju valjalo je
utvrditi jesu li se ostvarile pravne pretpostavke za stjecanje prava vlasništva temeljem pravnog
posla sukladno odredbama Općeg građanskog zakonika (dalje OGZ), koji je u to vrijeme bio u
primjeni.
Prema pravnom pravilu paragrafa 380. OGZ za stjecanje prava vlasništva bila je
potrebna valjana pravna osnova (titulus) i pravni način stjecanja (modus), a prema pravilu
paragrafa 431. OGZ prijenos prava vlasništva na nekretninama provodio se na nekretninama
uknjižbom u zemljišnim knjigama kao načinom stjecanja, a sve temeljem ovjerene isprave u
propisanoj formi. Međutim, sudska praksa jedinstveno je tumačila navedena pravna pravila na
način da se vlasništvo nekretnina moglo steći ne samo upisom u zemljišne knjige, nego i na
temelju ugovora, uključujući i onog sklopljenog u usmenoj formi, ukoliko je isti faktički
proveden, pri čemu se predaja posjeda tumačila kao pravni način stjecanja (modus).
Pregledom vlasničkog lista od 15. svibnja 2017., razvidno je kako je predmetna
nekretnina čest. zem. 2768 ZU 365 KO K., vinograd, upisana kao suvlasništvo tuženika
pod 1 J. B. za ¼ dijela, tuženih pod 2 i 3 Ž. G. K., odnosno J.
G. za po 1/8 dijela te ranije označene tužene pod 4 V. B. za ½ dijela, iz čega
proizlazi pasivna legitimacija tuženika pod 1-3 u ovoj pravnoj stvari.
Pregledom izjava J. G. od 6. svibnja 1917. i A. G. od 1. prosinca
1918., razvidno je kako su braća A. i A. G. prodali A. M. V.
K. iz K., D., nekretninu oznake čest. zem. 2768 Z. 365 K. K., a iz
povijesnog vlasničkog lista od 20. travnja 2018., razvidno je kako je predmetna nekretnina od
prvog upisa u zemljišnoj knjizi početkom dvadesetog stoljeća do 1930. bila uknjižena kao
suvlasništvo braće A. i A. G. pok. J..
Pregledom uvjerenja o povijesti promjena na katastarskim česticama U. za katastar
S., I. V. od 17. svibnja 2017. s prilozima, razvidno je kako je nekretnina čest. zem.
2768 K. K. od osnutka katastra na otoku V. upisana u posjedovnom listu broj 508
naslovnika A. M.-V., a nakon toga F. M. iz S.
Pregledom smrtovnice K. S. od 24. listopada 1960., razvidno je kako je kupac
A. M. pok. K. umro 3. listopada 1960., a njegovi potomci K., A. i J.
M. te M. P. i A. D..
Pregledom pogodbe od 14. rujna 1935., razvidno je kako su A. D. roditelji namirili te se odrekla svog nasljednog dijela nakon njihove smrti.
Pregledom rješenja o nasljeđivanju ovog suda broj O-149/89 od 16. lipnja 1989.,
razvidno je kako su K. M. pok. A. naslijedili sin, ovdje tužitelj A.
M. i kćerke A. S. i M. M., koje su svoje naslijeđene dijelove
darovale tužitelju, kako to proizlazi iz ugovora o darovanju od 14. studenog 2013. i njegovog
dodatka od 14. siječnja 2014. te ovjerovljene izjave K. A. od 29. svibnja 2018.
Pregledom rješenja o nasljeđivanju ovog suda broj O-2195/90 od 14. svibnja 1991.,
razvidno je kako je P. M. ud. K. naslijedio sin, ovdje tužitelj A.
M. pok. K. za cijelo.
Na temelju iznesenog, jasno proizlazi kako je tužitelj nasljednik oca K.
M. pok. A. (sina kupca A. M.-V.) za cijelo.
Pregledom rješenja o nasljeđivanju ovog suda broj O-1048/77 od 6. prosinca 1977.,
razvidno je kako je J. M. pok. A. naslijedila supruga F. M. iz
S., za cijelo.
Pregledom rješenja o nasljeđivanju ovog suda broj O-656/71 od 28. prosinca 1971.,
razvidno je kako su A. M. pok. A. naslijedili supruga M. M. i djeca
P. i R. M., svaki za po 1/3 dijela, dok su nasljednika P. M. pok.
A. naslijedili supruga K. M. i mldb. sin T. M., svaki za po ½ dijela,
kako proizlazi iz rješenja o nasljeđivanju ovog suda broj O-1723/82 od 27. prosinca 1982.
Prilikom očevida održanog na licu mjesta 11. ožujka 2020., tužitelj je po svojoj
punomoćnici kao predmet spora pokazao zemljište položeno uz ovdje nespornu staru kamenu
kuću u selu D. na otoku V., koje se proteže od sjeverne fasade tog objekta u smjeru
juga, a oblika je nepravilnog pravokutnika. Ovom prilikom utvrđeno je kako južnu granicu
pokazane nekretnine predstavlja već navedena sjeverna fasada kuće, dok zapadnu i južnu
predstavljaju stari kameni suhozidi, a s istočne strane nisu uočene jasne međašne oznake.
Površina predmetne nekretnine u južnom dijelu predstavlja prostor na kojem je miješalica za
beton i građevinski materijal, a na njega se nadovezuje neobrađena površina, obrasla u makiju
i visoku travu s nizom stabala badema, maslina, borova i oskoruše, dok je krajnji,
sjeverozapadni dio svježe preoran. Približno po sredini površinu predmetne nekretnine
presijeca zemljana cesta širine oko 3 m, a na južnoj polovini i to od nespornog objekta u smjeru
juga proteže se relativno nova kamena utabana staza.
Sudski vještak za geodeziju R. R. u svom je nalazu od 18. svibnja 2020. i njegovoj dopuni od 25. rujna 2020. identificirao pokazanu nekretninu utvrdivši kako je
položena na čest. zem. 2768 KO K., a njezine dijelove na skici lica mjesta prikazao
slovima i bojama, tako da je dio položen južno od makadamske ceste, površine 640 m2, označio
slovima A-B-C-F-E-D-A i žutom bojom, a dio položen sjeverno od te ceste, površine 1346 m2,
označio slovima G-H-I-J-G i crvenom bojom. Na ovaj nalaz i mišljenje stranke nisu iskazale
primjedbe koje bi dovele u sumnju vještakovu stručnost i objektivnost, a tužitelj je tužbeni
zahtjev konačno postavio upravo u skladu s nalazom i priloženom skicom lica mjesta.
Na okolnost korištenja predmetne nekretnine prethodnih desetljeća, ali i njezinom
nasljeđivanju, govorili su svjedoci M. K., R. i A. M., J. Ž., F. i
K. M. te R. M., koji u potpunosti potvrđuju navode tužitelja, kako o
stjecanju, tako i o kakvoći posjeda. N., čuli su kako je predmetnu nekretninu kupnjom
stekao tužiteljev djed A. M. po povratku iz S., a poznato im je kako su je koristili
tužiteljevi roditelji K. i P. M., koji su na sjevernom dijelu obrađivali vinograd
te brali plodove stabala badema i oskoruše. Također im je poznato kako je zemljište nakon
njihove smrti nastavio koristiti sin, a ovdje tužitelj A. M., koji je preorao južni dio,
a nemaju saznanja da su nabrojani posjednici bili smetani ili kako osporavani, bilo od svoje
rodbine ili trećih osoba. O tuženicima nemaju nikakvih saznanja, a nekima je poznata ranija
tužena V. B. rođ. G., ali ni nju ne dovode u vezu s predmetom spora. Iskaze
svjedoka valjalo je cijeniti iz razloga što se radi o domaćim ljudima, susjedima i rodbini
tužitelja, odnosno osobama u dobi od 68 do 92 godine, stoga je logično i očekivano da su
prethodnih 60-70 godina imali neposredna i objektivna saznanja o nekretnini o kojoj su govorili,
kao i o osobama koje su je koristile te načinu tog korištenja. Posebno je valjalo cijeniti iskaze
svjedokinja F., R. i K. M., jer se radi o nasljednicama tužiteljevih stričeva
J. M. pok. A. i A. M. pok. A., kako to proizlazi iz njihovih
rješenja o nasljeđivanju (listovi 81-83 spisa), budući potvrđuju navode tužitelja o podjeli
imovine obitelji M. kojom je ovdje sporna nekretnina, odlukom djeda i suglasnošću
njegovih potomaka, pripala u cijelosti njegovom ocu K. M.. Osim toga, navodi
svjedoka u skladu su s prethodno nabrojenom dokaznom građom, a isto tako i u skladu sa
službenom katastarskom evidencijom koja se na otoku V. vodi od 1953. i u kojoj je od
osnutka, u posjedovnom listu broj 508, kao isključivi posjednik bio upisan pravni prednik
tužitelja, odnosno njegov djed A. M.-V., a ne netko od pravnih prednika
tuženika. Ovome valja dodati kako je nakon označenog naslovnika, kao isključiva posjednica
do danas evidentirana F. M. iz S., međutim iz stanja u spisu jasno
proizlazi kako njezin formalni upis nema nikakve veze sa stvarnim posjedovnim stanjem.
Naime, radi se o strini tužitelja, odnosno supruzi njegovog strica J. M. pok. A.,
kako to proizlazi iz rješenja o nasljeđivanju broj O-1048/77 od 6. prosinca 1977., čija
ovjerovljena izjava od 15. svibnja 2017. (list 5 spisa) jasno ukazuje da je greškom upisana kao
posjednica, jer je stvarni vlasnik i korisnik tužitelj A. M., a sadržaj te izjave u
potpunosti potvrđuje i u svom iskazu pred sudom. U svakom slučaju, saznanja svjedoka u
skladu su s priloženim ispravama i pismenima, a isto tako i sa stanjem na terenu, budući
predmetna zemljišna površina graniči s ovdje nespornom kućom tužitelja i s njom čini
jedinstvenu cjelinu, tako da im sud poklanja vjeru u cijelosti.
Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, nedvojbeno je utvrđeno kako su
pravni prednici parničnih stranaka (A. M. pok. K. te A. i A. G.)
početkom dvadesetog stoljeća, a u svakom slučaju do 1917., sklopili ugovor kojim su braća
G. prodali M. čest. zem. 2768 K. K. za cijelo, ali je taj ugovor bio u
usmenoj ili manjkavoj pisanoj formi, stoga nije bio podoban za provedbu, tako da se kupac nije
upisao u zemljišnoj knjizi kao vlasnik, već su ostali upisani prodavatelji, a potom njihovi
nasljednici, sve do tuženika. Međutim, cjelokupna dokazna građa jasno ukazuje kako je taj
pravni posao proizveo očekivane pravne učinke među njegovim sudionicima, ali i među
njihovim nasljednicima, koji su ga sve vrijeme uvažavali. Naime, kupac je po sklapanju
ugovora uveden u posjed nekretnine, a naknadno se po osnutku službene katastarske evidencije
upisao kao isključivi posjednik. Također je utvrđeno kako ga je u odnosu na predmetnu
nekretninu za cijelo naslijedio sin, odnosno tužiteljev otac K. M., koji ju je
koristio samostalno i neometano te obavljao svoja vlasnička i posjedovna ovlaštenja slobodno
od rodbine i trećih osoba. Nekretnina čest. zem. 2768 KO K. nije upisana u rješenju o
nasljeđivanju kao dio ostavinske imovine tužiteljevog oca, što je potpuno razumljivo, jer se u
trenutku vođenja ostavinskog postupka radilo o izvanknjižnom vlasništvu, ali je od odlučnog
značaja činjenica da se stvarno u svojoj cijelosti nasljeđivala od djeda, preko sina do unuka,
odnosno tužitelja A. M. pok. K., koji ju je nastavio koristiti na istovjetan
način kao i njegovi pravni prednici, o čemu suglasno govore svi svjedoci.
Nasuprot iznesenom, tuženici do zaključenja raspravljanja nisu dostavili niti jedan
dokaz koji bi utvrđenja o sklapanju ugovora i njegovim posljedicama osporili ili kako doveli u
sumnju. Njihovi navodi o kontinuitetu upisa nasljednika braće G. nemaju na ovu odluku
nikakvog pravnog značaja, osim činjenice da su upravo kao upisani suvlasnici nekretnine
pasivno legitimirani u ovoj parnici, zbog čega su i označeni kao tuženici, međutim nikada nisu
ostvarivali svoja formalno upisana ovlaštenja. Ovaj zaključak jasno proizlazi iz iskaza svih
svjedoka koji tuženike i obitelj G. ne znaju ili ih ne dovode u vezu s predmetnom
nekretninom, a što je svakako u logičkom skladu s utvrđenim činjeničnim stanjem pa i samim
iskazima tuženika, koji potvrđuju kako s otokom V., a posebno selom D. i spornim
zemljištem, nisu imali nikakve stvarne veze, budući su uglavnom živjeli u S., Z. i
inozemstvu. U svakom slučaju, oni i njihovi pravni prednici sve vrijeme su znali da im
predmetna nekretnina ne pripada, jer bi u protivnom do zaključenja raspravljanja bio priložen
dokaz iz kojeg bi bilo razvidno da su prethodnih desetljeća osporavali posjed obitelji
M. ili da su sudskim, odnosno kakvim drugim putem štitili svoj interes, uključujući i
pokretanje upravnog postupka pred nadležnim katastarskim uredom, radi promjene upisa stanja
posjeda u katastarskim knjigama, što bi bilo životno i očekivano za osobe koje se doista
smatraju vlasnicima i to u situaciji kada im je to pravo povrijeđeno. Međutim, na ovu okolnost
u spisu nema ni traga, stoga se stavovi tuženika kojima osporavaju tužbene navode, drže u
potpunosti neutemeljenim i proizvoljnim.
Slijedom iznesenih okolnosti, sud smatra kako je tužitelj dokazao da je njegov djed A.
M. pok. K. sklapanjem pravnog posla kupio predmetnu nekretninu i postao njezin
vlasnik u cijelosti, a to pravo u istovjetnom sadržaju naslijedio je ovdje tužitelj, stoga predmetna
tužba ima valjano zakonsko uporište u ranije navedenim pravnim pravilima OGZ. S tim u vezi,
tužbeni zahtjev postavljen radi utvrđenja prava suvlasništva za ½ dijela u odnosu na sporne
dijelove čest. zem. 2768 KO K., koje je sudski vještak identificirao i na skici lica mjesta
označio slovima i bojom te radi provođenja njezine parcelacije i upisa tog tužiteljevog prava u
odnosu na buduće, naknadno formirane cjeline, uz istodobno brisanje suvlasničkih prava
tuženika, valjalo je prihvatiti u cijelosti, kako je i odlučeno u točkama I i II izreke presude.
S obzirom na ishod spora, tužitelju pripada pravo na naknadu parničnog troška u skladu
s odredbom iz čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99,
117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje ZPP), uz napomenu
kako je od podnošenja tužbe do 15. ožujka 2018. vrijednost predmeta spora iznosila 5.000,00
kn, a nakon toga 200.001,00 kn. Kao osnovan i neophodan priznat mu je trošak sastava tužbe
od 16. svibnja 2017. i podnesaka od 17. svibnja 2018. te 21. prosinca 2020., kao i zastupanja
na ročištima održanim 15. ožujka i 26. rujna 2018., 7. veljače i 30. listopada 2019., 11. ožujka,
14. srpnja, 15. listopada i 21. prosinca 2020. te 16. veljače 2021. u zatraženom iznosu od 500,00
kn za svaku označenu radnju, a sve u skladu s Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1. i 2. i
Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12). Dakle, priznat
mu je iznos od 6.000,00 kn, koji je valjalo uvećati za 25% PDV te za trošak očevida i
geodetskog vještačenja u iznosu od 3.100,00 kn, stoga je tuženicima naloženo naknaditi
tužitelju trošak u iznosu od 10.600,00 kn, kako je i odlučeno u točki III izreke presude.
Split, 19. ožujka 2021.
Sudac
Branko Malenica
Pravna pouka: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15
dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem
ovog suda u tri primjerka.
DNA
- pun. tužitelja
- pun. tuženika pod 1 i 2
- tuženoj pod 3